REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-615/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I.tužiteljice AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II.tužitelja IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].tužiteljice SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje sve zastupaju Marin Pinezić i Tuga Maroević Bajić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marin Pinezić – Tuga Maroević Bajić iz Zagreba, protiv tuženika Klinike za psihijatriju Vrapče, OIB: 86937855002, Zagreb, Bolnička cesta 32, kojeg zastupa Matija Jukić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje Triglav osiguranja d.d. Zagreb, OIB:29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i umješača, dana 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici AL iznos od 43,798,53 eura sa zateznom kamatom od 18.2.2021. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju IL iznos od 29.862,63 eura sa zateznom kamatom od 18.2.2021. do isplate i iznos od 672,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21.7.2020. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici SL iznos od 29.862,63 eura sa zateznom kamatom od 18.2.2021. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima AL, IL i SL parnični trošak od 17.526,08 eura sa zateznom kamatom od 17. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 9.3.2021. podnijeli tužbu protiv tuženika radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti – duševnih boli izazvanih smrću bliske osobe – njihovog supruga, odnosno oca, pok. GL, koji je za vrijeme liječenja u ustanovi tuženika pao kroz prozor prvog kata Zavoda za liječenje ovisnosti i zadobio multiplefrakture. Nakon toga liječen je u razdoblju do 12.6.2020. u KBC Zagreb, odakle je vraćen na dalje liječenje kod tuženika odakle je zbog pogoršanja općeg kliničkog stanja 21.6.2020. upućen u HMP, u hitnu infektološku ambulantu i dalje se liječio u KBC do 21.7.2020., kada je zbog masivne plućne embolije preminuo. Tužitelji smatraju da je prilikom liječenja njihovog prednika kod tuženika došlo do propusta jer su djelatnici tuženika, unatoč tome što su znali da je bio suicidalan i nemiran, ostavili pok. GL bez nadzora u prostoriji na čijim prozorima nije bila postavljena odgovarajuća zaštita, radi čega je došlo do njegovog ozljeđivanja prilikom pada. Tužiteljica AL traži iznos od 43.798,53 eura na ime naknade štete zbog duševnih boli izazvanih smrću supruga. Tužitelji KL i SL traže naknade štete po istoj osnovi od 29.862,63 eura, a IL traži i isplatu imovinske štete od 672,85 eura na ime troškova pogreba i usluge oblačenja pok. oca.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava zahtjev tužitelja u cijelosti, prije svega da bi u postupanju njegovih djelatnika bilo propusta u nadzoru ili postupanja protivnog pravilima liječničke struke. Navodi kako je nejasno je li prednik tužitelja tijekom liječenja kod tuženika pao kroz prozor jer je ostavljen bez nadzora ili je htio suicidom kroz prozor što djelatnici tuženika nisu spriječili. Naglašava kako se pok. GL dobrovoljno liječio kod tuženika, da je bio smješten na odjelu za socioterapiju alkoholizma (zatvoreni odjel) na prvom katu Zavoda za liječenje ovisnosti, a 5.6.2020. zatečen je kako leži na betonskom dijelu sjeverne strane zgrade Zavoda za liječenje kako kleči na koljenima u polusavijenom položaju pri svijesti, dok se u pvc vrećici nalazila njegova odjeća i osobne stvari. Iz ovoga tuženik zaključuje kako je bila riječ o pokušaju samovoljnog napuštanja liječenja i odlaska iz bolnice kroz prozor odjela. Tuženik navodi i kako je iz praćenja stanja pacijenta vidljivo se pok. GL ranije u više navrata raspitivao o otpustu iz bolnice, no nakon konzultacije s djelatnicima tuženika odustao bi od prekida liječenja i smatra da je pok. GL procijenio svoje mogućnosti doskoka na travnjak, koji se nalazi gotovo dva metra iznad razine betonskog dijela tla na kojem je zatečen. Do pokušaja odlaska pok. GL iz bolnice na opisani način došlo je oko 14 sati, za vrijeme dok se pacijenti odmaraju u sobama, a prostorija zrači i prednik tužitelja iskoristio je trenutak u kojem je medicinski tehničar otvorio prozor i otišao u ambulantu pripremati terapiju za pacijente. Tuženik osporava i uzročnu vezu između smrti prednika tužitelja i ozljeda zadobivenih 5.6.2020. i predlaže zahtjev odbiti.

3. Na prijedlog tuženika o parnici je obaviješten njegov osiguratelj Triglav osiguranje d.d. Zagreb, koji je s obzirom na sadržaj police osiguranja od odgovornosti prijavio interes za miješanje u parnicu na strani tuženika, u cijelosti se pridružujući njegovim navodima. Naglašava kako je prednik tužitelja bio potpuno poslovno sposobna osoba na dobrovoljnom liječenju, a iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je bio suicidalan. Zato smatra da je potrebno utvrditi je li stanje prednika tužitelja zahtijevalo posebne mjere opreza i zaštite, je li zbog svoje bolesti bio opasan za sebe ili druge te je li njegov postupak bio posljedica bolesti ili njegove odluke i predlaže zahtjev odbiti.

4. Sud je tijekom postupka pročitao rodne listove tužitelja, izvadak iz matice vjenčanih i utužene račune, zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor umješača, medicinsku dokumentaciju pok. GL, pisana očitovanja medicinskog tehničara ŽL, glavne sestre Zavoda HL i dr. ALO (list 50-54), sestrinsku listu i trajno praćenje stanja pacijenta (decursus), suglasnost pok. GL za preporučeni dijagnostički, odnosno terapijski postupak od 14.5.2020. i daljnju medicinsku dokumentaciju, saslušao svjedoke dr. ALO (list 155-158), dr. BL (list 158-159), ZL (list 160), JL (list 160-162), tužitelja IL, proveo medicinsko vještačenje po vještacima dr. Vedrani Petrovečki i dr. Branki Vidrih i ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporna kronologija liječenja prednika tužitelja, činjenica da je 5.6.2020. ozlijeđen zbog pada/skoka kroz prozor blagovaonice na prvom katu Zavoda za liječenje ovisnosti kod tuženika.

6. Sporno je, je li tuženik odgovoran za ozljeđivanje prednika tužitelja i jesu li njegove ozljede zadobivene 5.6.2020. u uzročnoj vezi sa smrtnim ishodom 21.7.2020.

7. Iz iskaza saslušanih svjedoka ŽL, HL, dr. ALO sud je utvrdio da je prednik tužitelja GL **.**.2020. zatečen na betonskom dijelu dvorišta ispod blagovaonice na prvom katu, pri svijesti, nakon čega mu je pružena hitna medicinska pomoć i prebačen na liječenje od zadobivenih povreda u KBC Zagreb u razdoblju od 5.6.2020. do 12.6.2020. Na ovaj događaj djelatnici tuženika neizravno su upozoreni kada je netko na travnatom dijelu dvorišta ispod navedenog prozora uočio pvc vrećicu sa stvarima.

8. Iz iskaza svjedoka HL i ŽL sud je utvrdio da su se vrećice nalazile osobne stvari GL.

9. Iz iskaza svjedoka – medicinskog tehničara ŽL utvrđeno je i da je u vrijeme štetnog događaja blagovaonica bila prazna jer su pacijenti završili obrok i otišli u svoje sobe, da ŽL otvorio prozor kako bi se prostorija prozračila i otišao u ambulantu pripremati terapiju za pacijente. Pritom se napominje kako je riječ o razdoblju pandemije zbog koje je došlo do izmjene protokola postupanja, zbog kojeg su, prema iskazima dr. DL i dr. BL, posjeti bili nedozvoljeni, a vrata bolnice morala biti zaključavana, što je isključivalo mogućnost samovoljnog izlaska pacijenata iz ustanove.

10. Iz svega navedenog nameće se zaključak kako je pok. GL iskočio kroz otvoren prozor prazne blagovaonice na prvom katu u namjeri odlaska s liječenja.

11. Radi utvrđivanja sporne uzročno-posljedične veze između ozljeđivanja prednika tužitelja 5.6.2020. i smrtnog ishoda 21.7.2020. sud je proveo vještačenje po vještaku za sudsku medicinu dr. Vedrani Petrovečki, koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju, kao i kasnijoj pisanoj dopuni i usmenom obrazloženju nalaza i mišljenju na ročištu ustvrdila da, uzimajući u obzir tijek liječenja prednika tužitelja, postoji jasna i nedvosmislena uzročna veza.

12. Iz ovog je dokaza sud utvrdio da je prednik tužitelja bio bolnički liječen u KBC Zagreb zbog akutnog opitog stanja, da je pri prijemu na bolničko liječenje u travnju 2020. izražavao i suicidalne ideje, da je zbog potrebe daljeg dugotrajnijeg bolničkog liječenja ovisnosti o alkoholu dogovorno premješten u ustanovu tuženika, gdje je 5.6.2020. oko 14,00 sati pronađen kako leži na tlu iznad zgrade, pri svijesti, da je pozvana hitna medicinska pomoć, koja ga je prevezla na KBC Zagreb – Rebro gdje je bio zadržan na klinici za kirurgiju.

13. Višestruki prijelomi koje je prednik tužitelja dobio bili su zbrinuti konzervativno, a po kirurškom zbrinjavanju vraćen je kod tuženika, gdje je tijekom liječenja došlo do pogoršanja stanja (RTG uočeno zasjenjenje desnog plućnog krila, što je upućivalo na upalu pluća) uz povišenje tjelesne temperature, te je prednik tužitelja prebačen na Kliniku za infektivne bolesti, gdje je MSCT snimanjem utvrđena plućna embolija. Prednik tužitelja prebačen je na KBC Zagreb gdje je bio od 21.6 do 21.7.2020., kada je zbog daljnjeg pogoršanja stanja umro. Neposredni uzrok smrti bila je upala pluća.

14. Dr. Petrovečki je u svom nalazu ustvrdila da plućna embolija nastaje začepljenjem plućne arterije, da je najčešći uzročnik zgrušana krv koja potječe iz vena nogu ili male zdjelice. Jedan od rizika za nastanak tromba predstavlja upravo imobilizacija zbog ozljede i mirovanje zbog ozljeđivanja, a upravo su to bili čimbenici koji su doveli do razvoja duboke venske tromboze koja je i utvrđena dopplerom vena donjih ekstremiteta 23.6.2020. Tromboembolija u prednika tužitelja razvila se usprkos davanja odgovarajuće terapije. Tijekom bolničkog liječenja prednika tužitelja zbog njegovog je nemira izmijenjena i psihotropna terapija, koja je uz imobilizaciju također dovela do vezanosti za krevet, što je za posljedicu imalo slabiju ventilaciju pluća, nakupljanje sekreta, što je sve pogodovalo razvoju upale pluća, također usprkos davanju odgovarajućih antibiotika.

15. Na upit tuženika jesu li raniji zdravstveni problemi GL utjecali na ubrzani razvoj tromboembolije dr. Petrovečki je iznijela mišljenje da bi se tromboembolija kod prednika tužitelja u tom slučaju razvila i ranije te je još jednom nesumnjivo smrtni ishod u konkretnom slučaju povezala s padom u predmetnom štetnom događaju.

16. Što se tiče endoskopskog vađenja zaostalog dijela katetera 30.6.2020., dr. Petrovečki je ustvrdila kako je riječ o minimalno invazivnom zahvatu koji je imao zanemariv učinak na pogoršanje zdravstvenog stanja prednika tužitelja.

17. S obzirom da je pok. GL tijekom liječenja kod tuženika pao i s kreveta (nakon što je 12.6.2020. vraćen iz KBC Zagreb), pri čemu nije naveden točan dan pada (vjerojatno 12.6.2020), a 7.7.2020. došlo je i do pada u razini, tuženik je izrazio sumnju da je uslijed tog pada moguće došlo do daljeg pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja. Vještakinja je ustvrdila kako je postojanje duboke venske tromboze u prednika tužitelja dokazano 23.6.2020., dakle 14 dana prije pada u razini na KBC Zagreb, pri čemu su na slijed zbivanja zanemarivo utjecali padovi u razini s kreveta u KBC Dubrava i KBC Zagreb, što su utvrdile i naknadno obavljene pretrage. Prema mišljenju dr. Petrovečki u konkretnom slučaju u medicinskoj dokumentaciji postoji jasan logičan slijed, koji je započeo upravo padom prednika tužitelja s prvog kata u ustanovi tuženika, da ostalih padova koji su se zbili tijekom liječenja ozljeda zadobivenih 5.6.2020. ne bi niti bilo da nije pada s prvog kata, da je prednik tužitelja dobivao svu potrebnu terapiju u liječenju, da je prethodno postojeće oštećenje organizma prednika tužitelja moglo imati određenog manjeg utjecaja, no da bolesnici s prijelomima, bez obzira na prethodno postojeće stanje imaju izrazito visok rizik za razvoj duboke venske tromboze (40-47% slučajeva) te da se duboka venska tromboza razvija i kod mladih zdravih osoba koje nisu dobivale odgovarajuću terapiju nakon trauma.

18. Po ocjeni suda, dr. Petrovečki je vrlo jasno, detaljno obrazloženo i logički obrazložila svoj nalaz i mišljenje i konkretno odgovorila na sva postavljena pitanja. Prigovor tuženika da su odgovori na njegova pitanja bili općeniti sud je odbio jer je čitav nalaz i mišljenje dan vrlo konkretno i precizno. Zbog toga je ovaj dokaz prihvatio kao valjanu podlogu za donošenje odluke o postojanju sporne uzročno-posljedične veze i utvrdio da je ozljeđivanje prednika tužitelja 5.6.2020. zbog iskakanja kroz prozor ustanove tuženika uzročno povezano sa njegovom smrti 21.7.2020.

19. Sporno je i postoji li odgovornost tuženika za ovakav pokušaj izlaska njihovog pacijenta. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi:

- da je prednik tužitelja nekoliko puta izrazio želju da ide kući, a nakon što mu je rečeno da će se u tom slučaju kontaktirati njegova obitelj, odustao bi od te želje (dr. DL)

- da je toga dana, kao i nekoliko dana ranije, pok. GL imao stvari u žutoj vrećici i rekao da ide kući (dr. BL)

- da je prednik tužitelja bio samostalan u obavljanju uobičajenih zadaća i zbrinjavanja i da u njegovom ponašanju nije bilo odstupanja u odnosu na ostale pacijente (dr. DL, dr. BL)

- da je u vrijeme iskakanja prednika tužitelja na odjelu bio tehničar ŽL

- da je u vrijeme štetnog događaja blagovaonica bila prazna, a prozor otvoren zbog prozračivanja

- da GL nije izgledao smušeno – dezorijentirano ili nemirno (dr. BL) i da ni iz čega nije bilo vidljivo da bi imao namjeru iskočiti kroz prozor radi izlaska (ŽL).

20. Radi utvrđivanja sporne odgovornosti tuženika za štetni događaj sud je pročitao i svu dokumentaciju u spisu, saslušao ranije navedene svjedoke i proveo vještačenje po vještaku psihijatru dr. Branki Vidrih, koja je iznijela mišljenje da su, prateći sve što su u terapijskom smislu učinili, liječnici i medicinsko osoblje tuženika profesionalno i u ljudskom smislu učinili sve što je bilo u skladu s pravilima struke.

21. Ustvrdila je da je prednik tužitelja kod tuženika prihvaćen kolegijalno, s razvijenom bolesti ovisnosti o alkoholu i početnim psihoorganskim promjenama na dulje bolničko liječenje, iako po teritorijalnoj pripadnosti to nisu bili obvezni učiniti, naročito u vrijeme intenzivnog širenja covid infekcije, da je bio uključen u socioterapijski program, u skladu sa svojim kapacitetima sudjelovao u programu liječenja, da je bio samostalan u dnevnim aktivnostima, da je na liječenje pristao dobrovoljno, da je u nekoliko navrata tražio da ga se pusti kući, no kada bi mu se pojasnilo da može otići, ali u dogovoru s obitelji, odustajao bi od daljeg inzistiranja na tome.

22. Na upit pun. tužitelja je li pok. GL, s obzirom na više puta iskazanu želju da napusti liječenje, bilo potrebno pojačano nadzirati, vještakinja je iznijela mišljenje da je s obzirom na svu dostupnu dokumentaciju on bio adekvatno opserviran od strane medicinskih tehničara i sestara i liječnika. Ustvrdila je i da treba uzeti u obzir da se u psihijatrijskim ustanovama liječe osobe koje ponekad imaju i iskazuju nepredvidivo ponašanje, što se u konkretnom slučaju nažalost i dogodilo.

23. Iako je prihvatio mišljenje dr. Vidrih o tome da su u terapijskom smislu djelatnici tuženika za prednika tužitelja u profesionalnom i ljudskom smislu postupali u skladu s pravilima struke, sud je utvrdio da je u njihovom postupanju došlo do propusta u postupanju vezano za procjenu sigurnosnih rizika: prostorija blagovaonice bila je prazna, ali nezaključana dok je prozor bio otvoren, što znači da je bila dostupna i pacijentima.

24. S druge strane, zbog pandemije covida, izlazak s inače otvorenog odjela na kojem se liječio prednik tužitelja bio je onemogućen jer su vrata morala biti zaključavana. S treće strane, prednik tužitelja je višekratno iskazivao želju za izlaskom, od koje bi nakon razgovora s liječnicima odustajao, no i na sam dan štetnog događaja, kao i tri dana ranije, imao je stvari u žutoj vrećici te dr. BL rekao da ide doma, što znači da je svoju namjeru za izlaskom sve do dana pada ponavljao. Četvrto, prema iskazu dr. BL, situacije u kojima su pacijenti samovoljno napuštali liječenje (izlaskom kroz vrata dok nije bilo pandemije), događale su se otprilike dva puta godišnje.

25. Konačno, po mišljenju suda djelatnici tuženika nisu uzeli u obzir upravo ono što je dr. Vidrih ustvrdila usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje na ročištu 12.11.2024. - da se u psihijatrijskim ustanovama liječe osobe koje ponekad imaju i iskazuju nepredvidivo ponašanje.

26. Ovaj sud smatra da je s obzirom na očigledno učestalu – pa i toga dana - iskazivanu namjeru (pakiranje stvari) i želju (djelatnicima tuženika) prednika tužitelja da ode kući, uzimajući u obzir i moguće nepredvidivo ponašanje prednika tužitelja kao pacijenta tuženika, bilo potrebno pažljivije nadziranje kako bi se izbjegao događaj do kojega je došlo – kada je prednik tužitelja ušao u praznu blagovaonicu i skočio kroz već otvoreni prozor.

27. Sud je odbio prijedlog tuženika da izađe na lice mjesta kako bi se i sam uvjerio da, gledajući s prozora iz kojeg je prednik tužitelja iskočio, mjesto doskoka izgleda puno bezazlenije nego što uistinu jest, ali ne zbog toga što ovu okolnost smatra neodlučnom.

28. Tužitelji nisu osporili ovu tvrdnju tuženika, a iz iskaza svjedoka dr. DL, HL i ŽL koji su opisivali mjesto na koje je prednik tužitelja skočio, sud je utvrdio da je ona točna: da se - gledajući kroz prozor blagovaonice - čini kao da je ispod prozora travnata površina (na koju je prednik tužitelja bacio vrećicu), iako je ispod prozora škarpa (betonska površina), koja je dublja od travnatog dijela, no ta rupa kroz prozor nije vidljiva.

29. Ovo znači da mjesto na koje je prednik tužitelja planirao doskočiti optički izgleda sigurnije nego što uistinu jest, jer dublja betonska podloga na koju je konačno i doskočio iz prozora nije vidljiva, a to je tuženiku, koji se na ovu okolnost i poziva, očigledno bilo poznato. To je mjesto koje je ostavio bez nadzora, otvorenog prozora, dostupno pacijentima čije ponašanje može biti nepredvidivo.

30. Ova okolnost naročito ukazuje na izostanak opreza: predniku tužitelja, kao pacijentu koji je više puta izražavao volju za izlaskom koji nije mogao provesti izlaskom kroz vrata, kao pacijentu koji i po mišljenju vještaka spada u kategoriju pacijenata od kojih se može očekivati nepredvidivo ponašanje, ostao je dostupan nenadziran prostor sa širom otvorenim prozorom na prvom katu, kroz koji je doskok izgledao bezazlenije nego što jest - jer je mogao očekivati doskok na višu travnatu površinu, umjesto na nižu tvrdu podlogu. Zbog svega navedenog sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za iskakanje prednika tužitelja kroz prozor i njegovo teško ozljeđivanje koje je, zbog ranije opisanog slijeda događaja, rezultiralo smrtnim ishodom.

31. Tužiteljica AL je supruga pok. GL, a tužitelj IL i SL njegova su djeca. Nesumnjivo stoga, s obzirom na blisku obiteljsku povezanost, oni smrću supruga, odnosno oca trpe izrazito teške duševne boli pa im po čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu.

32. Na temelju svega navedenoga, tužiteljici AL priznata je zbog smrti supruga neimovinska šteta od 43.798,53 eura, a tužiteljima IL i SL iznos od po 29.862,63 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 1103. ZOO odnosno od obraćanja tuženiku s odštetnim zahtjevom, odnosno prema zahtjevu iz tužbe.

33. Tužitelj IL zbog smrti svoga oca pretrpio je i imovinsku štetu u vidu troškova pogreba i oblačenja pokojnika prema računima koje je dostavio u spis (list 10-13 spisa). Pregledom dostavljene dokumentacije sud je utvrdio visinu ovog troška od 4.819,61 kn, sada 639,77 eura ( ukupni iznos pogrebnih troškova od 8.443,47 kn umanjen za 3.623,86 kn na ime uplate posmrtnoj pripomoći) i troška oblačenja pokojnika od 250,00 kn (33,18 eura) prema uplatnici na listu 12 spisa i te troškove dosudio tužitelju po čl. 1093. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. ZOO od dana plaćanja, 21.7.2020. do isplate.

34. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154.st.1. ZPP-a: tužiteljima su priznati troškovi sastava tužbe od 1.569,00 eura (tbr. 7/1), podnesaka od 3.5.2021., 14.7.2022., 8.5.2023., 13.3.2024. po 1.569,00 eura (tbr. 8/1), za podneske od 6.6.2023. i 11.11.2024. po 50,00 eura (tbr. 8/4), za zastupanje na ročištima 28.6.2022., 7.11.2022., 12.11.2024. i 3.2.2025. po 1.569,00 eura (tbr. 9/1), ukupno 14.121,00 eura, što uvećano po tbr. 40/1 od 2.824,20 eura iznosi 16.945,20 eura. Na taj je iznos pribrojen trošak vještačenja od ukupno 249,08 eura i trošak pristojbe na tužbu od 331,80 eura pa je tužiteljima ukupno dosuđen trošak od 17.526,08 eura sa zateznom kamatom po čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 16. travnja 2025.

Sudac

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisano u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljima po pun.

- tuženiku po pun.

- umješaču po pun.