REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj P-353/2018-26

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužiteljice AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje, zastupani po punomoćnici Jasni Matičević odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Leibnitz eGen, OIB: 03952684789, Banhofstrasse 2, Leibnitz, Republika Austrija, zastupan po punomoćnici Kristini Bajsić Bogović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i proglašenja ovrhe nedopuštenom, 16. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba od 18. travnja 2018. u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži proglašenje nedopuštenom ovrhe, pljenidbe i prijenosa u postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika radi naplate temeljem Ugovora o davanju kredita od 23. srpnja 2010. godine i Isprave o zasnivanju založnog prava od 23. srpnja 2010. godine, potvrđene (solemniziranog) od strane javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina dana 02. kolovoza 2010. godine, a radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 144.443,63 EUR prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na isti iznos u visini od 12% godišnje, koja teče od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 18. travnja 2018. navode da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1417/2012 od 4. srpnja 2012., a temeljem ovršne isprave – Ugovora o davanju kredita od 23. srpnja 2010. i isprave o zasnivanju založnog prava od 23. srpnja 2010., potvrđene (solemniziranog) od strane javnog bilježnika Zvjezdane Rauš-Klier iz Varaždina dana 2. kolovoza 2010., pod brojem OV-7576/10, a radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 144.443,63 eura prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na isti iznos u visini od 12% godišnje, koja teče od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, određena ovrha na nekretninama navedenim u tužbi, te navode da su temeljem predmetnog Ugovora dali u zalog tuženiku navedene nekretnine. Dalje ističu kako je predmetni Ugovor ništetan te isti nije nastao jer je zaključen protivno prisilnim propisima RH i to čl. 3. i 4. Zakona o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u RH s neovlaštenim vjerovnikom (NN-72/2017), odnosno da tuženik u RH nikada nije imao odobrenje HNB za rad. Također, navode da su ovosudnim rješenjem poslovni broj Ovr-874/2015 od 11. kolovoza 2016. upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Predlažu donijeti presudu kojom se utvrđuju da su Ugovor o davanju kredita broj računa 10.474.880 od 27. srpnja 2010. godine i Isprava o zasnivanju založnog prava od 23. srpnja 2010. godine ništetni, da nisu nastali i da ne proizvode nikakav pravni učinak, potom naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da provede upis brisanja založnog prava na temelju istog Ugovora u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje zabilježbe Z- 38801/10, te naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu da provede upis brisanja založnog prava na temelju istog Ugovora u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje zabilježbe Z-38801/10, sve uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Jednako tako predlaže proglasiti nedopuštenom ovrhu, pljenidbu i prijenos u postupku pokrenutom zahtjevom tuženika radi naplate temeljem Ugovora o davanju kredita od 23. srpnja 2010. godine i isprave o zasnivanju založnog prava od 23. srpnja 2010. godine potvrđene (solemniziranog) od strane javnog bilježnika Zvjezdane Rauš-Klier iz Varaždina dana 2. kolovoza 2010. godine, a radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 144.443,63 EUR prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na isti iznos u visini od 12% godišnje, koja teče od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate. Potražuju i troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba nepravovremena i da sud ne može uputiti ovršenika u pokretanje parnice radi nedopuštenosti ovrhe iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. točka 7, 9 i 11 OZ-a što ukazuje na nedopuštenost odnosno prekoračenje ovlaštenja tužitelja u konkretnom slučaju. Također, ističe da navodi tužitelja koji se odnose na valjanost pravnog posla ugovora o davanju kredita nisu razlozi radi kojih je tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom slijedom čega sud u konkretnoj parnici nije niti ovlašten o istima raspravljati te isto tako ističe prigovor apsolutne nenadležnosti sudova RH odnosno mjesne nenadležnosti za raspravljanje o valjanosti konkretnog pravnog posla. Tuženik dalje navodi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti pravo Republike Austrije. Tuženik također predlaže podnošenje prijedloga Ustavnom sudu RH za ocjenu suglasnosti sustavom RH te neprimjenu zakona o ništetnosti u konkretnom postupku do donošenja odluke Ustavnog suda RH o podnesenom prijedlogu. Navodi i da niti jedan dopis Republike Austrije niti Republike Hrvatske ne predviđa potrebu odobrenja/suglasnosti za stranu pravnu osobu ovlaštenu za obavljanje bankarske djelatnosti, a za obavljanje bankarske djelatnosti, odnosno sklapanje ugovora o kreditu u Republici Austriji, a državljanima RH niti pak predviđa ništetnost takvog posla. Zaključno predlaže odbaciti tužbu odnosno podredno odbiti postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Ovosudnim rješenjem broj P-353/2018-16 od 23. ožujka 2021., pravomoćnim 4. veljače 2025., ovaj se sud oglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je predloženo utvrditi da su Ugovor o davanju kredita broj računa 10.474.880 od 27. srpnja 2010. godine i Isprava o zasnivanju založnog prava od 23. srpnja 2010. godine ništetni, da nisu nastali i da ne proizvode nikakav pravni učinak, potom naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da provede upis brisanja založnog prava na temelju istog Ugovora u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje zabilježbe Z- 38801/10, te naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu da provede upis brisanja založnog prava na temelju istog Ugovora u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje zabilježbe Z-38801/10, sve uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

3.1. Po pravomoćnosti navedenog rješenja, ovaj se predmet ustupio Općinskom sudu u Varaždinu kao mjesno nadležnom sudu radi odlučivanja o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva.

3.2. Istim je rješenjem odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je predloženo proglasiti nedopuštenom ovrhu, pljenidbu i prijenos u postupku pokrenutog zahtjevom tuženika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 144.443,63 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a na temelju Ugovora o davanju kredita broj računa 10.474.880 od 27. srpnja 2010. godine i Isprave o zasnivanju založnog prava od 23. srpnja 2010. godine, kao neosnovan, te se u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva postupak pred ovim sudom nastavio.

4. Tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži proglašenje nedopuštenom ovrhe, pljenidbe i prijenosa u postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika radi naplate temeljem Ugovora o davanju kredita od 23. srpnja 2010. godine i Isprave o zasnivanju založnog prava od 23. srpnja 2010. godine, potvrđene (solemniziranog) od strane javnog bilježnika Zvijezdane Rauš-Klier iz Varaždina dana 02. kolovoza 2010. godine, a radi naplate novčane tražbine tuženika u iznosu od 144.443,63 EUR prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na isti iznos u visini od 12% godišnje, koja teče od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, nije dopuštena.

5. Uvidom u e-spis utvrđeno je da je ovosudnim rješenje broj Ovr-874/2015- 149 od 5. prosinca 2022., pravomoćnim 9. prosinca 2022. utvrđeno da se ovrha u ovom ovršnom predmetu obustavlja te je naloženo brisanje zabilježbe ovrhe na predmetnim nekretninama. Razlog obustave ovrhe jest povlačenje ovršnog prijedloga od strane ovrhovoditelja, ovdje tuženika, obzirom da su ovršenici, ovdje tužitelji, ispunili obvezu prema ovrhovoditelju.

6. Po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu pravomoćnu obustavu predmetne ovrhe, tužitelji su izgubili pravni interes za vođenjem ovog postupka.

7. Pravni interes je procesna pretpostavka o čijem postojanju ovisi dopuštenost pokretanja i vođenje parnice te donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. O postojanju pravnog interesa sud tijekom cijelog prvostupanjskog postupka pazi po službenoj dužnosti, a ako utvrdi da tužitelj nema pravni interes ili da ga je tijekom postupka izgubio, dužan je tužbu odbaciti (tako i VSRH Rev 1291/22 od 27. lipnja 2023.). Razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite, čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) propisuje da pravo na ovu zaštitu među ostalima ima osoba koju je sud uputio u parnicu. U kontekstu ostvarivanja pravne zaštite zaključak o upućivanju u parnicu garantira tužitelju da sud neće prima facie odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa. Međutim, pravni interes tužitelj mora imati ne samo u trenutku podnošenja tužbe, već tijekom cijelog postupka sve do zaključenja glavne rasprave (tako i VSRH u svojoj odluci Revr 735/14 od 23. ožujka 2016.).

8. Parnični postupak koji se vodi povodom tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je svojevrstan incidentalni postupak unutar ovršnog postupka, u kojem se raspravlja o činjenicama (koje u ovršnom postupku ne dokazuje javnim ili javno ovjerovljenim ispravama – čl. 55. st. 2. OZ-a) i pravnim pitanjima istaknutim u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a o kojima ovisi dopustivost ovrhe te sukladno čl. 55. st. 3. OZ tužitelj tužbu može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, odnosno drugim riječima, raspravljanje je ograničeno isključivo na razloge i činjenice navedene u žalbi odnosno tužbi u okviru razloga zbog kojeg je tužitelj zaključkom upućen u parnicu. Prema tome, smisao ovog postupka je dokazati žalbene razloge iz ovršnog postupka o činjenicama koje tužitelj ne dokazuje javnim ili javno ovjerovljenom ispravama (čl. 55. st. 2. OZ-a).

9. Tijekom ovog parničnog postupka tužitelji su ostvarili pravnu zaštitu u ovršnom postupku jer je pravomoćnim rješenjem poslovni broj Ovr-874/2015-149 od 5. prosinca 2022., obustavljen ovršni postupak, i to iz razloga jer su ovršenici, ovdje tužitelji, ispunili svoju obvezu prema ovrhovoditelju, ovdje tuženiku.

10. Kako su dakle, u konkretnom slučaju, tužitelji prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, prethodno izgubili pravni interes za vođenje ovog postupka, tužbu je u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom, ne utvrđujući njenu osnovanost, temeljem odredbe čl. 187. st. 2. u svezi s čl. 288. st. 2. ZPP- a, valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 16. travnja 2025.

Sudac

Jan Torjanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužiteljima po pun.

- tuženiku po pun.