Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-20/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HF s prebivalištem u 225 [adresa], apt 5, Los Angeles CA 90057, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Marko Krpan iz Zagreba, Boškovićeva 16, protiv tuženice ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mihaeli Rastovac, odvjetnici iz Siska, radi namirenja tražbine iz založene stvari, nakon provedene glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2025., na ročištu za objavu presude 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Tuženik, i to ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja i to HF s prebivalištem u 225 South Occidental Blvd, apt 5, Los Angeles CA 90057, SAD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 261.594,60 kuna/34.719,57 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. ZOO- a, a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe 18.01.2023. godine pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, i to zk.č.br. 1964, broj D.L. 74, u naravi dvorište površine 305 m2, u naravi pomoćni objekt površine 13 m2, u naravi kuća DF površine 80 m2, u naravi dvorišna zgrada, DF površine 28 m2, zk.č.br. 1965, broj D.L. 74, u naravi oranica površine 499 m2, sve ukupne površine 925 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene."

II/ Nalaže se tužitelju HF da tuženici ĆF nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6562,50 eura, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za zabilježbu hipotekarne tužbe na nekretnini i to z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorišna zgrada površine 28 m2, u naravi pomoćni objekt površine 13 m2, u naravi dvorište površine 305 m2, u naravi kuća površine 80 m2, z. k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 499 m2, sveukupne površine 925 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo kod Općinskog suda u Sisku.

Obrazloženje

1. Tužbom dostavljenom ovome sudu 18. siječnja 2023. tužitelj navodi da su stranke 10. 10. 2011. sklopile Ugovor o zajmu broj 111010SPFK, potvrđen od strane javnog bilježnika SF pod poslovnim brojem OV-2397/11. Temeljem tog ugovora, u korist tužitelja je u nadležnim zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-4628/11 upisana hipoteka na nekretnini tuženika, i to na zk.č.br. 1964, broj D.L. 74, u naravi dvorište površine 305 m2, u naravi pomoćni objekt površine 13 m2, u naravi kuća DF površine 80 m2, u naravi dvorišna zgrada, DF površine 28 m2, zk.č.br. 1965, broj D.L. 74, u naravi oranica površine 499 m2, sve ukupne površine 925 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Sisku, u visini od 14.800,89 EUR, s godišnjim kamatama od 6,38% što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja iznosi 111.000,00 kn, rokom otplate 10.09.2036. godine te s eventualnim ovršnim troškovima.

Tužitelj dalje ukazuje kako tuženik do dana sastava tužbe umjesto ugovorenih rata ukupno uplatio iznose navedene u Izvatku iz otvorenih stavki koji se nalazi u prilogu tužbe. Člankom 11. Ugovora o zajmu je ugovoreno da tražbina tužitelja dospijeva u slučaju neplaćanja bilo koje rate za više od osam dana. Iz obračuna duga je razvidno kako tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju te je tražbina tužitelja dospjela u cijelosti. Pravni interes tužitelja proizlazi iz činjenice da ne raspolaže izvornikom ugovora o zajmu odnosno ovršnom ispravom u smislu čl. 23. st. 5. Ovršnog zakona, a prilikom sklapanja ugovora mu je predan samo jedan primjerak izvornika koji je potom predan zemljišno-knjižnom sudu radi upisa hipoteke. Stoga tužitelj navodi kako nije u mogućnosti pribaviti otpravak ugovora o zajmu jer se ne smatra strankom u smislu čl. 1. b. Zakona o javnom bilježništvu, već sudionikom, a iz potvrde o solemnizaciji je vidljivo da je tuženik podnio bilježniku ugovor na potvrdu je je samo tuženik i navedeni kao sudionik i stranka predmetnog pravnog posla. Stoga tužitelj, pozivajući se na određenu sudsku praksu drugostupanjskih sudova, predlaže donijeti presude kojom se tuženiku nalaže trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 261.594,60 kuna/34.719,57 eura, sa pripadajućom kamatom od 18. 1. 2023. do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene, sve sa troškovima postupka. Osim navedenog, tužitelj je temeljem čl. 83. Zakona o zemljišnim knjigama predložio odrediti upis zabilježbe hipotekarne tražbine na nekretninama tuženika.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Prije svega izražava sumnju u vjerodostojnost i istinitost punomoći tužitelja te predlaže sudu da temeljem čl. 97. st. 3. ZPP-a odredi punomoćniku tužitelja da dostavi punomoć na kojoj je potpis tužitelja ovjeren od strane javnog bilježnika. Tuženica potvrđuje da je potpisala ugovor o zajmu 10. 10. 2011. kod javnom bilježnika SF, ali ističe kako nije pročitala predmetni ugovor jer je u ured dovedena od strane njoj nepoznatih osoba koje su joj rekle da potpiše ugovor, a koji joj bilježnik nije pročitao niti tumačio. Osim toga navodi kako nije dobila primjerak ugovora nakon potpisivanja, a nije joj niti isplaćen novac naveden u ugovoru. Pojašnjava da je potpisivanje ugovora uslijedilo nakon sklapanja Ugovora o zajmu s HFČ iz [adresa], 1368 W.37 th St., Los Angeles dana 2. prosinca 2010. , na iznos od 521,97 eura/ 3.894,00 kuna, pri čemu je i tu primila dvostruko manji iznos od ugovorenog, a nepoznate osobe su joj rekle da će ostatak novca naknadno dobiti, a da rate zajma uplaćuje nekim trgovačkim društvima u vlasništvu stranih državljana (primjerice HZ-SISTEM, TRAMONTANA NAUTIKA, OPTIMUS ARTIS i slično), a ne zajmodavcu, i to na način da bi ju nazvale nepoznate osobe i rekle kome da uplati ratu zajma. Tuženica je vratila tužitelju stvarno pozajmljeni iznos, dakle iznos koji je dobila na ruke, međutim nakon toga su nepoznate osobe vršile pritisak na nju, tražile ju preko susjeda (jedna od susjeda i NF), upadali joj u kuću, fotografirali ju u kući i tražili da ide potpisati preprogramiranje duga (a koji dug u stvarnosti ne postoji) te je ista uslijed straha, pritisaka i bespomoćnosti pristala potpisati još nekoliko ugovora o reprogramiranju duga, međutim tuženica od iznosa naznačenih u novim ugovorima o zajmu nije dobila nikakav iznos novca. Na isti način je u konačnici zaključen i Ugovor o zajmu broj 111010SPKF od 10. listopada 2011. između tužitelja kao zajmodavca i tuženice kao zajmoprimca te PF (sada pokojnog) kao jamca, a koji Ugovor je zaključen na iznos od 14.800,89 eura. Taj novac tužitelj nikada nije isplatio tuženici niti PF. Stoga predmetni ugovor ne predstavlja stvarni ugovor o zajmu odnosno radi se o lihvarskom ugovoru. Tuženica osim toga navodi da je u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku pod brojem: P-130/2014 kao 2. tužiteljica, a PF kao 1. tužitelj, podigla tužbu radi utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovora o zajmu. Također, tužitelj je 2016. podnio tužbu protiv tuženice Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji postupak povodom istovjetnog tužbenog zahtjeva se vodio pod brojem: P-814/16 te je pravomoćno okončan rješenjem kojim je tužba odbačena. Slijedom svega tuženica predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan te da odbije prijedlog tužitelja za određivanje upisa zabilježbe hipotekarne tužbe u zemljišnoj knjizi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da obveže tužitelja da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka sukladno troškovniku.

U odnosu na dokazni postupak

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u dostavljene podneske stranaka uz priloženu materijalnu dokumentaciju i to tužba tužitelja sa punomoći, ugovorom o zajmu broj 111010 SPKF od 10. listopada 2011., izvadak iz ZK, potvrdu javnog bilježnika SF broj Ov-2397/11 od 10. listopada 2011., izvadak iz BZP-a, kalkulator zateznih stopa ( str. 1-61 spisa), odgovor na tužbu tuženice sa ugovorom o zajmu broj 111010 SPKF od 10. listopada 2011., izvadak iz ZK, potvrdu javnog bilježnika SF broj Ov-2397/11 od 10. listopada 2011., tužbom tužitelja PF i ĆF iz spisa P-130/2014, uvid u podatke predmeta P-814/2016 OGS ZG ( str. 65- 90 spisa), podnesak tužitelja od 9. prosinca 2024. sa sudskom praksom i dopisom Hrvatske javnobilježničke komore ( str. 149-177 spisa), podnesak tužitelja od 20. siječnja 2025. sa vještačenjima iz drugih predmeta ( str. 191-210 spisa), podnesak tuženice od 24. siječnja 2025. sa sudskom praksom ( str. 211-221 spisa), podnesak tužitelja od 11. veljače 2025. sa sudskom praksom ( str. 222-235 spisa), odluku VSRH broj Rev-1023/24 ( 243-247 spisa ), proveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po imenovanom vještaku Kseniji Vrebac koja je dostavila pismeni nalaz i mišljenje Ksenije Vrebac (str. 178-183 spisa) te usmeni iskaz iznesen na ročištu 4. ožujka 2025..

4. Osim navedenog, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UF i AF te dokaz saslušanjem tuženice kao stranke u postupku, a izvršen je i uvid u priklopljeni spis ovog suda broj P-130/2014 preslike dokumenata iz spisa P- 814/2016 OGS ZG u vidu generalne punomoći, zapisnika od 6. lipnja 2017. sa iskazom svjedoka SF, ( str. 110-136 spisa).

5. Temeljem uvida u dostavljeni Ugovor o zajmu br. 111010SPKF od 10. listopada 2011. (list 6-14 spisa u daljnjem tekstu: Ugovor o zajmu) je utvrđeno da su tužitelj, kao zajmodavac i tuženica, kao zajmoprimac i založni dužnik, te PF, kao solidarni jamac, sklopili ugovor kojem je kao predmet zajma naveden iznos od 14.800,89 EUR koji je odgovarao kunskoj protuvrijednosti iznosa od 111.000,00 kn na dan zaključenja Ugovora po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Ugovor o zajmu je zaključen na razdoblje od 10. listopada 2011. do 10. rujna 2036. Čl. 3. ugovora tuženica je u cijelosti založila nekretninu upisanu kao k. č. br. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je u odredbi čl. 8. navedeno da su potpisivanjem Ugovora o zajmu korisnik zajma i jamac upoznati sa svim aspektima tog Ugovora, kao i njegovom ovršnom snagom te su se neopozivo suglasili da zajmodavac može neposredno na temelju tog Ugovora protiv njih pokrenuti pred sudom ovrhu na nekretnini radi prisilne naplate bilo koje od tražbina koje proizlaze iz Ugovora o zajmu po neposrednoj dospjelosti, a iste su u korist zajmodavca. U odredbi čl. 9. Ugovora o zajmu korisnik zajma i druge osobe u odnosu na koje taj Ugovor stječe svojstvo javnobilježničke isprave su se suglasili da javni bilježnik na zahtjev zajmodavca stavi potvrdu o ovršnosti na tu ispravu nakon što zajmodavac javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti bilo koje tražbine po tom Ugovoru.

6. Uvidom u zemljišno-knjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] je utvrđeno da je tuženica upisana kao vlasnica u cijelosti, pri čemu je na temelju Ugovora o zajmu br. 111010SPKF od 10. listopada 2011., potvrđenog kao ovršnog javnobilježničkog akta, uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja tražbine za iznos od 14.800,89 EUR s godišnjim kamatama od 6,38% za korist tužitelja.

7. Uvidom u priklopljeni spis ovog suda P-130/2014 je utvrđeno da su ĆF i PF kao tužitelji **.**.2014. podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti protiv ukupno petero osoba, između kojih i RF ( navedenog kao peto tuženika u tom postupku ) radi utvrđenja ništetnosti većeg broja ugovora o zajmovima koji su sklopljeni sa tim osobama ( prvo tuženikom OF, drugo tuženikom ĆFČ, treće tuženikom HFČ, četvrto tuženikom TF te peto tuženikom HF), između kojeg i ništetnosti ugovora o zajmu br. 111010SPKF od 10. listopada 2011.. Nadalje, iz predmetnog spisa je razvidno da se prvostupanjski sud dopisom obratio Državnom odvjetništu, Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ( u nastavku USKOK ) sa upitom da li se protiv tuženika ( između kojeg i RF ) vodi kazneni postupak, nakon čega je USKOK dopisom od 27. ožujka 2017. broj K-US-139/12 ( str. 94 priklopljenog spisa ) u bitnom naveo:

"Vezano za vašu zamolbu…obavještavamo vas da je ovaj Ured dana 14. siječnja 2014. godine pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv I okr. VF i dr. ( 18 ) zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. i čl. 233. st. 1.i 2. Kaznenog zakona ….te se postupak nalazi u fazi rasprave.

Vezano za navedenu optužnicu ne vodi se kazneni postupak protiv navedenih osoba koje su tuženici u vašem predmetu, međutim, rezultati istrage koja je prethodila podizanju optužnice ukazuju da su se optuženi okrivljenici za počinjenje inkriminiranih im kaznenih djela služili s više osoba kao fiktivnim zajmodavcima, pa tako i s imenovanim osobama odnosno tuženicima iz vašeg predmeta…".

Sukladno takvom utvrđenju, ovaj sud je u predmetu P-130/2014 rješenjem od 29. svibnja 2017. prekinuo postupak do pravomoćnog završetka kaznenog postupka u predmetu Županijskim sudom u Zagrebu broj K-US-55/14.

8. Saslušan u svojstvu svjedoka UF, sin tuženice, je u bitnom iskazao da su se on i majka tj. tuženica 2011. nalazili u teškoj materijalnoj situaciji i neimaštini, da je majka ostala bez posla, nisu mogli plaćati režije niti se kreditno zadužiti. To je i vrijeme velike ekonomske krize u RH. S njima je u zajedničkom domaćinstvu tada bio i podstanar PF, koji je također bio u financijskim problemima. U takvoj situaciji majka se obratila jedinoj mogućnosti kreditiranja putem kreditnih ureda koji su se oglašavali u javnosti. Prvi puta odlazi u takav ured u [adresa], u iznajmljenom prostoru gdje je potpisala ugovor u kojem je navedeno da dobiva zajam od 5.000,00 kuna, a stvarno joj je dan iznos od 4.000,00 kuna. Dio je tog duga otplatila, a zatim su ona i PF došli u zakašnjenje te su se odmah ispred njihove kuće stvorili ljudi u odijelima za koje se sjeća da su se dovezli u vozilu Hyundai i30 slovenskih registarskih tablica. Izvršili su pritisak na način da je majka prisiljena potpisati novi ugovor o zajmu, ovaj puta sa drugim zajmodavcem. Ukazuje na to da je postupanje tih ljudi bilo stresno te su na vršeni pritisci koje su vidjeli i susjedi. Takav način postupanja se ponavljao u više navrata, te bi majka svaki puta zbog neplaćanja dobivala i potpisivala novi ugovor kojom prigodom ne bi dobila novčana sredstva ili bi ona bila doslovno takva da može platiti kartu natrag kući. Tuženica osobu tužitelja nikada nije upoznala te je siguran da takva osoba niti ne postoji te je fiktivna. Sva događanja su prijavljena USKOK-u gdje ja i on iskazivao i bio saslušan. Tamo je sjedila i jedna od osoba koje su dolazile kod njih sa vozilom koje je opisao, a misli da je bila u svojstvu pokajnika.

9. Svjedok je odgovarajući na upite punomoćnika tužitelja naveo da je tuženici 2011., bio potreban novac za plaćanje struje i podmirivanje osnovnih egzistencijalnih potreba, u koje vrijeme on nije bio zaposlen. Majka mu je rekla da je bila u Zagrebu i da su je vodili kod odvjetnika ili javnog bilježnika, rekla je da je to bilo na Cvjetnom trgu u prostoru te osobe gdje su joj davali više ugovora na potpisivanje bez uvida. Prijavio je policiji cjelokupnu situaciju, a majka je zbog toga počela i psihički obolijevati. Sadašnje zdravstveno stanje joj je iznimno loše, ima dijagnozu duševnog bolesnika jer je živjela u strahu kad je viđala čudne aute oko kuće.

10. Saslušana u svojstvu svjedoka AF, susjeda tuženice, je navela kako može potvrditi da je u više navrata kontaktirana telefonom od strane nepoznatih osoba koje su se raspitivale o tuženici. Pri tom su joj govorili da postoji nekakvo dugovanje ĆF prema tim ljudima te su se raspitivali o tome da li ju svjedokinja poznaje. Za svjedokinju je to bilo uznemirujuće iskustvo koje se ponavljalo u više navrata prije sada više od 10 godina, a prestalo je kada je zaprijetila da će sve to prijaviti policiji. Pozive je dobivala o više različitih osoba. Naravno da ne zna tko ju je zvao a bile su to i muške i ženske osobe. U tim razgovorima kao dužnika uz tuženicu su spominjali i PF kojeg također poznaje. Svjedokinji nije poznato da bi tuženica nešto dugovala.

11. Saslušana u svojstvu stranke u postupku tuženica je u bitnom iskazala da radi nepotrebnog ponavljanja potvrđuje navode koje je iskazao njen sin tj. svjedok UF. Osim toga je navela da nikada nije upoznala osobu tužitelja, nikada nije primila novčani iznos koji se navodi u tužbi, a samo je u početku zbog teške materijalne situacije od kreditnog ureda u [adresa] primila novčani iznos od misli oko 5.000,00 kuna sa kojim su kupili 2 metra drva i platili struju. Prilikom potpisivanja ugovora u Zagrebu je morala potpisati ugovor koji je unaprijed sročen i dan joj na potpis bez da ga je mogla pročitati, a tom prigodom nije dobila nikakve novce. Iznimno je lošeg zdravstvenog stanja na koje je utjecala i cjelokupna situacija jer je stalno imala strahove o tome da će te osobe opet doći. Otplata prvotnog duga je išla preko PF. Sa PF je u dva navrata bila u Zagrebu te jednom u Velikoj Gorici gdje je potpisivala ugovore, a u Zagrebu je taj ugovor potpisala kod javnog bilježnika. Ne može se sada sjetiti da li je javni bilježnik pročitao ugovor, sjeća se da su mu ispali papiri.

12. Iskazima svjedoka UF i AF te iskazu tuženice, ovaj sud je priklonio vjeru nalazeći kako isti jasno, logično, okolnosno i razumljivo ukazuju na okolnosti u sklopu kojih je tuženica 2011. godine, za vrijeme dok se nalazila u stanju neimaštine i nedostataka materijalnih sredstava za podmirivanje egzistencijalnih potreba, pristupila u ured koji se oglašavao i nudio kreditiranje građana, i kojom prigodom je sklopila ugovora temeljem kojega je sa PF koji je tada živio u zajedničkom domaćinstvu sa tuženicom i njezinim sinom, dobila manji novčani iznos od oko 4.000,00 kn, pri čemu je ugovorom bio naveden već iznos od 5.000,00 kn, pa je zbog neplaćanja dijela tog iznosa došlo od pritisaka i zastrašivanja u sklopu kojega su različite osobe posjećivale tužiteljicu, kontaktirale nju i susjede višekratno telefonskim putem, i uslijed čega je tuženica potpisivala kasnije ugovor o zajmu, između kojih i sa tužiteljem, kojom prigodom joj nisu dana nikakva novčana sredstva.

13.Osim navedenog, u postupku je proveden i dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po imenovanom vještaku Kseniji Vrebac, dipl. oec., koje je prvo dostavila pismeni nalaz i mišljenje ( str. 178 do 182 spisa) u sklopu kojega je nakon analize navedenih i ugovorenih uvjeta u temeljenom ugovoru o zajmu od 10. 10. 2011., navela da:

- u spisu nije priložena niti jedna vjerodostojna financijsko-knjigovodstvena isprava o prometu zajma: o isplati zajma (izvadak žiro računa isplatitelja ili gotovinska isplatnica sa datumom i iznosom isplaćenog zajma, potpisano s obje ugovorne strane),

- nije priložena nije niti jedna uplatnica gotovinskog novca ili izvadak iz prometa po tekućem računu koji bi potvrdili datum i uplaćeni iznos zajmoprimca - u korist otplate zajma,

- da nije priložen otplatni plan zajma,

- da se u spisu ne pronalazi nikakav dokument / dopis kojim zajmodavac obavještava zajmoprimca o stanju duga na određeni dan, kao niti obavijest o tome da je zbog neplaćenih dospjelih anuiteta raskinut ugovor o zajmu, te da je ukupna tražbina (koja se sastoji od neplaćenih dospjelih obveza, kao i ukupne nedospjele glavnice), dospjela odmah na dan raskida ugovora na naplatu, te bi se od tog dana na ukupan iznos tog glavnog duga obračunavala zakonska zatezna kamata sve do podmirenja ukupnog duga (što je uobičajena procedura kod odobrenih kredita od strane bankarskih institucija),

- da na ugovore koji su zaključeni nakon 01.01.2006. godine osnovicu za obračun zatezne kamate čini samo dospjela glavnica.

14. Vještakinja je potom pojasnila da jedinu raspoloživu dokumentaciju čini obračun zakonske zatezne kamate kojeg je sastavio sam tužitelj ( str. 19 – 61 spisa), koji sadrži niz pogrešaka ( npr. tužitelj je zakonsku kamatu obračunavao zbrojeno na svaki dospjeli mjesečni anuitet koji se sastoji i od glavnice i kamate, neki iznosi kamata su dvostruko obračunati i slično), pa ako bi se istome priklonila vjera tada iz tog dokumenta proizlazi da je tuženica izvršila uplate samo u četiri navrata u ukupnom iznosu od 2.570,00 kn, pa obračun ukupnog potraživanja tužitelja na dan 12. 1. 2023. iznosi 28.248,56 eura, od čega se 14.773,52 eura odnosi na glavni dug a 13.475,04 eura na zakonsku zateznu kamatu. Od 13. 01. 2023. do dana izrade nalaza i mišljenja 16. 12. 2024. dodatni obračun zakonske zatezne kamate iznos 1.943,09 eura, pa je ukupan dug na dan 16. 12. 2024. veći za dodatno obračunate kamate i iznosi 30.191,65 eura.

15. Imenovana vještakinja je svoj nalaz i mišljenje iznijela i usmeno na ročištu za glavnu raspravu te je ostala u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja. Ponovila je da se u samom spisu ne nalazi dokumentacija koja bi vještaku omogućavala da na nedvosmislen i siguran način utvrdi potraživanje tuženika prema tužitelju. Ovo stoga jer u spisu ne postoje dokazi niti o izvršenoj isplati od strane tužitelja niti isplatama od strane tuženika, već samo dokument u vidu obračuna kamate koji je sačinio tužitelj i za koji je isto utvrdila kako nije u skladu sa financijsko-knjigovodstvenim pravilima te sadrži određene greške i nedosljednosti. Stoga je vještakinja na temelju takve dokumentacije, pod pretpostavkom da je osnovano ono što tužitelj iznosi u tužbi, utvrdila koliko bi iznosilo stanje glavnice i kamate na određeni dan. Na upit tužitelja je pojasnila da je izvršila uvid u ugovor o zajmu, konkretnije čl. 2. ugovora te mora iskazati osobnu sumnju i u pogledu visine glavnice. Ovo stoga jer kada se iznos zajma naveden u čl. 2. Ugovora podijeli sa ugovorenim razdobljima otplate i uzme u obzir redovna kamatna stopa, tada se dobije iznos koji je neznatno niži od iznosa navedenog u čl. 4. Ugovora, odnosno iznos od 98,96 eura. Iako je riječ o neznatnom iznosu, u financijskom poslovanju je i to bitno. Iz dostavljene dokumentacije nije vidljiv datum isplate kredita, da li je isplaćen u jednom obroku ili više njih, a sve to ima daljnji utjecaj na izračun kamate i cjelokupnog potraživanja. Za fizičku osobu poput tužitelja ne postoji obveza izdavanja isplatnica, uplatnica i slične dokumentacije, ali bi postojanje takve dokumentacije bilo korisno i preporučljivo

16. Nalazu i mišljenju vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sud je priklonio vjeru u cijelosti nalazeći kako ista stručno, nepristrano, razumljivo, logično i nedvosmisleno ukazuje na okolnosti koje su od utjecaja na odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja. Vještak je pri tome pružio odgovore u odnosu na visinu potraživanja, ali istovremeno ukazujući na čitav niz nedostataka i okolnosti koje mogu utjecati na sam tužbeni zahtjev tužitelja.

U odnosu na primjenu materijalnog prava

17. Odredbom čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; u nastavku: ZVDSP) je uređeno pravo na namirenje založnog vjerovnika te propisano. (1) Ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. (2) Pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ovom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom.

(3) Založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

(4) Založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine.

(5) Zahtijeva li založni vjerovnik namirenje iz vrijednosti zaloga, ali ne uspije u cijelosti prodajom zaloga namiriti svoju tražbinu, dužnik mu ostaje dužan razliku; naprotiv, proda li se zalog za više od vjerovnikove tražbine, višak je dužnikov. (6) Založni vjerovnik čije založno pravo tereti stvar na kojoj se provodi postupak prisilnoga namirenja nečije tražbine prodajom zaloga ovlašten je otkupiti tražbinu zbog koje se provodi taj postupak, ali to može učiniti najkasnije do početka javne prodaje. (7) Založni vjerovnik čije založno pravo tereti stvar ili pravo koje je sposobno da daje plodove ili druge koristi iz čije bi se vrijednosti mogla namiriti zalogom osigurana dospjela tražbina, ovlašten je zahtijevati od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i postavi upravitelja koji će biti ovlašten da ubire te plodove, odnosno koristi i unovčava ih, te da dobivene iznose polaže u sud radi namirenja iz toga pologa.

Odredbom čl. 329. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. dalje: ZOO) je propisano (1) Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. (2) Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

Odredbom čl. 6. ZOO-a je propisano kako je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Odredbom čl. 327. st. 1. ZOO-a je propisano da se na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Odredbom čl. 328. ZOO-a je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

Odredbom čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022. i 153/2023; - u daljnjem tekstu: ZPP), je propisano:

"Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim."

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja i prigovore tuženika

18. Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja radi namirenja potraživanja u iznosu od 34.719,57 eura iz založene stvari koju čini nekretnina u vlasništvu tuženice, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica].

19. Materijalno pravnu osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva čini odredba čl. 336. st. 1. i 2. ZVDSP prema kojoj je založni vjerovnik ovlašten putem suda ostvarivati pravo na namirenje tražbine iz vrijednosti zaloga, ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću.

20. Iz pravilnog tumačenja odredbe čl. 336. st. 1. ZVDSP-a proizlazi da založni vjerovnik pravo na namirenje može ostvarivati u sudskom postupku pod propisanim uvjetom da se zalogom osiguranja tražbina ne ispuni o dospijeću.

21. To znači da pravo na namirenje ne može ostvarivati založni vjerovnik ukoliko njegova tražbina ne ispunjava uvjet dospjelosti.

22. U konkretnom slučaju nije sporno da su tužitelj, kao zajmodavac i tuženica, kao zajmoprimac i založni dužnik, te PF, kao solidarni jamac, 10. listopada 2011., sklopili Ugovor o zajmu u kojem je kao predmet zajma naveden iznos od 14.800,89 EUR ( koji je odgovarao kunskoj protuvrijednosti od 111.000,00 kn ) i koji je zaključen na razdoblje od 10. listopada 2011. do 10. rujna 2036.

23. Nije sporno niti da je čl. 3. ugovora tuženica založila nekretninu upisanu kao k. č. br. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem kojeg ugovora, potvrđenog kao ovršnog javnobilježničkog akta, je upisano pravo zaloga radi osiguranja tražbine za iznos od 14.800,89 EUR s godišnjim kamatama od 6,38% za korist tužitelja.

24. Tuženica se u postupku protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu. Iako ne spori činjenicu da je 10. 10. 2011. potpisala ugovor o zajmu, u bitnom ističe kako je riječ o fiktivnom i ništetnom pravnom poslu u sklopu kojeg nije dobila nikakva novčana sredstva. Osim navedenog, tuženica ukazuje na okolnosti u sklopu kojih je potpisala predmetni ugovor, u konkretnom da je bila u stanju neimaštine, da je pristupila u ured koji je nudio kreditiranje građana, da je tamo potpisala ugovor ( različit od onog koji je predmetom ovog postupka) temeljem kojega su ona i PF dobili oko 4.000,00 kn, pri čemu je ugovorom bio naveden već iznos od 5.000,00 kn, da je uslijed neplaćanja dijela tog iznosa došlo od pritisaka i zastrašivanja u sklopu kojega su različite osobe posjećivale tužiteljicu, kontaktirale nju i susjede višekratno telefonskim putem, i uslijed čega je tuženica potpisivala naknadne ugovore o zajmu, između kojih i ovaj koji je predmetom postupka, po kojoj osnovi nije primila nikakva novčana sredstva.

25. Slijedom iznesenog predmet postupka osim pitanja da li su ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 336. st. 1. ZVDSP-a predstavlja i utvrđenje prethodnog pitanja usmjerenog na ništetnost ugovora temeljem kojeg tužitelj zahtijeva namirenje potraživanja iz založene stvari, pri čemu se na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ) a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi ( čl. 328 ZOO-a ).

26. Nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je ovog prvostupanjskog suda da postavljeni tužbeni zahtjeva nije osnovan.

27. Kao prvo, u odnosu na pretpostavke propisane čl. 336. st. 1. ZVDSP-a ovaj prvostupanjski sud smatra nužnim primijetiti da tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženice trpljenje namirenja njegove tražbine u iznosu od 34.719,57 eura.

28. Uvidom u dostavljeni zemljišno-knjižni izvadak je pak utvrđeno da je tražbina tužitelja osigurana za iznos od 14.800,89 eura sa pripadajućom kamatom od 6,38% i rokom otplate 10. rujna 2036., te eventualnim ovršnim troškovima, iz čega proizlazi da tužitelj namirenje tražbine zahtijeva u iznosu koji je gotovo 20.000,00 eura viši od iznosa osiguranog zalogom.

29. Nadalje, u samom postupku je u odnosu na visinu potraživanja proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po ovlaštenoj osobi, stalnom sudskom vještaku Kseniji Vrebac, koja je ukazala da u spisu ne postoje dokazi niti o izvršenoj isplati od strane tužitelja niti isplatama od strane tuženika, već samo dokument u vidu obračuna kamate koji je sačinio sam tužitelj i za koji je utvrdila kako nije u skladu sa financijsko-knjigovodstvenim pravilima te sadrži niz grešaka i nedosljednosti.

30. Osnovni uvjet propisan čl. 336. st. 1. ZVDSP-a predstavlja dospjelost tražbine, te ovaj prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi tražbina čije namirenje traži dospjela.

31. Ovo stoga jer je odredbom čl. 2. ugovora jasno navedeno da se ugovorni odnos sklapa na razdoblje od 299 mjeseci odnosno do 10. rujna 2036., a da se pod uvjetima ugovora može raskinuti i prije.

32. Kako je tražbina tužitelja upisana i u zemljišnim knjigama s rokom dospijeća 2036. godine, a tužitelj na kojem je bio teret takvog dokazivanja, nije dokazao da bi ugovor raskinuo odnosno da bi isti dospio na naplatu prije ugovorenog roka tj. 2036., to u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 336. ZVDSP-om u pogledu ostvarivanja prava na namirenje tražbine iz vrijednosti zaloga, iz razloga jer nije dokazano samo dospijeće tražbine tužitelja.

33. Međutim, osim navedenog razloga, ovaj prvostupanjski sud smatra nužnim se osvrnuti i na navode tuženice prema kojima je i sam ugovor o zajmu ništetan, na koju ništetnost sud pazi i po službenoj dužnosti i koja odluka može predstavljati prethodno pitanje od utjecaja na postavljeni zahtjeva tužitelja radi namirenja.

34. U tom smislu je temeljem iskaza tuženice te saslušanih svjedoka utvrđeno da je ista 2011. bila u stanju neimaštine ( nezaposlena i lošeg materijalnog stanja), te prilikom potpisivanja konkretnog ugovora o zajmu sa tužiteljem, nije dobila nikakva novčana sredstva odnosno iznos zajma.

35. Osim iskaza tuženice i svjedoka UF i AF ( koji su potvrdili način postupanja nepoznatih osoba u pogledu vršenju pritisaka i iskorištavanja situacije u kojoj s tuženica nalazila ) navedeno potvrđuju ostali provedeni dokazi i to financijsko-knjigovodstvenim vještačenje te provedeni uvid u spis ovog suda P-130/14 te u njemu priležeći dopis USKOKA od 27. ožujka 2017. ( vidi točku 6. ovog obrazloženja).

36. Naime, ugovor o zajmu predstavlja dvostranoobvezan i konsenzualan pravni posao u sklopu kojega se jedna strana ( zajmodavac ) obvezuje predati drugoj strani ( zajmoprimcu ) određeni iznos novca, koju se potom zajmoprimac obvezuje vratiti u ugovorenom vremenu ( čl. 499. ZOO-a).

37. Osim tvrdnje tuženice ( da na temelju konkretnog ugovora nije primila nikakva novčana sredstva ), i provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem od strane imenovanog vještaka Ksenije Vrebac je dovedena u dvojbu takva činjenica, o obzirom da u spisu nije priložena niti jedna vjerodostojna financijsko-knjigovodstvena isprava niti o isplati zajma ( npr. izvadak žiro računa isplatitelja ili gotovinska isplatnica), kao niti o uplatama, nije priložen otplatni plan zajma, nema nikakvog dokumenta kojim zajmodavac obavještava zajmoprimca o stanju duga na određeni dan, kao niti obavijest o raskidu ugovor o zajmu.

38.Vještačenje je u tom smislu bilo moguće provesti samo na temelju dokumenta u vidu obračuna kamate koji je sačinio sam tužitelj, i za koji je također utvrđeno da nije u skladu sa financijsko-knjigovodstvenim pravilima te sadrži greške i nedosljednosti.

39. Stoga nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti podupire navode tuženice o tome da stvarno i faktično na ime zajma koji je predmetom postupka, nije primila nikakva novčana sredstva.

40. U kontekstu takvih utvrđenja valja promatrati i dopis USKOKA-a od 27. 3. 2017. ( koji prileži str.94 priklopljenog spisa P-130/2014), i temeljem kojega je utvrđeno da su se okr. BF i druge osobe ( njih 18 ), a protiv kojih je pred Županijskim sudom u Zagrebu podignuta optužnica zbog kaznenih djela iz čl. 333 st. 1. i 233. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, služili fiktivnim zajmodavcima, između kojih upravo i osobom tužitelja HF ( navedenog kao peto tuženikom u predmetu P-130/2014) 41. Takvi dokazi u svojoj ukupnosti i međusobnom prožimanju, upućuju i dokazuju osnovanost tvrdnji tuženice prema kojemu joj prilikom sklapanja ugovora o zajmu nije predan nikakav novčani iznos te je u konkretnom slučaju bila žrtvom postupanja organizirane skupine ljudi sa ciljem sklapanja fiktivnih ugovora.

42. Kako se na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, i kako ovaj sud može takvo pitanje raspraviti kao prethodno u smislu čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a, sa učinkom u ovoj parnici, to ovaj prvostupanjski sud pronalazi da su provedenim postupkom ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 329. st. 1. ZOO-a te da predmetni ugovor predstavlja zelenaški ugovor koji je ništetan.

43. Za ocjenu da li je ugovor zelenaški, potrebno je kumulativno ispunjenje tri uvjeta. Prvo, da postoji očiti nerazmjer o onome što zelenaš ugovara u svoju korist i onog što po ugovoru daje. Drugo, da je ispunjen alternativni uvjet prema kojemu se zelenaš koristio stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću te treće da se radi o namjernom postupanju usmjerenu radi ostvarivanja koristi.

44. U odnosu na prvi uvjet, u postupku je utvrđeno da tuženici prilikom sklapanja ugovora nije predan nikakav novčani iznos, čime je postojao očiti nerazmjer između onoga što je ugovoreno i onoga što je dano.

45. U odnosu na drugi uvjet, u postupku je utvrđeno kako je tuženica ugovor sklopila koristeći se stanjem nužde i zavisnošću tužitelja. Naime, tuženica se 2011. nalazila u stanju neimaštine i oskudice ( ostala je bez posla i nije mogla podmirivati osnovne egzistencijalne potrebe ) pa uslijed takve nužde biva dovedena u stanje zavisnosti, gdje ovisi o sredstvima koja su ugovorena ranijim ugovorima o zajmu, i koja su nerazmjerna stvarnoj tražbini ( zalogu cjelokupne nekretnine ). Temeljem iskaza tuženice i svjedoka je utvrđeno da su joj pri sklapanja konkretnog ugovora određene fizičke osobe dolazile kući, zvale nju i susjede telefonom, vršile pritisak koji se odražavao i na njezino psihičko stanje, čime je stavljena u poziciju i stanje zavisnosti, a što predstavlja ispunjenje i drugog propisanog uvjeta.

46. Kao treće i posljednje, provedeni postupak ukazuje na smisleno i namjerno postupanje usmjereno prema stjecanju imovinske koristi. Ovaj sud ovim putem ukazuje na činjenicu da je riječ o zabrinjavajućem postupanju ne samo prema tužitelju, već prema velikom broju osoba ( prema službenoj dostupnoj praksi - presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja 15 K-Us-22/16 od 9. lipnja 2016., je riječ o najmanje 660 fizičkih osoba ) te je riječ o organiziranom postupanju i aktivnosti koja je upravo usmjerena iskorištavanju nužde i lakomislenosti drugih osoba kako bi se stekla imovinska korist u očitom nerazmjeru s onim što je dano.

47. Stoga je provedenim postupkom osim utvrđivanja neispunjavanja zakonskih uvjeta propisanih čl. 336. st. 1. ZVDSP u pogledu toga da tražbina čije se namirenje traži nije dospjela i koji razlog je dovoljan za utvrđenje neosnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj sud temeljem navoda tuženice te po službenoj dužnosti, kao prethodno pitanje raspravio i samu ništetnost konkretnog ugovora, te je kao prethodno pitanje utvrdio da je Ugovor o zajmu broj 111010SPKF od 10. listopada 2011., sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i tuženice, kao zajmoprimca i založni dužnika, ništetan u smislu čl. 329. st. 1. ZOO-a u vezi čl. 322. st. 1. ZOO-a.

48. Slijedom iznesenog postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan te je isti valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I/ izreke. Uslijed neosnovanosti tužbenog zahtjeva nije osnovan niti prijedlog za zabilježbom hipotekarne tužbe na nekretnini tuženice ( čl. 338. st. 1. ZVDSP-a) radi čega je glede istoga odlučeno kao pod izrekom rješenja sadržanog u predmetnoj odluci.

49. U odnosu na trošak postupka, tuženici pripada pravo na isti temeljem uspjeha u sporu ( čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a ), vrijednosti predmeta spora ( 34.719,57 eura ), postavljenog zahtjeva na ročištu 4. ožujka 2025., u skladu sa važećim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koji troškovi se odnose na:

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 eura ( temeljem Tbr. 8.1. i 46. Tarife),

- trošak zastupanja na ročištima 23. 01. 2024., 19. 06. 2024. i 04. 03. 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, u iznosu od po 1.250,00 eura za svako ročište ( Tar.br. 9.1. u vezi. Tar.br. 7.1. i 46. Tarife), ukupno 3.750,00 eura po toj osnovi,

- trošak sastava obrazloženog podnesaka od 24. 01. 2025. ( kojim se očitovalo na nalaz i mišljenje vještaka ) u iznosu od 1.250,00 eura temeljem Tbr. 8.1. i 46. Tarife,

- trošak sastava ostalog podneska od 21. 11. 2024. u iznosu od po 312,50 eura temeljem Tbr. 8.4. i 46. Tarife,

- što sve čini ukupni parnični trošak u iznosu od 6562,50 eura ( 6 x 1.250 eura + + 312,50).

50. Stoga razloga, a uzimajući u obzir sve navedeno, odlučeno je kao u izreci.

Sisak, 16. travanj 2025.

Sudac

Vedran Medaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke je dopuštena žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po pun.