Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

P-299/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Jadranki Pajur Vranješ, u pravnoj stvari tužitelja SAAN RAČUNALA d.o.o., OIB: 84207285655, Vukovar, Josipa Jurja Strossmayera 14C, kojega zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Planinić, Šoljić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Tkalčićeva 73 A, protiv tuženika SOLUCIJA d.o.o., OIB: 42807167245, Vukovar, Andrije Hebranga 1, radi isplate (v.p.s. 38.489,62 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 6.ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku – SOLUCIJA d.o.o., OIB: 42807167245, Vukovar (Grad Vukovar), Andrije Hebranga 1 - da tužitelju – SAAN RAČUNALA d.o.o., OIB: 84207285655, Vukovar (Grad Vukovar), Josipa Jurja Strossmayera 14C, u roku od 15 dana, isplati iznos od 38.489,62 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od prvog dana iza dana isteka naknadnog roka za ispunjenje od 30 dana pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to:

- na iznos od 25.217,34 EUR od 24. kolovoza 2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.636,14 EUR od 24. kolovoza 2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.636,14 EUR od 24. kolovoza 2024.g. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku – SOLUCIJA d.o.o., OIB: 42807167245, Vukovar (Grad Vukovar), Andrije Hebranga 1- da tužitelju – SAAN RAČUNALA d.o.o., OIB: 84207285655, Vukovar (Grad Vukovar), Josipa Jurja Strossmayera 14C, podmiri trošak parničnog postupka u iznosu od 9.222,03 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2025. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je imao potrebu za dopunskim djelatnostima iz sektora kojima se bavi tuženik, te je u tom smislu sa tuženikom postgigao dogovor oko pružanja usluga postavljanja, nadzora, provjere i sigurnosnae pohrane podataka u realnom vremenu i prijenos i pohranu podataka na SAAN backup sustavu. Tužielj je u dobroj vjeri i sukladno dogovoru s tuženikom isplatio naknadu za predmetne usluge, a iste se nikad nisu izvršile. Dakle, tužitelj je ispunio svoju obvezu pravovremenog plaćanja dogovorenog iznosa, ali od tuženika nije primio predviđene usluge, a niti mu je tuženik dostavio bilo kakvu obavijest o mogućem kašnjenju ili neispunjenju svojih obveza. Tužitelj je dugo vremena bio uvjerenja da je tuženik ispunio svoje obveze odnosno odradio dogovorene usluge, da bi pri provjeri stanja utvrdio kako se to ipak nije desilo.

2. Nadalje navodi da je tuženik izdao račune, i to: račun br. 7/1/1 od 20. kolovoza 2020., račun br. 8/1/1 od 26. kolovoza 2020. i račun br. 11/1/1 od 26. rujna 2020., sukladno kojima je tužitelj izvršio uplate naznačene na računima i to:

20.173,87 EUR uvećano za PDV na račun IBAN: [broj bankovnog računa], 5.308,91 EUR uvećano za PDV na račun IBAN: [broj bankovnog računa] i 5.308.91 EUR većano za PDV na račun IBAN: [broj bankovnog računa], ali predmetna obveza tuženika nije ispunjena, odnosno nije niti započeta nakon gotovo četiri godine.

3. Iz navedenog ponašanja tuženika proizlazi da isti nije ni imaju namjeru izvršiti opisanu uslugu prema tužitelju, pa je tužitelj sukladno članku 363. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/156, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), raskinuo ugovor bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje.

4. Unatoč opisanoj situaciji, tužitelj je s namjerom mirnog rješavanja sporne situacije poslao tuženiku zahtjev za ispunjenje obveze i raskid ugovora, te sukladno odredbama članka 362., u vezi sa člankom 361. ZOO-a dao tuženiku naknadni rok za ispujnjuenje predmetne obveze u narednih 30 dana od primitka ovog zahtjeva. Tuženik nije reagirao niti se odazvao ovom zahtjevu i obveza je ostala neispunjena, usluga neizvršena, a protekom naknadnog roka od 30 dana, ugovor se raskinuo temeljem zakona.

5. Imajući u vidu naprijed navedeno tužitelj od tuženika potražuje naknadu i povrat novčanih sredstava koje je isplatio tuženiku, a tuženik nije obavio posao koji je bio u obvezi.

6. Tuženik u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao i sve činjenice iznesene u tužbi. Nije sporno da su tužitelj i tuženik postigli dogovor/ugovor o pružanju specifičnih usluga koje su uključivale postavljanje, nadzor, provjeru i sigurnosnu pohranu podataka u realnom vremenu te prijenos i pohranu podataka na SAAN backup sustavu, te da je tužitelj na račun tuženika uplatio novčani iznos od 30.791,69 EUR za ugovorene usluge, na koji iznos je izvršen obračun poreza na dobit.

7. Međutim, tuženik ističe kako je u cijelosti ispunio ugovorene obveze pa su stoga navodi tužitelj u potpunosti netočni, a što se očituje i iz toga da je tuženik zaprimio račune tužitelja i iste proknjižio u svojim poslovnim knjigama. Naime, tužitelj je za izdane račune iskoristio pretporez i subvencije iz fondova Europske unije pa se postavlja pitanje tužiteljeve odgovornosti ako usluga nije izvršena.

8. Tuženik ističe prigovor zastare, budući se radi o tražbini za koje se ima primijeniti zastarni rok od tri godine.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu, a koju čine: račun 7/1/1 (list spisa 7), račun 8/1/1 (list spisa 8), račun 11/1/1 (list spisa 9), potvrda o izvršenoj platnoj transakciji (list spisa 10 do 12), ispis bilance i računa dobiti i gubitka za 2021. za tužitelja (list spisa 37 do 77), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vukovar od 16. siječnja 2025. s prilogom knjige primljenih ulaznih računa u razdobolju kolovoz – rujan 2020. (list spisa 176 do 179), iskaz saslušanog zakosnog zastupnika tužitelja TP, zakonskog zhastupnika tuženika OP i prokuriste tuženika IP u svojstvu svjedoka.

10. Među strankama je neprijeporno:

- da je postojao usmeni dogovor o pružanju specifičnih usluga iz područja informatičke djelatnosti,

- da je tuženik izdao tužitelju račune broj 7/1/1, 8/1/1 i 11/1/1,

- da je tužitelj po dogovoru s tuženikom isplatio mu naknadu za predmetne usluge u ukupnom iznosu od 38.489,62 EUR,

- da je OP u trenutku poslovnog odnosa s tužiteljem bio uposlen kod tužitelja,

- da su tužitelj i tuženik usmeno dogovorili postavljanje, nadzor, provjeru i sigurnosnu pohranu podataka u realnom vremenu i prijenos i pohranu podataka na veliko SAAN backup sustavu.

11. Sporno je po tužbenom zahtjevu da li tužitelj ima pravo potraživati naknadu odnosno povrat onoga što je dao odnosno povrat uplaćenog iznosa od 38.489,62 EUR jer tuženik nije izvršio dogovorenu uslugu prema tužitelju.

12. Iz iskaza saslušanog zakonskog zastupnika tužitelja TP sud je nedvojbeno utvrdio da s bavi IT djelatnošću i svojim klijentima pruža usluge sigurnosne pohrane podataka - back up. Posebno ističe da braću T, OP i TP, pozna od 2014., a da je OP bio zaposlen kod njega u vrijeme poslovnog odnosa sa tuženikom. 2020. je utvrđeno da postojeća programska rješenja koje je tužitelj koristio imaju nedostatke te je odlučeno da se pristupi izradi novog prilagođenog back up rješenja za sigurnosnu pohranu. AP je ponudio da on to organizira, a budući nije bilo nikakvih problema s njima do tada. Procjena u izradi takvom projekta s drugim tvrtkama bi trajala oko 2 godine pa je prihvatio prijedlog TP da on to organizira. U vrijeme korone je bilo problema na IT tržištu, a postojeće rješenje koje su imali je i dalje funkcioniralo. Tijekom 2023. još uvijek nije bilo ništa napravljeni, te je AP bio zamoljen da započne s radom, odnosno ako ne može da će raskinuti ugovor i naći nekog drugoga. Nakon toga je došlo do određenog kontakta sa TP, izrada softwera nije niti započeta, niti su traženi pristupni podaci o sustavu koji i sada koriste a gdje bi i njegov sustav trebao biti pohranjen. Tijekom 2020. nabavljeni novi serveri i novi centralni sustav poslovnih podataka veličine 144 Tb odnosno 144.000 Gb. Na taj se sustav trebao ugraditi novi sustav – softwer, a da bi se moglo išta pokrenuti potrebni su pristupni podaci a to su user name i pasword odnosno za te korisničke podatke potrebno je podesiti tzv. pravila pristupa kako bi podaci koje taj back up sustav pohranjuje bio siguran i neovisan, a bez tih podataka se nije moglo ništa niti napraviti. Isto tako tuženik nije mogao uopće pristupiti sustavu u odnosu na koji je trebao pružiti usluge, jer mu nisu poznati ti podaci koji se pohranjuju u vlasništvo tužitelja a drugi dio nije vlasništvo tužitelja već tužiteljevih klijenata. Nadalje navodi da mu je poznato da AP i OP nemaju potrebna znanja niti se bave tim poslovm, ali je bio uvjeren da će AP sa svojim poznanstvima iz prethodnog razdoblja organizirati posao sukladno zahtjevima. Što se tiče primopredaje usluga niti OP niti bilo koji njegov djelatnik nije nikada nikoga kontaktirao vezano za primopredaju usluga pa ga je 2023. pozvao da mu kaže zna šta se dešava sa TP, na što mu je odgovorio da je to između njega i TP, odnosno da tužielj to riješi sa TP. Što se tiče prijema DVD- ova OP nije imao nikakvo odobrenje niti je bio upućen u tehnički dio poslovanja tvrtke, a potvrdu nikada nije niti vidio dok ista nije priložena spisu, kao ni DVD-ove, uopće nema nikakvih saznanja da je išta predano ili rađeno. Inače se, gledano s tehničke strane, DVD ne koristi kao medij za izradu back up u poslovne svrhe, primarno zbog svoje fizičke osjetljivosti pa mu nije jasno o kakvim se podacima tu radi jer opseg podataka koje koristi njegov back up sustav koji se odnosi na podatke nas i naših klijenata su 28.000 veći od tih DVD-ova jer je jedan DVD 4,7 Gb, a naš sustav back up 144.000 Gb. Dodatno ukazuje na to da nije bilo nikave izrade dodatnih podataka jer tuženik nije niti mogao pristupiti tim podacima budući nije imao pristupne podatke, a drugo je bio dogovor sa TP za izradu softwera koji će vršiti pohranu podataka, a ne jednokratno napraviti podatke, pa mu stoga nije jasno koji su podaci na tim DVD- ovima i što bi se s tim moglo. Takve DVD-ove mu nikada nitko nije predao, niti su krenuli s mrtve točke s radom, niti definirali točne karakteristike softwera niti je započeto početno postavljanje, a kamoli pušteno u rad, odnosno nisu nikada tražili specifikaciju što točno softwer treba raditi. Nadalje, ideja je bila da se naruči tzv. softwer Saas servis odnosno softwer kako bi se omogućilo klijentima da samostalno koriste traj softwer a na njegovoj opremi. Procjena za dovršetak softwera bila je za 24 mjeseca, a cijena je bila predložena od TP - cca 233.000,00 kn, što je tužitelj i prihvatio i to je koliko se sjeća iznos koji je fakturiran. Na predočene račune od strane pun. tuženika (tri računa) koji su priloženi uz tužbu, zakonski zatupnik tužitelja odgovara da ih je primio, proknjižio i iskoristio porez, te platio u cijelosti. Na računu 7/1/1 se radi o prijenosu i pohrani podataka u SaaN back up sustavu koja usluga nije izvršena, ali u trenutku kada je zaprimljen račun i isti proknjižen i plaćen kao predujam koji je AP tražio, a budući da je u području informatičke tehnologiije to normalna stvar da se pri izradi softwerskih rješenja dogovori izrada sustava, izvrši se plaćanje predujma unaprijed, a kako se započne s radom tako se pojedinačno vrši, odnosno dogovorno je sva tri računa predstavljaju predujam za izradu softwera. Na samim računima nije inzistirano da se navede da se radi o predujmu, što bi knjigovodstveno porezno i knjigovodstveno bilo ispravno, ali je tako konzultiran. Konzultirana je i Porezna uprava u Vukovaru i dobili su pozitivan odgovor da se predporez po računima koji su plaćeni može koristiti iako usluga nije izvršena a tuženik plati PDV. Pisani ugovor nikada nije izrađen iako je to uobičajeno u takvoj vrsti posla jer je sa TP imao izuzetno korektan odnos i sve dosadašnje poslove su obavljali na temelju usmenih dogovora, te je smatrao da će i ovo tako riješiti. OP je bio njegov zaposlenik do 12. travnja 2024. i po njegovom su mu sve plaće isplaćene, iako OP smatra da mu nisu isplaćene određene plaće pa je podigao tužbu i postupak je u tijeku. Od 2020. pa nadalje oprema bila u podrumskom prostoru čiji je vlasnik tvrtka Monera d.o.o. a najam nije plaćao tvrtki Monera jer je najam usmeno dogovorio sa IP i isplate su išle na tuženika.

13. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika OP sud je nedvojbeno utvrdio da je sa tvrtkom Saan računa zasnovano radni odnos 2014. krajem ožujka, i u toj je tvrtki radio do jutarnjih sati 10. travnja 2024. kada mu direktor uručio 4 primjerka otkaza ugovora o radu, antidatiranih sa 30. ožujkom 2024., obrazlažući u dvije točke razlog mog otkaza kao gospodarski razlog i u PS njegova otkaza o radu je traženo da potpiše tekst da sa danom 30. ožujka 2024. iako je taj dokument primio 10. travnja 2024. i da ne potražujem nikakva daljnja materijalna potraživanja od firme u kojoj je radio skoro 10 godina. Odnos s poslodavcem je bio korektan, poslovan i ljudski sve do 31.8.2021. do kada je uredno isplaćivan već i do tog jutra kada mu je uručio otkaz ugovora o radu. Nadalje ističe da tužitelj nije često dolazio, a da je komunikacija s njim najviše bila putem telefona. Obavljao je poslove za koje ga je poslodavac zadužio, eventualno nekakav kvar ili nešto što bi trebao otkloniti na aparatima koje je imala tvrtka poslodavac rješavali bi videopozivom uživo budući mu je poslodavac u Zagrebu a može pratiti nekakve smetnje i kvar na aparatima gdje je on uživo mogao na licu mjesta otkloniti kvar. Točno je da je dolazilo do kvarova tehničke prirode, odnosno da iskoči određena kutija aparata, pokvari se produžni kabel i uglavnom su to rješavali u toku par sati ili sam u dogovoru s poslodavcem angažirao gosp. O iz [adresa]. Poslovni kontakti njegova brata s njegovim poslodavcem nisu mu poznati, niti je u njima sudjelovao i nisu bili predmet njegovainteresiranja već njegov posao, a pogotovo od 1.9.2021. do otkaza neisplata zakonom predviđenih plaća koje se nisu desile. Poslodavac je dobio određena sredstava od EU, oko 2020. donio nekoliko papirnih plakata veličine monitora ekrana koje je zalijepio na ulazna vrata poslovnog prostora iz čijeg se teksta isčitavalo da su aktivnosti koje se dešavaju u prostoru kao i oprema financirani projektima EU i da je to potrebno uslikati i poslati onima koji su sredstva odobrili, kao i određeni broj naljepnica sa oznakama EU, fondova EU koje je bilo potrebno polijepiti na strojeve u prostoru. Točno je da je u tom poslovnom prostoru bilo i strojeva na kojima je radio njegov brat, što nisu predmet njegova ugovora niti ih je isti koristio. U 2020. je prilikom dolaska poslodavca istoga obavijestio o sadržaju listića o prispjeloj pošti, koju je po uputi poslodavca ili podizao ili zanemarivao. Ukoliko je podigao poštu istu je kao i redovnu poštu uslikao i slao poslodavcu, a o čemu postoji pisani trag. Otprilike u jesen 2020. predao je poslodavcu svu prispjelu poštu koje je bilo podosta, predao mu kovertu s CD-ovima i opremu koja je bila oštećena i pokvarena s čime je poslodavac bio upoznat, a radilo se o produžnim kablovima, kablovima za napajanje internet veze i određenim strojevima, a poslodavac će umjesto tih pokvarenih dostaviti zamjenske, što je i uradio. Prispjelu poštu u kojoj se nalazila koverta sa CD-ovima kao i oštećene instrumente poslodavac je uzeo i nakon tgoga su se razišli. Odnos između z.z. tuženika i poslodavca nije se zasnivao na primopredaji bilo kakvih dokumenata, komunikacijski odnos do 10.4.2024. bio je korektan te je iskreno vjerovao budući je svakog trenutka trebao dobiti sredstva iz EU. Posebno ističe da je tužitelj koristio sam taj poslovni prostor, tj. prostor tvrtke tužitelja, a tvrtka tuženika drugi dio, i prostori su podijeljeni vratima na kojima je bilo posebno naljepljeno što je gosp. TP tražio, odobrenja EU. U poslovnom prostoru tužitelja uz napomenu da kako je stigla dodatna oprema bila je smještena u poslovnom dijelu tvrtke Solucija odnosno prostor tužitelja nije imao dodira sa prostorom koji je koristio tuženik, ali je tuženik koristio opremu koju je gosp. TP donio u ljeto 2020. Z.z. tuženika je ima o pristuop oprema koja se nalazila u prostoru Saan računala i dijelu opreme koja se nalazila u Soluciji, i ta je oprema donesena prilikom dobijanja novih srestava u EU o čemu postoji i pisani trag. Tužitelj je mogao pristupiti normalno svome prostoru jer je imao ključ. Vlasnik prostora je tvrtka Monera d.o.o., koja ima zaposlene radnike, ne zna točno koliko. To je ono što je njemu poznato jer nema nikakvih saznanja o poslovnom odnosu tužitelja i tuženika jer je to sve njegov brat pregovarao. Jedino saznanje koje ima je da gosp. TP nije plaćao korištenje poslovnog prostora od 2021. do dana kada je izašao – 10.4.2024., niti je obavijestio ni njega a ni brata da će izaći iz poslovnog prostora. Potvrdu o predaji DVD-ova vjerojatno ima tužitelj jer onaju tko prima, po njegovom iskazu, bi trebao potpisati i imati potvrdi. Na traženje tužitelja neka je dokumentacija slikana kamerom i slana putem Vibera tužitelju, a onu koju je dobijao e-mailom rečeno je da nema potrebe slikati.

14. Iz iskaza prokuriste IP sud je nedvojbeno utvrdio da gospina TP poznaje od 2013.,2014. kada je došao u zakup poslovnog prostora na drugoj adresi a nakon toga je došao u zakup poslovnog prostora J. J. Strossmayera 14C. U prostoru je bio do travnja 2024. kada ga je napustio, a za vrijeme od travnja 2021. do travnja 2024. nije plaćao poslovni prostor, niti je za isti plaćao režijske troškove. U tvrtki tužitelja je bio zaposlen njegov brat i supruga. Od kolovoza ili rujna 2021. je prestao bratu isplaćivati plaće, kao i supruzi, nakon čega je OP podnio tužbu, a supruga se sprema isto učiniti. Isto će učiniti i on zbog neplaćanja korištenja poslovnog prostora. Iz razloga neplaćanja dešavalo se da AP nema sredstava za plaćanje režijskih troškova. Budući je s gosp. TP, osim ovog, bio u još jednom poslovnm odnosu, sredinom 2020. mu se tužitelj obratio sa određenim sudskim problemima odnosno da protiv njega Nova TV vodi postupak vezan za autorska prava i od njega traže dokumentaciju kako bi mogli provesti ovrhu. Tada je isto čekao sredstva od fondova EU koja bi uloži u proširenje posla odnosno zhakupa poslovnog prostora u koji bi trebalo donijeti dodatnu opremu za svoje poslovanje, odnosno pohranu podataka za sustav njega i njegovih korisnika. Budući njegov brat OP nije vješt u tome, tužitelj bi obučio IP kako to napraviti, odnosno morao bi promijeniti user name

- da bude na tužitelju i da mogu on line vršiti pohranu podataka. U rujnu 2020. ga je obavijestio da su pogrešno povučene žice za struju, koji je kvar otklonio. Točno je da je posao urađen i plaćen u dva, tri navrata odnosno jedan iznos je bio veći od 100.000,00 kn, i dva manja, te je nadalje trebalo podatke "spržiti" na CD jer je sam povlačio određene podatke preko uređaja koji je donio u poslovni prostor, te je je te CD-ove krajem 2020. ostavio bratu i zatražio od brata da u ime tuženika potpiše da je to primio. Zatražio je to jer je tada gosp. TP rekao da mu posao slabije ide zbog korone, stornirano je par računa najma te u poreznom nadzoru u njegovoj tvrtki Porezna uprava ga je zadužila za to stornirananje, jer gosp. TP u svom knjigovodstvu te sporne račune nije proknjižio, a koje je račune platio tijekom poreznog nadzora AP. Tada je već uočio da nešto kaska, i od tada tijekom 2021. nije htio samnom potpisao ugovor o korištenju poslovnog prostora, no iz razloga što je već dugo vremena bio kod mene. Nakon što je brat tužio gosp. TP za neisplaćene plaće isti me je nazvao i tražio od mene da mu podmirim neizvršene obveze iz 2020. (usluga pohane podataka), te je rekao da će neki djelatnik doći preuzeti opremu i da će napustiti prostor, što je dogodilo u travnju 2024., a nakon toga je on na imovinu IP koja se nalazi u Puli, stavio zabilježbu spora i tužba za iznos duga koji mu jnije napravio, za što ga je sud u Puli odbio. Isto tako gosp.TP je poudio IP odustane od tužbe a zauzvrat će on podmiriti najam.

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu saslušanog z.z. tužitelja jer je isti iskazivan logično i uvjerljivo, a čiji iskaz nije u suprotnosti s dokumentacijom u spisu.

16. Sud nije poklonio vjeru iskazima z.z. tuženika OP i prokuriste koji je saslušan u svojstvu svjedoka IP, jer su isti gotovo identični,neuvjerljivi i kontradiktorni s dokumentacijom u spisu. Naime, iz iskaza zakonskih zustupnika tužitelja i dokumentcije u spisu proizlazi da je tužitelj kao predujam uplatio iznos koji predstavlja visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, a po prijedlogu IP koji je u vrijeme poslovnog odnosa bio uposlen kod tužitelja.

17. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje od tuženika iznos od ukupno 38.489,62 EUR, a koji je temeljem usmenog dogovora uplaćen na žiroračun tuženika iako posao koji su tužitelj i tuženik ugovorili nje izvršen. Slijedom navedenog tužitelj je raskinuo ugovor budući tuhženik nije ispunio svoju obvezu, a tužitelj mu je platio naprijed navedeni iznos slijedom čega tužitelj potražuje iznos koji predstavlja visinu postavljenog tužbenog zahtjeva .

18. Odredbom članka 368. st. 2. ZOO-a je propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, a odredbom članka 363. citiranog Zakona je određeno da se može raskinuti ugovor bez ostavljanja suprotnoj strani naknadni rok za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku.

19. Člankom 1115. ZOO-a je propisano kada se vraća ono što je propisano bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Imajući u vidu naprijed navedeno budući je tužitelj ispunio ugovor, tj. Platio tuženiku za obavljene usluge a tuženik nije obavio uslugu, tužitelj je raskinuo ugovor, pa je stoga tuženik u obvezi vratiti iznos koji mu je tužitelj isplatio, a koji predstavlja visinu ovog tužbenog zahtjeva jer je navedeni iznos stekao bez osnove.

21. Sud je odbio prigovor zastare iskazan u ovoj pravnoj stvari od strane tuženika kao neosnovanim jer se radi o stjecanju bez osnove – kondicijski zahtjev u kojem se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina sukladno odredbi članka 214. u vezi sa člankom 225. ZOO-a ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/156, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

22. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

23. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbe čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. Zakona o parničnom postupku, i članka 41 stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu ,a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 u daljnjem tekstu OT) i uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19 i 92/21).

24. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu to je dužan tužitelju naknaditi troškove koji su mu potrebni za vođenje parnice.

25. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 9.222,03 EUR odnosno tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR, pristup ročištu 13.11.2024. u iznosu d 1.000,00 EUR, sastav podneska od 23.12.2024. u iznosu od od 1.000,00 EUR, pristup ročištu 9.1.2025. u izhnosu od 1.000,00 EUR, sastav podneska 6.3.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR, pristup ročištu 6.3.2025. u iznosu od 1.000,00 EUR, pristup ročištu za objavu presude 16. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR, ukupno 7.000,00 EUR sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.625,00 UER, sudskom pristojbom za tužbu u iznosu od 215,68 EUR, sudskom pristojbom za presudu u iznosu od 431,35 UER, što sveuupno iznosi 9.222,03 EUR, uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke.

Osijek, 16. travnja 2025.

Sudac

Jadranka Pajur Vranješ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Provit ove Presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu I

Trgovačkom sudu RH, u roku od 15 dana putem ovog suda