1              Poslovni broj: Gž-354/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-854/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sucu pojedincu, mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz L. A., Sjedinjene Američke Države, OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. B. iz B., OIB: ..., radi namirenja tražbine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: 15 P-1192/2022-7, od 9. veljače 2023., 10. studenog 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj: 15 P-1192/2022-7, od 9. veljače 2023., pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjski je sud donio rješenje slijedećeg sadržaja:

„Odbacuju se kao nedopušteni tužba tužiteljice od 7. listopada 2022. i prijedlog za određivanje upisa zabilježbe hipotekarne tužbe na čkbr. 383/1, upisanoj u z. k. ul. br. 4053, k.o. B.“

 

2.              Protiv prvostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje ZPP), a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3.              Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice u kojem odgovoru u bitnome, opisno, ukazuje na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

4.              Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi namirenja tražbine u iznosu od 42.983,44 kune/5.074,88 eura1 sa pripadajućim zateznim kamatama. Ona se u tužbi poziva na ugovor o zajmu koji je zaključen između tužiteljice kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca i založnog dužnika 6. ožujka 2012. Riječ je o potvrđenoj privatnoj ispravi koja ima snagu javnobilježničkog akta. Iz potvrde koju je potpisao javni bilježnik I. M. iz Z., razvidno je kako isti 6. ožujka 2012. pod poslovnim brojem OV-485/12 potvrđuje da mu je predmetnu ispravu (navedeni ugovor o zajmu) predao T. B. (tuženik), te da ta isprava po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. U označenoj potvrdi također je navedeno kako je sudioniku pravnog posla javni bilježnik ispravu pročitao te ga upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Obje isprave (ugovor o zajmu i potvrda javnog bilježnika, tužitelj je uz tužbu, predao u preslici.

 

5.              U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi kako u suglasju sa odredbom članka 23. točka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), ovršnu ispravu predstavlja ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava. Stoga, po shvaćanju prvostupanjskog suda, tužiteljica je u predmetnom slučaju bila ovlaštena na temelju javno bilježničkog akta – ugovora o zajmu, neposredno provesti prisilnu ovrhu. Ovo s obzirom na upisano založno pravo na nekretnini tuženika, radi namirenja osigurane tražbine, a za što da postoji izričiti pristanak tuženika, kako je to izrijekom navedeno u članku 8. predmetnog ugovora o zajmu. Prvostupanjski sud u zaključku obrazloženja pobijanog rješenja navodi kako tužiteljica nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, ovo stoga jer da potvrđenu privatnu ispravu koja ima svojstvo javnobilježničkog akta (konkretno predmetni ugovor o zajmu) može pribaviti na temelju odredbi članaka 95. i 96. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16. i 57/22., dalje: ZJB). Potom tužiteljica da je trebala od javnog bilježnika zahtijevati izdavanje potvrde/klauzule ovršnosti te na temelju upravo takve ovršne isprave pokrenuti ovršni postupak radi naplate novčane tražbine.

 

6.              Tužiteljica u bitnome smatra kako na temelju predmetnog ugovora o zajmu i predmetne potvrde javnog bilježnika od 6. ožujka 2012. (koju ima u preslici) i čiji izvornik nije bila u mogućnosti pribaviti, nije mogla pokrenuti ovršni postupak. Stoga da je bila ovlaštena podnijeti predmetnu tužbu.

 

7.              Nakon razmatranja žalbe tužiteljice za reći je slijedeće.

 

8.              Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda kako je u predmetnom slučaju tužiteljica mogla pribaviti izvornik potvrđene privatne isprave od strane javnog bilježnika, te potom zatražiti od istog izdavanje potvrde/klauzule ovršnosti, te da je stoga mogla odmah pokrenuti ovršni postupak radi naplate novčane tražbine, ovaj drugostupanjski sud smatra kako tužiteljica u konkretnom slučaju nije imala drugi pravni put za zaštitu svojih prava od podnošenja tužbe.

 

9.              Naime tužiteljica je u spis kao prilog tužbi dostavila preslik predmetnog ugovora o zajmu te preslik potvrde kojom javni bilježnik potvrđuje da navedena isprava predstavlja javnobilježnički akt. Odredbom članka 54. stavak 1. ZJB-a propisano je kako je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Odredbom stavka 6. istog članka određeno je kako isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovog članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Odredbom članka 54. stavak 7. ZJB-a pored ostalog je propisano kako će u slučajevima iz stavaka 1. i 6. ovog članka javni bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na tu ispravu potvrdu o njenoj ovršnosti.

 

10. Odredbom članka 22. OZ-a propisano je kako se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Odredbom članka 36. stavak 1. OZ-a propisano je da ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava.

 

11. Prvostupanjski sud griješi kada smatra da je u konkretnom slučaju tužiteljica mogla pribaviti potvrdu javnog bilježnika na predmetnom ugovoru o zajmu u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu pozivajući se pri tome na odredbe članka 95. ZJB-a kojima se reguliraju otpravci javnobilježničkih akata o pravnim poslovima među živima. Tako je odredbom članka 95. stavak. 1. točka 1. ZJB-a propisano da ako u javnobilježničkom aktu nije što drugo određeno, otpravak javnobilježničkog akta može se izdati samo osobama koje su u ispravi sadržani pravni posao sklopile u svoje ime. Međutim, ono što je ovdje odlučujuće jest to, što sporna isprava nije javno bilježnički akt kojeg bi javni bilježnik u izvorniku ili ovjerovljenom presliku mogao predati stranci iz pravnog posla. Naime u predmetnom slučaju ne radi se dakle o javno bilježničkom aktu već privatnoj ispravi koja ima snagu ovršnog javno bilježničkog akta, kao što je uostalom i navedeno u potvrdi javnog bilježnika od 6. ožujka 2012. (str. 12. spisa).

 

12. Kod takvog stanja stvari, tužiteljica koja ne raspolaže izvornikom ili ovjerovljenim prijepisom solemniziranog ugovora o zajmu, nego samo njegovim preslikom, ne može uspješno od javnog bilježnika tražiti njegov izvornik ili ovjerovljenu presliku. Naime tužiteljica nije predala javnom bilježniku predmetni ugovor o zajmu radi solemnizacije odnosno nije bila stranka u postupku solemnizacije privatne isprave pred javnim bilježnikom. U konkretnom slučaju samo tuženik (zajmoprimac i založni dužnik iz predmetnog ugovora o zajmu), koji je predao ugovor o zajmu na solemnizaciju javnom bilježniku, jest stranka koja je sudjelovala u sastavljanju isprave u postupku solemnizacije privatne isprave, a ovo u suglasju sa odredbom članka 59. stavak 1. ZJB-a. Slijedom navedenog samo je njemu (tuženiku) javni bilježnik, a u suglasju sa odredbom članka 93. ZJB-a bio ovlašten i dužan izdati otpravak, potvrdu, prijepis i izvod isprave u svezi sa postupkom solemnizacije.

 

13. Sukladno iznijetom, a kako tužiteljica nije mogla pokrenuti ovršni postupak na temelju privatne isprave koja ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta jer takvu ispravu nema u izvorniku niti u ovjerovljenom prijepisu, to je pravilan pravni put za zaštitu vlastitih prava i interesa upravo bio putem podnošenja tužbe.

 

14.              Iz navedenih razloga žalbu tužiteljice je trebalo uvažiti, pobijano rješenje ukinuti te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 10. studenog 2023.