REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-6751/2020-70
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Cetina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, kojeg zastupa zaposlenica DK, prema generalnoj punomoći Su-1689/2017, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 16. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d. isplatiti tužiteljici ZK iznos od 3.200,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2020. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 800,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. srpnja 2015. do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata koje na iznos od 3.200,00 EUR teku od 10. srpnja 2015. do 9. srpnja 2020.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.665,90 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu operatera na šalteru. Dana 10. srpnja 2015., oko 15,00 sati, na radnom mjestu u poslovnici HP - poštanski ured 21102, [adresa], dok su se tužiteljica i njezina kolegica ŽK nalazile iza naplatnog pulta, nepoznata maskirana osoba ušla je u prostorije poslovnice te uz prijetnju pištoljem počinila kazneno djelo razbojništva na način da je na pult položio kovertu na kojoj je pisalo "Imam pištolj stavi novce u kovertu", a nakon toga na glas rekao "Daj novac imam pištolj", podigavši prednji dio majice kako bi tužiteljica i njezina kolegice vidjele pištolj. Nakon što je uzeo novac, počinitelj se udaljio iz poslovnice. S obzirom da je tužiteljica kao žrtva predmetnog razbojništva pretrpjela jaki strah (dijagnosticiran joj je akutni posttraumatski poremećaj F43.1), a posljedice kojeg su i danas prisutne, ista smatra kako je tuženik, sukladno Kolektivnom ugovoru koji propisuje da radnik, u slučaju pretrpljenog straha, boli, umanjenja životne aktivnosti i naruženosti koje su posljedica neposredne izloženosti razbojništvu na radnom mjestu, ostvaruje pravo na naknadu od najmanje 15.000,00 kuna, dužan tužiteljici na ime naknade isplatiti 25.000,00 kuna.
1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. svibnja 2024., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljeni strah iznos od 2.800,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 1.200,00 EUR, dakle, ukupan iznos od 4.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2015. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti. Opreza radi, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja sve obzirom se nezgoda koju tužiteljica opisuje dogodila dana 10. srpnja 2015., oko 15,00 sati, a tužba je podnijeta dana 10. srpnja 2020. u 18,03 sati, dakle, nakon više od 5 godine od trenutka kada je tužiteljica doznala za predmetnu štetu. Iz navedenog je jasno vidljivo kako je zastara potraživanja nastupila temeljem odredbi čl. 139. Zakona o radu te svakako sukladno odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik se, dakle, protivi kako osnovi, tako i visini tužbenog zahtjeva kako je navedena u predmetnoj tužbi, a iz razloga kako slijedi. Naime, predmetni štetni događaj nastao je, a kako proizlazi iz historijata tužbe, protupravnim djelovanjem treće osobe koje kao takvo tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći niti otkloniti. Gore navedeno tim više jer je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu da proces rada pripremi i organizira na način koji osigurava djelotvornu zaštitu radnice te da istu osposobi za rad na siguran način, međutim, riječ je o situaciji koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti. Okolnost što se napad, kako tvrdi tužiteljica, unatoč svemu dogodio, nikako ne umanjuje uloženu dužnu pažnju tuženika i činjenicu da je kao poslodavac postupio sukladno odredbama čl. 7. st. 3. i čl. 28. Zakona o radu te poštujući u cijelosti odredbe Zakona o zaštiti na radu glede navedenog. Nastavno tome, tuženik posebno ističe kako nije propustio osigurati mjere zaštite Poštanskog ureda na adresi u [adresa], sve sukladno Zakonu o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima ("Narodne novine" br. 173/03, 150/05) te kasnije Zakonu o zaštiti novčarskih institucija ("Narodne novine" br. 56/15). Imajući u vidu kako poslovanje s gotovim novcem sa sobom povlači određeni rizik od protupravnih radnji trećih osoba, tuženik je u tom smislu poduzeo sve zakonom propisane mjere zaštite u cilju smanjenja takvog rizika i povećanja zaštite osoba koje kod tuženika obavljaju poslove s gotovim novcem. Povodom tuženikova zahtjeva MUP RH, Sektor za inspekcijske poslove je dana 23. veljače 2012. donio je rješenje kojim se daje suglasnost za prosudbu ugroženosti poštanskog ureda u [adresa]. U rješenju se, između ostalog navodi kako je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da su u predmetnom poštanskom uredu ugrađeni protuprovalni i protuprepadni sustav s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma, te sustavom video-nadzora s pohranjivanjem videozapisa u svrhu identifikacije te da se primjenjuju organizacijske mjere zaštite. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno neposrednim nadzorima izvedenih mjera zaštite i ostalih okolnosti u poštanskom uredu i oko njega na adresi [adresa] u [adresa], MUP je zaključio da će se smanjenje rizika i povećanje zaštite osoba, novca i vrijednosti postići mjerama zaštite koje su već izvedene u predmetnom poštanskom uredu. Dakle, nadležno državno tijelo potvrdilo je kako je tuženik u spomenutom poštanskom uredu poduzeo sve mjere kako bi potencijalne napadače odvratio od razbojništva i drugih protupravnih dijela. Slijedom navedenog, tuženik se poziva na odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, a prema sadržaju kojeg članka proizlazi kako poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik pri tome želi naglasiti kako se u kontekstu radno-pravnog odnosa kojeg čine s jedne strane poslodavac, a s druge radnik sve ostale osobe smatraju trećima. Osim što su dakle korisnici usluga HP-Hrvatske pošte d.d. kao takvi obuhvaćeni pojmom treće osobe ovaj se termin osobito odnosi na osobe koje prema radnicima tuženika nastupaju s namjerom usmjerenom prema prouzročenju štete. Nadalje, tuženik ističe kako je u potvrdi MUP-a od 27. srpnja 2015. navedeno kako je očevicem predmetnog razbojništva u PU 21102, 10. srpnja 2015. bila isključivo radnica ŽK. Po zatraženom pojašnjenju od strane MUP-a, tuženik je obaviješten kako je kroz provedeni postupak utvrđeno da tužiteljica nije radila na šalteru za kojim se prepad dogodio već je o cjelokupnom štetnom događaju bila informirana tek nakon što je napadač napustio PU 21102. te stoga nije bila niti životno niti direktno ugrožena. Nastavno tome, tužiteljici prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem HZZO-a dijagnoze „akutna reakcija na stres“ i „posttraumatski stresni poremećaj“ nisu priznate ozljedom na radu, a kao posljedicom štetnog događaja od 10. srpnja 2015. u PU 21102 Split. S tim u vezi, a imajući u vidu recentnu sudsku praksu, tuženik ukazuje na činjenicu da u situaciji kada je nadležno upravno tijelo odlučilo o konkretnom pravnom pitanju, sud ne može sam drugačije odlučiti u svezi tog pitanja odnosno na taj način preispitivati pravilnost odluke sadržane u rješenju upravnog tijela. Slijedom navedenog, razvidna je neosnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva obzirom je isti postavljen previsoko, imajući u vidu postojeću medicinsku dokumentaciju, ali i postojeću sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. S tim u vezi, opreza radi tuženik osporava i razdoblje tijeka zakonskih zateznih kamata kako su formulirane tužbenim zahtjevom. Nadalje, tuženik obavještava sud kako je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja HP-Hrvatska pošta d.d. bila osigurana policom osiguranja od odgovornosti broj: 1500- 172292873, zaključenom s osiguravajućim društvom Allianz Zagreb d.d. Slijedom navedenog, a u svrhu zasnivanja građanskopravnog učinka, temeljem odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku, moli se Naslovni sud obavijestiti Allianz Zagreb d.d. o predmetnoj parnici kao i u odnosu na dosadašnji tijek iste. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po kamatnoj stopi iz čl. 29. ZOO-a, u roku od 8 dana.
3. Podneskom od 21. travnja 2024. Allianz Hrvatska d.d. obavještava sud da isti nema pravni interes za miješanje u ovu parnicu, i to iz sljedećih razloga: Allianz Hrvatska d.d., prvenstveno navodi da je u ovoj pravnoj stvari nastupila zastara potraživanja obzirom da se predmetni štetni događaj dogodio 10. srpnja 2015., a tužba je Naslovnom sudu podnesena 10. srpnja 2020. Nadalje, Allianz Hrvatska d.d., ističe da je iz dostavljene dokumentacije, to jest rješenja HZZO-a, KLASA: UP/II-502-03/15- 01/867 od 8. ožujka 2016. godine, vidljivo da tužiteljici nije priznata ozljeda na radu. U konačnici, Allianz Hrvatska d.d., ne spori činjenicu da je na dan štetnog događaja tuženik kod istog imao sklopljenu policu od odgovornosti, ali ističe da je iz dostavljene potvrde II PP Split, broj: 511-12-24-KU375/15, od 27. srpnja 2015. i nadopune prijave ozljede na radu, Hrvatske pošte d.d. od 17. rujna 2015., vidljivo da je predmetnom štetnom događaju neposredno svjedočila samo radnica ŽK koja je jedina bilo direktno i životno ugrožena dok druga radnica, ovdje tužiteljica, dok sve nije bilo gotovo nije ni znala da je u tijeku pljačka. Člankom 8. Ugovora #2 broj HP- 12/1025802/17 o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti sklopljenog između tuženika i Allianz Hrvatska d.d. i pripadajućih Uvjeta je propisano da zaposlenik tuženika ima pravu na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u slučaju razbojništva samo ako je nad njih izravno izvršeno razbojništvo ili u slučaju prisustva radnika u istoj prostoriji. Obzirom na činjenicu da nad tužiteljicom nije izvršeno izravno razbojništvo te da se nije nalazila u istoj prostoriji, to Allianz Hrvatska d.d., se nema pravni interes umiješati u parnicu.
4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a RH, PU splitsko- dalmatinske, II PP Split broj: 511-12-24-KU-375/15 od 18. rujna 2015. (str. 4 spisa), Potvrdu MUP-a RH, PU splitsko-dalmatinske, II PP Split broj: 511-12-24-KU-375/15 od 27. srpnja 2015. (str. 14 spisa), Nadopunu prijave ozljede na radu od 17. rujna 2015. broj: HP-04/3-000491/15-21 (str. 15 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA UP/I-502-03/15-02/334, URBROJ: 338- 17-81-15-2 od 9. studenog 2015. (str. 16-19 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA UP/II-502-03/15-01/867, URBROJ: 338-01- 21-16-02 od 8. ožujka 2016. (str. 20-23 spisa), rješenje MUP-a RH broj: 511-01-207- UP/I-1507/5-11 od 23. veljače 2012. (str. 24 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 28- 32, 260 i 263 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine Allianz Hrvatska d.d. (str. 40- 46 spisa), Opće uvjete za osiguranje od odgovornosti Allianz Hrvatska d.d. (str. 48- 55 spisa), Kolektivni ugovor tuženika važeći za 2015. - HP Glasnik 5/15 (str. 66-97 spisa), dopis MUP-a RH, PU splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj: 511-12-08-6048/21 od 9. lipnja 2021. (str. 98 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (str. 106-153 spisa), dopis MUP-a RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj: 511-12-08-6048/21 od 2. rujna 2021. (str. 158 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: K-DO-2155/2015 od 23. rujna 2021. (str. 162 spisa), priklopljeni spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K- 1032/2016, Okvirni sporazum sklopljen između tuženika i Allianz Zagreb d.d. broj HP- 10/2/2-017347/14 o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti od 19. prosinca 2014. (str. 217-222 spisa), Ponudbeni list tuženika za usluge osiguranja od javne odgovornosti Allianz Zagreb d.d. sa troškovnicima od 8. rujna 2014. (str. 223-229 spisa), rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I-453-
02/06-30/50, Ur.broj: 326-112-07-10 od 11. listopada 2007. (str. 230-232 i 255-257 spisa, spisa), Potvrdu opće odgovornosti i profesionalne odgovornosti Allianz Zagreb d.d. od 13. siječnja 2014. (str. 233-234 i 258-259 spisa), Opće uvjete za osiguranje od odgovornosti (str. 235-242 spisa), Policu osiguranja od odgovornosti br. 1500- 172292873 za razdoblje od 19. prosinca 2014. - 19. prosinca 2015. (str. 244-245 spisa), Ugovor #1 broj HP-10/2/2-017347/14 o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti između tuženika i Allianz Zagreb d.d. od 19. prosinca 2014. (str. 246-253 spisa), Troškovnik za usluge osiguranja od javne odgovornosti (str. 254 spisa), Izjavu osiguranika povodom zahtjeva za naknadu štete iz osiguranja odgovornosti od 13. srpnja 2015. (str. 301-302 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. ŠK (str. 177-178 spisa), izvršen je uvid u dopunsko očitovanje vještaka (str. 184 spisa) koji je i saslušan na ročištu 6. lipnja 2024. (str. 210 spisa), saslušani su svjedoci LK (str. 294 spisa), TK (str. 304 spisa), RK (str. 305 spisa) i tužiteljica (str. 211-212 spisa), a zamolbenim putem saslušana je svjedokinja ŽK (str. 272-273 spisa). Također je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K- 1032/16.
4.1. Prije svega, a u odnosu na Izjavu Ane Todorić sastavljenu za potrebe prijave štete osiguranju, valja reći da je čl. 299. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok je stavkom 3. propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.
4.2. Imajući na umu navedenu odredbu čl. 299. ZPP-a sud Izjavu LK sastavljenu za potrebe prijave štete osiguranju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 20.2.2025. nije uzeo u obzir jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dostavio niti je do zaključenja prethodnog postupka predložio da se pribavi predmetna Izjava.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu operatera na šalteru te da se 10. srpnja 2015. u poslovnici u kojoj je zaposlena dogodilo razbojništvo, a u vezi čega je tužiteljica, sukladno čl. 60. Kolektivnog ugovora tuženika važećeg za 2015. - HP Glasnik 5/15 (dalje: Kolektivni ugovor), zatražila isplatu iznosa uz pripadajuće zakonske zatezne kamate. Nije sporna niti pasivna legitimacija tuženika.
7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost tuženika, da li je tužiteljica sukladno čl. 60. Kolektivnog ugovora bila neposredno izložena razbojništvu, kao i da li nastupila zastara potraživanja.
8. Čl. 60. st.1. Kolektivnog ugovora propisano je da u slučaju pretrpljenog straha, boli, umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti nastale zbog neposredne izloženosti razbojništvu na radnom mjestu radnik ima pravo na naknadu u iznosu od najmanje 15.000,00 kuna. St. 3. istog članka propisano je da se prava radnika iz stavka 1. i 2. ovog članka ostvaruju zahtjevom kojem se prilaže odgovarajuća medicinska dokumentacija. St. 4. istog članka propisano je da ako društvo sklopi policu osiguranja od odgovornosti radi naknade štete (stvarna šteta, izmakla korist, povreda prava osobnosti) nastale radnicima na radu, za vrijeme trajanja osiguranja neće se primjenjivati na odredbe stavaka 1. do 3. ovog članka i to od dana potpisivanja police osiguranja, a radnik će pravo na naknadu štete (osigurninu) moći ostvariti na temelju pismenog zahtjeva podnesenog osiguratelju, potvrđene prijave o ozljedi na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (tiskanice OR) ako je potrebna, medicinske i druge dokumentacije o vrsti i visini štete te eventualno potrebnim drugim dokazima.
9. Iz Ugovora #1 broj HP-10/2/2-017347/14 o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti između tuženika i Allianz Zagreb d.d. od 19. prosinca 2014. (str. 246-253 spisa) i Ponudbenog lista tuženika, XIII. Uvjeta osiguranja, za usluge osiguranja od javne odgovornosti Allianz Zagreb d.d. (str. 227-229 spisa) proizlazi da su predmet nabave usluge osiguranja od javne (opće) odgovornosti prema zaposlenim radnicima i trećim osobama. Osiguranje od opće odgovornosti pokriva građanskopravnu izvanugovornu (javnu) odgovornost Naručitelja, a koja proizlazi iz obavljanja registriranih djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari, te iz pravnog odnosa, za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja te oštećenja ili uništavanja stvari treće osobe (uključujući zaposlene radnike) i to prema podacima kako slijedi: limit pokrića po štetnom događaju za javnu odgovornost prema trećima i prema vlastitim radnicima 300.000,00 kn, agregatni limit 3.000.000,00 kn. Osiguranje odgovornosti prema trećim licima i vlastitim radnicima se ugovara bez samopridržaja. Nisu dozvoljene posebne odredbe ili klauzule koje smanjuju pokriće u odnosu na standardne uvjete osiguranja ponuditelja.
9.1. Nadalje iz čl. 9. Ugovora #1 broj HP-10/2/2-017347/14 o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti između tuženika i Allianz Zagreb d.d. od 19. prosinca 2014. (dalje: Ugovor #1 broj HP-10/2/2-017347/14), a isto je propisano i Ponudbenim listom tuženika, XIII. Uvjeta osiguranja, za usluge osiguranja od javne odgovornosti Allianz Zagreb d.d. (str. 227-229 spisa), proizlazi da osigurnina za povredu prava osobnosti uslijed razbojstva i/ili pljačke po osnovi odgovornosti poslodavca iznosi 15.000,00 kn za jednog radnika po štetnom događaju, u slučaju prisustva radnika u istoj prostoriji mjesta nastanka štetnog događaja oružanog razbojstva i/ili pljačke. Iznimno od toga, a ovisno o okolnostima čina razbojstva i pljačke, visina osigurnine može biti viša uvažavajući orijentacijske kriterije visine naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poštujući načelo pravične visine odštete.
10. Iz Ponudbenog lista tuženika, XIII. Uvjeta osiguranja, za usluge osiguranja od javne odgovornosti Allianz Zagreb d.d. (str. 227-229 spisa), proizlazi da obveza osiguratelja obuhvaća pridruživanje osiguraniku u parnici koja je protiv njega pokrenuta u svojstvu umješača ili uz suglasnost parničnih stranaka, a sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13), stupanje u parnicu kao stranka umjesto osiguranika. Obveza osiguratelja obuhvaća stupanje u parnicu u svojstvu umješača ukoliko to osiguranik odnosno od osiguratelja izričito zatraži. Kada oštećenik ostvaruje svoje pravo na naknadu štete u sudskom sporu neposredno protiv osiguranika, osiguratelj će, ako nije nešto drugo ugovoreno, platiti iznos dosuđene naknade štete s pripadajućim kamatama i troškovima najviše do visine iznosa ugovorene svote osiguranja. Oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete za koju odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze.
11. Iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Split broj: 511-12-24-KU-375/15 od 18. rujna 2015. proizlazi da je ZK prijavila da je dana 10. srpnja 2015., oko 15,00 sati, u [adresa], u poslovnici HP poštanski ured br. 21102, od strane NN počinitelja izvršeno KD razbojništvo iz čl. 230. st. 2. KZ-a uz prijetnju pištoljem na način da je NN počinitelj maskiran iskoristio trenutak kad se u poslovnici nije nalazilo građana, ušao u istu i prišao do naplatnog pulta za kojim su se nalazile službenice ŽK i ZK, na pult odložio kovertu žute boje na kojoj je pisalo "Imam pištolj stavi novac u kovertu", nakon što službenica nije zamijetila ispisani tekst na koverti, NN počinitelj je kazao "Daj novac ima pištolj" i zadignuo prednji dio majice pokazavši pištolj koji je imao za pojasom. Nakon što je od uposlene dobio novac isti se udaljio iz objekta.
12. Iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Split broj: 511-12-24-KU-375/15 od 27. srpnja 2015. proizlazi da je dana 10. srpnja 2015., oko 15,00 sati, u Splitu, u poslovnici "Hrvatskih pošta" br. 21102, u [adresa], NN muškarac maskiran sa šeširom na glavi i sunčanim naočalama pružio uposlenoj ŽK kuvertu na kojoj je pisalo "Imam pištolj stavi novac u kuvertu", nakon čega je podižući majicu pokazao pištolj za pojasom. U strahu za svoj život uposlena ŽK je NN muškarcu predala novac iz ladice kase u visini od 4.816,15 kuna, da bi potom NN muškarac pobjegao van poslovnice u nepoznatom smjeru. Počinitelj opisanog kaznenog djela nije otkriven, a kaznena prijava protiv njega dostavljena je Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu pod brojem gornjim.
13. Iz dopisa tuženika, Ureda za korporativnu sigurnost, Odjela zaštite na radu, zaštite od požara i ekologije broj: HP-04/3-000491/15-21 (BJ) od 17. lipnja 2015., vezano za Nadopunu prijave ozljede na radu radnice Ivane ZK od 10. srpnja 2015., proizlazi da tuženik izvještava Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje da je tuženik nakon dobivanja policijske Potvrde o događaju i ne navođenja radnice ZK kao oštećene osobe, telefonskim putem preko kolega iz Odjela sigurnosti, zatražio objašnjenje od djelatnika policijske postaje zaduženog za slučaj, zašto je druga djelatnica izostavljena iz potvrde događaja. Djelatnik policijske postaje zadužen za slučaj je djelatniku iz Odjela sigurnosti izjavio da se policijska potvrda ne može izmijeniti jer da se policijskim očevidom i provedenom istragom utvrdilo da je samo jedna radnica bila direktno i životno ugrožena dok druga radnica (ZK) praktički dok sve nije bilo gotovo nije ni znala da je u tijeku pljačka.
14. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1032/16 od 7. listopada 2016., između ostalog, proizlazi da je okrivljenik MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], proglašen krivim što je 10. srpnja 2015. oko 15,00 sati u [adresa], u nakani stjecanja neosnovane materijalne koristi maskiran crnim platnenim šeširom i crnim sunčanim naočalama ušao u poslovnicu HP- Hrvatske pošte, prišao djelatnici ŽK kojoj je pokazao omotnicu žute boje s natpisom: "Imam pištolj. Stavi novac u kovertu", kako djelatnica nije primijetila što piše, uputio joj je riječi: "Daj novac. Imam pištolj", podigao prednji dio majice i pokazao plastičnu imitaciju pravog pištolja kojeg je držao za pojasom hlača, nakon čega je djelatnica u strahu u navedenu omotnicu stavila iznos od 4.816,15 kuna koju je uzeo odučivši novac bez ovlasti za sebe zadržati, čime je oštetio trgovačko društvo HP- Hrvatska pošta d.d. za iznos od 4.816,15 kuna, te se uz druga kaznena djela osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina.
15. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/15-02/334, UR. BROJ: 338-17-81-15-2 od 9. studenog 2015. proizlazi da se osiguranici ZK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zaposlenoj kod poslodavca HP - Hrvatska pošta d.d., ozljeda od 10. srpnja 2015. dijagnoze "Posttraumatski stresni poremećaj" (F43.1) i "Akutna reakcija na stres" (F43.0) ne priznaju ozljedom na radu, dok je iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Zagrebu, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/15-01/867, UR. BROJ: 338-01- 21-16-02 od 8. ožujka 2016. proizlazi da se odbija žalba osiguranice ZK i potvrđuje rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/15-02/334, UR. BROJ: 338-17-81-15-2 od 9. studenog 2015. Tužiteljica nije pokretala upravni spor protiv rješenja HZZO-a od 8. ožujka 2016.
16. Nadalje, iz iskaza svjedokinje TK proizlazi da je ista stručnjak zaštite na radu. Sjeća se da je vezano za ovaj štetni događaj popunjavala obrasce za ozljedu na radu, da su bile prisutne dvije radnice u prostoru, ali da se razbojništvo dogodilo na šalteru kolegice ŽK i da se radilo o tzv. "tihoj pljački". Razbojnik je predao kuvertu kolegici ŽK na kojoj je pisalo da mu preda novce, podigao je majicu i pokazao joj pištolj. Kolegica nije reagirala prvi put, a kada je to ponovno učinio dala mu je novce iz blagajne. Kada je napustio prostor, digla se te otišla kolegici ZK i rekla: " ZK, opljačka me". Navedeno se sjeća iz dvije prijave koje je podnosila. Prije slanja prijave čekala je potvrdu odjela sigurnosti, radi se službi tuženika koji u takvim slučajevima izlazi na teren te surađuje sa policijom. Iz Odjela sigurnosti javili su da su obje bile navedene kao prisutne u prostoru. Problem je nastao kod policije nakon obavljenih razgovora kada je u potvrdi bila navedena samo kolegica ŽK. Naime, policija je u istrazi odlučila, a obzirom se radi o velikom prostoru i šalteri su udaljeni i pomalo u obliku slova L, da neće uvrštavati kolegicu ZK u navedenu potvrdu o prisutnosti. Nakon toga, pisala je očitovanje HZZO-u vezano za predmetni problem. Navodi da je sama veličina prostorije u kojoj se dogodilo razbojništvo nekih 100 m2. Pojašnjava da se radi o jednoj od većih podružnica. U odnosu na predmetni štetni događaj navodi da su šalteri dosta udaljeni, konkretno šalter od kolegice ZK bio je u tom pomalo zaobljenom dijelu, nekih 7-8 metara od šaltera kolegice gdje se dogodilo razbojništvo. Saznanja o ovom predmetnom događaju ima iz izjava kolegica. Nadalje, misli da je kolegica ŽK sjedila na šalteru broj 3, a kolegica ZK na šalteru broj 7. U odnosu na daljinu šaltera do ulaza u poslovnicu, po njenoj procjeni ima 4-5 metara kada je u pitanju šalter kolegice ŽK, a negdje više od toga, s obzirom na zaobljenost je duljina u odnosu na šalter kolegice ZK. U odnosu na potvrdu o nazočnosti štetnom događaju ističe da službeno ima samo jednu potvrdu u kojoj je kao prisutna navedena ŽK, međutim, misli odnosno ima saznanja da je kolegica ZK sama uspjela ishoditi drugu potvrdu u kojoj je navedena kao prisutna u prostoru. Navodi da je razlog postupanja policije, a kako je njoj rečeno, bio taj što kolegica ZK nije bila životno ugrožena, što nije bila svjesna da se dogodio štetni događaj.
17. Iz iskaza svjedoka AK proizlazi da je tada radio u Jurišićevoj u Odjelu za sigurnost. Za područje splitske županije bio je zadužen kolega Z, a u njegov opseg poslova osim obavijesti središnjici o štetnom događaju bile su i neke dodatne radnje koje je trebalo napraviti. Stoga saznanja o ovom konkretnom događaju ima isključivo preko njega. Sjeća se da je problem nastao vezano za potvrdu u kojoj nije bila navedena kolegica ZK jer se u trenucima razbojništva nalazila u dijelu poštanskog ureda u kojem nije mogla svjedočiti o razbojništvu. Sjeća se da je kolega Z od policije tražio naknadno da je se uvrsti u potvrdu radi stresa koji je preživjela. Navodi da je bilo situacija kada omaškom policija ne bi navela određenu osobu ili napisala recimo pogrešno ime i prezime pa bi se to naknadno ispravilo, ali je u ovom konkretnom slučaju problem nastao i policija nije htjela izdati novu potvrdu s obrazloženjem da ZK "nije sudjelovala u tom štetnom događaju". Navodi da mu je poznat prostor poslovnice obzirom je nedavno u prosincu prošle godine bio tamo, ali u vrijeme štetnog događaja nije bio u navedenoj poslovnici. Međutim, poznato mu je da se radi o većem prostoru i po njegovim saznanjima nije bilo nekih promjena u cjelokupnom razdoblju. Navodi da se radi o malo zaobljenim šalterima na način da su tako pozicionirani da se, a ovisno o udaljenosti šaltera, s jednog dijela na drugi u nekim situacijama ne vidi predmetni prostor. Navodi da se iz pozicije šaltera tužiteljice vide ulazna vrata.
18. Iz iskaza svjedokinje ŽK proizlazi da je 10. srpnja 2015. radila na blagajni u poslovnici Hrvatske pošte, [adresa]. Naime, bila je na šalteru blagajne kad je ušao neki gospodin i predao joj je kovertu a4 veliku. Navodi da nije ni pogledala što piše na koverti već je tog gospodina pitala kako on ovo šalje na što joj je odgovorio da čita bolje. Nakon toga je zastala, a on je iza šaltera podigao majicu i pokazao joj pištolj. Taj pištolj joj je pokazao dva do tri puta nakon čega se preplašila, i bolje pročitala na koverti je pisalo: Ovo je pljačka i sve što imate novca stavite u kovertu. Uplašila se i počela tresti, a to joj je bila peta pljačka od kada radi u Hrvatskoj pošti. Pljačka je bila na sam dan Ultre koja je tada bila u Splitu. Prva reakcija bila je da je bacila tu kovertu na što je taj čovjek rekao " šta ti je " pa je nakon toga uzela novce iz ladice i stavila ih u kovertu. Taj čovjek je uzeo kovertu i otišao "ča " iz pošte. Na glavi je imao šiltericu te je stalno gledao u pod pa je jedva čula što joj govori, a lice mu nije vidjela. Svo ovo vrijeme u poslovnici je bila i njena kolegica lvana ZK, ali je sjedila bočno za drugim šalterom. Nakon što je ovaj čovjek izašao iz poslovnice rekla je kolegici lvani ZK: "ajme lvana opljačka me". Ona nije ni znala što se dogodilo već se u tom trenutku ustala i pitala me " tko te opljačka i di je ", a on je već bio na izlaznim vratima.
19. Iz iskaza svjedokinje LK proizlazi da se sjeća da je predmetni štetni događaj bio negdje 2015. U navedenim trenucima, a obzirom je voditeljica za to područje, bila je na terenu, kada su je o navedenom djelatnici iz ureda obavijestili. Pri dolasku u navedeni područni ured pošte, vidjela je ispred Hitnu pomoć, a u samom uredu bila su dva medicinska djelatnika koja su kolegici ŽK davali sredstva za smirenje. U navedenom uredu u tim trenucima bili su osim tih navedenih osoba i kolegica ZK i još jedna osoba, ali se ne može sjetiti tko je to bio. Navodi da je razgovarala sa kolegicama te da joj je ŽK rekla da je u trenucima oružane pljačke ona bila na šalteru. Kada je razgovarala sa kolegicom ZK, ona joj je rekla da je bila u susjednoj prostoriji za vrijeme pljačke. Obzirom je voditeljica jedan od njezinih poslova je da odmah obavijesti djelatnika zaduženog za zaštitu na radu i pripremi izvješće o zatečenom odnosno pripremi izvješće potrebno radi naknade štete, a vezano za djelatnika koji je bio u izravnoj ugrozi. Obzirom joj je ZK rekla da nije bila direktno izložena, za nju nije bilo izvješća, o navedenom postupanju i potrebi izradi izvješća za ZK, razgovarala je sa kolegom D. Ne sjeća se kime je razgovarala naknadno o tom štetnom događaju, pretpostavlja da je razgovarala sa direktoricom jer je takva procedura. Navodi da se to izvješće o zatečenom stanju nakon takvih događaja šalje sukladno propisima, ali sada se ne može sjetiti kome je konkretno poslano imajući u vidu protek vremena. Na pitanje pun. tužiteljice da li se svjedokinja sjeća da je napisala odnosno potpisala izjavu za osiguravajuću kuću, svjedokinja navodi da je u tim trenucima napravila sve prema proceduri, ali da se sada konkretno toga ne sjeća. Na poseban upit suda punomoćniku tužiteljice da li se navedeno izvješće nalazi u spisu, pun. tužiteljice navodi da te izjave nema u spisu. Na pitanje pun. tužiteljice svjedokinja da pojasni dio iskaza vezano za prisutnost ZK u trenucima pljačke, svjedokinja navodi da joj je rečeno od strane prisutnih, a između ostalog i same ZK, da je u trenucima pljačke bila u bočnoj prostoriji s još nekim, a da je ŽK bila sama na šalteru.
20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se vezano za sam događaj sjeća da je bilo 10. srpnja 2015. negdje prvi dan Ultre. Sjeća se da su toga dana u uredu na šalteru bile kolegica ŽK i ona. Radile su sa strankama, a ona je sjedila nekih 3 m od kolegice i sjedila je bočno od nje. Nakon što je napravila jedan zadatak, podigla se kako bi krenula prema kolegici da joj kaže kada je ugledala osobu sa šeširom koja se u tom trenutku okrenula prema njoj i nešto je držala u ruci. Ne može se sjetiti točno što, misli da je bio pištolj u pitanju. Jako se prepala, okrenula se prema kolegici i vidjela da se „zalijepila“ za sjedalicu s tijelom nagnutim prema natrag. Došla je do nje i vidjela kuvertu na stolu, a ona joj je tada rekla, uzeo je sve. Shvatila je da je mislila na novce. Nakon što je vidjela tu osobu te da drži nešto u ruci, osim što se prepala i kriknula je. To su čule kolegice u susjednoj sobi te im nije bilo jasno zašto se tako ponašaju, a nakon toga su obavijestili voditeljicu te nazvali policiju. Policiji je trebalo neko vrijeme da dođe s obzirom da je po gradu bila gužva i ona je davala izjavu policiji. Poslije je došla Hitna po nju i kolegicu ŽK, tada su im samo dali tablete, a poslije su njih dvije otišle same psihijatru na hitni prijem. Navodi da i dalje radi na istom radnom mjestu. Na poseban upit suda, a vezano za samo razbojništvo navodi da je jedino bila u policijskoj postaji na prepoznavanju razbojnika. Nisu ga prepoznale. Navodi da se razbojništvo dogodilo na adresi ĐK. U odnosu na liječenje navodi da je išla kod doktora i da je pila tablete. Međutim, strah je uvijek prisutan, posebno kada je na radnom mjestu te navečer kada se vraća kući s posla. Navodi da joj se noge znaju odsjeći u određenim trenucima od straha. Navodi da kada pije tablete odnosno provodi propisanu terapiju nije u mogućnosti raditi, posebno ne sa novčanim sredstvima, jer joj se od tih tableta spava i jako je usporena. Navodi da se ne sjeća što je pisalo na kuverti, ali da se sjeća da joj je kolegica ŽK rekla da joj je kuvertu dao taj razbojnik i da je na istoj pisalo „ovo je pljačka“. U tom trenutku samo su kolegica ŽK i ona bile prisutne u uredu na šalteru. LK je voditeljica područja koja u tim trenucima nije bila prisutna niti je bila čak u istoj zgradi, već susjednoj glavnoj, a došla je do njih za nekih 2-3 sata. Vezano za predložene svjedoke tužiteljica navodi da TK, RK, FK i LK nisu bile prisutne prilikom nastanka događaja. Iste ne poznaje, osim TK koju poznaje jer je s njom ranije radila. Navodi da je razbojnik bio već na pola puta na izlasku iz prostorije kada ga je ona vidjela. Nije bilo nikakve komunikacije po njezinim saznanjima između razbojnika i kolegice ŽK i uopće od svih troje prisutnih u tim trenucima. Na poseban upit pun. tužitelja jesu li u konkretnom slučaju bili prisutni zaštitari kod tuženika, jesu li osiguravali prostor, tužiteljica odgovara da nije bilo zaštitara. Poznato joj je da u nekim poslovnicama u jednom razdoblju je bilo zaštitara, ali sada po njenim saznanjima niti u jednoj poslovnici nema zaštitara. Po njenim saznanjima u samom procesu rada nije predviđen zaštitar međutim, poznato joj je da unutar poslovnice postoji video nadzor.
21. Obzirom iz svih saslušanih iskaza proizlazi da svjedokinja FK nije bila neposredno prisutna prilikom nastanka štetnog događaja te da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem navedene svjedokinje.
22. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje ŽK jer je dan uvjerljivo i životno, u bitnim činjenicama je u skladu s pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1032/16 od 7. listopada 2016., kao i iskazima svjedoka TK i AK te dopisom tuženika, Ureda za korporativnu sigurnost, Odjela zaštite na radu, zaštite od požara i ekologije broj: HP-04/3-000491/15-21 (BJ) od 17. lipnja 2015. Iskaze navedenih svjedoka sud je ocijenio istinitim u dijelu u kojem su suglasno iskazivali da im je poznato da je tužiteljica bila prisutna u prostoriji u kojoj se dogodilo razbojništvo, a navedeno je u skladu i s Potvrdom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Split broj: 511-12-24-KU- 375/15 od 18. rujna 2015. S obzirom na navedeno sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje LK koji je ocijenio neuvjerljivim, obzirom je u suprotnosti s iskazima svjedoka, a osobito s iskazom neposredno prisutne svjedokinje ŽK, pri tome cijeneći i da je svjedokinja LK u više puta kao pojašnjenje na detaljnije upite iskazivala da se ne sjeća.
23. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio djelomično istinitim obzirom je u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja u suprotnosti s iskazom svjedokinje ŽK, koja je nepristrana osoba te nezainteresirana za ishod ovog spora. Pri tome valja istaknuti i da je sam iskaz tužiteljice u odnosu na saznanje za štetni događaj kontradiktoran. Naime, tužiteljica je u prvom dijelu svog iskaza opisivala da je vidjela počinitelja u trenucima činjenja kaznenog djela, koji se s nečim što je držao u ruci čak i okrenuo prema njoj, dok je u kasnijem dijelu iskaza navela da je razbojnik bio već na pola puta na izlasku iz prostorije kada ga je vidjela. Imajući u vidu da je svjedokinja ŽK u svom iskazu navela da je o razbojništvu obavijestila tužiteljicu kada je počinitelj bio na izlaznim vratima, a pri tome prihvaćajući i dio iskaza svjedoka AK da se iz pozicije šaltera tužiteljice vide ulazna vrata, sud je ocijenio istinitim dio iskaza tužiteljice u kome je navela da je počinitelja vidjela nakon što joj je kolegica rekla o štetnom događaju i to dok je bio na izlazu iz poslovnice.
24. Iz priležeće dokumentacije, a osobito dopisa tuženika, Ureda za korporativnu sigurnost, Odjela zaštite na radu, zaštite od požara i ekologije broj: HP-04/3- 000491/15-21 (BJ) od 17. lipnja 2015., kao i iskaza saslušanih svjedoka ŽK i TK te tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica navedenog dana bila prisutna u prostoriji za vrijeme razbojništva, dok u Potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Split broj: 511-12-24-KU- 375/15 od 27. srpnja 2015. i činjeničnom opisu kaznenog djela iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1032/16 od 7. listopada 2016. nije navedena jer su nadležna tijela ocijenila da u trenucima nastanka kaznenog djela nije bila izravno životno ugrožena.
25. Stoga je, a s obzirom na mjerodavne odredbe čl. 60. Kolektivnog ugovora, čl. 9. Ugovora #1 broj HP-10/2/2-017347/14 te Ponudbenog lista tuženika, XIII. Uvjeta osiguranja, koje se primjenjuju u konkretnom slučaju, sud utvrdio da tužiteljici pripada osigurnina za povredu prava osobnosti uslijed razbojništva po osnovi odgovornosti poslodavca obzirom se radi o slučaju prisustva radnika odnosno tužiteljice u prostoriji u kojoj se dogodilo oružano razbojništvo.
26. Pri tome valja istaknuti, a u odnosu na navode tuženika, da za dosudu osigurnine nije bitno priznanje ozljede na radu od strane HZZO-a kao i činjenica da li su u poslovnici osigurane sve mjere zaštite obzirom se radi o ugovorenoj naknadi za slučaj prisutnosti radnika razbojništvu u prostoriji, a ne o isplati temeljem izvanugovorne odgovornosti za naknadu štete temeljem općih propisa obveznog prava.
27. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da je isti neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 234. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Obzirom je tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina u odnosu na utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok.
28. Na okolnost visine osigurnine, na temelju ugovorne odredbe koja propisuje da ista može biti viša od 15.000,00 kn uvažavajući orijentacijske kriterije visine naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a ovisno okolnostima čina razbojstva i pljačke, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. ŠK koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica bila izložena štetnom događaju 10. srpnja 2015. Kao izravnu posljedicu navedenog na psihičkom je planu prvotno razvila simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno pogoršanje simptomatike PTSP-a (F43.1). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužiteljica je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet pa i život, što je i dovelo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Između štetnog događaja i razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužiteljice je došlo do povrede duševnog zdravlja: tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti vještak cijeni 7-8%, te navodi da će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.
28.1. Nakon prigovora tuženika iz podneska od 17. listopada 2022. nalaz i mišljenje vještak je u očitovanju naveo da je isti temeljio na detaljnoj analizi podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije, uključujući i podatke iz preslike osobnog zdravstvenog kartona te konačno, vlastitog psihijatrijskog ispitivanja u svrhu izrade pisanog nalaza i mišljenja. Prilikom ocjene kvalifikatornih okolnosti analizirano je i razbojstvo koje nije predmet ovog postupka, kao i potreba za psihijatrijskim liječenjem. Sukladno rješenju suda vještak je vještačio konkretnu osobu u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. Vještak navodi da, kada bi se uzele u obzir i posljedice razbojstva od 12. ožujka 2010., tada bi i ocjena trajnih posljedica bila veća, što nije bilo predmet njegovog vještačenja. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 26. rujna 2022.
28.2. Na ročištu održanom 6. lipnja 2024., a u odnosu na podnesak tuženika od 17. listopada 2022. i 13. travnja 2023. vještak se usmeno očitovao te je naveo da je prilikom izrade svog nalaza i mišljenja vodio računa o svim okolnostima u povijesti bolesti tužiteljice. Isto tako i o potrebi njezinog psihijatrijskog liječenja nakon izloženosti pljački u ožujku 2010. koja nije predmet ovog spora, te naravno priloženoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na predmetni štetni događaj te rezultatima vlastitog psihijatrijskog pregleda. Vještak ističe da je sukladno rješenju suda vještačio konkretnu osobu u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme te se ocjena kvalifikatorne okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. Ukoliko bi se uzele u obzir psihičke tegobe tužiteljice proizašle iz pljačke 2010. te psihičke tegobe kao posljedica predmetnog štetnog događaja tada bi potreba za ulaganje pojačanih napora bila veća. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 23. rujna 2022. te dopunskog očitovanja od 4. siječnja 2023. Na poseban upit tuženika, a kao što je vidljivo iz preslike osobnog zdravstvenog kartona u tužiteljice je 12. ožujka 2010. postavljena dijagnoza akutnog stresnog poremećaja a od 31. ožujka iste godine veće se i dijagnoza PTSP- a. Na daljnje pitanje da li je tužiteljica mogla smanjiti posljedice te pljačke iz 2010. vještak navodi da se navedene dijagnoze provlače do 18. svibnja 2011. uz propisivanje psihofarmaka. Na daljnji upit vještak navodi da se propisivanje psihofarmaka bilježi u preslici osobnog zdravstvenog kartona. Na daljnji upit navodi da je baratao samo podacima iz preslike osobnog zdravstvenog kartona, a nije imao na uvid psihijatrijsku dokumentaciju iz tog razdoblja. Na daljnji upit vještaku od kuda ima saznanje da je tužiteljica bila izložena štetnom događaju, vještak navodi da isto proizlazi iz tužbe i osobnog iskaza tužiteljice. Na poseban upit suda u čemu se očituje potreba za ulaganje pojačanih napora u tužiteljice, navodi da se ista očituje u njenoj smanjenoj slobodi, u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju na način kako je opisano u psihičkom statusu njegovog pisanog nalaza i mišljenja odnosno prezentiranje navedene simptomatike.
29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. ŠK budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona te pregleda tužiteljice, a nakon očitovanja vještaka stranke nisu imale daljih primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje. Iz navedenog nalaza i mišljenja sud je utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze te visinu tužbenog zahtjeva.
30. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
31. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.700,00 EUR. Zbog navedene ozljede tužiteljici je smanjena radna i opća životna sposobnost za 7-8 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužiteljice (rođena 1972.) i očekivani životni vijek sud smatra da tužiteljici na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.500,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici pripada ukupan iznos od 3.200,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 800,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.
32. Čl. 943. ZOO-a propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (st.1.), odnosno da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (st.2.). Odredbom st. 3. istog zakonskog članka propisano je da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u st. 1. i 2. tog članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma, dok je st. 4. propisano da ukoliko osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.
32.1. U konkretnom slučaju tužiteljica je obavijestila tuženika o nastupu štetnog događaja podnošenjem tužbe 10. srpnja 2020. slijedom čega tužiteljici pripadaju zatezne kamate od dana obavijesti o nastupu štetnog događaja tj. od dana podnošenja tužbe, sukladno čl. 943. st. 4. ZOO-a, dok je zahtjev tužiteljice u odnosu na tijek kamata valjalo odbiti. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).
33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Tužiteljica je po osnovi u cijelosti uspjela, a po visini u omjeru od 80 % (od zatraženih 4.000,00 EUR uspjela sa iznosom 3.200,00 EUR) odnosno uspjela je u omjeru 90 % (100%+80%=180%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 10 %, pa kada se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika (90%-10%), proizlazi da je tužiteljica uspjela u konačnici u omjeru od 80 %.
33.1. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 3. ožujka 2021. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 1. lipnja 2021. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 28. svibnja 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, pristupa na ročište 6. lipnja 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, pristupa na ročište 31. siječnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, pristupa na ročište 7. ožujka 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 50 bodova odnosno ukupno 750 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.500,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.875,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 80 % odnosno u iznosu od 1.500,00 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 165,90 EUR pa je tužiteljici na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.665,90 EUR.
34. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 17. lipnja 2021. obzirom je navode iz podneska bila dužna iznijeti još u tužbi, trošak sastava podneska od 1. srpnja 2021. nije priznat obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, trošak sastava podneska od 9. srpnja 2021. nije priznat obzirom istim samo dostavlja zdravstveni karton, dok trošak podneska od 18. veljače 2025. nije priznat jer nije bio potreban.
35. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.
36. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 16. travnja 2025.
Sudac
Siniša Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku
