Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], EN

Poslovni broj: P-391/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima iz ZOU Marijan Fosin, Božica Petak Vujec,odvjetnicima iz Varaždina protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćnicima iz OD Šavorić & Partneri d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 14.ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 16.travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 146-185/2007 od 14.6.2007.godine sklopljen između tužitelja HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, pravni slijednik Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, ovjeren kod javnog bilježnika BN iz [adresa], pod brojem OV-11434/07 dana 15.6.2007.godine, u čl.6., a koji glasi:

„Ugovorne strane su suglasne da će se korisniku kredita ako se pridržava svih odredbi ovog ugovora 01.01.2008. … promijeniti kamatna stopa na kamatnu stopu važeću za „kredite za mlade“. Nakon promjene kamatne stope, ista se mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke…Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. „

te je ništetna i odredba Ugovora o kreditu broj: 146-185/2007 od 14.06.2007.godine sklopljen između tužitelja HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, pravni slijednik Hypo-Alpe-Adria- Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, ovjeren kod javnog bilježnika BN iz [adresa], pod brojem OV-11434/07 dana 15.6.2007.godine, u čl.4., a koji glasi:

„ Kredit se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“,

te u čl.3. koji glasi:

„ … Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja…“,

te je ništetna i odredba iz čl.2. Ugovora o kreditu temeljem koje je glavnica vezana za valutu CHF.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB: 14036333877, pravni sljednik Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 4.530,00 (slovima: četiritisućepetstotinaitrideset eura i nula centi) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 1.1.2024. godine, pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine i to :

- iznos od 5,27 eura od 30.lipnja 2008.,

- iznos od 13,12 eura od 31.srpnja 2008.,

- iznos od 13,12 eura od 31.kolovoza 2008.,

- iznos od 13,12 eura od 30.rujna 2008.,

- iznos od 13,12 eura od 31.listopada 2008.,

- iznos od 13,12 eura od 30.studenog 2008.,

- iznos od 13,12 eura od 31.prosinca 2008.,

- iznos od 13,12 eura od 31.siječnja 2009.,

- iznos od 13,12 eura od 28.veljače 2009.

- iznos od 13,12 eura od 31.ožujka 2009.,

- iznos od 13,12 eura od 30.travnja 2009.,

- iznos od 13,12 eura od 31.svibnja 2009.,

- iznos od 13,12 eura od 30.lipnja 2009.,

- iznos od 13,12 eura od 31.srpnja 2009.,

- iznos od 50,28 eura od 31.kolovoza 2009.,

- iznos od 27,06 eura od 30.rujna 2009.,

- iznos od 27,06 eura od 31.listopada 2009.,

- iznos od 27,06 eura od 30.studeni 2009.,

- iznos od 27,06 eura od 31.prosinca 2009.,

- iznos od 27,06 eura od 31.siječnja 2010.,

- iznos od 27,06 eura od 28.veljače 2010.,

- iznos od 50,99 eura od 31.ožujka 2010.,

- iznos od 47,63 eura od 30.travnja 2010.,

- iznos od 47,63 eura od 31.svibnja 2010.,

- iznos od 47,63 eura od 30.lipnja 2010.,

- iznos od 47,63 eura od 31.srpnja 2010.,

- iznos od 47,63 eura od 31.kolovoza 2010.,

- iznos od 47,63 eura od 30.rujna 2010.,

- iznos od 47,63 eura od 31.listopada 2010.,

- iznos od 47,63 eura od 30.studenog 2010.,

- iznos od 60,90 eura od 31.prosinca 2010.,

- iznos od 60,90 eura od 31.siječnja 2011.,

- iznos od 60,90 eura od 28.veljače 2011.,

- iznos od 78,72 eura od 31.ožujka 2011.,

- iznos od 60,90 eura od 30.travnja 2011.,

- iznos od 60,90 eura od 31.svibnja 2011.,

- iznos od 60,90 eura od 30.lipnja 2011.,

- iznos od 102,44 eura od 31.srpnja 2011.,

- iznos od 111,42 eura od 31.kolovoza 2011.,

- iznos od 103,67 eura od 30.rujna 2011.,

- iznos od 94,08 eura od 31.listopada 2011.,

- iznos od 94,08 eura od 30.studeni 2011.,

- iznos od 94,08 eura od 31.prosinca 2011.,

- iznos od 94,08 eura od 31.siječnja 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 29.veljače 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 31.ožujka 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 30.travnja 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 31.svibnja 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 30.lipnja 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 31.srpnja 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 31.kolovoza 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 30.rujna 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 31.listopada 2012. ,

- iznos od 94,08 eura od 30.studenog 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 31.prosinca 2012.,

- iznos od 94,08 eura od 31.siječnja 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 28.veljače 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 31.ožujka 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 30.travnja 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 31.svibnja 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 30.lipnja 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 31.srpnja 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 31.kolovoza 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 30.rujna 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 31.listopada 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 30.studenog 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 31.prosinca 2013.,

- iznos od 94,08 eura od 31.siječnja 2014.,

- iznos od 94,08 eura od 28.veljače 2014.,

- iznos od 94,08 eura od 31.ožujka 2014.,

- iznos od 94,08 eura od 30.travnja 2014.,

- iznos od 31,42 eura od 31.svibnja 2014.,

sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu od dosuđenog tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.192,80 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj HN ( dalje tužitelj) u tužbi tvrdi da je dana 14.6.2007.godine kao korisnik kredita s tuženikom sklopio ugovor o nenamjenskom kreditu broj: 146-185/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a kredit je u cijelosti otplatio 2014.godine. Ugovorom o kreditu tuženik je odobrio tužitelju potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.300,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, a za adaptaciju kuće. Ugovorena je obveza tužitelja kao primatelja kredita da vrati kredit uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama , a u trenutku sklapanja ugovora o kreditu kamata je iznosila 4,20 % godišnje. U čl.6.Ugovora bila je ugovorena kamatna stopa, promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika. Čl.4. predmetnog ugovora bila je ugovorena otplata kredita u trajanju od 7 godina u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 293,12 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja. Istom odredbom ugovora bilo je ugovoreno da tužitelj pristaje na izmjenu redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. Tužitelj navodi da je odredba čl.6. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke kao i odredba istog članka kojom se tužitelju nameće pristanak na izmjenu anuiteta nakon izvršene izmjene sukladno odluci tuženika ništetna temeljem čl. odredbe 322. Zakona o obveznim odnosima.

2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne tope čini ovisnom o odluci banke, dakle, isključivo ovisi o odluci jednog ugovaratelja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/03). Tužitelj navodi da je tuženik mijenjao visinu kamatne stope sukladno svojoj odluci o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo dok je tužiteljici o promjeni dostavljena samo pisana obavijest. Ugovor tuženika je standardni ugovor banke na koju tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati. Tužiteljica se poziva na Odluke Visokog trgovačkog suda RH, broj. Pž-7129/13 od 13.6.2014., te broj: Pž-6632/17 od 14.6.2018. , te je tražila da sud donese odluku kojom se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe ugovora o kreditu u čl.2., u čl.3., u čl.4. i čl.6. kao i da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 34.163,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, te u cijelosti osporava tužbeni zahtjev u pogledu pravne osnove i visine. Navodi da ovaj sud nije vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu , broj: P-1401/12, iz presude VT RH, broj: Pž-7129/13, VT RH , broj: Pž-6632/17, te presude Vrhovnog suda RH , broj: 249/14. Ujedno ističe da se sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ( dalje ZZP) nije dopušteno upuštati u ocjenjivanje poštenja i valjanosti odredbi o predmetnoj cijeni kao što je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu ako su takve odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Pri tome se poziva na presudu Vrhovnog suda RH, broj: Revt.249/14 , presudu suda Europske unije broj: C-186/16 od 20.rujna 2017. Ujedno osporava navode tužitelja da istom od strane tuženika ne bi bile pružene dostatne i jasne informacije o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Tuženik je poduzeo sve mjere prije i u vrijeme sklapanja ugovora kako bi informirao potrošače, pa tako i tužitelja o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF, time da je prije svega pažljivo educirao svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti CHF. Zaposlenik tuženika koji je sudjelovao na obradi kredita je tužiteljici prilikom sklapanja ugovora o kreditu priopćio moguće rizike ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF. Tuženik, pa ni HNB kao ni itko drugi nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF, pa u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije postojala značajna neravnoteža na štetu potrošača odnosno tužitelja. Navodi da je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju, a što je očigledno utjecalo na odluke tužiteljice da sklopi ugovor o kreditu u CHF. Tuženik ističe da odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna. Da bi ista bila ništetna potrebno je da su kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti: a) da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, b.) da je i/ili nejasna i/ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva i c.) da suprotno Načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna , lako uočljiva i lako razumljiva, te smatra da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je tužiteljica bila upoznata s načinom određivanja kamatne stope, te je donijela odluku da je za nju prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa. Iz toga proizlazi da Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne može biti nepoštena, pa prema tome niti ništetna, te se pri tome poziva na presudu Županijskog suda u Puli, broj: Gž-2658/12 od 11.studenog 2013. Ujedno se poziva na čl.1111 i 1112 st.1. ZOO. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

4. Dana 19.svibnja 2022. u ovom predmetu donijeta je presuda broj: P- 296/2018-28. Na navedenu presudu tuženik je izjavio žalbu, te je Županijski sud u Osijeku dana 7.studenog 2024. donio rješenje, poslovni broj: Gž-1300/2022-5 kojim je uvažio žalbu tuženika, te ukinuo presudu Općinskog suda u Čakovcu, broj: P- 296/2018-28 od 19.svibnja 2022. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U II.stupanjskoj odluci navodi se da prvostupanjski sud nije proveo dokaze saslušanjem zaposlenika tuženika RN koja je sudjelovala u obradi kredita, kao i svjedoke ENG, VN i javne bilježnice BN čime je povrijeđeno pravo tuženika na raspravljanje pred sudom, a ujedno da prigovor na nalaz i mišljenje vještaka nisu dostavljeni vještaku niti je vještak na temelju čl. 260. ZPP usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje na ročištu.

5. U provedenom postupku parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

6. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev u točci II. izreke rješenja u podnesku zaprimljenom dana 13.11.2020.god., te je dana 21.1.2005. precizirao tužbeni zahtjev u točci II. izreke s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u RH i izmjene čl. 29. st.2. ZOO.

7. Tuženik je i nadalje ostao kod svojih navoda, te se usprotivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu, navodeći da se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva jer da tužitelj novim tužbenim zahtjevom traži isplatu manjeg novčanog iznosa od iznosa navedenog u tužbi.

8. Stoga je sud na ročištu održanom dana 6.4.2022.god. proveo dokaze uvidom u dokumentaciju, te je zaključio glavnu raspravu, a odluka se donosi na temelju postavljenog specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelja, kako je gore obrazloženo.

9. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 7-9 spisa), solemnizaciju ugovora (list 10 spisa), otplatni plan (list 11 -12 spisa), obustavu po kreditu (list 13-15 spisa), odgovor na tužbu s prilozima (list 19-131 spisa), očitovanje tužitelja na odgovor na tužbu s prilozima (list 134-188 spisa), rješenje o vještačenju (list 203-204 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku (list 212-244 spisa), nalaz vještaka Natalije Jambrečić, mag.oec., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo (list 246-258 spisa), očitovanje tužitelja na nalaz vještaka uz preciziran tužbeni zahtjev u točci II. izreke (list 268-270 spisa), očitovanje tuženika s prilozima (list 272-282 spisa), podnesak kojim se tužitelj očituje na podnesak tuženika (list 286-288 spisa), te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja, izvršen je uvid u žalbu tuženika ( list 327-349 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-1300/2022-5, očitovanje vještaka na prigovor tuženika ( list 368-370 spisa), preciziran tužbeni zahtjev (list 371-374 spisa ), podnesak tužitelja (list 382- 383 spisa). Tuženik je podneskom od 4.12.2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka RN, podneskom od 23.1.2025. odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka ENG, VN i AN, te je na ročištu dana 14.ožujka 2025. odustao od saslušanja svjedoka BN javnog bilježnika.

10. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

11. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Nije sporno da su tužitelj HN kao korisnik kredita i tuženik Addiko bank d.d. kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj 146-185/2007 dana 14.6.2007.god. po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.300,00 CHF ( švicarskih franaka ) na rok otplate od 7 godina u 84 mjesečna anuiteta u mjesečnoj protuvrijednosti od 293,12 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja. Ugovor o kreditu je ovjeren kod javnog bilježnika BN iz [adresa], dana 15.6.2007. pod brojem OV-11434/07.

14. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

15. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.

16. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu, smatrajući da je tužitelju postupanjem tuženika (banke ) šteta nastala, a pozivajući se na presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku ( odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba ).

17. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.

18. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ujedno navedenom presudom utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1.6.2024. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti , a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno tada važećem Zakonu o zaštiti potrošaču i Zakonu o obveznim odnosima.

19. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

20. Presudom VTS RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj Rev-2221/18 od 3.9.2019.god. u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

22. Ustavni sud RH je odlukom broj: U-III-4150/19 od 3.veljače 2021. odbio ustavnu tužbu između ostalog i ovdje tuženika u pogledu kamate koja se mijenja odlukom banke i valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i ništetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke ovdje tuženika.

23. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

24. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

25. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 4. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012.god., tužitelj je još uvijek otplaćivao sporni kredit, te je za njega zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012.

26. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020.god.

27. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Donijeto je pravno shvaćanje VS RH od 1.ožujka 2022. u kojem se ističe ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. S obzirom da je predmetni postupak pokrenuti 10.12.2018. nesporno je da je tužba pokrenuta unutar zastarnog roka od pet godina.

28. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.

29. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10.12.2018., to od 14. lipnja 2018.god. do tada nije istekao petogodišnji zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci poslovni broj: Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.god.

30. Među parničnim strankama je sporno da li su ništetne odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika i kojima je ugovorena valuta CHF ( švicarski franak ) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula).

31. U konkretnom slučaju to znači da su se u ugovoru o kreditu, tužitelju morali na transparentan način objasniti razlozi i pojedinosti mehanizama promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

32. Isto tako, prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja se moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.

33. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

34. Uvidom u odredbu članka 2. predmetnog ugovora utvrđeno je da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj tuženik kao kreditor stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ovdje tužitelju kunsku protuvrijednost od 21.300,00 CHF, za adaptaciju kuće. U čl. 3. ugovora navodi se da se kamata obračunava u CHF i naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo- Alpe-Adria-Bank d.d. na nad plaćanja. U čl. 4. Ugovora navodi se da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 293,12 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. U čl.6. Ugovora navodi se da će se korisniku kredita ako se pridržava svih odredbi ugovora 1.1.2008. promijeniti kamatna stopa na kamatnu stopu važeću za „kredit za mlade“. Nakon promjene kamatne stope ista se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ili nekog drugog akta banke. Navedene odredbe ugovora po kojima je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom kreditora su nerazumljive i nedorečene.

35. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

36. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

37. Prema članku 59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

38. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

39. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

40. Predmetni ugovor ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi to bilo sadržano u Općim uvjetima tuženika.

41. Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito, paušalno i neprecizno navedeno u članku 6. ugovora u kojoj se navodi da će se kamatna stopa mijenjati sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika – kreditora ili nekog drugog akta banke. Također, po ocjeni ovoga suda odredbe predmetnog ugovora kojima je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, također nisu razumljive, jer iz istih ne proizlazi da bi tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti. Tako formulirane odredbe se ne mogu smatrati niti određenim niti odredivim.

42. Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužitelja, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom.

43. Tužitelj HN je izjavio da je kredit uzeo za adaptaciju kuće koju je kupio 2003.godine, a na kojoj je trebalo mijenjati krovište i prozore, a radi čega se odlučio za adaptacijski kredit. U to vrijeme bio je klijent tuženika, pa se tuženiku obratio za dobivanje kredita. Kao njihov klijent imao je povoljnije uvjete, dakle nižu kamatu, a ukoliko bi uzimao kredit kod druge banke, tada bi svoju plaću trebao prebaciti u drugu banku. Prilikom dogovora kod uzimanja kredita došao je u banku, naveo je koji novčani iznos treba, te je kazao da mu preporuča kredita. Službenica u banci mu je kazala da imaju akcijske kredite, više se ne sjeća kako se ta akcija zvala, a radilo se o kreditima u švicarskim francima kod kojih je vezano uz tu akciju bila snižena kamata. Nije se dalje raspitivao o drugim kreditima. Koliko se sjeća kredita u kunama nije bilo ili je bila jako visoka kamata, dok je za kredite u EUR-ima kamata bila znatno viša nego za kredite u CHF. Koliko se sjeća bilo je riječi o mogućoj promjeni tečaja ali u minimalnom iznosu 100,00 do 200,00 kn po rati kredita. Nije mu posebno bilo objašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa. Koliko on shvaća promjena kamatne stope ovisila je o kretanju tečaja , time da mu nitko nije objasnio koliko kamatna stopa može rasti, niti o čemu ovisi promjena kamatne stope. Misli da nije išao u banku pitati radi čega je došlo do povećanja rate kredita, to je u to vrijeme bio trend i o tome je pisalo u medijima. Koliko se sjeća prva rata kredita mu je iznosila nešto iznad 800,00 kn, a najveća rata koju je platio bila je iznad 1.900,00 kn. Kredit je otplaćivao putem administrativne zabrane na plaći. Prije uzimanja kredita nije pratio kretanje tečaja CHF , te mu prilikom sklapanja kredita nitko nije objasnio termin „valuta utočišta“. U vrijeme uzimanja i otplate kredita radio je u Policijskoj upravi Međimurskoj. Iskazao je da on nije mogao utjecati na sadržaj ugovora o kreditu, ne sjeća se da li je u banci ili kod javnog bilježnika bio prvi put u doticaju s ugovorom koji nije pročitao već je samo pročitao isti. Javni bilježnik iznio mu je osnovne sastojke ugovora, koliko iznose kamate, rata kredita, kako se plaća, te nije objašnjavao valutnu klauzulu već je naveo da je kredit vezan uz valutnu klauzulu. Kada ga je javni bilježnik pozvao u svoj ured isti je imao ugovor ispred sebe , te misli da mu je javni bilježnik pročitao samo dijelove ugovora. On nije čitao ugovor jer nije imao nikakvu mogućnost utjecati na pojedine odredbe ugovora npr. tražiti drugačiju kamatnu stopu ili nešto drugo.

44. Tužitelj je u svom iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužitelja sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv.

45. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.

46. Navedena odredba predmetnog ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

47. Tužitelju je trebalo ponuditi - objasniti, razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe ( koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa.

48. Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja, na cijenu, što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavlja cijenu).

49. Isto tako tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tuženik ne može predvidjeti visinu svoje obveze.

50. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.

51. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

52. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi ugovora koji ugovori su sastavljeni od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem, te je odlučeno kao u toč. 1. izreke presude.

53. Stoga sada valja utvrditi razliku obračunatih kamata i da li je tuženik dužan tu razliku isplatiti tužitelju.

54. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18 ) - stjecanje bez osnove - u kojem članku Zakona je određeno u st. 1. ) da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

55. Na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić, mag.oec. koje je određeno rješenjem suda od 10.8.2020.god. radi utvrđenja u svezi ugovora o kreditu od 14.6.2007., na okolnost da se izvrši izračun više plaćenog od strane tužitelja prema tuženiku uslijed promjene kamatne stope od prvotno ugovorene koja je iznosila 4,20 % godišnje u odnosu na svaku promjenu do otplate kredita kao i da se izvrši izračun više plaćenog zbog ugovorene valutne klauzule – CHF na način da se primijeni tečaj CHF na dan isplate kredita i prikaže iznos više plaćenog uslijed svake promjene tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita.

56. Vještak Natalija Jambrečić, mag.oec. je u izradi svog nalaza koristila dokumentaciju o predmetnom ugovoru u kreditu koja je dostavljena u spis tijekom prethodnog postupka.

57. Stalni sudski vještak Natalija Jambrečić, mag.oec. je dostavila svoj nalaz i mišljenje dana 2.11.2020.god. u kojem navodi da temeljem izračuna proizlazi da je tijekom razdoblja otplate kredita korisnik kredita – tužitelj uslijed promjene kamatnih stopa i promjene tečaja CHF ukupno pretplatio iznos od 34.131,29 kn.

58. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, već je sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev u točci II. petita.

59. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da prigovara metodi kojim je izvršen izračun spomenute razlike kao i samom provedenom izračunu, ne obrazlažući same prigovore koji se odnose na izračun vještaka. Na prigovore tuženika vještakinja se očitovala podneskom od 13.1.2025. navodeći da u cijelosti ostaje kod nalaza od 2.11.2020. s obzirom da je izračun ( metodologija) u potpunosti u skladu s nalogom postavljenim od strane suda. Nadalje, vještakinja navodi da tuženik ne navodi konkretne prigovore na matematički obračun , a da se ona na prigovore pravne naravi ne može očitovati.

60. S obzirom na podnesak tuženika od 28.siječnja 2025. kojim ostaje kod prijedloga za dopunu nalaza i mišljenja sukladno prijedlogu tuženika od 8.prosinca 2020., a kako se radi o dopuni vještačenja koja nije u skladu sa nalogom suda o vještačenju, to je vještakinja pozvana radi saslušanja na ročište 14.ožujka 2025., a na kojem ročištu tuženik nije imao ni jedno pitanje za vještaka.

61. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Natalije Jambrečić, mag.oec. jer je isti sačinjen sukladno rješenju ovoga suda, a dan je stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu vještak dao sve odgovore na postavljena pitanja.

62. Tužitelj je tužbom traži isplatu novčanog iznosa od 34.163,11 kuna. Podneskom od 13.11.2020. tužitelj je precizirao točku II. tužbenog zahtjeva tražeći da mu tuženik isplati iznos od 34.131,29 kuna, a sukladno nalazu vještaka. Podneskom od 21.1.2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u točci II. s obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH tražeći da mu tuženik isplati iznos od 4.530,00 eura. Razvidno je da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja za iznos od 4,32 eura, dakle da se radi o povlačenju tužbenog zahtjeva za navedeni iznos. Kako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev nakon što se tuženik upustio u raspravljanje dolazi do primjene odredbe čl. 193. ZPP-a. S obzirom da se tuženik protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, to je sud odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu kako je isti postavljen u tužbi, te je povučeni dio tužbenog zahtjeva odbio.

63. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka se u suštini odnose na pravno pitanje, a što je sve već naprijed obrazloženo tj. zbog čega su navodi tuženika neosnovani, o čemu je već odlučeno u pravomoćnim sudskim odlukama.

64. Dakle, kako je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 53.130,85 kuna, a navedeni iznos predstavlja razliku između kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu, s početno ugovorenom kamatnom stopom od 8,70 % godišnje i kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga je donesena odluka kao pod II. izreke presude.

65. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća , pa nadalje do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl.29.st.1. i st.2. ZOO, time da je sud mjesečne iznose u točci II. izreke presude naveo po datumima kako je tužitelj plaćao pojedine anuitete, a kako je i vještak obrazložio u svom nalazu.

66. Valja istači da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi čega se i vodi ovaj postupak , pa stoga i zatezne zakonske kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate, a ne od presuđenja.

67. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom.

68. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćnicima - odvjetnicima, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora ( prvotno postavljen tužbeni zahtjev u iznosu od 34.163,11 kuna – utvrđenje ništetnosti i isplate, konačni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti i isplate 4.530,00 eura odnosno 34.131,29 kuna).

69. Sud tužitelju priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za sastav tužbe u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/2023) u iznosu 200,00 eura (Tbr.8./1.), sastav podneska od 30.1.2019., 13.11.2020., 1.3.2021., 14.2.2025., 21.1.2025. u iznosu od po 200,00 eura svaki ( tbr.8/1 ), sastav podneska od 3.7.2020., 26.8.2020., 3.12.2021., 13.12.2021. u iznosu od po 50,00 eura za svaki, zastupanje na ročištu dana 21.3.2019., 26.8.2021., 6.4.2022., 14.3.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svako zastupanje (tbr.9/1), sve uz pripadajući PDV, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 91,84 eura, predujam za vještačenje u iznosu od 165,90 eura, što ukupno iznosi 2.782,06 eura. Tužitelju nisu priznati troškovi odvjetnika vezano uz putne troškove i izbivanje iz pisarnice za ročište za 21.3.2019. s obzirom da je na istom ročištu tužitelja zastupao zamjenik punomoćnika Danko Mandić,odvjetnik iz [adresa], te trošak izbivanja iz pisarnice i putni trošak za zastupanje na ročištu dana 26.8.2021. s obzirom da je na istom ročištu tužitelja zastupao zamjenik punomoćnika Matija Šikić,odvjetnik iz [adresa], kao ni putni troškovi i troškovi izbivanja iz pisarnice za preostala ročišta.

70. Tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.782,06 eura, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor.

71. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

Čakovec, 16.travnja 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest :

1. tužitelj po pun. iz ZOU Marijan Fosin i dr.,odvj.

2. tuženik po pun. iz OD Šavorić & Partneri d.o.o.,odvj.