Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: Pr-5/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ZOU Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, odvjetnicima iz Siska, protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB 46830600751, radi isplate - radno, nakon glavne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, osobno temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 46830600751, da tužitelju RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 729,98 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 15. kolovoza 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 33,18 EUR od dana 15. kolovoza 2017. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. rujna 2017. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. listopada 2017. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. studenog 2017. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. prosinca 2017. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. siječnja 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. veljače 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. ožujka 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. travnja 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. svibnja 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. lipnja 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. srpnja 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. kolovoza 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. rujna 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. listopada 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. studenog 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. prosinca 2018. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. siječnja 2019. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. veljače 2019. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. ožujka 2019. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. travnja 2019. godine,

- 33,18 EUR od dana 15. svibnja 2019. godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 46830600751 naknaditi tužitelju RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.218,75 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj RD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje tužitelj), podnio je 4. prosinca 2020., tužbu protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje tuženik). Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Sisku Pr-128/17 od 16. ožujka 2018., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-634/18 od 24. siječnja 2020., presudom Općinskog suda u Sisku Pr-105/2017 od 12. ožujka 2018., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-640/18 od 13. ožujka 2020. i presudom Općinskog suda u Sisku Pr-127/2017 od 26. ožujka 2018., potvrđenoj po presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-694/18 od 26. lipnja 2020., tuženiku je u istovrsnim situacijama naloženo isplatiti svojim radnicima platiti naknadu za trošak prijevoza od 1. travnja 2016. do 30. lipnja 2017., pri čemu je cijena mjesečne karte za gradski javni prijevoz 250,00 kn. Tužitelj ističe kako radi kod tuženika u pogonu Petrinja, međutim isti mu nije isplaćivao mjesečnu naknadu za kartu za gradski javni prijevoz u [adresa] u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 30. travnja 2019. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova za međumjesni prijevoz [adresa], ali mu nije priznat prijevoz unutar grada [adresa]. Tužitelj živi u [adresa], te do najbliže autobusne stanice (Petrinjska ulica 54) sa koje polazi autobus za Petrinju, udaljen je 1,5 km pješice, odnosno 2,8 km automobilom. Sukladno tome, tužitelj smatra da mu pripada pravo na troškove gradskog javnog prijevoza u [adresa] te tužitelj podnosi ovu tužbu.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda 16. ožujka 2021., tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, poziva se na predmet Pr-126/17 u kojem je tužitelj utužio ranije razdoblje po istom osnovu i gdje je odlukom Županijskog suda u Bjelovaru Gž R-145/2018 preinačena prvostupanjska odluka i odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao predmet Pr-126/17, izvršio uvid u Rješenje o naknadi troškova za prijevoz na posao i s posla od 8. ožujka 2016. (stranica 6 spisa), ispis sa google mapsa (stranica 9 spisa), Pravilnik o radu, (stranice 37-67 spisa), Kolektivni ugovor tuženika (stranice 70-146 spisa), podaci o uplati (stranica 291 spisa),

4. Brižljivom analizom provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5. Iz provedenih dokaza neprijeporno je utvrđeno da tuženik donio dana 8. ožujka 2016. Rješenje o naknadi troškova za prijevoz na posao i s posla kojim se tužitelju priznaju troškovi za prijevoz u visini troškova javnog prijevoza na relaciji [adresa]. Nesporno je da su radnici, pa tako i tužitelj ulagali zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke i da je isti odbijen. Nesporno je da su radnici, pa tako i tužitelj dana 29. travnja 2016. podnosili zahtjev za isplatom naknade troškova gradskog prijevoza u [adresa] te im je zahtjev odbijen.

6. Nesporno je da Kolektivni ugovor tuženika kojim se regulira naknada troškova javnog prijevoza određuje da ukoliko radnik u mjestu rada nema organiziran gradski (mjesni) prijevoz, tada radnik nema pravo na mjesni prijevoz. Međutim Kolektivni ugovor tuženika ne regulira pitanje gradskog prijevoza u mjestu prebivališta radnika a iz provedenih dokaza je jasno vidljivo da u mjestu prebivališta - [adresa] postoji organiziran gradski prijevoz i tužitelj doista da dođe do autobusne stanice ([adresa] u [adresa]) gdje mu kreće međugradska linija za Petrinju mora koristiti gradski prijevoz. Analogijom da su svim radnicima u [adresa] koji i rade u [adresa], te radnicima koji dolaze npr. iz Petrinje i rade u [adresa] priznati troškovi puta gradskog prijevoza u [adresa] sud smatra da i tužitelj ima pravo na troškove gradskog prijevoza unutar [adresa], a troškove gradskog prijevoza u mjestu rada Petrinji tužitelj i ne potražuje a sve temeljem članka 7. stavak 4. ZR-a ("Narodne novine" 93/14, 127/17). To što poslodavac ostalim radnicima iz [adresa] koji rade u drugim pogonima tuženika izvan [adresa] ne isplaćuje gradski prijevoz je diskriminacija, ali ne u odnosu na tužitelja koji ostvaruje svoje pravo već u odnosu na druge radnike koji su iz [adresa] i kojima neovisno o udaljenosti do posla isplaćuje naknadu za gradski prijevoz. Poslodavac bi ovu anomaliju morao otkloniti plaćajući svima gradski prijevoz unutar [adresa], a ne, ne plaćajući radnicima koji ne rade u mjestu prebivališta, a u mjestu rada nemaju organiziran prijevoz, jer [adresa] je prostorno veliki grad u kojem je organiziran gradski prijevoz, te ukoliko se isti plaća i nekome tko je udaljen npr. do mjesta rada 50 m i ne koristi gradski prijevoz, zasigurno bi se trebao plaćati i onom radniku koji od svog prebivališta do mjesta od kojeg mu polazi autobusna linija za međugradski prijevoz ima više autobusnih stanica, kao što je slučaju sa tužiteljem, a što je utvrđeno iz njegova iskaza. Ovdje se još upire da je uvidom u predmet Pr-126/17. prvostupanjski sud po istom osnovu za različito razdoblje dana 26. ožujka 2018. donio odluku kojom je naložio tuženiku naknadu ovih troškova za razdoblje do lipnja 2017., a predmet ovog postupka je razdoblje od srpnja 2017.do travnja 2019. Odlukom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-145/2018. je bila preinačena odluka ovog suda i odbijen tužbeni zahtjev, međutim Vrhovni sud je u svojoj reviziji broj Rev-472/2020 od 20. prosinca 2023. preinačio odluku Županijskog suda i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tužitelju usvojen tužbeni zahtjev. Vrhovni sud u svojoj odluci navodi da prilikom odlučivanja u ovom predmetu bilo potrebno predmet spora razmotriti u smislu načelne odredbe čl. 55. st. 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/1010 i 5/2014) prema kojoj svaki zaposleni radnik ima pravo na zaradu kojom može sebi i obitelji osigurati slobodan i dostojan život. Nadalje, osnovna je intencija ZR da se radnicima zaposlenima kod poslodavca, kojeg pri tome vežu odredbe KU, jamči pravo na jednako postupanje i to na način da osnovni uvjeti rada budu jednaki za sve radnike poslodavca na istoj razini. Stoga, a cijeneći činjenicu da radnici tuženika, sukladno KU, koji prebivaju u istom mjestu gdje obavljaju svoje radne zadatke za poslodavca a u kojem mjestu koriste javni gradski prijevoz za dolazak i odlazak s posla, jer je isti u tom mjestu organiziran, u konkretnom slučaju [adresa], ostvaruju pravo na isplatu troškova takvog prijevoza, to svakako i radnici tuženika koji koriste javni gradski prijevoz u svom mjestu prebivališta (u konkretnom slučaju [adresa]), a kojim se koriste na putu na posao odnosno sa posla i to kako bi došli do međugradskog prijevoza kojim dolaze na posao u drugo mjesto rada, imaju isto pravo na isplatu troškova javnog gradskog prijevoza u mjestu prebivališta, a svako drugo tumačenje bilo bi suprotno čl. 7 st. 4. ZR.

7. Tuženik je podneskom od 28. veljače 2025. navodi kako je zaprimio odluku Vrhovnog suda Rev-472/2020 te da je temeljem istog tuženik tužitelju dana 25. srpnja 2024. prije nastavka ovog postupka isplatio dugovani iznos. Međutim iz priložene uplatnice je vidljivo da se radi o iznosu od 1.194,69 Eur, i tuženik je jasno naveo da se radi o potraživanju po odluci Vrhovnog suda Rev-472/2020. a koja se odnosi na ranije razdoblje, dok se u ovom predmetu radi o potraživanju od srpnja 2017. pa nadalje i u iznosu od 729,98 Eur sa pripadajućim zakonskim kamatama. Sukladno navedenom na tuženiku je bio teret dokazivanja da dokaže da je tužitelju platio ovopredmetno potraživanje, a u konačnici tuženik je na ročištu 13. ožujka 2025. jasno naveo da se radi o plaćenom potraživanju iz predmeta Pr-126/17.

8. Kako je visina mjesečnog iznosa utvrđena u predmetu Pr-126/17 i kako tuženik nije sporio visinu, to sud nije provodio financijsko vještačenje kao nepotrebno i usvojio je tužbeni zahtjev kako je postavljen.

9. Temeljem članka 154. Zakona o parničnom postupku sud je tužitelju dosudio i parnični trošak zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe u iznosu od 187,50 EUR, zastupanje na ročištima od 8. lipnja 2021., te 13. ožujka 2025., svako u iznosu od 187,50 EUR, zatim trošak sastava podnesaka od 7. svibnja 2021., 12. rujna 2024., te 6. ožujka 2025., svaki u iznosu od 187,50 EUR, te trošak ročišta za objavu presude i iznosu od 93,75 EUR, što ukupno iznosi 1.218,75 EUR.

10. Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 16. travnja 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda e- komunikacijom.

Dostaviti:

1. Tužitelju po ZOU Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, odvjetnici iz Siska

2. Tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb