Poslovni broj: Us II-244/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Borisa Markovića predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ericsson Nikola Tesla d.d., za proizvodnju telekomunikacijskih sustava i uređaja, sa sjedištem u Zagrebu, Krapinska ulica 45, OIB: 84214771175, kojeg zastupa Ivan Luetić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bradvica, Marić, Wahl, Cesarec, Skerlev d.o.o., OIB: 74439368489, Zagreb, Miramarska cesta 24, protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Savska cesta 41, Zagreb, OIB: 54882480048, radi donošenja dopunskog rješenja u predmetu utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma, na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-034-03/15-01/020, urbroj: 580-09/132-24-357 od 16. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za donošenje dopunskog rješenja, kao neosnovna.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pokrenuo upravni spor pred ovim Sudom, te u tužbi u bitnom navodi da je zahtjevom za uvidom i kopiranjem spisa od 17. srpnja 2024., temeljem članka 47. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja zatražio od tuženika da mu omogući uvid u spis predmeta u cijelosti, kao i da izradi fizičke i digitalne preslike svih dokumenata koji se nalaze u spisu na dan uvida, uključujući dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u postupku. Također, zatražio je od tuženika da za svaki pojedinačni dokument specificira razloge i pravni temelj uskrate, odnosno da tuženik poimence elaborira svaki urbroj koji je izostavljen, te da izričito objasni o kojoj vrsti dokumentacije je riječ i na kojem točno zakonskom temelju je uskraćena. Tuženik je u tom postupku rješenjem od 8. srpnja 2024. općenitim i neobrazloženim pozivanjem na članak 47. stavak 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja odbio uvid u određene dokumente koji su zatraženi u prethodnom tijeku postupka. Tuženik je donio rješenje 25. srpnja 2024. u kojem je izrijekom odlučio isključivo o dokumentaciji u spisu koja prethodno nije bila dostavljena tužitelju, te dokumentaciju koja je prispjela u spis nakon 17. srpnja 2024., iz čega nesporno proizlazi da je sukladno postavljenom zahtjevu tuženik propustio odlučiti i omogućiti uvid u svu dokumentaciju u spisu, koja se tamo nalazi prije 17. srpnja 2024., a u koju je prethodno već bio omogućen uvid, te za svaki dokument za koji je uskraćen uvid, specificirati točan razlog na kojem se temelji pojedinačna uskrata. Tužitelj upućuje na odredbu članka 100. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, te smatra da tuženik neosnovano tvrdi da nisu zadovoljene procesne pretpostavke za donošenje dopunskog rješenja, jer se ne radi o pitanju koje je predmet postupka. Naime, tuženik u rješenju navodi da je predmet postupka isključivo utvrđivanje narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma, odnosno da odlučivanje o zahtjevu za uvid u spis nije predmet postupka. Prema takvom tumačenju svaki upravni postupak imao bi samo jedan zahtjev koji se smatra predmetom postupka, dok bi povodom svakog drugog zahtjeva upravno tijelo moglo ne samo odbiti, odlučiti dok mu nadležni sud ne naredi drugačije, već i potpuno ignorirati postavljene zahtjeve. Tuženik uporno za svako pitanje tužitelja upućuje u upravni spor, što ne samo da oduzima resurse tužitelju, već onemogućuje efikasnost pravosudnog sustava u cjelini. Nadalje, ističe konfuznost rješenja jer su izreka i obrazloženje u opreci, jer tuženik u izreci navodi da se zahtjev odbija kao neosnovan, dok se u obrazloženju poziva na procesne pretpostavke koje priječe donošenje pozitivnog rješenja. Nadalje, tužitelj u tužbi opširno obrazlaže članak 13. i promašeni argument stečenih prava, kao i spornost potpunosti rješenja, te navodi cjelokupnu kronologiju postupka pred tuženikom vezano za ovaj predmet. Tužitelj zaključno navodi da je tuženik ponovno propustio odlučiti o zahtjevima tužitelja odbijajući zahtjev za dopunsko rješenje kao neosnovan i time ponovno ukazao na alarmantnu praksu arbitrarnog rješavanja zahtjeva stranaka u postupku. Ističe kako pravo tuženik da uskrati uvid u dokumentaciju istovremeno ne znači da ono nije dužno svoju odluku obrazložiti, a posebice s obzirom da takva uskrata nepobitno i duboko zadire u njegova ustavna prava. Tuženik ponovno ignorira vrlo jednostavan zahtjev tužitelja i nepotrebno ga upućuje u upravni spor, a takva opetovana postupanja tuženika koja troše resurse svih uključenih dionika također izražava nepoštovanje prema nadležnom sudu nepotrebno ga opterećujući. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, te naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je neosnovan navod tužitelja da je propustio odlučiti i omogućiti uvid u svu onu dokumentaciju u spisu koja se tamo nalazi prije 17. srpnja 2024., a u koju je prethodno već bio omogućen uvid tužitelju, kao i da je za svaki dokument za koji je uskraćen uvid tužitelju, tuženik propustio specificirati točni pravni razlog na kojem se temelji ta pojedinačna uskrata, budući da je tuženik utvrdio kako je tužitelj konzumirao tijekom cijelog trajanja predmetnog upravnog postupka uvid u cjelokupan spis predmeta, slijedom čega je tuženik i donio rješenje od 25. srpnja 2024., kojim je dopustio uvid u svu novozaprimljenu dokumentaciju u spisu predmeta od njegovog posljednjeg uvida u spis (17. srpnja 2024.), a za koju dokumentaciju nije postojao razlog za uskratu iste sukladno članku 47. i 53. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, sve sukladno načelu razmjernosti. S tim u vezi nije postojala osnova da tuženik poimence elaborira svaki urbroj koji je izostavljen, odnosno da izričito objasni o kojoj je vrsti dokumentacije riječ i na kojem je zakonskom temelju tuženik uskratio tužitelju i/ili drugim strankama u postupku uvid u tu dokumentaciju, a kako to proizlazi iz obrazloženja rješenja od 25. srpnja 2024. Naime, nakon što je tužitelj 14. lipnja 2024. izvršio uvid u spis predmeta u cijelosti (osim dokumentacije izuzete temeljem članka 47. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i dokumentacije koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u postupku), tužitelj je zahtjevom od 21. lipnja 2024. zatražio da mu se ponovno omogući uvid u spis predmeta u cijelosti, u svu dokumentaciju koja mu prethodno u postupku nije dana na uvid i u dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u postupku. Pravomoćnim rješenjem tuženika od 8. srpnja 2024. odbijen je navedeni zahtjev tužitelja za uvid u dokumentaciju koja mu prethodno u postupku nije dana na uvid (jer je temeljem odredbe članka 47. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja izuzeta od razgledanja i prepisivanja) i dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u postupku, a odobren je uvid u svu novozaprimljenu dokumentaciju u spisu predmeta od njegovog posljednjeg uvida u spis 14. lipnja 2024. Istoga dana kada je ponovno izvršio uvid u spis predmeta (17. srpnja 2024.), tužitelj je podnio identičan zahtjev kao 21. lipnja 2024. da mu se omogući u spis predmeta u cijelosti, uz svu dokumentaciju koja mu prethodno u postupku nije dana na uvid i u dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u postupku, iako je pravomoćnim rješenjem od 8. srpnja 2024. tužitelju već uskraćen uvid u tu dokumentaciju i jasno naveden pravni temelj uskrate, a zakonitost tog rješenja tužitelj nije osporavao. Rješenjem od 25. srpnja 2024. ponovno je odbijen navedeni zahtjev tužitelja za uvid u dokumentaciju koja mu prethodno u postupku nije dana na uvid i dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku, a odobren mu je uvid u svu novozaprimljenu dokumentaciju u spisu predmeta od njegovog posljednjeg uvida u spis 17. srpnja 2024. Naprijed navedeni podaci, a koji su razvidni kako iz obrazloženja rješenja od 25. srpnja 2024., pravomoćnog rješenja od 8. srpnja 2024. kao i spisa predmeta, te službenih zabilješki o izvršenom uvidu u spis od strane tužitelja, ne mogu dovesti do zaključka kako tuženik nije riješio u cijelosti zahtjev tužitelja od 17. srpnja 2024., a u kojoj bi situaciji bilo mjesta traženju i donošenju dopunskog rješenja, a koja bi dovela do drugačije odluke tuženika u konkretnom slučaju. Smatra da nije bilo mjesta primjeni članka 100. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, budući da nije bilo osnove za donošenje dopunskog rješenja, jer nije bilo niti zahtjeva o kojem tuženik nije donio odluku. Tuženik posebno napominje kako je tužitelj izvršio do sada uvid u spis predmeta ukupno osam puta, te navodi kako je obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenom rješenju, za koja je nesporno da nisu posljedica arbitrarnosti, odnosno proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava. U obrazloženju osporenog rješenja izneseni su jasni i relevantni razlozi kojima je argumentirana primjena mjerodavnog prava na temelju kojeg je doneseno isto rješenje. Predlaže da ovaj Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tužitelj je dostavio očitovanje na odgovor na tužbu tuženika u kojem obrazlaže svoje pravo višestrukog uvida u spis, posebno ističući da ne postoji zakonsko ograničenje broja izvršenih uvida u spis, te obrazlaže argumente u pogledu specifikacije razloga uskrate uvida u dokumentaciju, kao i pogrešno pozivanje na praksu suda EU i pogrešno tumačenje instituta stečenih prava, što sve iscrpno i detaljno obrazlaže u svom očitovanju. Zaključno, ističe da je dana 23. srpnja 2023. nesporno nastupila zastara progona i vođenja postupka sukladno članku 71. stavku 4. Zakona, te usprkos tome što je podnio već četiri dopisa kojima obavještava tuženika o nastupu zastare i poziva na obustavu postupka, tuženik nastavlja s vođenjem postupka, te se na bilo koji način odbija očitovati.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama zahtjeva iz tužbe, sud nalazi da time što je odbijen zahtjev tužitelja za donošenje dopunskog rješenja, kao neosnovan, tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, pri čemu ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge koje je za svoju odluku tuženik dao u obrazloženju osporenog rješenja, budući da su razlozi utemeljeni na podacima koji se nalaze u spisu predmeta, te na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, dok povrede pravila postupka, ovaj Sud nije našao.

7. Prema podacima u spisu predmeta, kao i obrazloženju osporenog rješenja proizlazi da je tuženik 9. rujna 2024. zaprimio zahtjev tužitelja za donošenje dopunskog rješenja temeljem članka 100. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.). Tužitelj je u predmetnom zahtjevu naveo da je tuženik djelomično odlučio o njegovom zahtjevu od 17. srpnja 2024. za uvid i kopiranje spisa u predmetu, klasa: UP/I-034-03/15-01/020 (dalje: zahtjev od 17. srpnja 2024.). Zahtjevom od 17. srpnja 2024. tužitelj je od tuženika zatražio uvid i presliku svih dokumenata u spisu, uključujući dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u postupku i zahtjev za specifikacijom pravnih razloga uskrate uvida, odnosno da tuženik poimence elaborira svaki urbroj koji je izostavljen, te da izričito objasni o kojoj vrsti dokumentacije je riječ i na kojem točno zakonskom temelju je uskraćena.

8. Postupajući po zahtjevu tužitelja od 17. srpnja 2024. tuženik je donio rješenje od 25. srpnja 2024., kojim je odbio uvid u svu dokumentaciju u spisu predmeta, koja tužitelju prethodno nije dana na uvid, kao i onu koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u istom postupku i odobrio uvid u svu dokumentaciju koja je u spisu predmeta zaprimljena od 17. srpnja 2024. nadalje.

9. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da se predmetni zahtjev tužitelja od 9. rujna 2024. za donošenje dopunskog rješenja odnosi na rješenje tuženika od 25. srpnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja od 17. srpnja 2024. za uvid u svu dokumentaciju u spisu predmeta koja mu prethodno u predmetnom postupku nije dana na uvid iz razloga jer je na temelju odredbe članka 47. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine", 79/09., 80/13., 41/21. i 155/23. – dalje: ZZTN) izuzet od razgledanja i prepisivanja, kao i u dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u istom postupku, a odobren uvid u svu novozaprimljenu dokumentaciju u spisu predmeta od posljednjeg uvida tužitelja, to jest 17. srpnja 2024. Tužitelj je 21. lipnja 2024. već podnio identičan zahtjev da mu se omogući uvid u spis predmeta u cijelosti, u svu dokumentaciju koja mu prethodno u postupku nije dana na uvid, uključujući dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u postupku i novozaprimljenu dokumentaciju od posljednjeg uvida u spis, koji zahtjev je tuženik rješenje od 8. srpnja 2024. odbio.

Dakle, rješenjima od 8. srpnja 2024. i 25. srpnja 2024. nije odobren identičan zahtjev tužitelja od 21. lipnja 2024. i 17. srpnja 2024. da mu se omogući uvid u spis predmeta u cijelosti. U rješenju tuženika jasno su navedeni odlučni razlozi zbog kojih je tuženik ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja, a uvažavajući načelo razmjernosti i zaštitu prava stranaka i javnog interesa, prevladavaju razlozi zbog kojih je određena dokumentacija izuzeta od razgledavanja i prepisivanja prilikom uvida u spis u postupku utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, u odnosu na pravni interes tužitelja da mu se odobri uvid u spis predmeta u cijelosti.

10. Dakle, tužitelju je uskraćeno pravo na uvid u dokumentaciju koja mu prethodno u postupku nije dana na uvid, jer je na temelju odredbe članka 47. stavka 4. ZZTN-a bila izuzeta od razgledavanja i prepisivanja, a i u dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u postupku. Navedeno ograničenja prava na uvid u spis predmeta je tuženik ocijenio nužnim za postizanje zakonom utvrđene svrhe ograničenja prava na uvid u spis predmeta u postupcima utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, a i razmjernim ciljevima koji su propisani mjerodavnim zakonom.

11. Prema ocjeni ovoga Suda tuženik je jasno naveo i obrazložio razloge zbog kojih je odbio zahtjev tužitelja da mu se odobri uvid u svu dokumentaciju spisa predmeta, koja mu prethodno u postupku nije dana na uvid, a i iz službenih zabilješki o izvršenim uvidima u spis koje su uručene opunomoćeniku tužitelja, jasno proizlazi da se radi o dokumentaciji koja je izdvojena iz spisa u smislu odredbe članka 47. stavka 4. ZZTN- a, a također je tuženik u osporenom rješenju jasno naveo i razlog zbog kojeg tužitelju nije odobren uvid u dokumentaciju koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u istom postupku.

12. Imajući na umu navedeno, proizlazi da je tuženik odbio odobriti tužitelju uvid u sve dokumente spisa predmeta i spis predmeta u cijelosti, jer je utvrdio da postoje razlozi za ograničenje prava na uvid u spis predmeta, a koje je razmjerno cilju i svrsi ograničenja prava, odnosno da razlozi za uskratu prava tužitelja prevladavaju u odnosu na njegov pravni interes za odobrenje uvida u spis predmeta u cijelosti s obzirom da tužitelj nije na bilo koji način učinio vjerojatnim da bi uvid u tu dokumentaciju koja tužitelju prethodno u postupku nije dana na uvid bila korisna za njegovu obranu u predmetnom postupku, kao i dokumentacija koja je izuzeta u elektronskom obliku od ostalih stranaka u postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužitelj bio dužan navesti razloge, to jest indicije da bi uvid u cjelokupnu dokumentaciju bio koristan za njegovu obranu u postupku, odnosno da mu je postupanjem tuženika dovedeno u pitanje ostvarivanje prava na obranu u postupku, a što tužitelj nije na odgovarajući način potkrijepio.

13. S obzirom na navedene razloge zbog kojih je tužitelju odbijen zahtjev za donošenje dopunskog rješenja, a ne zbog okolnosti da je već više puta izvršio uvid u spis predmeta, neosnovani su tužbeni prigovori izneseni u tom pravcu. Tuženik navodi u osporenom rješenju da je tužitelj već više puta izvršio uvid u spis predmeta, argumentirajući prije svega zaključak da je tužitelj već time ostvario svrhu instituta uvida u spis predmeta, jer je raspolagao sa dovoljno podataka da bi mogao učinkovito iznijeti svoja stajališta o zaključcima do kojih je tuženik došao u predmetnom stadiju postupka, odnosno da tuženik nije na bilo koji način postupanjem doveo u pitanje pravo tužitelja na obranu u postupku.

14. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani tužbeni navodi da je postupanjem tuženika dovedeno u pitanje ostvarivanje procesnih prava tužitelja, već protivno tome iz cjelokupnih podataka spisa proizlazi da tužitelj procesna prava koristi na način koji nije u skladu sa svrhom i ciljem propisanim ovdje primijenjenim mjerodavnim propisima.

Tuženik je prema ocjeni ovoga Suda za zaključke i stajališta iznesene u osporenom rješenju dao valjane, dostatne i relevantne razloge koji isključuju bilo kakvu sumnju u donošenje nezakonite odluke.

15. Stoga je ovaj Sud ocijenio da je osporeno rješenje tuženik donio u pravilno provedenom postupku i uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, a zbog čega tužbeni razlozi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost osporenog rješenja.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom u predmetnom upravnom sporu, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković