REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
43000 Bjelovar
Poslovni broj: Ovr-697/2025-4
(Ranije broj Ovr-48/2025)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja KRIŽEVAČKA ŠTEDNO KREDITNA ZADRUGA u stečaju, OIB 83444757736, Čakovec, Ulica dr. Ivana Novaka 46, zastupane po stečajnoj upraviteljici Jeleni Tkalec iz Varaždina, Ulica Braće Radić 6, protiv ovršenika ŠH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, radi ovrhe, 15. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se prijedlog za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika podnesen sudu dana 02. prosinca 2024. u postupku izravne naplate na temelju suglasnosti o zapljeni računa izdanoj po ovršeniku i ovjerenoj kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz Bjelovara, broj OV-42/09 od 8. siječnja 2009. te se provedba ovrhe odgađa do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi utvrđivanja ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 50-20-01184-2 od 08. siječnja 2009. koji se vodi kod Trgovačkog suda u Bjelovaru pod brojem P-130/2024.
Obrazloženje
1. Ovršenik je dana 2. prosinca 2024. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava koja pljenidba se temelji na suglasnosti o zapljeni računa izdanoj po ovršeniku i ovjerenoj kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa], broj OV-42/09 od 8. siječnja 2009. U prijedlozima navodi da je ovrhovoditelj dana 29. lipnja 2017. Gradu Bjelovaru kao ovršenikovom poslodavcu dostavio zahtjev za provedbom predmetne suglasnosti o zapljeni računa obustavom od plaće ovršenika. Nastavno ovršenik ističe kako predmetna suglasnost o zapljeni računa nije Gradu Bjelovaru kao ovršenikovom dužniku dostavljena u orginalu pa stoga nije podobna za postupanje, ovršenik također smatra da se predmetna suglasnost o zapljeni odnosi samo na račune ovršenika, pa je stoga nije moguće primijeniti provedbom zaplijene stalnih primanja ovršenika – obustavom od plaće te da je nužno da ovrhovoditelj ishodi rješenje o ovrsi na plaći ovršenika. Ovršenik također ističe materijalno-pravni prigovor zastare tražbine, problematizira visinu tražbine dostavljene u vidu obračuna ovrhovoditelja na listu 12-13 spisa, svakako ukazuje na zastaru kamata pozivajući se na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj: SU-IV-4/2018 od 19. studenog 2018. U prijedlogu za odgodu prijenosa ovršenik navodi da bi mu nastupile štetne posljedice jer ovrhovoditelj pokušava naplatiti evidentno zastarjelo potraživanje, provođenjem ovrhe ovršenik bi bio doveden u situaciju neizvjesne protuovrhe ili neizvjesne naplate stečenog bez osnove od ovrhovoditelja koji je društvo u stečaju, te ističe da bi provedbom ovrhe bio ugrožen njegov egzistencijalni status i egzistencija njegove obitelji. Također navodi da je kod Trgovačkog suda u Bjelovaru pod posl. brojem: P-130/24 pokrenuo postupak utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 50-20-01184-2 od 8. siječnja 2009. Stoga ovršenik podnosi prijedlog za proglašenje zapljene novčanih sredstava nedopuštenim sukladno čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 dalje OZ-a), a iz žalbenih razloga koji po svom sadržaju pripadaju žalbenim osnovama po čl. 50. st. 1., točka 7., točka 9. i točka 11. (zastara) OZ-a, te predlaže odgodu ovrhe primjenom čl. 65. OZ-a.
2. Sud je dostavio ovrhovoditelju prijedlog ovršenika, a ovrhovoditelj se u podnesku od 14. travnja 2025. usprotivio prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe u cijelosti.
3.Prijedlog ovršenika radi odgode prijenosa novčanih sredstava je osnovan.
4.Odredbom članka 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 44/16, 73/17 i 131/20 u daljnjem tekstu OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema članku 209. stavku 5. ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Člankom 210. stavkom 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.
5.Prema članku 65. stavku 1. OZ-a prijedlog za odgodu ovrhe može se prihvatiti ako su za to ispunjene pretpostavke predviđene citiranom zakonskom odredbom, i to – ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i – ako postoji jedan od taksativno navedenih zakonskih razloga za odgodu iz članka 65. stavka 1. točaka 1. do 10. OZ-a. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti istodobno (kumulativno) ispunjene obje navedene pretpostavke.
6.Nesporno je da je ovrhovoditelj dana 29. lipnja 2017. Gradu Bjelovaru kao ovršenikovom poslodavcu dostavio zahtjev za provedbom predmetne suglasnosti o zapljeni računa obustavom o plaći ovršenika izdanoj po ovršeniku i ovjerenoj kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak iz [adresa], broj OV-42/09 od 8. siječnja 2009. Isto tako nesporno je da je ovršenik pokrenuo parnični postupak kod Trgovačkog suda u Bjelovaru pod brojem P-130/2024 protiv ovrhovoditelja, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 50-20-01184-2 od 08. siječnja 2009. u kojem traži sudsku zaštitu s osnove zaštite prava potrošača.
7. U vrijeme sastavljanja Suglasnosti o zapljeni računa od 8. siječnja 2009. bila je na snazi odredba članka 178. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03 i 151/04, 88/05, 67/08, dalje OZ/96) koja je za propisanu formu predviđala javnobilježničku ovjeru potpisa (st. 1.), a istoj je davala učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (st. 2). Stoga prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim treba smatrati žalbom protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka iz čl. 53. OZ/12, koji se u pogledu postupovnih odredbi primjenjuje u konkretnom slučaju buduće je isti bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka 29. lipnja 2017.
8. Pravilno se ovršenik poziva u žalbi na utvrđenja iz presude Suda Europske unije u predmetu Kuhar c/a A. B. d. d. broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019. kojom je utvrđeno da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) treba s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka (u kojem predmetu je bankarska institucija pokrenula ovršni postupak protiv korisnika kredita na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu, kao javnobilježničkog akta, a u odnosu na koji je ovršenik prigovarao njegovoj ništetnosti), na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
9. Polazeći od stajališta izraženog u presudi broj C-407/2018 (predmet Kuhar c/a Addiko bank), u ovom slučaju ovršenik nije dužan dokazati vjerojatnost nastanka nenadoknadive i teško nadoknadive štete jer bi inzistiranje na ispitivanju prema nacionalnom zakonodavstvu još i dodatnih pretpostavaka za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete) dovelo do toga da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario a posterio, bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.
10. Uzimajući u obzir gore navedeno kao i materijalnu situaciju ovršenika ovaj sud drži da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu s obzirom da iz navoda ovršenika proizlazi da bi provedbom ovrhe bio ugrožen njegov egzistencijalni status i egzistencija njegove obitelji, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja, temeljem čl. 65. st. 1. OZ-a.
U Bjelovaru 15. travnja 2025.
Sudac
Ana Marković-Ćoso
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, Županijskom sudu, putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.
Naredba:
I. Rješenje nepravomoćno
II. DNA :
- ovrhovoditelju po stečajnom upravitelju
- ovršeniku po pun.
-poslodavcu ovršenika Gradu Bjelovaru
III. Kal. 8 dana
