REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-1035/2024-16
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja AB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Mislava Jonjić Bušić, odvjetnica iz Imotskog, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj i 2. Rimokatoličke Crkve Presvetog Trojstva, iz [adresa], radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 1. travnja 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 16. travnja 2025. god.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina:
a) nekretnine koju je Stalni sudski vještak za geodeziju Perica Puljić, 15. siječnja 2025.g., označio točkama A-B-C-D-D1-H1-I-J-A i identificirao kao č. zem. [katastarska čestica], zk. tijelo I, zk. u. 56, k. o. [katastarska općina], površine 1259 m² i dio. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 757, k. o. [katastarska općina], površine 496 m², dakle nekretnine ukupne površine 1755 m², b) nekretnine koju je vještak na skici označenoj pod a) označio točkama D1-E- F-G-H-H1-D1 i identificirao kao d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 757, k. o. [katastarska općina], površine 2513 m², dakle nekretnine ukupne površine 2513 m².
Vještakova skica opisana pod a) čini sastavni dio ove Presude.
Ovlašten je tužitelj, temeljem ove Presude i uz ostvarenje ostalih pretpostavki zemljišnoknjižnog prava, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime, u zemljišnim knjigama nadležnog suda, uz istodobno brisanje dosadašnje uknjižbe, odnosno brisanje tog prava s imena tuženika, a što su tuženici dužni trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da stečena s naslova dosjelosti na predmetnim nekretninama postoje njegova izvanknjižna vlasnička prava, a da se unatoč tome u mjerodavnim evidencijama vlasništva nekretnina nad tim nekretninama bilježe prava tuženika.
1.1.Naglasio je da presuđenjem u parnici kani pomiriti opisani nesklad i postavio zahtjev izložen u izreci ove odluke.
2. Tužena Republika Hrvatska je osporila istinitost tužiteljeve tvrdnje u pogledu njegovog dosjedanja na uparničenoj kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u skladu s tim i osnovanost spram nje postavljenog tužiteljevog zahtjeva.
3. Pak, tužena Rimokatolička crkva Presvetog Trojstva Slivno (župa), iako je uredno pozivana pristupiti ročištima, ročištima nije pristupala niti je podnijela pisani odgovor na tužbu.
4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., obavljena je radnja uviđaja na uparničenoj nekretnini, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica, fotosnimci i ortofoto snimak) vještaka Perice Puljića od 15.1.2025. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na promatranim kat. č. zem. te su u statusu svjedoka saslušani VB pok. ĆB, PB ud. A i ABA.
5. Pravno je osnovan zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici.
6. Nitko izuzev sada pok. tužiteljevog djeda ĆB i tužiteljevog oca sada pok. LB i samog tužitelja nije vršio akte vlasti na uparničenoj nekretnini kroz svo razdoblje u koje upire sjećanje svjedoka VB pok. ĆB, osobe rođene 1952. god.
6.1.Ni stanje na predmetnoj nekretnini od prvih sjećanja promatranog svjedoka naovamo nije mijenjano, izuzev što je sam tužitelj na dijelu nekretnine izgradio stojnu kuću.
6.2.Naročito nije stanje mijenjano u pogledu ograđenosti nekretnine, jer su nekretninu i u vrijeme prvih sjećanja svjedoka ograđivali i danas tamo postojeći suhozidovi.
7. Prethodno izloženo – kazali smo, a sada naglašavamo – posvjedočio je VB pok. ĆB, a njegovom posvjedočenju ne oponira niti posvjedočenje ostalih svjedoka saslušanih u postupku, niti rezultat ma kojeg u parnici korištenog dokaznog sredstva.
7.1.Utoliko je iskazivanju svjedoka VB pok. ĆB, a time i rezultatima drugih dokaza izvedenih u parnici u potpunosti valjalo podariti vjeru.
7.2.Pak, nakon podarivanja vjere rezultatima dokaza pribavljenih u parnici i pritom naročito imajući na umu da sjećanje izdvojeno označenog svjedoka, s obzirom da je rođen 1952. god., upire u kraj pedesetih godina prošlog stoljeća – u relevantnom
– valja držati dokazanim da kontinuirana vlast prednika tužitelja i tužiteljeva vlast na ukupnosti uparničene nekretnine, baš kroz svo to razdoblje starim suhozidovima ograđene nekretnine, vlast u koju se spomenutima nitko nije pačao, postoji kroz kudikamo dulje nego li je šezdesetpetogodišnje razdoblje.
8. Dakle, dokazima koji sadržavaju izravnu argumentaciju na okolnost duljine trajanja vlasti tužiteljevih prednika i njegove vlasti na predmetnoj nekretnini, utvrđene su za ovaj postupak dvije važne okolnosti.
8.1.Utvrđena je – prvenstveno – već izložena činjenica da je ona vlast koja je praćena neposrednim zapažanjima osoba koje su sudjelovale u ovom postupku (naglašavamo: prvenstveno svjedoka VB pok. ĆB) imala kontinuirani tijek kroz barem prethodno šezdesetpetogodišnje razdoblje, a uz tu neizravno važnu činjenicu, a na osnovi argumenata proizlazećih, kako iz iskaza svjedoka, tako i iz radnje uviđaja, utvrđene su daljnje neizravne činjenice, koje su u savezu sa prethodno istaknutom, u postupku utvrđenom, činjenicom naprosto morale rezultirati zaključkom o vremenu/i razdoblju ostvarenja esencijalno važne činjenice za donošenje odluke u ovoj parnici.
9. Naime, prema sadržaju iskaza svjedoka proizlazi da su suhozidovi koji su ograđivali uparničenu nekretninu (dakle, oni koji je i danas ograđuju) i u vrijeme prvih sjećanja svjedoka na stanje ograđenosti predmetne nekretnine bili stari suhozidovi.
9.1.Pak, prema ustanovljenjima radnje uviđaja, ustanovljenjima koja nisu u protimbi sa iskazivanjima svjedoka niti s rezultatima kojeg drugog dokaza korištenog u postupku, utvrđeno je da ne postoji prostorni diskontinuitet, a niti različitost načina gradnje i izgleda (čitati: opatinjenosti atmosferlijama) između dijelova zidova koji ograđuju zemljišta opisana pod a) i b) u izreci ove odluke, zemljišta nad kojima su, barem prema upisu prava u zemljišnu knjigu, postojala/ i danas postoje upisana prava različitih titulara.
10. Neizravno važna činjenica ostvarenje/postojanje koje je sud utvrdio na osnovi izloženoj pod 7.2., a ponovio u odjeljku 9. ovog obrazloženja, sagledavana u kontekstu s činjenicom koliko vremena valja proteći da bi izgrađeni suhozid poprimio izgled starog suhozida, jasno upućuje na zaključak da je suhozid koji ograđuje nekretnine postojao kroz niz desetljeća prije nego li su njegovo postojanje na mjestu ondašnje i sadašnje instaliranosti očevidom registrirali svjedoci saslušani u ovom postupku.
10.1.S druge strane, fakat utvrđen u postupku i izložen pod 9.1. jasno upućuje na zaključak da je onaj tko je aprehendirao uparničene nekretnine izvršio istodobnu aprehenziju građenjem suhozida uokolo ukupnosti uparničenog prostora.
10.2.Pak, netom izložene (u odjeljcima 10. i 10.1. izložene) neizravno važne činjenice, po snazi logike naprosto ne daju donijeti kakav drugi zaključak nego li je zaključak da je baš isti aprehedent nekretnina opisanih pod a) i b) izreke istodobno i niz desetljeća prije započimanja promatranja stanja na uparničenoj nekretnini po ovopostupnim svjedocima uspostavio njegovu vlast na posrednim predmetima spora ove parnice.
10.3.Napokon, kada se sve kazano ima na umu i ima na umu da kroz posljednje šezdesepetogodišnje razdoblje baš nitko treći nije kušao vršiti, a kamo li vršio akte vlasti na uparničenoj nekretnini izuzev tužiteljevih prednika i njega osobno te da niti jedan dokaz izveden u postupku ne upućuje da bi mogući aprehedent uparničenih nekretnina bio izvan kruga tužiteljevih prednika, onda su naprosto morali uslijediti zaključci, ponajprije, da je taj aprehedent tužiteljev prednik, nadalje, da je aprehenziju izvršio još u pretprošlom stoljeću te, napokon, konačni zaključak da je, u skladu s ondašnjom regulativom (određenjima AGZ – par. 1472 i pridruženi) aprehenzija rezultirala stjecanjem vlasti – rekli smo – baš tužiteljevog prednika i još prije ostvarenja 1941. god.
11. Jasno su svjedoci saslušani u postupku, uz izlaganja drugih, već problematiziranih neizravno važnih okolnosti za odlučivanje u ovoj parnici, izložili i slijed stjecanja predmetne nekretnine počev /gotovo/ od vremena dosjedanja pa naovamo, a osobu kojoj su pripali svi pravni efekti vršenja tih kontinuitetno vršenih vlasti, označili su u osobi ovopostupnog tužitelja.
11.1.Pak, kada se ima na umu ne samo to verbalno označavanje tužitelja sadašnjim nositeljem prava na uparničenim nekretninama, nego i označavanje njega, po tim svjedocima, kao poduzimatelja iznimno opsežnih, svakome jasno uočljivih i ne malo vrijednih realnih učina na predmetnim nekretninama (gradnji kuće), nametnuo se zaključak da je tužitelj istinito tvrdio kada je u okviru ovog postupka tvrdio da su baš njemu pripali svi pravni učinci dosjedanja njegovih prednika na predmetnim nekretninama.
11.2.Kako smo, pak, već zaključili da su učinci dosjedanja ostvareni u obliku izvanknjižnog stjecanja vlasničkih prava na posrednim predmetima spora ove parnice, nakon donošenja svih u obrazloženju ove odluke izloženih zaključaka, naprosto je morao uslijediti zaključak da nad predmetnim nekretninama postoje baš tužiteljeva prava pa je postojanje tih prava i valjalo deklarirati kao u izreci ove odluke.
12.Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na orginarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN 91/96-94/17/, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.
12.1.Tužiteljev posjed na predmetnim nekretninama ima derivativnu osnovu zasnivanja, no on je vlasništvo nad tim nekretninama prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim titularima tih nekretnina, stekao na originarnim osnovama.
12.2.Stoga i njegov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.
13.Dakle, tužiteljevo i deklaratorno i kondemnatorno zahtijevanje postavljeno/a/ u ovoj parnici ima/ju/ kvalitetu/e/ pravno osnovanog/ih/ zahtijevanja.
13.1.Stoga je ta zahtijevanja, uz nužne stilizacijske ispravke, valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.
U Imotskom 16. travnja 2025. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.
