REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1479/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Komorski, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu iz Zagreba, Trg Republike Hrvatske 14, OIB: 36612267447, zastupan po punomoćniku Siniši Babiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĆR iz [adresa], koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u radnom odnosu kod tuženika Sveučilište u Zagrebu, OIB: 36612267447, Trg Republike Hrvatske 14, Zagreb na neodređeno vrijeme, na radnom mjesta stručne suradnice u Uredu za razvoj karijera, te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto suradnice u Uredu za razvoj karijera, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, Zagreb naknaditi tužiteljici ĆR iz [adresa], parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II./ Nalaže se tužiteljici ĆR iz [adresa], da tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, Zagreb naknaditi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je za tuženika obavljala poslove radnog mjesta stručne suradnice u Uredu za razvoj karijera, počevši od dana 10. rujna 2021. na temelju: - Ugovora o radu na određeno vrijeme od 10. rujna 2021.g.

- Ugovora o radu na određeno vrijeme od 22. ožujka 2022.g. - Aneksa od 22. ožujka 2022.g. - Aneksa II. od 10. rujna 2022.g. - Aneksa III. od 12. rujna 2023.g. Dakle, riječ je o ukupno pet uzastopnih ugovora na temelju kojih je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika u neprekinutom trajanju preko tri godine. Sukladno odredbama članka 12. stavcima 4. i 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) s istim radnikom smije se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme čije ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, nije duže od tri godine. Dakle, s tužiteljicom je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji se takvim smatra po samom zakonu, a sukladno odredbi članka 12. stavak 10. ZR-a. Iako je u radnom odnosu na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, dana 23. rujna 2024. godine, zatraženo je od tužiteljice da preda računalo koje joj je neophodno sredstvo za rad, te joj je poništen elektronički račun, oduzeto pravo na javni prijevoz o trošku poslodavca itd., čime joj je onemogućeno pravo na rad. Zahtjev za zaštitu prava tužiteljica je uputila tuženiku 24. rujna 2024. godine putem pošte, koji je zahtjev tuženik primio 27. rujna 2024. godine, a na koji zahtjev za zaštitu prava tužiteljica nije od tuženika primila odgovor. Radi svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme, na radnom mjesta stručne suradnice u Uredu za razvoj karijera, te da tuženik tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto suradnice u Uredu za razvoj karijera, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se nisu ispunile zakonske pretpostavke da se ugovor o radu na određeno vrijeme može smatrati sklopljenim na neodređeno vrijeme. Tuženik je visoko učilište u smislu članka 6, stavak 2, Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (Narodne novine br. 119/2022) (u daljnjem tekstu, „ZVOZD“). S tim u vezi je tuženik ustanova u smislu članka 6, stavak 3, ZVOZD-a. Nadalje, tuženika je osnovala Republika Hrvatska. S tim u vezi je tuženik javno visoko učilište u smislu članka 7. ZVOZD-a. Iz navedenog je jasno da je tuženik javna ustanova. S obzirom da je tuženik javna ustanova, tuženik je vezan Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (Narodne novine br. 35/2022). S tim u vezi, tuženik za zapošljavanje tužitelja nije imao niti ima suglasnost resornog tijela koje osigurava sredstva za zaposlene o ispunjenju uvjeta za novo zapošljavanje. Budući da je tuženik javna ustanova vezana Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, to nema mjesta za primjenu članka 12, stavak 10, Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023). Da je tome tako jasno je iz pravnog shvaćanja kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u presudi donesenoj 24.10.2023. pod poslovnim brojem spisa Rev 932/2019-2 u kojoj je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "… polazeći od činjenice da je tuženik javna ustanova koja … posluje i sudjeluje u pravnom prometu ali uz posebna ograničenja glede organizacije i zapošljavanja koje je moguće samo uz prethodnu suglasnost nadležnog Ministarstva, predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom u okolnostima ovoga konkretnog slučaja, bez obzira na činjenicu što je tužitelj nakon isteka roka ugovorenog Ugovorom o radu na određeno vrijeme ostao raditi kod tuženika …, ne može prerasti u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer takav učinak u utvrđenim specifičnim okolnostima ne proizlazi iz odredbi čl. 12. st. 1. i 7. ZR. Naime, ravnatelj tuženika nema slobodu u zapošljavanju kao drugi poslodavci, pa iz tog razloga zasigurno nije sklopljenim Ugovorom o radu na određeno vrijeme izbjegavao sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, stoga u ovoj situaciji ne može doći do primjene navedene zakonske odredbe na koju se pogrešno poziva revident, a kojoj je osnovna svrha zaštita radnika od poslodavaca koji izbjegavaju sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme iako za to imaju potrebu.". Uzimajući u obzir navedeno, kako tuženik s tužiteljicom nije sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, to je tuženik 28.8.2024. zakonito donio obavijest o isteku ugovora o radu na određeno vrijeme kojim je tužiteljicu obavijestio da s 21.9.2024. prestaje njen ugovor o radu na određeno vrijeme zbog isteka vremena na koje je sklopljen. Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pa isti predlaže odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Aneks III Ugovora o radu od 12.9.2023. (list 5-6 spisa), Aneks II Ugovora o radu od 10.9.2022. (list 7-8 spisa), Aneks Ugovora o radu od 29.6.2022. (list 9-10 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 22.3.2022. (list 11-13 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 10.9.2021. (list 14-16 spisa), Zahtjev za zaštitu prava radnika od 24.9.2023. i potvrde o primitku (list 17-19 spisa), sudsku praksu (list 26-29 i 43-46 spisa), Obavijest o isteku ugovora o radu na određeno vrijeme od 28.8.2024. (list 30 spisa), Zahtjev za suglasnost za novo zapošljavanje od 22.7.2021. (list 38-39 spisa), izvadak iz Tumačenja KU za znanost i visoko obrazovanje (list 40-42 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Na ročištu 5. ožujka 2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da se u ovom predmetu radi isključivo o pravnom pitanju pa nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Iz dokumentacije u spisu sud je utvrdio:

- da je dopisom Ministarstva znanosti i obrazovanja od 22.7.2021., isto dalo tuženiku suglasnost za zapošljavanje sukladno Zakonu o izvršavanju državnog proračuna, jednog izvršitelja na radnom mjestu 1. vrste-stručni suradnik, na određeno vrijeme u nepunom radnom vremenu 50% od ukupnog radnog vremena, kao zamjensko radno mjesto, umjesto zaposlenice DR koja se nalazi na dugotrajnom bolovanju, do povratka imenovane na rad, a najduže do 6 mjeseci od zapošljavanja,

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 10.9.2021. na poslovima radnog mjesta stručne suradnice u Uredu za razvoj karijera, u nepunom radnom vremenu (50%) s početkom rada od 10.9.2021. najduže 6 mjeseci,

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 22.3.2022. na poslovima radnog mjesta stručne suradnice u Uredu za razvoj karijera, u nepunom radnom vremenu (50%) s početkom rada od 22.3.2022. do 21.9.2022.,

- da su stranke sklopile Aneks Ugovora o radu od 29.6.2022. kojim su izmijenile Ugovora o radu na određeno vrijeme od 22.3.2022. u pogledu radnog vremena (iz nepunog radnog vremena u puno radno vrijeme) i u pogledu opisa poslova (dodani su još neki poslovi),

- da su stranke sklopile Aneks II. Ugovora o radu od 10.9.2022. kojim je produžen Ugovor o radu od 22.3.2022., tako da vrijedi od 22.9.2022. do 21.9.2023. zbog potrebe rada na novom projektu,

- da su stranke sklopile Aneks III. Ugovora o radu od 12.9.2023. kojim je produžen Ugovor o radu od 22.9.2023. do 21.9.2024. zbog potrebe rada na određenim poslovima koji su u istom navedeni,

- da je tuženik donio Obavijest o isteku ugovora o radu na određeno vrijeme od 28.8.2024. kojom tužiteljicu obavještava da joj prestaje ugovor o radu na određeno vrijeme 21.9.2024. zbog isteka vremena na koje je sklopljen,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 27.9.2024.

7. Slijedom navedenog, tužiteljica je sa tuženikom sklopila četiri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme u razdoblju od 10.9.2021. do 21.9.2024. i to: prvi ugovor o radu na određeno vrijeme od 10.9.2021. najduže 6 mjeseci, radi zamjerne DR koja se nalazi na dugotrajnom bolovanju, zatim drugi ugovor o radu na određeno vrijeme od 22.3.2022. do 21.9.2022., zatim treći ugovor o radu na određeno vrijeme (Aneks II.) od 22.9.2022. do 21.9.2023. zbog potrebe rada na novom projektu, te četvrti ugovor o radu na određeno vrijeme (Aneks III.) od 22.9.2023. do 21.9.2024. zbog potrebe rada na određenim poslovima, te je tuženik tužiteljicu obavijestio da joj prestaje ugovor o radu na određeno vrijeme 21.9.2024. zbog isteka vremena na koje je sklopljen.

8. Dakle, tužiteljica je s tuženikom sklopila četiri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme u periodu dužem od tri godine.

9. Stoga tužiteljica tvrdi da se u konkretnom slučaju treba smatrati da je ona sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem čl. 12. st. 10. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 151/22).

10. Prema čl. 12. ZR-a propisano je:

- čl. 1. – da se govor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena,

- čl. 2. – da se ugovor o radu iz stavka 1. ovoga članka može sklopiti u najdužem trajanju od tri godine,

- čl. 3. – da se pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja,

- čl. 4. – da se s istim radnikom smije sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme čije ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, nije duže od tri godine,

- čl. 7. – da iznimno od stavaka 2. i 4. ovoga članka, trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duže od tri godine: 1. ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika, 2. ako je to potrebno zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije, 3. ako je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom,

- čl. 8. – da svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora smatra se sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme,

- čl. 10. – da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

11. Međutim u ovom predmetu je sporno pravno pitanje, da li u konkretnom slučaju treba primijeniti isključivo odredbe ZR-a, kako to tvrdi tužiteljica, ili i odredbe nekih drugih propisa, kako to tvrdi tuženik, koji navodi da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti i drugi propisi koji se odnose na tuženika kao javno visoko učilište koje obavlja javnu službu

12. Prema čl. 40. st. 1. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, dalje: ZVOZD („Narodne novine“ broj: 119/2022), koji se primjenjuje na tuženika kao javno visoko učilište, propisano je da se na slobodno radno mjesto na javnom visokom učilištu i javnom znanstvenom institutu nastavnik, znanstvenik i suradnik, zapošljava u postupku pokrenutom javnim natječajem. Prema čl. 52. st. 1. ZVOZD, u slučaju privremene nenazočnosti nastavnika, znanstvenika ili suradnika visoko učilište odnosno znanstveni institut može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme, bez provedbe javnog natječaja, s osobom koja zamjenjuje privremeno nenazočnog zaposlenika najdulje na šest mjeseci. Slijedom navedenog, ugovor o radu na neodređeno vrijeme može se zasnovati samo na temelju javnog natječaja.

13. Prema čl. 24. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnoj službi, dalje: TKU („Narodne novine“ broj: 56/22) za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama raspisuje se javni natječaj radi ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske, te prema st. 3. istog članka, iznimno, javni natječaj nije potreban u slučajevima predviđenim granskim kolektivnim ugovorima te u slučaju izmjene ugovora o radu (npr. kod reorganizacije, napredovanja ili promjene sistematizacije).

14. Prema čl. 23. st. 1. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, dalje: KU („Narodne novine“ broj. 9/2019) za obavljanje poslova za koje se na ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja zasniva radni odnos, raspisuje se javni natječaj radi ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima. Članak 24. st. 1. istog zakona, iznimno od članka 23. ovoga Ugovora, kod sklapanja ugovora ili njegovih izmjena, javni natječaj se ne mora raspisati: 1) u slučaju sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme sa zaposlenikom koji zamjenjuje privremeno nenazočnog zaposlenika, pod uvjetom da se ugovor o radu sklapa do povratka na rad privremeno nenazočnog zaposlenika, a najduže na vrijeme od 6 mjeseci, 2) u slučaju prelaska zaposlenika na drugo radno mjesto unutar iste ustanove na kojem će zaposlenik obavljati poslove iste razine složenosti, pod jednakim uvjetima, s tim da do prelaska može doći samo uz prethodnu pisanu suglasnost toga zaposlenika i Sindikata, 3) u slučaju prelaska zaposlenika na drugu sastavnicu istog sveučilišta na isto radno mjesto, ako do prelaska dolazi na zahtjev zaposlenika, uz pisanu suglasnost čelnika obiju sastavnica, sveučilišta i Sindikata te pod uvjetom da između sastavnice s koje se prelazi i sastavnice na koju se prelazi ujedno dođe i do prijenosa koeficijenta pripadajućega radnom mjestu zaposlenika koji prelazi, 4) u slučaju prelaska zaposlenika na drugi projekt u istoj ustanovi na isto radno mjesto, ako do prelaska dolazi na zahtjev zaposlenika, uz pisanu suglasnost voditelja projekata i čelnika ustanove. Ako se sredstva za plaću zaposlenika koji prelazi na drugi projekt na isto radno mjesto osiguravaju u državnom proračunu, za prelazak je potrebna i pisana suglasnost Ministarstva, 5) u slučaju prelaska zaposlenika s projekta na jednoj ustanovi na projekt na drugoj ustanovi na isto radno mjesto, ako do prelaska dolazi na zahtjev zaposlenika, uz pisanu suglasnost voditelja projekata i čelnika obje ustanove. Ako se sredstva za plaću zaposlenika koji prelazi na isto radno mjesto u drugu ustanovu osiguravaju u državnom proračunu, za prelazak je potrebna i pisana suglasnost Ministarstva, 6) u slučaju sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme na projektima koji se ne financiraju iz državnog proračuna, ako pravilima projekta (ugovora) nije drukčije propisano, 7) u svim slučajevima kada je poslodavac zaposleniku temeljem zakona ili posebnog propisa dužan ponuditi ugovor o radu radi obavljanja poslova za koje je zaposlenik radno sposoban (npr. smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom) te u slučaju otkaza ugovora o radu zaposleniku s ponudom izmijenjenog ugovora, 8) u slučajevima zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme radi obavljanja sezonskih poslova, 9) u slučaju potrebe neodgodivog obavljanja poslova radnog mjesta za koje je javni natječaj raspisan, do okončanja postupka javnog natječaja, a najduže do godine dana i uz pisanu suglasnost Ministarstva.

15. Prema čl. 97. st. 1. ZVOZD javna visoka učilišta odnosno javni znanstveni instituti financiraju se sredstvima iz državnog proračuna Republike Hrvatske kroz programske ugovore, namjenskim i vlastitim prihodima, te prema st. 5. istog članka, javno visoko učilište odnosno javni znanstveni institut samostalno raspolaže vlastitim prihodima u skladu s financijskim planom te mjerilima i načinu korištenja vlastitih prihoda, a koje utvrđuje ministar pravilnikom.

16. Prema čl. 1. Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama („Narodne novine“ broj: 35/22) zabranjuje se novo zapošljavanje službenika i namještenika u javnim ustanovama i drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u cijelosti ili većinskim dijelom u državnom proračunu, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i javnim ustanovama kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: javne službe).

17. Po ocjeni ovog suda, ZR sadrži opće odredbe o radu i radnim odnosima pa je isti u konkretnom slučaju lex genrralis, dok su ostali citirani propisi lex specialis, budući se isti odnose isključivo na zapošljavanje i radne odnose u javnom visokom učilištu tj. u javnoj službi, a koja se obavlja kod tuženika.

18. Slijedom svega navedenog, iako je tužiteljica s tuženikom sklopila četiri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme u periodu dužem od tri godine, u konkretnom slučaju treba primijeniti ZVOZD, TKU i KU prema kojima se zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme kod tuženika može izvršiti isključivo na temelju javnog natječaja, osim iznimno, a tužiteljica na kojoj je teret dokazivanja nije ničim dokazala da se radi o takvom iznimnom slučaju koji propisuje KU, te treba primijeniti Odluku o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, pa stoga nisu ostvareni zakonski uvjeti za utvrđenje da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme sukladno čl. 12. st. 10. ZR.

19. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, već je isti dužna naknaditi tuženiku. Tako je tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) - 250 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, a uvećano za 25% PDV-a iznosi 650,00 eura.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Spis