Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-596/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul&Petrinović u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja ACI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku i ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku u Osijeku, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1830/2019-70 od 10. svibnja 2024. i o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1830/2019- 71 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1830/2019-70 od 10. svibnja 2024. potvrđuje pod točkom I. i II. izreke.
r i j e š i o j e
I Djelomično se uvažava žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1830/2019-70 od 10. svibnja 2024. u točki III., IV. i V. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II Uvažava se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1830/2019-71 od 10. svibnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
III O troškovima postupka u povodu pravnih lijekova odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1830/2019-70 od 10. svibnja 2024., odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250- 64000087309/2007. sklopljenog dana 25.05.2007. god. između tužitelja AC i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 30.05.2007. god. potvrđen kod javnog bilježnika Borisa Godžirova pod brojem OV-8521/07-1, a koja u čl. 2. glasi:,,CHF...u protuvrijednosti od KN po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita."; u čl. 3. toč. 2. glasi: „,...u kunskoj protuvrijednosti...CHF", toč. 3."...obračunanim po tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“; toč. 4.: „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; u čl. 4. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru. Kaznena kamata: ukoliko Korisnik kredita prestane primati osobna primanja putem tekućeg računa u Slavonskoj banci d.d. Osijek, Banka ima pravo povećati ugovorenu redovnu kamatnu stopu, a sve prema važećoj Odluci Banke.“; u čl. 9. glasi: „,...Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke."; a u čl. 25. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita, Sudužnik i Založni dužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 15.502,95 EUR (petnaesttisućapetstodvaeuradevedesetpetcenti) sa pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29.12.2023.,te od 30.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, i to na:
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 21.06.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 13.07.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 15.08.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 15.09.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 16.10.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 16.11.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 15.12.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 16.01.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 16.02.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 15.03.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 16.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 16.05.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 13.06.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 15.07.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (194,36 kn) od 20.08.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 40,53 EUR (305,39 kn) od 16.09.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 40,53 EUR (305,39 kn) od 08.10.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 40,53 EUR (305,39 kn) od 07.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 40,53 EUR (305,39 kn) od 24.12.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 40,53 EUR (305,39 kn) od 31.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 26.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 03.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 05.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 70,58 EUR (531,80 kn) od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 12.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 31.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 03.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 25.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 05.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 20.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 18.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 24.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 58,80 EUR (443,01 kn) od 10.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,33 EUR (311,38 kn) od 15.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,33 EUR (311,38 kn) od 29.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,33 EUR (311,38 kn) od 11.12.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,33 EUR (311,38 kn) od 01.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 31,22 EUR (235,25 kn) od 19.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 702,37 EUR (5.292,00) kn od 14.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 0,47 EUR (3,55 kn) od 02.09.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,47 EUR (41,20 kn) od 16.10.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,42 EUR (86,03 kn) od 16.11.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,76 EUR (126,30 kn) od 15.12.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,13 EUR (38,66 kn) od 16.01.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 25,80 EUR (9,38 kn) od 16.02.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 6,50 EUR (48,97 kn) od 15.03.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5,01 EUR (37,75 kn) od 13.06.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 38,40 EUR (289,35 kn) od 15.07.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,89 EUR (104,67 kn) od 20.08.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 40,70 EUR (306,69 kn) od 16.09.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 44,80 EUR (337,51 kn) od 08.10.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 46,66 EUR (351,53 kn) od 07.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 42,24 EUR (318,23 kn) od 24.12.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,60 EUR (313,41 kn) od 31.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 34,67 EUR (261,19 kn) od 26.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 28,57 EUR (215,28 kn) od 03.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 30,70 EUR (231,30 kn) od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,22 EUR (265,38 kn) od 05.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 32,64 EUR (245,94 kn) od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 29,20 EUR (220,04 kn) od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 35,90 EUR (270,49 kn) od 12.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 41,36 EUR (311,66 kn) od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 47,12 EUR (355,00 kn) od 31.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 45,61 EUR (343,62 kn) od 03.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 55,29 EUR (416,60 kn) od 25.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 52,80 EUR (397,80 kn) od 05.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 57,67 EUR (434,50 kn) od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 85,10 EUR (641,19 kn) od 20.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,86 EUR (594,15 kn) od 18.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 102,28 EUR (770,62 kn) od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 89,92 EUR (677,53 kn) od 24.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 80,63 EUR (607,53 kn) od 10.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 108,89 EUR (820,43 kn) od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 126,36 EUR (952,05 kn) od 15.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 113,69 EUR (856,62 kn) od 29.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 115,55 EUR (870,61 kn) od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 106,45 EUR (802,07 kn) od 11.12.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 109,26 EUR (823,23 kn) od 01.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 140,19 EUR (1.056,27 kn) od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 144,54 EUR (1.089,01 kn) od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 178,77 EUR (1.346,96 kn) od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 166,34 EUR (1.253,32 kn) od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 146,98 EUR (1.107,41 kn) od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 146,47 EUR (1.103,61 kn) od 19.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 144,36 EUR (1.087,66 kn) od 27.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 9.912,22 EUR (74.683,62 kn) od 14.01.2012. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.716,92 EUR , sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10.svibnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da umješaču ACI naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.812,50 EUR,u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da umješaču ŠCI,naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.187,50 EUR,u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030250- 64000087309/2007. sklopljenog dana 25.05.2007. god. između tužitelja AC i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 30.05.2007. god. potvrđen kod javnog bilježnika Borisa Godžirova pod brojem OV-8521/07-1,koja u čl. 18. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita, Sudužnik i Založni dužnici odriču se prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.
2. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1830/2019-71 od 10. svibnja 2024. odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude dana 10. svibnja 2024. u iznosu od 125,00 EUR (stodvadesetpeteura), u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi umješaču ACI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak pristupa punomoćnika umješača na ročište za objavu presude dana 10. svibnja 2024. u iznosu od 125,00 EUR (stodvadesetpeteura), u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi umješaču ŠC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak pristupa punomoćnika umješača na ročište za objavu presude dana 10. svibnja 2024. u iznosu od 125,00 EUR
(stodvadesetpeteura), u roku od 15 dana."
3. Navedenu presudu (ne i rješenje) tuženik pravodobnom žalbom pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika te da pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova tuženiku, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Traži trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.
4. Navedeno rješenje o trošku pravodobnom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, navodeći da je prvostupanjski sud trebao odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom pa da bi onda i pobijana odluka o trošku bila drugačija. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i ukine pobijano rješenje.
Traži trošak sastava žalbe protiv rješenja.
5. Odgovor na žalbe tuženika protiv presude i rješenja podnio je umješač na strani tužitelja ACI. Ističe da je prvostupanjski sud potpuno utvrdio činjenično stanje da je presuda izrađena u skladu sa ustaljenom sudskom praksom te predlaže da drugostupanjski sud u cijelosti odbije žalbe tuženika.
6. Žalba tuženika je djelomično osnovana, ali samo u odnosu na odluku o trošku.
7. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta.
10. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu, da je ugovor o kreditu pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužitelju, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 85.000,00 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita od 15 godina, sa promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,40%, s time da je člankom 4. istog ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz CHF. Nesporno je da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.
11. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.
12. Utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonite i pravilne prihvaća i ovaj sud.
13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da ugovorom nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku i intervalu unutarnjih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj preplatio kredit i to za ukupni iznos s osnove promjene kamatnih stopa iz osnove tečajne razlike u iznosu od 15.502,95 EUR, pri čemu je vještak iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinog anuiteta.
14. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 19/22., u daljnjem tekstu: ZZP/22.), te članka 502.c ZPP.
15. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.
16. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.
17. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.
18. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).
19. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.
20. Kako, nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).
21. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
22. Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja, i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na da prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1.Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.
23. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.
24. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.
25. U konkretnom slučaju sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 10. lipnja 2019., tražbina tužitelja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, kao i u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno od 14. lipnja 2018. za odredbe o valutnoj klauzuli, pa do podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovanima.
26. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, uslijed čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
27. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tuženik navodi da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi zbog kojih je dozvoljeno stupanje u parnicu u svojstvu umješača ACI i ŠCI, obzirom da sud u obrazloženju prvostupanjske naveo da je ŠC bila sudužnik, a ACI založni dužnik po predmetnom ugovoru o kreditu. Osim toga, prvostupanjski sud se pozvao na odredbu članka 106. ZPP-a gdje je u stavku 1. propisano da se osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može pridružiti toj stranci.
28. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da u presudi uopće nije obrazloženo zašto je odbijen prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da je tražbina prenesena na novog vjerovnika Eos Matrix. Prvostupanjski sud pravilno navodi da je iz priloženog ugovora o cesiji sklopljenog između Addiko Bank d.d. i Eos Matrix d.o.o. vidljivo da je sklopljen dana 25. siječnja 2018., te da je iz pisanog očitovanja vještaka financijsko- knjigovodstvene struke (list 418 spisa) i iskaza vještaka saslušanog na ročištu (list 460 spisa) proizlazi da su sve utvrđene preplate izvršene prije ustupa drugom vjerovniku, odnosno uplate koje je izvršio tužitelj obračunate su i naplaćene od strane tuženika. Nadalje, iz tužbenog zahtjeva je evidentno da se tražbina tužitelja odnosi na razdoblje do 14. siječnja 2012., radi čega pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, posebno imajući u vidu da pravni odnos između tuženika i društva Eos Matrix po navedenom ugovoru o cesiji predstavlja njihov interni odnos i nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
29. Pravilno u žalbi ističe tuženik da trošak postupka u presudi tužitelju i umješaču nije pravilno odmjeren te da se isti ne može ispitati. Naime, ukupno dosuđeni iznosi troška tužitelju i umješačima ne odgovaraju zbroju svih pojedinačno priznatih troškova za pojedine poduzete radnje (sastav podnesaka, zastupanje, trošak vještačenja) pa je odluka o trošku nerazumljiva i ne može se ispitati, radi čega je u odnosu na točku III.,
IV. i V. predmetnu presudu valjalo ukinuti.
29.1. Nadalje, obzirom da su ukinute sve odluke o troškovima postupka iz presude, valjalo je prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuti i rješenje o trošku broj P-1830/2019-71 od 10. svibnja 2024., obzirom da se isto također odnosi na troškove postupka, jer će novom odlukom prvostupanjski sud odlučiti o svim troškovima postupka.
30. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti djelomičnu žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu u točki I. i II. izreke.
31. U odnosu na točku III., IV. i V. izreke prvostupanjska presuda je ukinuta temeljem članka 369. ZPP-a, a rješenje o trošku temeljem članka 368. točka 3. ZPP- a.
32. U nastavku postupka prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o svim zatraženim troškovima. Pritom će imati u vidu vrijednost predmeta spora i troškove koji su zatraženi u troškovnicima tužitelja i umješača, pri čemu ne može prekoračiti zatraženi trošak ukoliko je isti zatražen u iznosu manjem od onog koji je predviđen Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Odluka o trošku mora biti detaljno obrazložena pozivom na relevantne odredbe Tarife i odredbe ZPP-a te zbroj dosuđenih troškova mora biti matematički točan i provjerljiv.
U Karlovcu 16. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Britvec
