Poslovni broj: Us I-820/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ICT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku IC (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i opunomoćenika tuženika, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/23-01/03281263210, URBROJ: 341-99-05/3- 23-6460 od 26. veljače 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-03/23-01/03281263210, URBROJ: 341-18-05/3-23- 29178 od 23. studenog 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-03/23-01/03281263210, URBROJ: 341-99-05/3-23-6460 od 26. veljače 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 140-03/23-01/03281263210, URBROJ: 341-18-05/3-23-29178 od 23. studenog 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu kao na zakonu neosnovan.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužiteljica u bitnom navodi da je u upravnom postupku nepravilno izveden zaključak iz utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu nesporne činjenice da je pokojna FCT uzdržavala svoju kći, ovdje tužiteljicu, do svoje smrti (živjele su u zajedničkom domaćinstvu s time da je tužiteljica primala iznos određen zakonom kao cenzus -i to 545,01 kn). Pogrešno da je utvrđenje upravnih tijela da je tužiteljici kao korisnici invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad na dan majčine smrti (01.03.2009.) isplaćena mirovina od 557,49 kn i da ju majka nije uzdržavala. Međutim da je točno, a što upravna tijela i ne osporavaju da je tužiteljica prije majčine smrti i to za 2. mjesec 2009. (za razdoblje prije majčine smrti, obzirom da se mirovinska primanja isplaćuju unazad) primila iznos od 543,01 kn, a što je ispod cenzusa od 552,81 kn na koji iznos se pozivaju upravna tijela pozivom na članak 90. ZOMO-a. Dakle upravna tijela, a posebice prvostupanjsko tijelo navodi da je tužiteljica do 28.02.2009., tj. prije smrti majke primila mirovinu u iznosi od 545,01 kn što je ispod cenzusa od 545,01 kn, što ponavlja se tuženik utvrđuje i neosporava. Pri tome tuženik zanemaruje činjenicu da se mirovine isplaćuju unazad, jer da je tuženik pravilno primjenio zakon onda bi u konačnici utvrdio da se tužiteljici prije majčine smrti isplaćivala mirovina u iznosu manjem od 552,82 kn, a koji je gornji iznos da bi se smatrala sukladno zakonu uzdržavanim članom obitelji. Tim slijedom, a kako je tužiteljica profesionalna nesposobnost za rad prešla i u opću nesposobnost za rad, u trenutku majčine smrti tužiteljica je stekla pravo na obiteljsku mirovinu. Dakle, uzdržavanje je bilo prije smrti majke sve do majčine smrti tužiteljici je isplaćivan iznos cenzusa od 545,01 kn a tek po majčinoj smrti tj. dana 1.4.2009.g. isplaćen je iznos iznad cenzusa tj. "557,49 kn". Upravo radi toga tužiteljica je upirala i pokušavala ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, jer su bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke: da ju je majka uzdržavala sve do svoje smrti i da je tužiteljica imala najprije profesionalnu a potom i opću nesposobnost za rad. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da se donese presuda kojom se tužba uvažava i poništava osporeno drugostupanjski i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe uložene na prvostupanjsko rješenje, te da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/2009, 110/2021), a osporavano rješenje obrazloženo je i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Tuženik se u obrazloženju osporavanog rješenja očitovao o svim žalbenim navodima tužiteljice izjavljenim u okviru žalbe protiv prvostupanjskog rješenja te je tužiteljici tijekom cijelog postupka omogućeno sudjelovanje u postupku. Vezano uz navode u tužbi uz koju su priloženi obavijesti o mirovini ističe se da je prema Banci podataka doznačenih mirovinskih primanja ovog Zavoda razvidno da je tužiteljica korisnica invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je na dan 1. ožujka 2009. iznosila 557,49 kn i prelazila je iznos 66% od iznosa najniže mirovine određene za 15 godina staža, to se ne može smatrati da je umrla FCT uzdržavala tužiteljicu do svoje smrti a najniža mirovina za jednu godinu mirovinskog staža od 1. siječnja 2009. određena je u skladu s Odlukom o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža od 1. siječnja 2009. (Narodne novine, broj 28/2009) i iznosi 55,84 kn, te se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2009. Nadalje, aktualna vrijednost mirovine u smislu članka 88. ZOMO-a usklađuje se za svako polugodište, te je usklađena aktualna vrijednost mirovine na dan 1. siječnja 2009. iznosila 57,59 kn (Narodne novine, broj 28/2009), a tužiteljičina invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad usklađena s aktualnom vrijednosti mirovine 57,59 kn iznosila je 557,49 kn na dan 1. ožujka 2009. kako je obrazloženo u osporavanom rješenju pa se tužbeni navodi ukazuju neosnovanima. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprave 19. ožujka 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na kojem je tužiteljica navela da u cijelosti ustraje u podnesenoj tužbi i svim navodima iznijetim u istoj. Naglašava da ona ima sve zakonske uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojne majke obzirom da je u vrijeme njezine smrti bila potpuno nesposobna za rad te ju je majka uzdržavala. Ističe da je točno na dan majčine smrti zaprimila iznos mirovine u visini od 547,00 kuna, a što je niže od propisanog imovinskog cenzusa te da stoga ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu. Ujedno navodi da sada ostvaruje mjesečne prihode od 170,00 eura te da bi za nju ostvarivanje prava na predmetnu obiteljsku mirovinu, a koja bi bila u iznosu većem za 100,00 eura jako puno značilo.

5.1. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu, obrazloženju osporavanog rješenja te ističe da se sukladno Zakonu o usklađivanju mirovina mirovine se usklađuju u travnju mjesecu tekuće godine zbog statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku te se u travnju mjesecu isplaćuje uvećana mirovina za mjesec ožujak, kao i razlika mirovine za siječanj i veljaču tekuće godine tako da je činjenica da je kod tužiteljice mjesečna mirovina od siječnja pa do ožujka bila u iznosu od 557,49 kuna, dakle iznad utvrđenog cenzusa od 552,82 kuna. Prilaže u spis banku podataka označenih mirovinskih primanja.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja donesenih u povodu zahtjeva tužiteljice od 9. veljače 2023. za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti majke FCT, koja je umrla **.**.2009.

11. Sporno je među strankama isključivo je li tužiteljicu majka u trenutku svoje smrti uzdržavala, a time i ispunjava li tužiteljica zakonske uvjete za priznavanje traženog prava.

12. Odredbom članka 69. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO) propisano je da dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života. Stavkom 3. istog članka propisano je da dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti.

13. Prema članku 23. stavku 1. točki 1. ZOMO-a smatra se da je osiguranik, odnosno korisnik mirovine uzdržavao člana obitelji ako je član obitelji živio s njime u zajedničkom kućanstvu i nema vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje, jer nema dohodak od poljoprivrede i šumarstva ili ako mu drugi stalni prihod u trenutku smrti osiguranika ili korisnika mirovine nije bio veći od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu.

14. Osporeno rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja se u bitnom obrazlaže time da je najniža mirovina određena za 15 godina mirovinskog staža određena u smislu članka 90. ZOMO-a na dan 01.03.2009. iznosila bi 878,10 kn od čega 66% iznosi 552,82 kn. Budući je tužiteljica korisnica invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je na dan 01.03.2009. iznosila 557.49 kn, i prelazila je iznos 66% od iznosa najniže mirovine određene za 15 godina staža, to se ne može smatrati da je umrla FCT uzdržavala tužiteljicu do svoje smrti pa nije bilo osnove za uvažavanje žalbenih navoda i za donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Vezano za žalbene navode tužiteljice ističe se da je najniža mirovina za jednu godinu mirovinskog staža od 01.01.2009. određena u skladu s Odlukom o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža od 01. siječnja 2009. (Narodne novine, broj 28/2009) i iznosi 55,84 kn te se primjenjuje počevši od 01.01.2009. Napominje se da se aktualna vrijednost mirovine u smislu članka 88. ZOMO-a usklađuje za svako polugodište, te je usklađena aktualna vijednost mirovine na dan 01.01.2009. iznosila 57,59 kn (Narodne novine, broj 28/2009), a tužiteljičina invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad usklađena s aktualnom vrijednosti mirovine 57,59 kn iznosila je 01.03.2009. 557,49 kn, te da je na temelju navedenih razloga valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom na podatke spisa predmeta, te među strankama nesporne činjenice, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, ovakvo obrazloženje osporenog rješenja tuženika ovaj sud ne može prihvatiti kao valjano.

16. Naime, kako među strankama nije sporno da je tužiteljici mirovina za 3/2009 nakon usklađena iznosila 557,49 kn, međutim da se navedeno usklađenje provodi u mjesecu travnju, dok je majka tužiteljice nesporno umrla **.**.2009., te da je u trenutku smrti majke prema podacima spisa predmeta stalni prihod tužiteljice iznosio 545,01 kn i da je tužiteljica u trenutku smrti majke na ime invalidske mirovine ostvarila prihod u navedenom iznosu, to sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama stalni prihod tužiteljice u trenutku smrti majke iznosi 545,01 kn, bez obzira na naknada usklađenja mirovine s kojima je tužiteljici uvećana mirovina, pa tako i mirovina za mjesec ožujak 2009., te je ista iznosila 557,49 kn obzirom da je mirovina u navedenom iznosu tužiteljici nesporno isplaćena nakon smrti majke, odnosno nakon 1. ožujka 2009., odnosno isplaćena je u mjesecu travnju 2009.

17. U navedenom, prema ocjeni ovog suda, u smislu naprijed citirane odredbe članka 23. stavka 1. točke 1. ZOMO-a, stalni prihodi tužiteljice s osnova invalidske mirovine na dan smrti tužiteljičine majke su iznosili 545,01 kn, te prema tome nisu prelazili iznos od 66% svote najniže mirovine određene za 15 godina mirovinskog staža prema ovome Zakonu na dan 1. ožujka 2009. (552,82 kn).

18. U izloženom, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nije pravilno i zakonito, pa ja stoga valjalo poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

19. U postupku povodom ove presude prvostupanjsko tijelo će na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu odluku o predmetnom zahtjevu tužiteljice, pridržavajući se pri tome pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu 16. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a.

DNA:

- tužiteljici,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela

- u spis.