REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-3732/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andrijani Markić Jurišić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika specijaliste CB, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, protiv tuženice OB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Mate Knezović odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženice osobno i zamjenika punomoćnika tuženika, 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Viktorije Nikolić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-550/2023 od 31. kolovoza 2023. te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.
II. Nalaže se tužitelju, HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, naknaditi tuženici OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu 787,50 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 24. svibnja 2023. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je javni bilježnik u Zagrebu Viktorija Lovrić donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-550/2023 31. kolovoza 2023., kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.172,80 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačno navedene iznose, te troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Pravovremeno podnesenim prigovorom tuženica osporava rješenje o ovrsi u cijelosti; smatra kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu obzirom je tuženica ugovor o najmu stana potpisala sa Hrvatskom elektroprivredom d.d. DP Elektra Zagreb. Ističe kako je prema potpisanom ugovoru za njegovu izmjenu potrebna suglasnost obje strane. Nadalje, ističe nedostatak aktivne legitimacije, osporava osnov i visinu s obzirom je ugovorena najamnina redovito plaćana i nema dugovanja prema tužitelju.
3. Rješenjem od 11. siječnja 2024. sukladno čl. 58. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20. i 114/22.) stavljeno je izvan snage gore navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te određeno da se postupak ima nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U podnesku od 22. listopada 2024. tužitelj ističe da je kao društvo osnovan od društva Hrvatska elektroprivreda d.d. temeljem odredbi čl. 29. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine broj 68/01) te je kao dio koncerna HEP Grupa i sukladno Odluci društva HEP d.d. od 18. srpnja 2013. legitimiran na postupanje u ovoj pravnoj stvari. Ističe da se potraživanje odnosi na iznos prosječne najamnine za nekretninu u kojoj je tuženica u najmu, a za koju tuženica trenutno na ime najamnine uplaćuje iznos koji je ispod svake granice tržišne vrijednosti najma. Smatra da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja jer je platio dio povišene najamnine. Aktivnu legitimaciju temelji na Ugovoru o zakupu od 10. prosinca 2002. temeljem kojeg je ovlašten na upravljanje stanovima u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede d.d.
5. Tijekom postupka sud je pročitao Izvod iz poslovnih knjiga na dan 31. ožujka 2023. (list 24-27 spisa), račune (list 28-51), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 60- 65), Ugovor o najmu stana od 7. lipnja 2002. (list 85-91 spisa), Ugovor o međusobnim odnosima od 19. srpnja 2014. (list 118-148 spisa), te je saslušana tuženica.
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 3.172,80 EUR s pripadajućim zateznim kamatama s osnove povećane najamnine (razlike) za razdoblje od veljače 2020. do siječnja 2022. za stan u [adresa] na adresi [adresa], ukupne površine 60,74 m2.
8. Između stranaka nije sporno da su Hrvatska elektroprivreda d.d., DP ELEKTRA - ZAGREB i tuženica sklopili Ugovor o najmu stana od 7. lipnja 2002. kojim je tuženici dan u najam stan u [adresa] na adresi [adresa], ukupne površine 60,74m2 uz plaćanje mjesečne najamnine u iznosu od 240,00 kuna / 31,85 eura na vrijeme sve dok je tuženica u radnom odnosu kod najmodavca odnosno doživotno ako tuženik ode u mirovinu iz istog radnog odnosa. Isto tako, nesporno je da je tuženica otišla u mirovinu iz tog radnog odnosa te nastavila živjeti u predmetnom stanu.
9. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina zahtjeva te ima li pravo tužitelj jednostrano podignuti visinu mjesečne ugovorene najamnine.
10. Čitanjem Ugovor o najmu stana od 7. lipnja 2002., sud je utvrdio da je isti zaključen između Hrvatska elektroprivreda d.d., DP ELEKTRA - ZAGREB kao najmodavca i tuženice kao najmoprimca te da je istim najmodavac predao najmoprimcu stan za stanovanje u [adresa] na adresi [adresa], ukupne površine 60,74m2 uz plaćanje mjesečne najamnine u iznosu od 240,00 kuna / 31,85 eura na temelju fakture najmodavca u roku od 8 dana od dana ispostave fakture, počevši od 1. lipnja 2004. (čl. 3.). U istom članku je ugovoreno i da se u skladu s odredbom čl. 10. Zakona o najmu, najamnina ne može mijenjati prije isteka roka od jedne godine. Nadalje, ugovoreno je da se ugovor sklapa na vrijeme dok je najmoprimac u radnom odnosu kod najmodavca, osim u slučaju da najmoprimac ode u mirovinu iz radnog odnosa kod najmodavca, kada se taj Ugovor produžuje na doživotno najmoprimstvo najmoprimca i njegove supruge (čl. 14.).
11. Iz iskaza tuženice, čiji iskaz sud prihvaća kao neposredno uvjerljiv i iskren, te suglasan sa spisu priležećom dokumentacijom u bitnome proizlazi da je ugovor o najmu stana zaključila 2002. kada je cijena najma bila 240,00 kuna. Tuženica je iskazala kako je nitko od strane tužitelja nije kontaktirao vezano za promjenu ugovora; nije joj ponuđeno sklapanje dodatka ugovora, niti je tražena njena suglasnost za povećanje cijene. Od tužitelja je dobila dopis o jednostranom povećanju cijene najma ali je taj iznos bio prevelik i nije ga mogla plaćati. Tuženica je navela da je nakon toga kontaktirala tužitelja od kojeg nikada nije dobila povratnu informaciju. Najamninu po povećanoj cijeni nije nikada platila, niti je tražila raskid ugovora obzirom je sklopljen doživotno. Nakon što su se djeca odselila tražila je manji stan, ali joj nije udovoljeno. Navela je kako je tijekom radnog odnosa uplaćivala u stambeni fond kao i svi djelatnici, a temeljem toga stanovi su se kupovali i davali u najam.
12. Polazeći od prethodno navedenog, sud ocjenjuje da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme odnosno nakon što je tuženica otišla u mirovinu ugovor je produžen u doživotno najmoprimstvo. Navedenim ugovorom nije predviđena promjena visine najamnine odnosno nije ugovoreno da se najamnina može mijenjati i usklađivati jednostrano od najmodavca, te da tužitelj nije imao suglasnost tuženice za povećanje najamnine.
13. Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20., 36/24. dalje: ZNS) je određeno da promjenu visine ugovorene najamnine iz ugovora o najmu stana sklopljenog na neodređeno vrijeme svaka ugovorna strana može predložiti u pisanom obliku. Iz ovoga se izvodi zaključak da se najamnina mijenja tek nakon što se u pisanom obliku predloži izmjena visine najamnine, pri čemu i sama izmjena ugovora u pogledu visine najamnine mora biti u pisanom obliku kao i sklopljeni ugovor (čl. 4. st. 2. ZNS-a). Nadalje, ako novopredložena najamnina prelazi iznos iz čl. 11. st. 1. ZNS-a, najmoprimac ima pravo u roku od 30 dana od dana novopredložene visine najamnine putem suda zatražiti utvrđivanje njezine visine, a do donošenja odluke suda, najmoprimac plaća predujam najamnine u visini ugovorene najamnine.
14. Tužitelj, na kojem se temeljem odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije tvrdio niti dokazivao da je tuženik prethodno bio obaviješten o promjeni iznosa najamnine. S obzirom na navedeno, ocijenjeno je da su u konkretnom slučaju nije postupalo sukladno citiranim zakonskim odredbama (proceduri) jer je tuženiku jednostrano povećana visinu najamnine, a da se prethodno nije postupalo sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZNS-a prema kojoj je tuženiku trebalo predložiti visinu iznosa najamnine, pri čemu bi u slučaju neslaganja tuženika s novopredloženim iznosom, tuženik imao pravo postupiti sukladno odredbi čl. 11. st. 2. ZNS-a, odnosno, visinu najamnine utvrđivati putem suda.
15. Osim toga, ako bi pak tuženik i bio suglasan s predloženom povećanom najamninom, tada bi povećanje najamnine trebalo pisano ugovoriti. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 2. ZNS-a, ugovor o najmu stana sklapa se u pisanom obliku, dok je u odredbi čl. 286. st. 2. ZOO-a propisno da ako ugovor bude sklopljen u određenom obliku (formi), isto vrijedi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora, a iz čega proizlazi da bi se svaka daljnja izmjena iznosa najamnine trebala ugovoriti, kako je to i propisano odredbama čl. 10. i 11. ZNS-a, a što u ovom slučaju nije učinjeno (tako i ŽS Rijeka u Gž-466/22 od 9. studenog 2022.).
16. S obzirom na navedeno tužitelj nije pravilno i zakonito, sukladno čl. 10. st. 1. ZNS-a, u pisanom obliku predložio izmjenu visine najamnine, a budući da tuženik nije dobrovoljno prihvatio isto povećanje, tužitelj od tuženika neosnovano potražuje utuženu razliku najamnine (tako i ŽS Zagreb u Gž-3908/2023 od 31. listopada 2023.).
17. Budući da je zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim iz gore navedenog razloga, sud se nije upuštao u daljnju ocjenu dokaza i prigovora tuženika u pogledu prigovora nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije.
18. Slijedom navedenog, sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti kao neosnovan te odbio tužbeni zahtjev sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, a kako je navedeno u točki I izreke presude.
19. S obzirom da je tuženik uspio u cijelosti odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.) te prema vrijednosti predmeta spora (3.172,80 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) .
20. Tuženici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 11. t. 1. OT), zastupanja na ročištu 6. studenog 2024. i 27. ožujka 2025. svaki u vrijednosti 100 bodova (Tbr 9. toč. 1. OT) zastupanje na ročištu 5. veljače 2025. u vrijednosti 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), što ukupno iznosi 325 bodova te uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 OT) i 25%PDVA (Tbr. 46 OT) sveukupno 787,50 eura. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.
Zagreb, 16. travanj 2025.
Sudac
Andrijana Markić Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženici po pun.
