Poslovni broj: P-337/2022-48

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja UF vl. PREDAH, Delnice, Supilova 44, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Denis Kobaić, odvjetnik iz Opatije, A. Štangera 41, protiv tuženika UDRUGA UMIROVLJENIKA GRADA DELNICA, [adresa], OIB: 31873368413, kojeg zastupa Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, F. Supila 20, radi isplate 14.552,33 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Denisa Kobaića, odvjetnika iz Opatije i zamjenice punomoćnika tuženika BF, odvjetničke vježbenice, objavljene dana 16. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.739,97 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.812,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2020. godine do isplate kao i u preostaloj razlici zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 10.739,97 EUR od 30. prosinca 2020. godine do 15. travnja 2025. godine.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.916,51 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 583,49 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi od 29. travnja 2021. godine tužitelj je naveo da je po svom pravnom predniku, majci ČF, kao vlasnici obrta " [obrt]", zaključio u svojstvu zakupoprimca 16. travnja 1992. godine s pravnim prednikom tuženika (Udruženjem umirovljenika Općine Delnice) ugovor o zakupu poslovnih prostorija kojim je ČF predan u zakup poslovni prostor u [adresa], na adresi [adresa]. Predmet zakupa u naravi da je predstavljao ugostiteljski lokal s nusprostorijama i podrumskim prostorom, u površini od 164 m2. Između ČF kao vlasnice obrta " [obrt]" i tuženika, po njegovim pravnim prednicima, zaključeno je još četiri ugovora kojima je produljivan zakup i to ugovor o zakupu poslovnog prostora od 12. travnja 2007. godine, 16. travnja 2012. godine, 30. lipnja 2013. godine i Aneks od 2. siječnja od 2014. godine kojim je zakup zaključen na rok do 31. prosinca 2014. godine i koji se više nije produljivao. U predmetnom objektu da je poslovao lokal "Start". Rješenjem nadležnog upravnog tijela od **.**.2014. ČF je poslovanje u sklopu obrta prenijela na svoju kćer UF - tužiteljicu, koja je u tom prostoru nastavila s radom. Na tuženikov zahtjev tužiteljica je vratila posjed prostora natrag tuženiku 29. prosinca 2020. godine. Tužbenim zahtjevom zatražila je isplatu izvršenih ulaganja u iznosu od tadašnjih 109.644,54 kn. Navela je da su u predmetni poslovni prostor, odmah po stupanju u posjed, vršena ulaganja budući da je lokal bio u derutnom i nefunkcionalnom stanju. Za izvođenje radova da je bila potrebna i građevinska dozvola koja je bila ishođena uz suglasnost zakupodavca. Usmeni dogovor da je bio postignut između stranaka o tome da će se uložena novčana sredstva u adaptaciju vratiti prilikom izlaska iz prostora isplatom ili prijebojem sa zakupninom. Člankom 7. Ugovora iz 1992. godine da je između stranaka bilo dogovoreno da će zakupnik istekom ugovora prostor vratiti u stanju u kojem ga je primio. U prilog izvršenih ulaganja, pozvao se na dopis kojeg je pravni prednik tuženika uputio pravnoj prednici tužitelja od 28. rujna 2000. godine, a u kojem su priznata ulaganja kao i potreba da se izvrši ulaganje u prostor. Nakon povrata posjeda tužiteljica da je po stalnom sudskom vještaku Larsenu Čebuharu izvršila procjenu tržišne vrijednosti građevinskih ulaganja. Iz elaborata kojeg je sačinio stalni sudski vještak Larsen Čebuhar da proizlazi da vrijednost građevinskih ulaganja u predmetni poslovni prostor iznosi 109.644,54 kn koji iznos tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom. Napomenuo je da se između stranaka vodi spor radi iseljenja i isplate zaostalih najamnina pod poslovnim brojem P-33/2020. Stranke da nisu uspjele dogovoriti prijeboj međusobnih potraživanja zbog čega naknadu izvršenih ulaganja tužitelj potražuje pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO-a.

2. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari te je predmet ustupljen naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare. Naveo je da je ugovor o najmu sklopljen s majkom tužiteljice i da se zakup odnosi na poslovni prostor u [adresa] na adresi [adresa], da zakup ČF nije sklopila u svojstvu vlasnice obrta već kao fizička osoba. Nadalje, da je ČF bila jedan mjesec oslobođena od plaćanja zakupnine, a kako to proizlazi iz čl. 5. Ugovora o zakupu od 16. travnja 1992. godine, da se nije radilo o derutnom i nefunkcionalnom prostoru jer da je i prije ugovora o zakupu iz 1992. godine taj prostor korišten za obavljanje ugostiteljskih djelatnosti. Ulaganja da su vezana za postavljanje keramičkih pločica što u naravi predstavlja poboljšice radi lakšeg održavanja čistoće i ljepšeg izgleda no da su ti radovi do sada amortizirani. Radove bojanja zidova tuženik je osporio iz razloga što predstavljaju radove redovnog održavanja. Naveo je da su sva ulaganja bila potrebna za ishođenje minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i da se radovi mogu okvalificirati kao poboljšice koje da su do trenutka povrata posjeda već bile amortizirane. Naveo je da je tužitelj sve uloženo mogao uzeti sa sobom (bravarski i stolarski radovi). Šank koji se procjenjuje u elaboratu stalnog sudskog vještaka Larsena Čebuhara da je ČF preuzela 13. veljače 2021. godine. Isto tako da su preuzete i utičnice iz predmetnog prostora kao i oprema za centralno grijanje. O povratu posjeda predmetne nekretnine da je sačinjen zapisnik od 29. prosinca 2020. godine kojim su konstatirane pokretnine koje su ostale u prostoru, a nakon što je dan rok za konačno očitovanje u pogledu preuzimanja preostalih pokretnina da je sačinjen i zapisnik od 13. veljače 2021. godine kojim je utvrđeno što je od opreme preuzeto. Prilikom preuzimanja da je demoliran čitav poslovni prostor tuženika. Istaknuo je da se u vezi iseljenja i plaćanja zakupnine vodio pred ovim sudom postupak pod poslovnim brojem P-33/2020 kojim je naloženo tužiteljici da isplati mjesečni iznos naknada u iznosu od 216.000,00 kn za period od 11. veljače 2015. do 11. siječnja 2021. godine. ČF da su ulaganja u predmetni poslovni prostor na adresi u [adresa] (ranije [adresa]), priznata time što je od travnja do kolovoza 1992. godine bila oslobođena plaćanja zakupnine. Nakon toga da joj je snižena zakupnina s 500,00 DEM na 200,00 DEM. Istaknuo je da je u žalbi na presudu u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnoj službi u Delnicama Povrv-1168/2016 ČF izjavila da je postojao dogovor s tuženikom o prebijanju zakupnine i troškova ulaganja. Predložio je uvid u predmete Povrv-1168/2016, P-33/2020 kao i postupak osiguranja dokaza R1- 72/2021.

4. Rješenjem od 31. ožujka 2022. godine (str. spisa 121-122) utvrđeno je presumirano povlačenje tužbe zbog nedolaska tužitelja na pripremno ročište.

5. Rješenjem od 30. lipnja 2022. godine (str. spisa 130-132) prihvaćen je tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Utvrđeno je da je prijedlog za povrat od 8. travnja 2022. godine pravovremeno podnijet unutar subjektivnog roka od 8 dana od dana propuštanja ročišta (31. ožujka 2022. godine) i unutar objektivnog roka od 30 dana od dana propuštanja. Sud je utvrdio da postoji opravdani razlog za propuštanje pripremnog ročišta od 31. ožujka 2022. godine zbog nemogućnosti pristupanja punomoćnika tužitelja slijedom iznenadnog bolovanja u trajanju od 28. ožujka 2022. do 2. travnja 2022. godine, a sve pozivom na odredbu čl. 117. st. 1 ZPP-a.

6. U podnesku od 7. prosinca 2022. godine tužitelj je precizirao navode iz historijata tužbe navodeći da se radi upravo o poslovnom prostoru u [adresa], dana [adresa], da se radilo o opsežnim ulaganjima u infrastrukturu te o nužnim odnosno korisnim troškovima. Osporio je osnovanost tuženikovih navoda da bi tužiteljica za sobom ostavila demolirani prostor. Pozvao se na fotografije na str. spisa 355-460 u prilog navodu da je prostor ostavljen u urednom stanju.

7. Tuženik je ustrajao kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što tužiteljica i ČF nisu imale zajednički obrt. Račune na koje se pozvao tužitelj u vezi izvršenih ulaganja osporio je iz razloga što nije vidljivo da se radi o ulaganjima u predmetni objekt.

8. Na pripremnom ročištu od 24. siječnja 2023. godine tužitelj je precizirao da je ulaganja vršila ČF, a da je tužiteljica UF naslijedila njezin obrt, da su sva ulaganja opisana u pisanom elaboratu vještaka Čebuhara. Predložio je saslušanje ČF, EF i RF na okolnost dokazivanja opsega radova. Tuženik je ustrajao kod dokaznih prijedloga za pribavom predloženih spisa.

9. U podnesku od 4. travnja 2024. godine tuženik je naveo da je nakon predaje posjeda tužitelj financirao uređenje predmetnog prostora prema računima na str. spisa 532-537.

10. Na ročištu za glavnu raspravu od 4. lipnja 2024. tuženik je dodatno istaknuo da prostor sada u potpunosti drugačije izgleda jer da je tuženik o vlastitom trošku izvršio ulaganja. Tužitelj je predložio da se provede dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost dokazivanja visine ulaganja. Predložio je za vještaka Zlatka Košćinu, stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo, budući da se radi o osobi koja je sudjelovala u postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-72/2021 prema stanju prije izvršenih tuženikovih ulaganja. Tuženik se suglasio s osobom vještaka.

11. Rješenjem od 9. rujna 2024. godine određeno je provođenje građevinskog vještačenja po vještaku Zlatku Košćini sa zadatkom vještaku da izvrši procjenu visine ulaganja koja predstavljaju nužne i korisne troškove za poslovni prostor u [adresa], ([adresa]), u naravi ugostiteljski lokal "START" prema stavkama opisanima u Procjenbenom elaboratu Larsena Čebuhara br. 01-01-2021 od 25. siječnja 2021. godine (str. spisa 34-58), sve prema cijenama u vrijeme vještačenja, imajući u vidu stanje zatečeno na očevidu u postupku osiguranja dokaza u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama pod posl. br. R1-71/2021 (str. spisa 554-573), odnosno činjenicu da je dio ugrađene opreme tužitelj preuzeo (zapisnik od 29. prosinca 2020. godine - str. spisa 85-87).

12. Tuženik je u podnesku od 16. prosinca 2024. godine naveo da ne osporava pisani nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Košćine od 6. listopada 2024. godine u procjeni iskazivanja visine ulaganja no da je dio stvari koji je procijenjen tužitelj naknadno preuzeo. Navedeno da se odnosi na oblaganje zidova. Osim toga da je šank već bio u prostoru kada je tužiteljica ulazila u zakup. Naveo je da tužitelju ne pripadaju korisni troškovi oblaganja zidova budući da je prilikom povrata posjeda tužiteljica preuzela sva ulaganja nakon čega da je ostao devastirani prostor. Ustrajao je kod stava da se radi o poboljšicama.

13. Tužitelj je u podnesku od 26. veljače 2025. godine naveo da nema primjedbi na pisani nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Košćine. Istaknuo je da je na tuženikovo inzistiranje tužiteljica iznijela stvari popisane u zapisniku.

14. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. ožujka 2025. godine stranke su učinile nespornom činjenicu da su radijatori, kotao na lož ulje i metalni rezervoar iznijeti iz predmetnog poslovnog prostora. Tužitelj je unatoč tome ustrajao i kod naknade u vezi stavke centralnog grijanja iz razloga što je oprema za centralno grijanje iznijeta po nalogu tuženika. Tužitelj je predložio da se na okolnost dokazivanja činjenice da je šank unijela pravna prednica tužitelja provede dokaz saslušanjem ČF, a ustrajao je i kod prijedloga za saslušanjem EF i RF.

15. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem tužiteljice UF (str. spisa 475-476), zastupnika po zakonu tuženika ĐF (str. spisa 476-478), uvidom u dokumentaciju iz priklopljenog predmeta P- 33/2020 te uvidom u predmet Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj R1-72/2021 i Povrv-347/19, uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Košćine od 6. listopada 2024. godine (str. spisa 585-591) te saslušanjem vještaka Zlatka Košćine (str. spisa 612-613).

16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

17. Nesporno je između parničnih stranaka da je majka tužiteljice ČF u svojstvu zakupoprimca s pravnim prednikom tuženika Udruženjem umirovljenika Općine Delnice kao zakupodavatelja 16. travnja 1992. godine sklopila ugovor o zakupu poslovnih prostorija u [adresa] koji se sastoji od ugostiteljskog lokala s nusprostorijama i podrumskim prostorom sve u površini od 164 m2 uz pravo korištenja pečenjare, prostora za boćanje i prilaza u prostorije (str. spisa 7-8).

18. Nesporna je u postupku činjenica da se radi o prostoru koji se sada nalazi na adresi u [adresa] kao i da se radilo o ugostiteljskom lokalu koji je poslovao pod nazivom "Start".

19. Nesporno je i da je ČF zajedno s pravnim prednikom tuženika sklapala ugovore o produženju zakupa koji se u pisanom obliku odnosio na razdoblje do 14. prosinca 2014. godine (str. spisa 7-17).

20. Nesporno je da je tužiteljica vratila tuženiku posjed prostora 29. prosinca 2020. godine, a kako je to utvrđeno zapisnikom na str. spisa 85-87 te da je nakon predaje posjeda tužiteljica preuzela poslovni inventar iz lokala prema popisu sadržanom u zapisniku od 13. veljače 2021. godine (str. spisa 84).

21. Sporno je u postupku je li zahtjev za naknadom nužnih i korisnih troškova ulaganja u predmetni prostor u zastari.

22. Sporna je okolnost je li tužiteljica aktivno legitimirana s obzirom na tuženikov prigovor da je ugovor o zakupu u svojstvu zakupoprimca sklopila ČF kao fizička osoba koja da je živa.

23. Sporna je osnovanost materijalnopravnog prigovora prijeboja ulaganja sa zakupninom.

24. Sporna je okolnost je li na ime nadoknade troškova na ime ulaganja tužitelj bio oslobođen plaćanja zakupnine do 1. kolovoza 1992. godine odnosno u vremenskom razdoblju od travnja do kolovoza 1992. godine.

25. Sporna je činjenica je li pravnom predniku tužitelja na ime ulaganja izvršeno smanjenje zakupnine s 500,00 DEM na 200,00 DEM.

26. Sporna je visina izvršenih ulaganja.

27. Zahtjev za isplatom naknade na ime nužnih i korisnih troškova ulaganja u poslovnom prostoru u [adresa], sada na adresi [adresa] (ranije [adresa]) nije u zastari. Navedeno iz razloga što je nesporna činjenica da je tužiteljica predala posjed predmetnog prostora tuženiku kao zakupodavcu 29. prosinca 2020. godine, a kako to proizlazi iz utvrđenja iz zapisnika kojeg su potpisale obje parnične stranke, a koji prileži str. spisa 85-87. Odredbom čl. 164. st. 5 ZVDSP-a (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14,81/15,94/17,52/25) propisano je da pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Kako je tužba podnijeta 29. travnja 2021. godine trogodišnji zastarni rok od dana predaje posjeda tuženiku 29. prosinca 2020. godine do podnošenja tužbe nije protekao.

28. U razdoblju kada su vršena ulaganja prema dokumentaciji na str. spisa 145- 351 tužitelj je, po svom pravnom predniku, ČF bio u statusu poštenog posjednika iz čl.164. st.1 ZVDSP-a budući da je imao pravo posjedovati predmetni poslovni prostor, a kako to proizlazi iz ugovora od 16. travnja 1992. godine (str. spisa 7-8).

29. Tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za naknadom nužnih i korisnih troškova iz razloga što je iz rješenja o nasljeđivanju obrta (str. spisa 523- 524) utvrđeno postojanje pravnog sljedništva budući da je zadržan matični broj obrta koji je glasio na ČF, a sve sukladno rješenju Ureda državne uprave u PGŽ, Službe za gospodarstvo, Ispostava Delnice, Klasa: UP/I 311-02/14-03/08, Ur.br.: 2170-09-02/3-14-2 od 3. travnja 2014. godine (str. spisa 523-524). Naime, iz istog proizlazi da se radilo o prijenosu obrta na krvne srodnike u ravnoj lozi u slučaju da obrtnik ostvari pravo na mirovinu (čl. 37. Zakona obrtu – NN 143/13, 127/19, 41/20).

30. Sud je dostavu predmetnog rješenja prihvatio i nakon zaključenja prethodnog postupka budući je tuženik i nakon provođenja dokaza saslušanjem tužiteljice na iznijetu okolnost "nasljeđivanja obrta" i nadalje osporavao tužiteljici aktivnu legitimaciju.

31. Budući da je iz dokumentacije na str spisa 145-351 utvrđeno da se radi o ulaganjima u predmetni poslovni prostor i da računi glase na ČF, utvrđeno je da se radi o ulaganjima koje je ČF izvršila u svojstvu vlasnika obrta koji je prenijet na tužiteljicu. Stoga je tužiteljica aktivno legitimirana potraživati naknadu za ulaganja. U vezi toga, ističe se da je sud dokumentaciju i račune kojim se dokumentira i dokazuje činjenica ulaganja prema ispravama na str. spisa 145-351 prihvatio kao vjerodostojan dokaz o ulaganjima u predmetni poslovni prostor budući da se radi o računima koji se u bitnome podudaraju s datumom zaključenja ugovora o zakupu od 16. travnja 1992. godine te opisom radova čije je izvođenja potvrdio i sam tuženik u svom dopisu od 28. rujna 2000. godine ( str. spisa 61). Zbog navedenog, tuženikovo osporavanje te činjenice u postupku sud je ocijenio neutemeljenim.

32. U vezi utvrđivanja vrste i opsega ulaganja sud je proveo građevinsko vještačenje budući da je nesporna između stranaka okolnost da je u predmetnom prostoru izmijenjeno stanje nakon povrata posjeda tuženiku, a sve zbog nove adaptacije koja je uslijedila prema računima na str. spisa 532-537.

33. Naime, tuženik je dokazao da je nakon predaje stvari poduzeo radove adaptacije prema dostavljenim dokazima na str. spisa 532-537. Stoga je sud vještaku dao zadaću da na temelju opisa radova prema stavkama u elaboratu Larsena Čebuhara br. 01-01-2021 od 25. siječnja 2021. godine (str. spisa 54-58) koje odgovara trenutku predaje posjeda, a prema cijenama u vrijeme vještačenja, uvažavajući stanje prostora zatečeno na očevidu u postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-71/2021- preslika na str. spisa 550-577, iznese procjenu o visini ulaganja koja predstavljaju nužne i korisne troškove iskazujući zasebno vrijednost opreme koju je tužitelj preuzeo prema zapisniku od 29. prosinca 2020. godine.

34. Takvu je zadaću sud dao vještaku iz razloga što je elaborat stalnog sudskog vještaka Larsena Čebuhara od 25. siječnja 2001. godine (str. spisa 31-58) prihvatio kao vjerodostojnu ispravu u pogledu opisa radova i ulaganja budući da se temeljila na neposrednom pregledu objekta nakon povrata posjeda, u kojem je vještak vrlo detaljno, stručno i objektivno izvršio opis zatečenih radova i ugrađene opreme. Zbog toga je predmetnu specifikaciju izvršenih ulaganja sud cijenio vjerodostojnim popisom ulaganja pa je prema stanju zatečenom u postupku osiguranja dokaza u kojem je sudjelovao stalni sudski vještak Zlatko Košćina, a koji je proveden prije tuženikove adaptacije prostora navedeno služilo kao temelj za izradu pisanog nalaza i mišljenja u vezi visine naknade na ime nužnih i korisnih troškova prema cijenama u vrijeme njihova naknađivanja pozivom na odredbu čl. 164. st. 6 ZVDSP-a.

35. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Košćine od 6. listopada 2024. godine (str. spisa 585-591) proizlazi kako slijedi:

- da je vrijednost nužnih radova procijenjena na iznos od 5.258,81 EUR,

- vrijednost korisnih radova na iznos od 6.941,11 EUR,

- vrijednost opreme koja je ostala u prostoru na 304,60 EUR,

- vrijednost opreme koja je odnesena po tužitelju 514,43 EUR,

- a vrijednost radova za redovno održavanje na iznos od 1.533,38 EUR.

36. Sveukupno, vještak je iskazao vrijednost radova i opreme u iznosu od 14.552,33 EUR prema opisu radova i opreme u elaboratu Larsena Čebuhara br. 01- 01-2021 od 25. siječnja 2021. godine. Naveo je da je sukladno zadaći suda iznio tržišnu vrijednost građevinskih ulaganja i opreme prema cijenama u vrijeme vještačenja, a kako je to iskazano u tablici na str. spisa 587-589.

37. U odnosu na iskazanu vrijednost radova na održavanju koju je vještak procijenio u visini od 1.533,38 EUR utvrđeno je da se radi o iznosu vezanom za soboslikarske i ličilačke radove koje je vještak okvalificirao kao radove održavanja vezane za bojanje zidova i stropova te obradu istih. Stoga tužitelju ne pripada pravo na naknadu iznosa od 1.533,38 EUR budući da je po svim sklopljenim ugovorima o zakupu bilo predviđeno da je obveza zakupoprimca održavati predmet zakupa (str. spisa 7-17). Zbog toga se ne radi o nužnom i korisnom ulaganju kojeg bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju već o ugovornoj obvezi održavanja predmeta zakupa.

38. Osim tog iznosa od procijenjene vrijednosti od 14.552,33 EUR valjalo je odbiti i vrijednost opreme koju je tužitelj iznio iz prostora u iznosu od 514,43 EUR, a koja se odnosi na stavku E Oprema 2 (vitrina), 3 (zidni ormarić) i 4 (drveni ormarići) te za koju je utvrđeno da je odnesena po tužitelju sukladno utvrđenjima iz zapisnika od 13. veljače 2021. godine (str. spisa 84), nakon povrata posjeda. Isto se utvrđenje odnosi i na vrijednost opreme označene u tablici iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka pod točkom III. Centralno grijanje 1, 2, 3, a koja se odnosi na radijatore, kotao na lož ulje i metalni rezervoar procijenjene na iznos od 1.459,95 EUR budući da je nesporno između stranaka da je predmetna oprema iznijeta od strane tužitelja. Tu su činjenicu naime, stranke učinile nespornom na ročištu za glavnu raspravu od 5. ožujka 2025. godine. Pritom je neutemeljeno tužiteljevo pozivanje na činjenicu da su radijatori iznijeti na zahtjev tuženika. Navedeno iz razloga što je ugovorna obveza tužitelja bila iznijeti opremu koju je ugradio, a sve sukladno obvezi zakupoprimca da prostor preda u stanju u kojem ga je primio. Stoga tuženik nije dužan naknaditi tužitelju ovu stavku ulaganja unatoč činjenici što ju je vještak ocijenio kao nužno ulaganje.

39. Uvidom u zapisnik od 13. veljače 2021. godine (str. spisa 84) utvrđeno je da je oprema vezana za šank preuzeta od strane tužiteljice zbog čega je valjalo odbiti i iznos od 304,60 EUR koji je procijenio vještak Zlatko Košćina, a koji se odnosi na vrijednost šanka (stavka E OPREMA 1). Navedeno iz razloga što je sud ocijenio životnim i uvjerljivim navod tuženika da se šank i prije nalazio u objektu budući da se u ugovoru o zakupu od 16. travnja 1992. godine spominje ugostiteljski lokal, a što upućuje na zaključak da je šank već postojao. Stoga je utvrđeno da se utvrđenje iz zapisnika od 13. veljače 2021. godine (str. spisa 84) odnosilo na oblogu šanka za koju je utvrđeno da je odnesena.

40. Slijedom iznijetog, valjalo je od iskazane vrijednosti nužnih i korisnih ulaganja u iznosu od 14.552,33 EUR, nakon odbijanja troškova u vezi redovnog održavanja u iznosu od 1.533,38 EUR, opreme za koju je utvrđeno da ju je preuzeo tužitelj (E 2, 3 i 4) u iznosu od 514,43 EUR, za vrijednost šanka u iznosu od 304,60 EUR kao i za opremu vezanu za centralno grijanje (III 1, 2, 3) u iznosu od 1.459,95 EUR, preostalu razliku od 10.739,97 EUR priznati kao nužne i korisne troškove ulaganja u predmetni poslovni prostor.

41. Budući da se vještak Zlatko Košćina u svom pisanom nalazu i mišljenju izjasnio da se radi o nužnim i korisnim troškovima, a koje je tvrdnje sud prihvatio kao stručne i vjerodostojne, tuženik nije dokazao osnovanost prigovora da se radi o poboljšicama.

42. Utvrđena visina ulaganja nije ugašena prijebojem, a niti oslobođenjem od plaćanja zakupnine. Nema izjave o prijeboju koja bi potkrijepila takve tuženikove tvrdnje. Uostalom i zastupnica po zakonu tuženika ĐF je u svom stranačkom iskazu (str. spisa 476-477) navela da nema pisanog traga da bi se građevinski radovi kompenzirali sa zakupninom. Stoga je sud povjerio vjeru stranačkom iskazu tužiteljice UF (str. spisa 475-476) u dijelu u kojem je navela da se obećavalo izvršiti prijeboj no da se prijeboj nije nikada realizirao. Navodi o oslobađanju od plaćanja zakupnine od travnja do kolovoza 1992. godine poklapaju se s izvođenjem građevinskih radova i nemogućnošću obavljanja djelatnosti zbog čega se oslobođenje pripisuje toj okolnosti, a ne odricanju od zakupnine na ime priznanja ulaganja. Navedeno nalazi potvrdu u dokazima provedenim u priklopljenom predmetu P-33/2020 u kojem je svjedok OF (tajnik tuženika od 2009. godine) izjavio u iskazu da je ČF tražila da se iskompenziraju međusobna potraživanja no da je tuženik to odbio – str. spisa 50 u predmetu P-33/2020. Osim toga i ČF je u tom predmetu izjavila da je tražila da joj se ulaganja naknade no da iznos nikada nije bio dogovoren str. spisa 52-53 u predmetu P-33/2020.

43. Osim toga ni sniženi iznos zakupnine s 500,00 DEM na 200,00 DEM ovaj sud ne pripisuje priznanju ulaganja već prilagodbi opsegu očekivanog prometa u ugostiteljskom lokalu budući da povodom sklapanja novog ugovora u vezi zakupnine nisu sačinjavani zasebni obračuni kojima bi se ulaganje spominjalo kao razlog snižavanja zakupnine. Slijedom iznijetog, utvrđeno je da tuženik nije naknadio tužitelju naknadu za nužne i korisne troškove ulaganja. Pritom se ističe da je u vrijeme izvršenih ulaganja prema računima na str. spisa 145-351 pravni prednik tužitelja, u čija je prava ušao tužitelj, imao status poštenog posjednika s obzirom da je imao pravo posjedovati predmetni poslovni prostor, a kako to proizlazi iz ugovora o zakupu na str. spisa 7-17 i utvrđene činjenice ulaganja iz 1992. godine. Budući da je tužitelj ušao u prava ranijeg posjednika i da ulaganja potječu iz razdoblja kada je posjed bio pošten tuženik je dužan naknaditi tužitelju nužne i korisne troškove u razlici koju je sud ocijenio osnovanom 10.739,97 EUR primjenom čl. 164. st.2 ZVDSP-a. Zbog navedenog, valjalo je primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), odlučiti kao u točki I. izreke.

44. Preostalu razliku, zbog već iznijetih razloga, sud je ocijenio neosnovanom zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke. Valjalo je odbiti i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na kamatu od dana 30. prosinca 2020. godine do dana presuđenja budući da se prema odredbi čl. 164. st. 6 ZVDSP-a troškovi ulaganja obračunavaju prema cijenama kad ih se naknađuje, dakle u vrijeme presuđenja.

45. S obzirom da su sve bitne činjenice utvrđene u postupku valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za saslušanjem ČF, EF, RF, GF i PF.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 2 i 155. ZPP-a. Tužitelj je djelomično uspio u sporu. Stoga je od postotka tužiteljevog uspjeha 73,80% oduzet postotak tuženikovog uspjeha od 26,20% pa je u preostalom postotku od 47,6% valjalo priznati tužitelju troškove zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 238,00 EUR (T.br. 7.1.), sastav podneska od 7. studenoga 2022. godine 238,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 24. siječnja 2023. godine 119,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 6. prosinca 2023. godine 238,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 4. lipnja 2024. godine 238,00 EUR (T.br. 9.1.), sastav podneska od 26. veljače 2025. godine 238,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2025. godine 238,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 386,75 EUR, sudske pristojbe za tužbu 91,38 EUR, za presudu 91,38 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21 i 37/23) kao i trošak građevinskog vještačenja kojeg je sud ocijenio nužnim za vođenje parnice u iznosu od 800,00 (str. spisa 596-597). Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke dok je preostalu zatraženu razliku prema troškovniku na str. spisa 616 sud ocijenio neutemeljenom u zatraženoj visini zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Rijeci, 16. travnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.