REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1958/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Pećar Kopajtić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja 1. CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Komunalnog trgovačkog društva Ivanj d.o.o. Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 5, OIB: 97741129364, radi komunalnog otpada – novčane kazne, 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja Odluke Povjerenstva za reklamaciju potrošača Komunalnog trgovačkog društva Ivanj d.o.o. od 10. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljima je na računu broj 1557668-12407014 za mjesec srpanj 2024. izdana ugovorna kazna u iznosu od 132,72 eura na temelju članka 50. stavka 1. točke 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Novog Vinodolskog. Protiv navedenog računa tužitelji su izjavili prigovor, koji je odgovorom ovdje tuženika od 4. rujna 2024. ocijenjen neosnovanim.

2. Protiv navedenog odgovora tužitelji su izjavili reklamaciju, koja je osporenom odlukom tuženika od 10. listopada 2024. odbijena te je ujedno utvrđeno da je ugovorna kazna u iznosu od 132,72 eura, iskazana na računu broj 1557668-12407014 za mjesec srpanj 2024., osnovano i zakonito izdana.

3. Tužitelji su protiv tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu kojom osporavaju zakonitost navedene odluke tuženika. U tužbi i u tijeku spora u bitnome navode da su u svakom obračunskom razdoblju, u kojem je nekretnina korištena, predali komunalni otpad, barem jednu vrećicu, a kako je propisano odredbom članka 50. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Novog Vinodolskog. Ističu da navedenom odredbom nije propisana ni količina ni vrsta otpada koju bi korisnik trebao predati, a da mu se pritom ne izrekne ugovorna kazna. S tim u svezi navode da komunalni otpad odlažu u tri vrste vrećica, da su u listopadu 2021. zadužili 20 sivih vrećica od 30 litara, 20 vrećica za reciklabilni komunalni otpad, da nekretnina od tada nije korištena stalno i da je u istoj većinom boravila jedna osoba. Nadalje smatraju da iz odredbe članka 19. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Novog Vinodolskog proizlazi da je propisana obveza najmanje učestalosti prikupljanja komunalnog otpada od strane pružatelja javne usluge, dok da će korisnici imati mogućnost predaje komunalnog otpada ako su ga proizveli pojašnjavajući da najmanja učestalost primopredaje komunalnog otpada ne bi trebala podrazumijevati obvezu korisnika da predaje svaki tjedan 30 litara miješanog komunalnog otpada. Dalje ističu da smanjivanjem proizvodnje otpada na najmanju moguću mjeru pridonose općem dobru, zaštiti zdravlja, ljudi, prirode i ljudskog okoliša napominjući da bi tuženik kao pružatelj javne usluge trebao poticati korisnike da teže tim vrednotama te proizvode manje otpada, a ne ih prisiljavati da proizvode više otpada. Nadalje navode da nije logično izjednačiti jednočlano kućanstvo s višečlanim kućanstvom, da 1. tužitelj većinom boravi sam u predmetnoj nekretnini, kupuje marende u restoranima, gotova jela u trgovinama te ima smrznute porcije hrane koje mu supruga pripremi u Zagrebu. Ističe da je količina miješanog komunalnog otpada zbog navedenog, kao i obveze odvajanja recklabilnog otpada, svedena na minimum odnosno da ga uopće nema. Vezano uz broj kupljenih vrećica ističu da je tuženik pogrešno u postupku utvrdio da je kupljeno 10 vrećica jer da je kupljeno 20, zbog čega da je predmetna ugovorna kazna izrečena neopravdano. Predlažu pokretanje postupka ocjene zakonitosti odredbe članka 50. stavka 1. točke 1. i članka 19. predmetne Odluke. Slijedom svega navedenog, predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka pa da po provedenom sporu poništi tuženikovu odluku.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporene odluke te je predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije. Dodatno je naveo da je u postupku utvrđeno da u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. svibnja 2024. na predmetnom obračunskom mjestu nije zabilježen nijedan odvoz miješanog komunalnog otpada, a da su tužitelji sive vrećice namijenjene odlaganju miješanog komunalnog otpada posljednji put kupili u listopadu 2021. godine.

5. U tijeku spora Sud je održao ročište za raspravu 26. ožujka 2025., na koje su pristupili 1. tužitelj i službena osoba tuženika, dok 2. tužiteljica nije pristupila pa je ročište održano u njenom odsustvu.

5.1. Na istom ročištu za raspravu 1.tužitelj je izjavio da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora. Dodatno je naveo da je kažnjen po odredbi članka 50. stavku 1. točki 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Novog Vinodolskog, kojom da je propisana obveza predavanja komunalnog otpada u obračunskom razdoblju, a ako u obračunskom razdoblju ne proizvede dovoljnu količinu komunalnog otpada, tada da će platiti kaznu. Istaknuo je da iz dostavljenih dokaza slijedi da je kupio 20 vrećica od 30 litara pa smatra da je tuženik u krivom uvjerenju neopravdano izdao predmetnu kaznu. Nadalje je naveo da su vrećice od 30 litara neprimjerene za jednočlano kućanstvo.

5.2. Službena osoba tuženika je na istom ročištu za raspravu izjavila da ostaje kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora te je dodatno navela da je povod za izdavanje ugovorne kazne obračunsko razdoblje koje se odnosi na vrijeme od jednog mjeseca, ali da je tuženik sagledao duži period od 1. siječnja 2023. do 31. svibnja 2024. kao mjerodavno razdoblje za izricanje predmetne kazne. Istaknula je da zakon ne poznaje povremene korisnike usluge odvoza otpada, već da poznaje samo trajne korisnike ili nekretnine koje se ne koriste.

6. Među strankama je u ovom sporu sporno jesu li ispunjeni uvjeti za izricanje predmetne ugovorne kazne na temelju odredbe članka 50. stavka 1. točke 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Novog Vinodolskog

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sukladno odredbi članka 70. stavku 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21 i 142/23, dalje: Zakon o gospodarenju otpadom) korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.

9.1. Prema odredbi članka 70. stavku 2. Zakona o gospodarenju otpadom korisnici javne usluge iz stavka 1. ovoga članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju korisnika kućanstvo ili korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada).

9.2. Sukladno odredbi članka 70. stavku 4. Zakona o gospodarenju otpadom korisnik usluge je dužan: 1. koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika, 2. omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini, 3. postupati s otpadom na obračunskom mjestu korisnika usluge na način koji ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i ne dovodi do rasipanja otpada oko spremnika i ne uzrokuje pojavu neugode drugoj osobi zbog mirisa otpada, 4. odgovarati za postupanje s otpadom i spremnikom na obračunskom mjestu korisnika usluge, te kad više korisnika koristi zajednički spremnik zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika, 5. platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi, 6. predati opasni komunalni otpad u reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište odnosno postupiti s istim u skladu s propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada, osim korisnika koji nije kućanstvo, 7. predati odvojeno miješani komunalni otpad, reciklabilni komunalni otpad, opasni komunalni otpad i glomazni otpad, 8. predati odvojeno biootpad ili kompostirati biootpad na mjestu nastanka, 9. dostaviti davatelju usluge ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge i 10. omogućiti davatelju javne usluge označivanje spremnika odgovarajućim natpisom i oznakom.

9.3. Prema odredbi članka 71. stavku 1. Zakona o gospodarenju otpadom nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva.

9.4. Sukladno odredbi članka 72. stavku 1. Zakona o gospodarenju otpadom korisnik usluge dužan je platiti davatelju usluge ugovornu kaznu ako ne ispunjava obveze iz članka 70. stavka 4. točki 1. do 4. i 6. do 9. ovoga Zakona ili ako ju neuredno ispuni.

10. Prema odredbi članka 19. stavku 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Novog Vinodolskog ("Službene novine Primorsko-goranske županije", broj 3/22 i 16/24, dalje: Odluka) najmanja učestalost primopredaje komunalnog otpada u obračunskom razdoblju iznosi najmanje jednom tjedno za biootpad, najmanje jednom mjesečno za reciklabilni komunalni otpad koji se prikuplja putem odgovarajućih spremnika i najmanje jednom tjedno za miješani komunalni otpad.

10.1. Sukladno odredbi članka 50. stavku 1. točki 1. Odluke korisnik usluge dužan je platiti ugovornu kaznu za postupanje protivno Ugovoru, i to ako ne koristi javnu uslugu u obračunskom razdoblju i ne predaje komunalni otpad davatelju javne usluge, a davatelj usluge utvrdi da korisnik usluge koristi nekretninu u iznosu od 132,72 eura.

11. Vezano uz zahtjeva tužitelja za pokretanje postupka ocjene zakonitosti predmetne Odluke i to odredbe članka 19. i članka 51. stavka 1. točke 1. valja navesti da sukladno odredbi članka 158. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom koji smatraju da su im općim aktom povrijeđena njihova prava ili pravni interes.

11.1. U konkretnom slučaju, Sud nije utvrdio da bi navedene odredbe Odluke bile protivne Zakonu o gospodarenju otpadom budući da je citiranom odredbom članka 72. stavkom 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisana obveza izricanja novčane kazne ispunjenjem određenih uvjeta. Stoga Sud ne smatra potrebnim prekinuti ovaj spor radi pokretanja predmetnog postupka ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pa se upućuje tužitelje na mogućnost podnošenja takvog zahtjeva Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

12. Nadalje, iz citiranih odredbi Zakona o gospodarenju otpadom i Odluke slijedi da je korisnik usluge, koji ne koristi javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada u obračunskom razdoblju i ne predaje komunalni otpad davatelju javne usluge, a davatelj usluge utvrdi da korisnik usluge koristi nekretninu, dužan platiti ugovornu kaznu u iznosu od 132,72 eura.

12.1. Dakle, iz potonje navedenog slijedi da je odlučna činjenice za rješenje ovoga spora korištenje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada i predaja komunalnog otpada davatelju usluge u obračunskom razdoblju u kojem se nekretnina koristi. Budući da tužitelji u mjerodavnom obračunskom razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. svibnja 2024. nisu koristili javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada i u tom razdoblju nisu predali komunalni otpad, a predmetna nekretnina se koristi povremeno, koju odlučnu činjenicu tužitelji ni ne spore, već iznose navode koje smatraju opravdanim razlozima za nepredavanje komunalnog otpada i nekorištenje javne usluge, to su se ispunile pretpostavke za izricanje predmetne kazne. Pritom Sud napominje da činjenica jesu li tužitelji kupili 10 ili 20 vrećica od 30 litara nije odlučna za rješenje ovog spora kraj nesporne činjenice da tužitelji u mjerodavnom obračunskom razdoblju nisu koristili javnu uslugu ni predali komunalni otpad. Stoga su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

13. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116 stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 16. travnja 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- 1. tužitelju CS, [adresa]

- 2. tužiteljici SS, [adresa]

- tuženiku Komunalnom trgovačkom društvu Ivanj d.o.o., Trg Vinodolskog zakona 5,

Novi Vinodolski