Poslovni broj: K-63/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Ulica S. Radića kbr. 81.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Josipu Klisoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Crnjak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. BŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO Šibenik br. KO -DO- 31/2025 od 27. siječnja 2025., na raspravi održanoj i zaključenoj te odluke objavljene 16. travnja 2025. godine, u prisutnosti opt. njegovog branitelja, odvjetnika Ivice Matasa i zamjenice ODO Šibenik GŠ

p r e s u d i o  j e

I. OPT. BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ČŠ i pok. ĆŠ r. B, rođ. **.**.1970. u mjestu [adresa], R. Srbija, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, strojarski tehničar, sa završenom SSS, nezaposlen, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja,

k r i v  j e

što je 27. prosinca 2024., u 17,48 sati, sa svog mobitela broj: [broj telefona], nazvao oca ZŠ na njegov mobitel broj: [broj telefona], pa u cilju da ga ustraši i uznemiri govorio mu: „ ZŠ, pazi dobro šta radiš, nećeš biti sam, ja te čekam u selu kod god dođeš“, što je kod njegovog oca ČŠ izazvalo uznemirenost i strah za život;

što je dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi.

II. Time je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnju iz čl. 139. st. ;3. u vezi st. 2. KZ/11,

III. Opt. BŠ se na temelju čl. 139. st. 3.KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA OD 11 (jedanaest) MJESECI.

IV. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. BŠ se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 28. prosinca 2024., kada je lišen slobode od strane djelatnika policije, do 16. travnja 2025., kada je istražni zatvor nad njim ukinut.

V. Na temelju čl. 55. st.1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci se zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

VI. Ukoliko se u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan opt. BŠ ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, sukladno odredbi čl. 55. st. 6. KZ/11, nadležno tijelo za probaciju će o tome izvijestiti nadležnog suca izvršenja.

VII. Ukoliko opt. BŠ svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, sukladno odredbama čl. 55. st. 7. KZ/11, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

VIII. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezuju se opt. BŠ da naknadi trošak sudskog postupka i to paušal iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 (petsto) kuna, u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužnicom ODO Šibenik broj KO-DO-304/2022 od 27. siječnja 2025., izmijenjenoj na raspravi 08. travnja 2025., tužen je opt. BŠ, zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Opt. BŠ se na raspravi očitovao da nije kriv za terećeno kazneno djelo, nakon čega je iskazao da nije istina da je sporne prigode prijetio ozbiljno ocu ČŠ, da je točno da ga je tada nazvao na mobitel jer su na zadnjem sučeljavanju na sudu otac i njegov odvjetnik izrazili želju da se nagode i pomire s njim, da mu je samo rekao da će doći sa suprugom i djecom na selo da riješe nesuglasice, da nije imao tada potrebu prijetiti ocu, da je tada s njim bila njegova supruga UŠ, da je prethodno ocu porukom čestitao Božić, da je otac prethodno uvijek zvao policiju kad bi ga nazvao. Opt. je također istaknuo da mu je nakon što je uhićen u ovom kaznenom postupku, supruga rekla, a što je i otac potvrdio, da je on došao u njegovu kuću u [adresa] i rekao njegovoj supruzi da ne zna da je on tada bio u istražnom zatvoru, da ga on nije prijavio i da se došao pomiriti. Nije točno da bi ocu rekao da će ga čekati na selu, već mu je rekao da se javi kad dođe na selo i da će tada razgovarati, sve kako bi otac vidio unuke i u tom kontekstu mu je rekao da neće biti sami te da nije točno da bi istoga dana uzeo ključeve očevog automobila i vozio ga.

2.1. U istrazi je opt. BŠ također porekao da je učinio terećeno kazneno djelo te je taj njegov iskaz u bitnome identičan s iskazom danim na raspravi.

3. U postupku je ispitan žrtva ZŠ, izvedeni su dokazi čitanjem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o oduzimanju predmeta od 27. prosinca 2024., zapisnika o ispitivanju optuženika od 28. i 29. prosinca 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ČŠ od 21. siječnja 2025., zapisnika o ispitivanju svjedokinje UŠ od 23. siječnja 2025., zapisnika o ispitivanju svjedokinje IŠ i svjedoka ŽŠ od 22. siječnja 2025. te čitanjem potvrde iz KE i PE za optuženika.

4. Žrtva ZŠ je na raspravi izjavio da ga je sporne prigode nazvao opt., njegov sin BŠ, ali da prethodno nisu komunicirali, zbog čega mu nije bilo jasno zašto ga zove budući su njihovi odnosi bili već duže vrijeme bili narušeni. Sjeća se da mu je tada opt. rekao da će ga čekati u selu, da dobro pazi šta radi i da neće biti sam, dok se drugih riječi prijetnje ne sjeća. Prepao se tih prijetnji, a prije tog razgovora, istoga dana, opt. je uzeo njegovo vozilo i u njemu odnio maslinovo ulje iz njegove kuće, nakon čega je vratio vozilo u dvorište, ali mu nije vratio ključeve vozila. Kad ga je BŠ nazvao bio je u kući prijatelja VŠ i IŠ, a tu je bio i njegov brat EŠ. Čim ga je opt. nazvao, aktivirao je na mobitelu tipku da se sve čuje što opt. govori i IŠ je s malim zakašnjenjem snimila što je opt. tada govorio, no opt. nije upozorio da će ga snimati. Točno je da je otišao do kuće u kojoj opt. živi dva tri dana nakon što je podnio kaznenu prijavu, ali tada nije znao da je u opt. u istražnom zatvoru, bilo ga je strah, ali pokušao je dogovoriti s njim da mu više ne prijeti, a strah ga je opt. i na raspravi. Točno je da je pred sucem istrage rekao da je spreman pomiriti se s opt., no na raspravi to više nije htio. Mišljenje je promijenio jer mu je opt. nanio veliku štetu. Dok mu je sporne prigode prijetio, vikao je na njega, s njim je u lošim odnosima od smrti njegove supruge i majke opt. 2020. i do sada ga je tri puta prijavljivao za obiteljsko nasilje. Na raspravi žrtva ZŠ nije znao objasniti zašto je na raspravi rekao da mu opt. nikada nije rekao da želi s njim razgovarati, iako je to izjavio pred sucem istrage.

4.1. Iskaz žrtve ČŠ dan u istrazi u bitnom je potpunosti u suglasju s njegovim iskazom danim pred sudom.

5. Svjedokinja UŠ, inače supruga optuženoga, je na raspravi izjavila da je sporne prigode bila sa suprugom ispred crkve kada je BŠ nazvao oca ZŠ na telefon s namjerom da s pomire, razgovor je trajao oko 5 minuta, cijelo vrijeme dok je razgovor trajao bila je uz opt. i nije čula da bi opt. prijetio ocu, ali ni što otac njemu govori. Razgovoru je prisustvovao još jedan čovjek, no ne želi reći tko je to, jer se radi o njihovom prijatelju koji ne želi svjedočiti. Sutradan je ZŠ došao do njih kući i pri tom je o tom događaju potvrdila riječi samog ČŠ.

5.1. Iskaz svjedokinje UŠ dan u istrazi u bitnome je identičan njenom iskazu na raspravi.

6. Svjedoci IŠ i ŽŠ suglasno su na raspravi potvrdili navode žrtve da je on sporne prigode bio kod njih u kući, da su oboje bili prisutni kad ga je opt. nazvao, a s njima je bio i brat žrtve EŠ, da je razgovor opt. i žrtve trajao par minuta, da je ZŠ uključio mikrofon na mobitelu kako bi svi čuli što BŠ govori. Svjedok ŽŠ pri tom nije čuo što je opt. govorio ocu i nije čuo da bi opt. tada prijetio, kao što nije čuo niti da bi BŠ tada vikao na oca ili bio uzrujan, ali i da je točno da je u istrazi rekao da je čuo da je opt. rekao ocu da dobro pazi što radi i da neće biti sam. Nema konkretne razloge zbog kojih je u istrazi izjavio da je uvjeren sto posto da bi opt. mogao ubiti oca ZŠ i taj njegov zaključak temeljio se isključivo na njegovom osjećaju, budući dobro poznaje članove te obitelji, s kojima je i dobrim odnosima. Suprotno tvrdnji svog supruga, svjedokinja IŠ je izjavila da je sporne prigode čula da je sporne prigode opt. prijetio na telefon ocu govoreći mu da bude pametan, da će biti pizdarija, da je pri tom vikao i bio uznemiren, da je te prijetnje opt. uputio dva do tri puta, da je čula cijeli razgovor, a zbog čega se i ona prepala te joj je EŠ rekao da mu je opt. rekao da će joj odsjeći glavu ako je još jednom zatekne u Glišinom dvorištu, a ZŠ objesiti za bajamu. Sa ZŠ je u dobrim odnosima, dok se sa opt. znala pozdraviti kad bi se sreli.

6.1. Iskaz svjedokinje IŠ iz istrage identičan je u bitnome njenom iskazu na raspravi, dok je svjedok ŽŠ u istrazi, za razliku od iskaza na raspravi, izjavio da se boji da će opt. ubiti oca G i da je u to sto posto siguran.

7. Svjeodok FŠ na raspravi je izjavio da je sporne prigode bio sa opt. ispred crkve u Šibeniku kada je opt. nazvao oca ZŠ, da je bio u njegovoj neposrednoj blizini dok je razgovarao s ocem i čuo riječi koje je govorio ocu, da se ne sjeća da bi tada opt. prijetio ocu, da je ton razgovora bio običan i nepovišen, da mu je opt. govorio da se želi pomiriti s ocem, da će ići kod njega, ali ne sam, da je s BŠ u dobrim odnosima, dok njegovog oca ne poznaje. Kad je taj razgovor na telefon završio, opt. mu je rekao da će otić kod oca, da je tu bila i Goranova supruga.

8. Svjedok EŠ na raspravi je potvrdio navode žrtve i svjedoka IŠ i VŠ da je sporne prigode bio u njihovoj kući, da je tada opt. rekao na telefon njegovom bratu ČŠ da moraju razgovarati i da neće biti dobro ako ne razgovaraju, da je to jasno čuo jer je ZŠ aktivirao ozvučenje na telefonu, da je potom ZŠ bio prepadnut, uzrujan i da je problijedio, da mu je par dana nakon toga ZŠ rekao da ga je BŠ zvao i rekao mu da dođe do njega na [adresa], da je ZŠ to i napravio i rekao mu da ga nije briga što će biti i da ga može i ubiti. Prilikom tog razgovora na telefon, Goranov glas je bio uzrujan, što ga je iznenadilo jer je BŠ uvijek bio pažljiv prema članovima obitelji. Po svjedokovu mišljenju, odnosi između BŠ i ČŠ su narušeni jer BŠ nije htio raditi poljoprivredne poslove na njihovom imanju, da BŠ nije nasilan, da je vrlo smiren i da nikada nije čuo da bi prijetio ČŠ.

9. Iz izvatka prekršajne i kaznene evidencije koja glasi na ime optuženoga proizlazi da on nije kazneno osuđivan te da je pravomoćno kažnjen u prekršajnom postupku po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira.

10. Iz svega navedenog proizlazi da je nesporno da odnosi između optuženoga i žrtve u vrijeme kada se dogodio utuženi događaj, ali i prije toga bili narušeni, da je opt. nazvao žrtvu na telefon, da su tako komunicirali par minuta, da je tom razgovoru prisustvovala supruga optuženika i svjedok TŠ koji su se tada nalazili pored opt. te svjedoci EŠ, ŽŠ i IŠ, koji su se tada nalili pored žrtve ČŠ, dok spornim ostaje da li je pri tom opt. prijetio žrtvi, a čime je kod žrtve izazvao opravdanu bojazan za život.

11. Obrana optuženoga nije uvjerljiva, nije potkrijepljena niti jednim čvrstim i valjanim dokazom pa stoga nije niti osnovana. Tvrdnji opt. da nije prijetio žrtvi i da je samo htio s njim razgovarati kako bi se pomirili, sud nije poklonio vjeru. To stoga, što su svjedoci IŠ i EŠ na raspravi te svjedok ŽŠ u istrazi, a koji nisu zainteresirani svjedoci u ovom postupku, budući su u korektnim i dobrim odnosima i s optuženikom i s žrtvom, na potpuno jasan i uvjerljiv način svjedočili o svojim neposrednim zapažanjima i saznanjima o spornom događaju i čiji iskazi su u suprotnosti s iskazom optuženoga. Njihovi iskazi su u suglasju s iskazom same žrtve, ali i s nesporno lošim ljudskim i obiteljskim odnosima optuženoga i žrtve te svjedoci nemaju motiv za eventualno lažno svjedočenje i terećenje optuženika. Stoga sud, zbog nesporno loših odnos između opt. i žrtve, nije poklonio vjeru tvrdnji opt. da nije imao motiv da prijeti žrtvi. Da je opt. sporne prigode bio agresivan u razgovoru s žrtvom proizlazi iz iskaza svjedoka EŠ, koji kao njegov stric nije imao motiv za lažno svjedočenje i koji je na raspravi potvrdio navode žrtve ČŠ, da je utužene zgode opt. rekao žrtvi da ako ne razgovaraju da neće biti dobro, da je to opt. govorio uzrujan te da je nakon razgovora ZŠ bio uzrujan i uznemiren, a što je jasna indicija da mu je opt. prijetio u razgovoru. Obzirom da je za prijetnje optuženik imao valjan motiv, a to je neprijeporan sukob između njega i njegovog oca te narušen njihov ljudski i porodični odnos, sud njegovom iskazu nije poklonio vjeru te je njegovu obranu ocijenio isključivo kao pokušaj da se sebe skine kaznenu odgovornost.

12. Suprotno iskazu optuženoga, sud je iskazu žrtve ČŠ poklonio punu vjeru. Naime, iskaz žrtve je dan na logičan i uvjerljiv način te su taj iskaz u bitnome potvrdili i svjedoci ŽŠ, IŠ i EŠ. Štoviše, optuženik nije s ničim doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtve te kako sud nije našao razloga da posumnja u vjerodostojnost tog iskaza, iskazu žrtve, sud je poklonio punu vjeru.

13. Iskazu svjedoka ŽŠ danom u fazi istrage, u kojem je on naveo da je uvjeren sto posto da bi opt. mogao ubiti oca ZŠ, sud je poklonio punu vjeru, dok njegovoj tvrdnji na raspravi da nije čuo da bi sporne prigode opt. prijetio ocu, sud nije poklonio vjeru. To stoga što svjedok na raspravi nije znao objasniti promjenu tog iskaza te je stoga sud ocijenio, da je svjedok promijenio svoj iskaz na raspravi kako bi sačuvao korektan odnos s optuženikom nakon ovog kaznenog postupka. Štoviše, svjedok je i kontradiktoran u svom iskazu na raspravi, budući najprije tvrdi da nije čuo riječi prijetnje od strane opt., a onda potom tvrdi da je čuo da opt. govori žrtvi ČŠ da neće dobro završiti i to govori uzrujanim glasom.

14. Iskazima svjedokinje UŠ, koja je supruga optuženika i svjedoka TŠ, koji je u prijateljskim odnosima s opt., sud nije poklonio vjeru. Naime, radi se o zainteresiranim svjedocima, čiji iskazi nisu u suglasju s okolnostima u kojima se dogodio sporni razgovor te nisu u suglasju s iskazima ostalih svjedoka. Kako ovi svjedoci nisu potkrijepili svoje iskaze s niti jednim dokazom, kako su iskazi dani na neuvjerljiv i nelogičan način, sud ovim iskazima nije poklonio vjeru.

15. Kazneno djelo prijetnje je djelo apstraktnog ugrožavanja i ostvareno je kada je prijetnja takve naravi, da je s obzirom na okolnosti ta prijetnja objektivno prikladna da u osobi kojoj je upućena, izazove osjećaj osobne ugroženosti, straha ili nesigurnosti. Kada se ima na umu da je žrtva otac optuženoga i osoba starije životne dobi te fizički slabija od optuženoga, njihovi narušeni međuljudski i obiteljski odnosi, da je optuženik zbog toga imao motiv da postupa na način za koji se tereti, tada iz svega iznesenog jasno proizlazi da se upravo to i dogodilo utužene zgode kada je opt., s ciljem da ustraši ocu ČŠ, nazvao oca na mobitel i uputio mu riječi prijetnje navedene u izreci presude, a što jasno upućuje na namjeru optuženoga da kod žrtve izazove osjećaj straha, uznemirenosti i osobne nesigurnosti.

16. Dakle, kada se analiziraju iskazi žrtve ČŠ, svjedoka EŠ, iskazi svjedoka ŽŠ i IŠ, kao i iskaz optuženoga, tada nema nikakve dvojbe da međusobni odnosi optuženoga i žrtve u vrijeme počinjenja terećenih kaznenih djela, ali i već duže vrijeme prije toga nisu bili dobri. Sagledavajući u tom kontekstu te odnose i stoga postojanje motiva kod optuženoga da postupa na način za koji ga se tereti u optužnici, tada se iskaz žrtve ČŠ ukazuje posve logičnim i životnim, kao i opis tijeka čitavog događanja sa optuženikom, u kojemu je isti žrtvi uputio riječi prijetnje navedene u optužnici, uslijed čega je žrtvi pala kapa s glave i na taj način kod žrtve izazvao osjećaj straha, uznemirenosti i osobne nesigurnosti.

17. Prema tome, temeljem svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog suda, nesumnjivo je da je optuženik utužene zgode postupao sa ciljem da ustraši i uznemiri žrtvu.

18. Time su se u tako opisanom ponašanju optuženika ostvarila sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, za što ga je ovaj sud i oglasio krivim.

19. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženika i polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je istome od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da nije osuđivan za kaznena djela, da nije zaposlen, da je otac dvoje djece o kojoj skrbi, da sud nema podataka da bi nakon ove utužene zgode opt. bio nasilan prema žrtvi u bilo kojem obliku te da nema podataka da bi opt. nakon počinjenja ovog kaznenog djela kršio pozitivne pravne propise te da čineći terećeno kazneno djelo ipak nije pokazao veću upornost, a što proizlazi iz činjenice da se sve dogodilo u relativno kratkom vremenu.

19.1. Od otegotnih okolnosti sud uzeo u obzir nedostatak svijesti o protupravnom ponašanju prema žrtvi i ne iskazivanje kajanja ili barem žaljenja za upućene riječi prijetnje, dok drugih otegotnih okolnosti nije našao.

19.2. Stoga je cijeneći težinu počinjenog kaznenog djela i stupanj krivnje i kaznene odgovornosti optuženika te jačinu ugroze, sud istome za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ//11, za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće dobro, smatrajući da u konkretnom slučaju za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, nije potreban zatvorski tretman resocijalizacije, već da se isti ciljevi i svrha mogu ostvariti i bez oduzimanja slobode i to tretmanom na slobodi kroz rad za opće dobro. Izrečena kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na svijest počinitelja, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela te utjecati na svijest optuženika i građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljnom i da je kažnjavanje počinitelja pravedno.

20. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. BŠ u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 28. prosinca 2024., kada je lišen slobode od strane djelatnika policije, do 16. travnja 2025., kada je istražni zatvor nad njim ukinut.

21. Na temelju čl. 55. st.1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci se zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

22. Ukoliko se u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan opt. BŠ ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, sukladno odredbi čl. 55. st. 6. KZ/11, nadležno tijelo za probaciju će o tome izvijestiti nadležnog suca izvršenja.

23. Ukoliko opt. BŠ svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, sukladno odredbama čl. 55. st. 7. KZ/11, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

24. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 obvezuje se optuženik da plati ovom sudu paušalni trošak od 200,00 eura, u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, što je rezultat osuđujuće presude i složenosti postupka te materijalnih prilika optuženoga, koji je radno sposoban te stoga plaćanjem tog paušala, prema mišljenju ovog suda neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U Šibeniku, 16. travnja 2025.

SUDAC

Josip Klisović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog opravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni Županijski sud, pismeno, u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

l. ODO Šibenik

2. opt. BŠ

3. branitelj opt., odvjetnik Ivica Matas

3. žrtva ZŠ