Poslovni broj: Us I-1953/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Oskaru Benussiu, odvjetniku u Dubrovniku, Između Polača 14, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Prisavlje 14, Zagreb, radi odobrenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, nakon javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-335-06/23-01/45, Urbroj: 529-06-03-02-01/2-23-2 od 15. lipnja 2023. i rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, Klasa: UP/I-335-03/22-01/2640, Urbroj: 2117-08/5-23- 06 od 24. ožujka 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-335-06/23-01/45, Urbroj: 529-06- 03-02-01/2-23-2 od 15. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, Klasa: UP/I-335-03/22-01/2640, Urbroj: 2117-08/5-23-06 od 24. ožujka 2023., kojim je ukinuto rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Odjela za turizam, Klasa: UP/I-335- 03/22-01/1962, Urbroj: 2117-08/9-22-3 od 20. srpnja 2022. o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivaču RZ u objektu na adresi u [adresa].

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je obrazloženje pobijanog rješenja nejasno te je u kontradikciji sa samom izrekom rješenja. Navodi kako obzirom da je dioba između tužitelja i KZ izvršena i to na način da je tužitelju pripao stan u prizemlju zgrade, dok je KZ pripao stan na prvom katu zgrade, smatra kako KZ nema nikakav opravdani interes osporavati rješenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu jer na stanu i prizemlju zgrade nema više nikakva stvarna prava. Smatra kako sama činjenica što zgrada nije formalno etažirana, i to isključivo što u odnosu na zemljište na tkz. "najvišem nivou" ne postoji suglasnost vlasnika, odnosno KZ taj dio zemljišta bez ikakve osnove svojata kao isključivi vlasnik, ne može biti razlog za odbijanje žalbe tužitelja, uzimajući u obzir sve navedene isprave koje ukazuju da je tužitelju pripao u vlasništvu stan u prizemlju predmetne zgrade. Smatra kako je obrazloženje pobijanog rješenja u tome dijelu pretjerano formalno u pravnom smislu. Navodi da u ovom postupku nije sporno da stan u prizemlju predmetne zgrade zaista predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. Poziva se na Ugovor o darovanju iz 1961. godine kojim je RZĆ (otac RZ i KZ) darovao svome sinu RZ predmetni stan u prizemlju zgrade oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je izgrađena na zemljištu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te garaža koja sada nosi oznaku k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na kojoj je RZ, ovdje tužitelj, vlasnik u cijelosti. Navodi kako je na temelju spomenutog ugovora o darovanju tužitelj ušao u zakoniti i samostalni posjed na predmetnom stanu te vlasništvo stekao i putem dosjelosti. Nadalje, poziva se na Ugovor o diobi i korištenju kuće oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zemljišta oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovjeren pod br. Ov-4630/14 od 28. kolovoza 2014., kojim je između ostalog, ugovoreno da stan u prizemlju pripada u vlasništvo RZ, dok stan na prvom katu pripada u vlasništvu KZ. Ističe kako je na temelju spomenutih ugovora tužitelj isključivi i samostalni posjednik predmetnog stana u prizemlju k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra kako sama činjenica što zgrada nije formalno etažirana nije i ne može biti mjerodavno u konkretnoj i pravnoj stvari prilikom odlučivanja je li tužitelj ispunio sve zakonske pretpostavke za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu jer iz svih priloženih isprava jasno proizlazi da je isti vlasnik i samostalni posjednik predmetnog stana u prizemlju zgrade. Prigovara kako se pobijanim rješenjem ne vodi računa da je na zemljištu na kojem je izgrađena zgrada oznake čes. zem. 857/11 k. o. [katastarska općina] još uvijek uknjiženo pravo vlasništva na općenarodnu imovinu, organ upravljanja NO Općina Dubrovnik. Prigovara pravodobnosti podnesenog prijedloga za obnovu u skladu s člankom 123. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku, obzirom kako je KZ sa postojanjem predmetnog rješenja bio upoznat 30. srpnja 2022. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako nije osnovan tužbeni navod da je obrazloženje pobijanog rješenja nejasno i u kontradikciji sa izrekom rješenja. Vezano za tužbeni navod da je vlasništvo na predmetnom stanu stekao dosjelošću navodi kako tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću, a u skladu sa odredbom članka 8. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 63/19). Smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje zemljišta, te da iz z. k. ul. [broj ZK uloška] proizlazi da je k. č. zgr. [katastarska čestica] u suvlasništvu KZ i tužitelja. Nadalje, navodi kako nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari pozivanje tužitelja na Ugovor o diobi i korištenje kuće, jer je pogrešno zaključiti da time što je nekretnina podijeljena između suvlasnika u naravi, ne i formalno, odnosno kada nekretnina nije etažirana, nije potrebna suglasnost ostalih suvlasnika te nekretnine koji su u naravi vlasnici posebnih dijelova nekretnine u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, jer se radi o suvlasništvu u idealnim dijelovima, a ne vlasništvu posebnog dijela nekretnine s obzirom na činjenicu da objekt nije etažiran, zbog čega je potrebno suglasnost suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (presuda Visokog upravnog suda RH broj: Usž- 2209/19-2 od 8. listopada 2020.). Nadalje, navodi kako nije osnovan tužbeni navod da je KZ bio upoznat s postojanjem rješenja od 20. srpnja 2022. s danom 30. srpnja 2022., jer tužitelj ne dostavlja dokaze iz kojih bi proizlazilo da je predmetne poruke KZ uopće zaprimio, te jer iz predmetnih poruka proizlazi upravo suprotno, da rješenje nije doneseno niti će biti doneseno bez suglasnosti i potpisa KZ. Navodi kako iz spisa proizlazi da je KZ za donošenje rješenja od 20. srpnja 2022., a time i za razloge za obnovu postupka, saznao tek 1. rujna 2022., kada je njegov opunomoćenik DZ obaviješten da je tužitelj na temelju Ugovora o diobi ishodio rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga u stanu u prizemlju predmetne kuće, slijedom čega je prijedlog za obnovu postupka podnesen u subjektivnom roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove. Predlaže odbiti tužbu i potvrditi osporeno rješenje.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 20. ožujka 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je rješenjem o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu Klasa: UP/I-335-03/22-01/1962, Urbroj:

2117-08/9-22-3 od 20. srpnja 2022. odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivaču RZ u objektu na adresi u [adresa]., u apartmanu s 2/2 sobe, kapaciteta za 4 osobe, kategorije tri zvjezdice, označenom brojem 1.

8. U podnesku od 14. rujna 2022. koji sadržajno predstavlja prijedlog za obnovu postupka, KZ u bitnom je naveo da je kao suvlasnik na kat. čestici zgrade [katastarska čestica] i kat. čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj ZK uloška [broj ZK uloška], imao pravo sudjelovati u predmetnom upravnom postupku s obzirom da za to ima pravni interes. Naveo je kako je predmetna zgrada nepodijeljena, odnosno kako nije uspostavljeno samostalno etažno vlasništvo suvlasnika, te da je i zemljište u suvlasništvu vlasnika zgrade.

9. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je kako je za zgradu 904 k. o. [katastarska općina], u kojoj je u prizemlju smješten predmetni apartman, rješenjem o izvedenom stanju Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Klasa: UP/I-361-03/18-08/124, Urbroj: 2117/01-15-18- 12 od 11. listopada 2018. ozakonjena završena slobodnostojeća, manje zahtjevna zgrada stambene namjene, etažnosti prizemlje i kat. oznake čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

10. Iz ZK Izvatka Općinskog suda u Dubrovniku uknjiženi suvlasnici čest. zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZK tijelo II su: RZ, pok. R za ½ suvlasničkog dijela i KZ pok. R za ½ suvlasničkog dijela, a za česticu 857/11, ZK tijelo I, uknjiženo je u listu C, pravo korištenja u svrhu podizanja stambene zgrade u korist KZ i RZ.

11. Utvrđeno je kako je spisu priložen pisani sporazum kojim su se ŽZ, RZ i KZ složili o razdiobi nekretnina navedenih u Izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, broj: ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], potpisan od strane KZ i RZ i ovjeren kod javnog bilježnika Luce Bronzan, broj: OV-4630/14 od 28. kolovoza 2014. sa potvrdom Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik, broj: 20929/2019 od 23. rujna 2019. da je preslika istovjetna izvorniku koji se nalazi pohranjen kod istog suda pod poslovnim brojem Z. 1222/61. Utvrđeno je kako se na stranici 2. točka c) istog akta navodi: "poslije smrti roditelja sinovi su suglasni da donji stan ostane kao trajno vlasništo RZ, a gornji stan kao trajno vlasništvo KZ".

12. Utvrđeno je kako obzirom da u ZK izvatku nije navedeno da se među suvlasnicima vodi sudski spor, da upravno tijelo nije imalo saznanja da su stranke u sporu, te je upravno tijelo navedeni sporazum, u kojem je KZ osobno potpisao da je suglasan da predmetni stan u prizemlju bude trajno vlasništvo RZ, prihvatilo kao suglasnost KZ da njegov brat u predmetnom stanu u prizemlju može pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu.

13. Kako KZ u svom zahtjevu za obnovu ne spominje predmetni sporazum i traži da se predmetno rješenje o odobrenju u obnovljenom postupku ukine, upravo tijelo je ocijenilo kako su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka u skladu sa odredbom članka u skladu sa odredbom članka 126. stavka 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku, te je utvrdilo kako tužitelj ne ispunjava uvjet propisan odredbom članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21), a u vezi članka 39. stavka 1. i članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14).

14. Slijedom utvrđenog, upravno tijelo je u obnovi postupka ukinulo rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Odjela za turizam, Klasa: UP/I-335-03/22-01/1962, Urbroj: 2117-08/9-22-3 od 20. srpnja 2022. o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivaču RZ u objektu na adresi u [adresa].

15. Odredbom članka 123. stavka 1. točkom 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21, dalje u tekstu ZUP-a) propisano je da obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Stavkom 3. istog članka propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

16. Odredbom članka 126. stavka 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

17. Odredbom članka 127. stavka 1. ZUP-a propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

18. Odredbom članka 34. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21) propisano je da za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač je dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (u daljnjem tekstu: rješenje o odobrenju). Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenje o odobrenju izdat će se na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp- odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

19. Odredbom članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da rješenje o odobrenju ukinut će se rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. ovoga Zakona.

20. Nadalje, odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu ZVDSP-a) propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

21. Odredbom članka 39. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

22. Odredbom članka 41. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

23. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

24. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno tuženo tijelo u osporenoj odluci utvrđuje kako tužitelj u konkretnom slučaju ne ispunjava uvjet iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, obzirom kako je u provedenom upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno da se predmetni smještajni objekt nalazi u nekretnini koja je u suvlasništvu te da predmetna nekretnina nije etažirana, što tužitelj i ne osporava, te da se suvlasnik KZ izričito protivi da tužitelj pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini, slijedom čega je pravilno u obnovljenom postupku ukinuto rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivaču RZ, ovdje tužitelju, u objektu na adresi u [adresa].

25. Tužbene navode kako je dioba između tužitelja i KZ izvršena i to na način da je tužitelju pripao stan u prizemlju zgrade, dok je KZ pripao stan na prvom katu zgrade te kako KZ nema nikakav opravdani interes osporavati rješenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu jer na stanu i prizemlju zgrade nema više nikakva stvarna prava, a sve temeljem Ugovora o darovanju iz 1961. i Ugovor o diobi i korištenju kuće oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zemljišta oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovjeren pod br. Ov-4630/14 od 28. kolovoza 2014., iz kojih proizlazi kako je tužitelj isključivi i samostalni posjednik predmetnog stana u prizemlju k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te kako sama činjenica što zgrada nije formalno etažirana nije i ne može biti mjerodavno u konkretnoj i pravnoj stvari prilikom odlučivanja je li tužitelj ispunio sve zakonske pretpostavke za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu jer da iz svih priloženih isprava jasno proizlazi da je tužitelj vlasnik i samostalni posjednik predmetnog stana u prizemlju zgrade, ovaj Sud ne može uvažiti osnovanim. Pravilno tuženo tijelo utvrđuje kako se ne može osnovanim prihvatiti zaključak tužitelja da time što je nekretnina podijeljena između suvlasnika u naravi, ne i formalno, odnosno kada nekretnina nije etažirana, nije potrebna suglasnost ostalih suvlasnika te nekretnine koji su u naravi vlasnici posebnih dijelova nekretnine u kojima se pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, jer se radi o suvlasništvu u idealnim dijelovima, a ne vlasništvu posebnog dijela nekretnine s obzirom na činjenicu da objekt nije etažiran, zbog čega je potrebno suglasnost suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

26. Prigovor tužitelja kako prijedlog za obnovu nije pravodoban ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, obzirom kako tužitelj na okolnost svojih tvrdnji kako je ĆZ imao ranija saznanja o rješenju koje je predmet obnove nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetne poruke KZ zaprimio, kako to pravilno ocjenjuje tuženik.

27. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

28. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

29. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

30. Naposljetku, valja navesti kako će se ova presuda dostaviti zainteresiranoj osobi KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u skladu sa odredbom članka 20. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da se zainteresirana osoba može uključiti u spor u svakom trenutku. Ovdje Sud smatra potrebnim navesti kako zainteresiranoj osobi nisu povrijeđena prava na pristup sudu time što nije bila ranije uključena u sudski postupak, obzirom na ishod sudskog spora, a vodeći se pri tome i načelom ekonomičnosti postupka.

U Splitu, 16. travnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Oskaru Benussiu, odvjetniku u Dubrovniku, Između Polača 14,

2. Tuženiku Ministarstvu turizma i sporta Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb,

3. Zainteresiranoj osobi KZ, [adresa],

4. U spis

5. Kalendar 30 dana