1                      Poslovni broj: 23. Kzd-3/2020-140

 

 

                                                                                                                                                      

Poslovni broj: 23. Kzd-3/2020-140

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr. sc. Zorislava Kaleba kao predsjednika vijeća za mladež te sudaca porotnika za mladež Slavice Bamburač i Petra Sustolčića, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P. zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 2. u vezi s člankom 188. stavak 1. i članka 61. Kaznenog zakona („Narodne novine”, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda RH i 105/04; dalje: KZ/97) povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KOz-DO-9/2020 od 20. svibnja 2020. nakon održane nejavne rasprave dana 7. studenog 2023. u prisutnosti Županijske državne odvjetnice za mladež u Sisku Marijane Matijević Pišonić, optuženika D. P., braniteljice optuženika, A. S., odvjetnice u S. te opunomoćenice oštećenice L. V., odvjetnice u K., dana 10. studenoga 2023. objavio je i

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Optuženi D. P. OIB: …, sin J. i K. P. djevojački K., rođen … u B. L., BIH, s prebivalištem u V., državljanin Republike Hrvatske, pismen sa završenom srednjom školom, zanimanje livac - kalupar, umirovljenik s mjesečnom invalidskom mirovinom u iznosu od 162,00 eura, oženjen M. P., otac dvoje punoljetne djece, bez imovine, kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

 

k r i v  j e

 

I. što je:

 

u razdoblju od točno neutvrđenog dana tijekom 2000. do točno neutvrđenog dana i mjeseca tijekom jeseni 2004. u obiteljskim kućama u G. Č. i V., kao očuh djeteta A. M. (sada M., rođene 23. siječnja 1989.), s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu i znajući za njenu dob, u velikom broju navrata, uporabom fizičke snage, najprije ju prisiljavao da svojom rukom dodiruje i drži njegovo spolovilo, govoreći da ne smije nitko znati te se za dobrobit svih njih tajna mora nositi u grob, te ju prisiljavao da u usta uzima njegovo spolovilo, a što je ona unatoč protivljenju i činila, jer ju je vukao za kosu, šamarao i govorio da će nauditi njenoj majci i braći, te je u više navrata ulazio u njenu sobu, dodirivao ju po tijelu pa ju, dok se ona opirala, nasilno skidao i prisiljavao da legne na krevet, nakon čega bi legao na nju, pritisnuo ju na krevet da se ne može opirati i rukom joj zatvarao usta da ne može vrištati te bi ukrućenim spolovilom nasilno prodirao u njenu vaginu,

 

dakle, izvršio nasilni spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom,

 

II. čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa - spolnim odnošajem s djetetom, opisano po članku 192. stavku 2. u svezi članka 188. stavka 1. u svezi članka 61. Kaznenog zakona („Narodne novine”, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda RH i 105/04; dalje: KZ/97), a kažnjivo po članku 192. stavku 2. u vezi članka 61. KZ/97.

 

III. Na temelju članka 192. stavku 2. u vezi članka 61. KZ/97 optuženi D. P. se

o s u đ u j e

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

 

IV. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08) optuženi D. P. se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1. do 6. do 8. ZKP/08 te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

 

                                                                      Obrazloženje:

 

1. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je optužnicu protiv optuženika D. P., poslovni broj: KOz-DO-9/2020 od 20. svibnja 2020., koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: Kovm-2/2020-9 od 14. srpnja 2020. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa - spolnim odnošajem s djetetom, opisano po članku 192. stavku 2. u svezi članka 188. stavka 1. u svezi članka 61. KZ/97.

 

2. Na temelju članka 388. stavak 2. točka 4. ZKP/08 vijeće je prije početka rasprave rješenjem od 20. travnja 2021. isključilo javnost sa cijele rasprave u interesu zaštite osobnog života žrtve A. M. jer su činjenice koje su se utvrđivale i iznosile tijekom rasprave štetne za osobni i obiteljski život žrtve. Sukladno odredbama članka 44. stavak 5. točka 6. ZKP/08 i Direktive 2012/29 EU Europskog parlamenta i vijeća od 25. listopada 2012. oštećenica kao žrtva ima pravo na zaštitu svoje privatnosti i dostojanstva te pravo na zaštitu od sekundarne viktimizacije uslijed vođenja postupka.

 

              3. Optuženik D. P. pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret.

              3.1.Opunomoćnica oštećenice je izjavila kako neće postavljati imovinskopravni zahtjev u ovom postupku.

              4. Tijekom dokaznog postupka vijeće je pročitalo:

- dokumentaciju centra za mlt. A. M. (list 26-42 spisa),

- rješenje Općinskog suda u Gvozdu o dozvoli za sklapanje braka predlagateljici mlt. A. M. od 13. prosinca 2006. i rješenje o stjecanju poslovne sposobnosti od 13. prosinca 2006. (list 51-52 spisa),

- izvješće centra od 14. rujna 2016. upućeno Policijskoj postaji Gvozd (list 74 spisa),

- zapisnike centra od 22. kolovoza 2016., 16. svibnja 2016. i 13. travnja 2016. (list 75-79 spisa),

- bilješku centra od 11. veljače 2016. (list 93 spisa),

- zapisnik centra od 10. veljače 2016. (list 95 spisa),

- medicinsku dokumentaciju bolnice D. I. B. iz P. (list 202-239 spisa),

- dopis škole T. od 2. ožujka 2020. (list 247 spisa),

- dopis škole G. od 3. ožujka 2020. (list 248 spisa),

- presudu Općinskog suda u Sisku broj K-317/05 od 4. svibnja 2006. (list 284-286 spisa) i

- otpusno pismo za optuženika od 29. lipnja 2022., bolničke potvrde od 26. studenoga 2021. list 408 i 29. ožujka 2023. Iist 528. i liječničku potvrdu od 30. lipnja 2022. list 475 spisa.

              4.1. Uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja optuženika D. P. po vještaku psihijatru doc. dr. sc. N. B. iz K. za psihijatriju V. od 22. ožujka 2020. (list 255-269 spisa).

              4.2. Na temelju članka 43. stavak 1. točka 5. ZKP/08 i uz suglasnost stranaka preslušan je CD sa snimkom ispitivanja svjedoka-žrtve A. M. od 8. siječnja 2020. i pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve (list 167-170) i prijepis snimke ispitivanja (list 175-182 spisa).

 

5. Vijeće je nadalje pročitalo iskaze svjedoka saslušanih na raspravi M. C. sa zapisnika od 9. prosinca 2019. (list 152-154) i 19. svibnja 2022. (452), M. P. sa zapisnika od 9. prosinca 2019. (list 148-150) i 19. svibnja 2022. (452-453) i T. P. sa zapisnika od 16. veljače 2023. (list 210-211).

5.1. Uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedokinje M. M. sa zapisnika od 18. prosinca 2019. s lista 160-161, A. M. sa zapisnika od 18. prosinca 2019. s lista 158-159 spisa i svjedoka V. M. sa zapisnika list 163-165 spisa te izvod iz KE i PE za optuženika. Stranke na sve pročitano i preslušano nisu imale primjedbi. Na kraju dokaznog postupka svoju obranu je iznio optuženik.

 

6. Iz iskaza oštećene A. M. ispitane kao svjedoka na dokaznom ročištu 8. siječnja 2020. proizlazi da je bila dijete kad se njena majka udala za optuženika. Najprije su živjeli u kući u P. te se preselili u kuću u Č. Optuženik nije volio njenu braću, a u samom početku nju je tetošio. U kući je u dnevnom boravku bio televizor i dva kreveta gdje je i ona gledala program. Bilo je sve u redu, dok joj se optuženik nije počeo zavlačiti u krevet u boravku kao navodni otac. Nakon nekog vremena joj je počeo stavljati ruku u svoje gaće te joj je stiskao ruku i zahtijevao da ga dira. Imala je deset ili jedanaest godina, ne više, možda i manje, išla je možda šesti ili sedmi razred, ne zna. Odbijala ga je, ali on joj je govorio da to treba tako biti, da je to sve normalno, da se to ne smije govoriti i da o tome ne smije pričati nikome, da se u grob mora nositi. Nedugo potom joj se počeo zavlačiti u sobu koju je imala na katu kuće i u kojoj je bila sama, jer ju nije dijelila sa braćom. Kad joj se zavlačio u sobu, početno je zahtijevao da ga ona dira, te je to bilo samo milovanje, a nakon nekog vremena je zahtijevao da njegovo spolovilo stavlja u svoja usta, vukao ju je za kosu i govorio da to mora i da je to normalno te ju šamarao i govorio da tako ne ide. Bilo joj je muka i povraćala je, a on nije prestajao. To je trajalo jedno vrijeme, opirala se jer joj je to bilo užasno i gadljivo i nije shvaćala zašto to traži od nje uopće. Majke ne bi bilo. Govorio je shvaća li što je tajna, zna li to čuvati, te da ne smije nikome ništa govoriti za dobrobit svih i da će nauditi majci i njenoj braći. Nakon toga je krenulo vrijeme u kojem ju je skidao, "dirao i pipao", da bi joj jedan dan ušao u sobu, "začepio" joj usta da ne viče, skinuo ju i legao na nju. Bio je grub i bilo je bolno. Opirala se, nije joj bilo jasno što joj radi i zašto se penje na nju i zašto ju dira te zašto ne prestaje kad boli. Nije se obazirao na to, ruku joj je držao na ustima, otimala se, ali nije joj dao da se makne i ležao je na njoj. Taj prvi puta je bilo krvi na plahti, on je to maknuo i rekao joj da ne smije nikome reći, da će on sve riješiti i da je to sve normalno. Nakon što je to učinio, rekao joj je da to nikada nitko ne smije saznati i da nikome ne smije reći. Onda je jedno vrijeme stao, ne dugo, i onda nastavio s time, sve češće i češće. Bio je nasilan i agresivan, a svi spolni odnosi bili su nasilni te se opirala koliko se mogla oduprijeti. To se dešavalo prvotno možda jednom mjesečno, a poslije je postalo učestalo, jednom tjedno, pa više puta tjedno i tako se to odvijalo kroz par godina. Na početku, dok je bila mala, nije koristio ništa za zaštitu, a poslije je koristio kondome ili ništa. Na početku je valjda pazio, a poslije kad su preselili u kuću u G. kupovao je "testiće" i silio ju da mokri u čašu te tako provjeravao je li trudna. Kada su preselili u G. nedugo nakon toga je krenula u srednju školu, a nije se nikada nikome pokušala povjeriti. Majci nije mogla reći, jer je odbijala bilo što, što bi joj pokušala reći, jer je vjerovala samo optuženiku. To je iz nekog razloga prestalo nakon što je ona već krenula u drugi razred srednje škole, bio je još možda koji spolni odnos, a poslije tog sve rjeđe. Kad je krenula u treći razred srednje škole, optuženik ju je opet počeo nadgledati, neprestano je bio iza nje, u busu, u školi. Nije to više mogla podnijeti pa se ispisala iz škole i otišla od kuće, jer ga jednostavno nije mogla trpjeti.

6.1. Sa V. M. je bila u vezi od 2005. godine, a upoznavala ga je prije jer se družio s njenim bratom. On ju je našao na cesti te mu je rekla da je u svađi s roditeljima i da se ne želi tamo vraćati. Njemu nikad nije pričala o ovome što joj se dešavalo, jer nije htjela da zna, a on je bio dobar i ostao je dobar. Razvela se od njega jer je htjela da bude slobodan i da živi svoj život, jer je on mladi čovjek te ima veće spolne potrebe nego što mu je ona mogla pružiti. Kad je bila dijete, mislila je da spolni odnos boli pa tako opisuje i događaj u kojem je bila malo dijete kad je vidjela da se pijetao penje na kokoš koja je kokodakala zaključila da to kokoš boli i nagovorila je brata pa su njih dvoje prali kokoš u sapunici. Sve što je doživjela je utjecalo na nju jako traumatično. Sve ju smeta, kad joj se netko udvara, nema normalan odnos, ne voli da se netko šali, da joj nešto lijepo kaže u vezi udvaranja, iako ljudi u biti ne rade ništa loše. Ne voli pričati o seksualnim odnosima. Prošlo je puno godina, osamnaest, dvadeset, ali nikome o tome nije pričala jer to ljudi čudno gledaju i odmah osuđuju i za sve budeš sama kriva. Međutim, išla je prijaviti nakon događaja sa njenim sinom, nakon kojega su ju majka i očuh prijavili da zlostavlja sina. Ispalo je da bi njena djeca trebala provoditi vrijeme sa njenom majkom i optuženikom, a nije željela da ijedno dijete, a posebno ne njeno, bude u blizini optuženika jer je on zao. Sutkinja istrage je utvrdila da je tijekom cijelog iskaza oštećena plakala.  

 

7. Iz iskaza svjedokinje M. P., majke žrtve A. M. i supruga optuženika proizlazi da je 24 godine u braku sa D. P., a A. je imala nekih 6 godina kada se ona udala za D. P.. Od 1996. do 2002. godine živjeli su u kući u D. Č., a nakon toga su preselili u kuću u G., u kojoj i danas žive. S njom su bili osim A. i njen brat blizanac A. i stariji sin A. B. I nju i optuženika je šokiralo to što ga je A. prijavila, a ne zna koji bi bio motiv za prijavu. O tome za što terete njenog supruga je saznala tek kad je njen suprug primio rješenje o provođenju istrage. Ne vjeruje da se to dešavalo, jer je D. stalno bio na terenu jer je u razdoblju od 2002. do 2006. godine radio kao građevinski radnik na izgradnji autoceste u D. Zbog toga nikad nije niti bio kod kuće, eventualno pokoju nedjelju. A. je imala normalan odnos s njim, brinuo se za nju kao i za svoju djecu te su joj, primjerice, kupili mobitel i kad ga druga djeca nisu imala. On joj je pomogao napraviti kuću s njenim suprugom, na nju nikada nije povisio glas niti joj je bilo što nažao učinio te nikada nije primijetila nešto neuobičajeno ili čudno u odnosima između nje i optuženika. Ona nije bila zaposlena te je uvijek bila kod kuće, a optuženik i A. bi rijetko bili sami kod kuće. A. je u to vrijeme imala svega dvije ili tri prijateljice. Da se bilo što dešavalo, A. je sve mogla ispričati njoj ili svojim prijateljicama, ili braći, a sve je mogla prijaviti i policiji, no to nije učinila, a od kuće je otišla kad je bila u 2. razredu srednje škole u T. Misli da je imala 17 godina, te je rekla da odlazi od kuće i da će se udati za V. M., a oni ju nisu izbacili, niti je boravila na ulici. Njen suprug je bolestan zadnjih deset godina jer boluje od PTSP-a i liječio se u P. u više navrata. I ona je s njim imala problema te ga je čak bila prijavila za prijetnju, međutim tu je prijavu povukla zbog djece koja su je nagovorila da to napravi. S A. se sukobila jer ju je prijavila zbog toga što je svog sina M. G. ošamarila i istjerala iz kuće te je došao k njoj, a tada je bio možda u 2. razredu osnovne škole. A. se sukobila s njom i sa sestrom ispred njihove obiteljske kuće te ju čak odgurnula i udarila vratima od auta i ponovno ošamarila svoga sina, pa je ona pozvala policiju. Nakon toga svjedokinja gotovo pet godina nije bila u kontaktu sa njom. No, jednom je u K. srela A. te su kratko popričale, a nakon toga ju je ona nekoliko puta nazvala te je svjedokinja otišla k njoj kući biti sa djecom dok bi ona radila ili bila odsutna.

7.1. U period od 2000. do 2004. sa A. je imala dobre odnose i ona joj se povjeravala ako bi imala kakvih problema. U predmetnom razdoblju, uvijek je netko bio kod kuće ili djeca ili ona. Kuća se sastojala od dnevnog boravka, spavaće sobe, kuhinje i kupaonice u prizemlju te još tri sobe na katu i kupaonice. A. je živjela u sobi na katu, a s njom je bila mlađa polusestra A. A. je bila vesele naravi i družila se sa curama i nisam primijetila nikakve promjene raspoloženja u tom periodu. Optuženik nije imao drukčije ponašanje prema njoj u odnosu na drugu djecu, a kad bi došao s terena svima bi donosio poklone u vidu odjeće ili obuće. Nije nikada primijetila da bi joj kosa bila raščupana niti da bi imala vidljive masnice. Kada je A. došla po unuka bila je prisutna A. One dvije su imale prisan odnos te su imale zajedničku sobu. Kada je A. došla po dijete, odgurnula je nju i A. od vozila i rekla da se one neće petljati između nje i njenog djeteta. Ona inače ima troje djece od kojih jedno s V. M., a dvoje iz druge izvanbračne zajednice.

7.2. Nakon što je njezin unuk došao kod njih, pošto ga je A. istjerala iz kuće, taj događaj je prijavila policiji PP Gvozd. A. je došla prije policije i odvela M. G., a tek poslije je došla policija i od njih uzela izjavu. U periodu od 2000. do 2004. nije radila, već je bila kod kuće, a išla je raditi u polje, dok je optuženik radio na teretnu i dva puta mjesečno je dolazio kući. U tom periodu je s njima je živio u kući njezin sin A. i A. te A. rođena …i T. rođen … Žive u državnoj kući, a djeca su imala svoje sobe. Poslije je razgovarala sa svojom djecom i nitko nije imalo saznanja da bi netko imao seksualno nasilje prema A. ni prema njima.

 

8. Iz iskaza svjedoka V. M. proizlazi da je bivši suprug A. M. te nema nikakvih saznanja o seksualnom zlostavljanju A. od strane njenog očuha D. P.. A. je upoznao još dok je išla je u srednju školu kada je dolazio k njenom bratu A. B. U vezu su stupili sredinom 2005. kada je ona imala oko 16 i pol godina. Tada je još živjela s majkom i očuhom, no koliko se sjeća možda u prosincu 2005. godine dok je radio na terenu u P., nazvala ga je i rekla da nema kuda jer ju je majka istjerala iz kuće i da je na ulici. On se vratio kući i primio ju kod sebe. Tako su počeli zajedno živjeti, a nakon nekog vremena normalizirala je svoje odnose i sa majkom i očuhom, tako da je dolazila k njima i oni k njima kući. U intimne odnose stupili su nešto prije nego je A. došla k njemu u prosincu 2005. godine. A. je ostala trudna i rodila njihovo prvo zajedničko dijete M. G. 21. listopada 2006., pa su se nakon toga i vjenčali. Nije se nikada žalila da bi ju očuh ili bilo tko drugi seksualno zlostavljao, međutim, znala je pričati da je očuh maltretirao fizički i psihički nju i njenog brata A., a na što je majka šutjela i nije to sprječavala. Zbog toga je A. i završio u popravnom domu. Odnosi su se narušili oko nekog kredita kojeg je A. kao jamac morala otplaćivati za očuha. Za vrijeme dok je bio u braku s A., nikada nije bila sklona lažima, izmišljanju niti preuveličavanju nekih događaja. Pitao ju je o tome što se dogodilo te mu je ona rekla da mu nije ranije htjela reći, jer joj je bilo neugodno.

 

9. Iz iskaza svjedoka A. M. proizlazi da je brat A. M., te imaju još jednog brata A. B., jer je majka M. njih troje imala u prvom braku. Nikada nije čuo ništa o tome da bi se dešavalo nekakvo seksualno nasilje očuha nad sestrom A. D. P. je drugi majčin suprug te su sestra i on od stupanja u brak živjeli s njim i majkom. Sjeća se da su živjeli u obiteljskoj kući u G. Č., on i brat su imali svoju sobu, a A. svoju. Od svoje 14. godine tj. od 2003. pa sve do 18. godine boravio je po dječjim domovima, tako da nema nikakvih saznanja o tome što se dešavalo u njegovoj obitelji u tom razdoblju. Očuh se znao ponašati nasilnički prema njemu, te je dobivao batine zbog ocjene ili bez razloga, pa se na nagovor prijatelja prijavio u Dom kako bi uspio završiti školu, što je i učinio. A. očuh nije tukao, a bio je jednako strog prema njima svima, no danas imaju dobar odnos. Očuh i majka jednako su brinuli za njih te misli da su na jednak način dobivali nove stvari, a očuh nikoga nije favorizirao.

 

10. Iz iskaza svjedokinje M. C. proizlazi da je kao socijalna radnica centra u veljači 2016. godine dobila obavijest od policije vezano za navodno nasilje A. M. nad njenim djetetom M. G. M.. Ona i kolegica psihologinja su izašle na teren do njene obiteljske kuće te je razgovarala s njom, a psihologija s djetetom. U razgovoru joj je A. M. ispričala što se zapravo dogodilo te da je ošamarila dijete, a što je prijavila policiji njena majka M. Navela joj je da je u lošim odnosima s majkom i očuhom D. P. te da ona brani djeci da idu u njihovu obiteljsku kuću, dok ne brani druženje majke M. s djecom u njenoj kući. Na njen upit o razlozima za to, ispričala joj je o nasilničkom ponašanju prema njoj dok je živjela u kući s majkom i očuhom. To se manifestiralo od strane oboje na način da ju je majka zlostavljala verbalno, fizički i psihički, a očuh osim toga i seksualno. Navela je da je to seksualno nasilje očuha prema njoj krenulo negdje od njene osme godine te se dešavalo sve dok nije pobjegla od kuće u srednjoj školi. Tijekom razgovora bila je vidno uzrujana i u suzama joj je prepričavala što joj se dogodilo te joj dala do znanja da su se između nje i D. P. dešavali potpuni spolni odnosi. Osim toga joj je predočila da je ona otišla od kuće jer više nije niti mogla podnijeti život s očuhom te se nekoliko dana nalazila na ulici gdje ju je pronašao tadašnji poznanik V. M. te ju odveo svojoj kući. Nakon toga je s A. M. bila u kontaktu u više navrata te je od nje saznala da je zapravo upravo trauma zbog seksualnih odnosa koje je imala sa optuženikom na nju utjecala na način da ona nema nikakvu želju niti potrebu za seksualnim odnosima. Iz tog se razloga razvela od V. M. koji je imao potrebu za time, a u vezu sa starijom osobom B. K. stupila je iz razloga jer on nema takvih potreba.

10.1. Kroz cijeli razgovor koji je vodila s oštećenicom ista je bila vidno uzrujana i na rubu plača. Također joj je kroz suze rekla da je prema njoj bilo seksualnog nasilja od strane očuha, a počelo je od vremena kada je imala 8 godina do 3. razreda srednje škole kada je imala 17 godina. Oštećenica joj je rekla da to ranije nije prijavila zbog straha i srama. Rekla sam joj da će to prijaviti policiji, a oštećenica je to prihvatila. Postupanje je bilo po zahtjevu PP Gvozd, a o tome kakvo je stanje zatekla, podnijela je izvješće te utvrdila da se radi o izdvojenom incidentu, jednom šamaru. Prilikom dolaska na terenski očevid, razgovor nije išao u smjeru da bi nekoga prijavila za seksualno nasilje. Tek na njenu inicijativu, tijekom opisivanja nasilja očuha prema njoj verbalno i fizički, na njezin upit da li je bilo i seksualnog nasilja, ona je tada kroz plač počela govoriti o tome. Tada su imali prvo postupanje u njenoj obitelji u vezi djeteta, a nakon toga su negdje 2018.-2019. imali njenu prijavu za nasilje u obitelji od strane novog partnera.

 

11. Iz iskaza svjedoka T. P. proizlazi da je A. M. (sada M.) njegova polusestra, a on je za predmetni događaj saznao tek kada je njegov otac počeo dolaziti na raspravu na sud. A. je živjela u kući sa njima od prije njegova rođenja 1997. godine pa do 2005. godine. Kao dijete nije primijetio nikakve nedolične odnose niti seksualno uznemiravanje između oštećene i optuženog koji joj je bio očuh. Otac je prema njemu bio blag. A. je inače problematična osoba te je dolazila u sukobe sa svim članovima u kućanstvu. Nije mu poznato da bi otplaćivala kredit za oca, kao jamac. Poznato mu je da je njegova majka M. P. prijavila oštećenicu centru za zanemarivanje djece. Zanemarivanje se odnosilo na to što bi djecu ostavila samu kad je otišla raditi u kafić, a također je dovodila i druge muškarce dok su bila djeca prisutna u kući.

11.1. Sa A. je u dobrim odnosima te se povremeno viđaju i čuju telefonom, a prije dva tjedna je bio kod nje u kući. Ako bi se naljutila na ukućane, a najviše na majku, A. bi znala otići od kuće, pa je ne bi bilo oko mjesec dana, a za to vrijeme bi bila kod V. te bi se u jednom trenutku ponovno vratila. Nije primijetio da bi se optuženik nešto drugačije ponašao prema oštećenoj, čak ju je i branio. A. mu se nije povjerila u vezi toga, a i sada izbjegava razgovarati o toj temi. Pokušao je razgovarati, no ona je odbijala razgovor na tu temu. Po njemu je sve posljedica toga, što joj je majka prigovarala da ne napušta školu i što je otišla živjeti kod V., a nije mogla na majku iskaliti taj svoj gnjev pa je svalila krivnju na očuha. Njegova sestra A. P. i oštećena su prije bile u prisnim odnosima, a koliko zna danas više nisu te ne zna da li se sada čuju i preko mobitela. A. je samovoljno otišla iz kuće te je optuženik nije izbacio.

             

12. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika D. P. po vještaku psihijatru doc. dr. sc. N. B. iz K. za psihijatriju V. proizlazi da je optuženik osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja, kod kojeg je dijagnosticiran poremećaj ličnosti pasivno-agresivnih i emocionalno nestabilnih karakteristika uz depresivni poremećaj. Uvažavajući te ocjene, ali i sve do sada poznate podatke pod kojima je došlo do počinjenja kaznenog djela, vještakinja ocjenjuje da nema elemenata na temelju kojeg bi ispitanikove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom bile smanjene u bilo kojem stupnju. Stoga, nisu ispunjeni uvjeti za preporučivanje bilo koje psihijatrijske mjere sigurnosti. Eventualne dekompenzacije psihičkog stanja, a koje se mogu očekivati s obzirom na situaciju u kojoj se ispitanik nalazi, mogu se tretirati unutar nadležne psihijatrijske službe.

 

13. Iz zapisnika centra od 10. veljače 2016. sastavljenog prilikom očevida na adresi oštećene A. M. u bitnom proizlazi da je A. M. izjavila da ju je optuženik D. P. duži niz godina seksualno zlostavljao.

13.1. Iz podataka škole G. proizlazi da je A. M. tu školu pohađala od 2. studenog 1995. do 23. lipnja 2003., od prvog do osmog razreda: 1. razred - u školskoj godini 1995./1996., 2. razred - u školskoj godini 1996./1997.,3. razred - u školskoj godini 1997./1998., 4. razred - u školskoj godini 1998./1999.,5. razred - u školskoj godini 1999./2000., 6. razred - u školskoj godini 2000./2001., 7. razred - u školskoj godini 2001./2002. i 8. razred - u školskoj godini 2002./2003.

13.2. Iz podataka škole T. proizlazi da je A. M. toj školu pohađala 1. razred - u školskoj godini 2003./2004., te 2. razred - u školskoj godini 2004./2005.,a ispisala se iz škole 26. siječnja 2006.

13.3. Iz rješenja centra od 4. listopada 2004. proizlazi da je brat A. M., tada maloljetni A. M. privremeno smješten u dom Z., po prijedlogu centra od 30. lipnja 2006. jer je isti uslijed zanemarivanja i zlostavljanja izdvojen iz obitelji te je protiv majke i očuha pokrenut postupak zbog kaznenog djela zanemarivanja djeteta od strane D. P. i M. P..

13.4. Iz rješenja Općinskog suda u Gvozdu o dozvoli sklapanja braka i stjecanju poslovne sposobnosti mlt. A. M. proizlazi da je A. M. zatražila sklapanje braka i stjecanje poslovne sposobnosti jer je 21. listopada 2006. rodila dijete u vezi sa V. M..

13.5. Iz dokumentacije bolnice D. I. B. u P. za optuženika proizlazi da je u tretmanu te ustanove od 2009. godine kada je prvi puta hospitaliziran u toj ustanovi 16. lipnja 2009., a u psihijatrijskom ambulantom tretmanu je od rujna 2008. godine sa dijagnozama povratno depresivnog poremećaja, anksiozno depresivnog poremećaja i elementima PTSP-a. Razdražljiv je, niske tolerancije prema frustracijama te ima povremene agresivne ispade prema ukućanima, dok je u toj ustanovi hospitaliziran u više navrata, a zadnja hospitalizacija je bila od 7. kolovoza do 2. rujna 2019. Iz medicinske dokumentacije proizlazi i da je sklon samoozljeđivanju te je povremeno u prošlosti imao suicidalne misli.

 

14. U svojoj obrani optuženi D. P. je naveo da je M. P. upoznao 1996., a vjenčali su se 1977. godine. Imala je troje djece i to: A. i A. M., koji su blizanci i A. B.. S njom je imao dvoje djece T. i A. P.. Poriče da bi sa A. M. imao bilo kakve seksualne odnose jer je odgojen patrijarhalno. Odgojili su ga baka i djed jer ga je majka rodila izvanbračno, a majka je radila. 1976. se udala te je očuh znao majku i njega fizički zlostavljati do njegove 15 godine, osobito kada bi došao pijan. Zato mu ne pada na pamet da bi učinio takvo nešto i nema riječi za to. Od 2000. do 2002. živjeli su u G. Č. u kući koja mu je dana na korištenje, a od 2002. žive u državnoj kući u V., gdje i sada borave, a u obje kuće A. je imala svoju sobu.

14.1. Oštećena je bila svojeglava te je znala često plakati kad bi joj nešto došlo te bi otišla u svoju sobu. Za jednu Novu godinu nije htjela biti s njima. Često je bio na terenu te je radio na pruzi i autocesti, a kući bi dolazio subotom te bi samo prespavao i otišao na teren u nedjelju poslijepodne. Supruga i djeca su mu oslonac, osobito sada kada je lošeg zdravlja, jer imam apneju. Poriče da bi bio fizički nasilan prema A. M., iako je zbog toga osuđen na Općinskom sudu te je priznao djelo. Navodi da svake godine završi u Popovači te ostane tamo oko mjesec dana. Liječi se zbog PTSP, poremećaja osobnosti i teške depresije i post traumatskog stresa, a dnevno pije 23 tablete.

14.2. Jednog dana 2016. godine kada je došao kući vidio je da se događa nešto neobično. Primijetio je da supruga i kćer A. nešto kriju od njega. Rekle su mu da je njegov unuk M. G., Andrein sin, došao kod njih u kuću, pokisao i uplakan, crvena lica od šamara te nisu znale o čemu se radi, a unuk je rekao da ga je mama A. istjerala iz kuće. Supruga i A. su o tome obavijestile centar. Rekle su mu da je po M. G. došla A. i rekla im "Ne možete mi ništa, ja imam zaštitu i mogu raditi šta hoću!". Poslije je saznao da je ona u vezi s čovjekom čija kćer radi u policiji. A. je radila u kafiću, kao i danas, te je znala M. G. u dobi od 10 godina ostavljati samog doma. Čak su njegova djeca znala dolaziti k njoj kući i čuvati M. G. i od njene kuće ići u školu. Njegova supruga je rekla socijalnoj radnici da A. ostavlja dijete samo, no ona nije reagirala. Ubrzo nakon toga, A. je protiv njega podnijela kaznenu prijavu za predmetno djelo. O svojoj djeci se brinuo koliko je mogao i u okviru financijskih mogućnosti, dok s unucima nije u kontaktu jer A. to ne dozvoljava. Nikada nije prekršio mjeru zabrane približavanja, a A. živi na udaljenosti 3 km od njega. Događaj mu je nanio hrpu srama i boli, te zbog toga ne spava i mora piti po 6 normabela na dan.

14.3. Dodaje da je čuvao unuka M. G. sve dok A. nije ponovo ostala u drugom stanju, a ista ima troje djece s tri različita čovjeka. To bi doveo u vezi s time da je navela kako je zbog njega zamrzila muškarce. Tada je radio kao pružni radnik i podizao teške terete te je imao jake ruke i da je kojim slučajem udario na njoj bi bile vidljive ozljede. S drugom djecom je u vrlo dobrim odnosima. U periodu od 2000. do 2004. nije bio nasamo sa A., a u kući ih je bilo 7-ero od čega 5-ero djece. U tom periodu djeca su bila pažena pod prismotrom ravnateljice u školi. Također ga je ravnateljica znala zvati da A. poslije škole nije došao kući, a A. bi došla. Psihijatrijski se liječi već više od 15 godina.

14.4. Navodi da mu ne bi palo na pamet da počini to što mu se stavlja na teret. Poriče da je imao bilo kakve seksualne odnose sa oštećenom, a najčešće bi doma došao umoran s terena te ni sa ženom ne bi imao odnose.

 

15. Iz provedenih dokaza tijekom postupka nije sporno da je oštećenica u vrijeme događaja bila dijete u dobi od 11 do 15 godine, da je optuženik bio njezin očuh, da je imala u kući svoju sobu te je da je živjela u zajedničkom kućanstvu sa optuženikom, svojom majkom, dvoje braće te sa polubratom i polusestrom.

15.1. Kao sporno pitanje bilo je potrebno utvrditi da li je optuženik nad oštećenom koja je bila u dječjoj dobi izvršio nasilni spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju.

 

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka analizirajući izvedene dokaze, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, vijeće je utvrdilo da je optuženi D. P. počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, a što proizlazi iz prikupljenih dokaza, posebice iskaza svjedoka oštećene A. M. iz kojeg proizlazi da je optuženik A. M. (ranije M.) seksualno zlostavljao dok je bila dijete, na način da ju je dok je bila u dobi od najviše 11 godina najprije prisiljavao da mu dodiruje spolovilo, nakon toga ju je uporabom sile, čupajući ju za kosu i šamarajući ju, prisiljavao da njegovo spolovilo uzima u usta i oralno ga zadovolji, da bi potom krenuo sa nasilnim potpunim spolnim odnošajima kojima se ona kao dijete nije mogla oduprijeti, na koje ju je prisiljavao fizičkim i psihičkim nasiljem te prijetnjama. Nasilni spolni odnošaji su trajali i nakon što je ona napunila 14 godina, pa sve do jeseni 2004. godine kad je krenula u 2. razred srednje škole.

 

17. U odnosu na inkriminirano vremensko razdoblje, a s obzirom da je od prestanka inkriminiranog postupanja optuženika prema oštećenici proteklo više od 15 godina, a u kritičnom razdoblju bila je dijete (rođena 23. siječnja 1989.), logično je da se oštećenica zbog proteka vremena ne može jasno vremenski odrediti na način da zna točno vrijeme kada je optuženik započeo, a kada prestao sa seksualnim zlostavljanjem na njenu štetu. Međutim, u odnosu na početak protupravnog postupanja, kako oštećenica navodi da je bila u dobi od 10 ili 11 godina (dakle 2000. godine) odnosno da je išla u 6 ili 7 razred (dakle u školskoj godini 2000./2001.) te da je to bilo u kući Č. u kojoj su bili od 1996. do 2002., to je povezivanjem navedenih podataka za zaključiti da je inkriminirano postupanje trajalo najmanje od 2000. godine. Isto tako, s obzirom da oštećenica navodi da je optuženik sa njom održavao nasilne spolne odnose još jedno vrijeme nakon što je krenula u drugi razred srednje škole, a u koji je prema podacima od škole krenula 2004., jasno je moguće odrediti razdoblje do kada je trajalo inkriminirano postupanje optuženika, to jest do jeseni 2004. godine.

 

18. Stoga, dokazi izvedeni tijekom rasprave upućuju da je optuženi D. P., kao očuh djeteta A. M. (sada M., rođene …), s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu i znajući za njenu dob, u razdoblju od točno neutvrđenog dana tijekom 2000. do točno neutvrđenog dana i mjeseca tijekom jeseni 2004. u obiteljskim kućama u G. Č. i V., u velikom broju navrata, fizički ju prisiljavao da svojom rukom dodiruje i drži njegovo spolovilo, govoreći da ne smije nitko znati te se za dobrobit svih njih tajna mora nositi u grob, te ju prisiljavao da u usta uzima njegovo spolovilo, a što je ona unatoč protivljenju i činila, jer ju je vukao za kosu, šamarao i govorio da će nauditi njenoj majci i braći, te je u više navrata ulazio u njenu sobu, dodirivao ju po tijelu pa ju, dok se ona opirala, nasilno skidao i prisiljavao da legne na krevet, nakon čega bi legao na nju, pritisnuo ju na krevet da se ne može opirati i rukom joj zatvarao usta da ne može vrištati te bi ukrućenim spolovilom nasilno prodirao u njenu vaginu, a što je oštećenicu, kao dijete kroz dugo razdoblje stavilo u težak položaj i nesporno utjecalo na njen normalan psihofizički razvoj i cijeli njen današnji život.

 

19. Zaključak vijeća da je optuženik postupio upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude proizlazi iz personalnih i materijalnih dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka, naročito iskaza oštećene A. M. te iskaza svjedokinje M. C., kao i materijalne dokumentacije u spisu, dok optuženikovo poricanje spolnog zlostavljanja oštećenice smatram usmjerenim u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti. Naime, u svojoj obrani optuženik se prije svega koncentrirao na osobna svojstva oštećenice i pokušaj da pred ovim vijećem sebe prikaže u socijalno poželjnom svjetlu. Tako višekratno ukazuje na činjenicu da oštećenica ima djecu sa različitim muškarcima, a što nema nikakve veze s ovim postupkom, već ju samo pokušava difamirati. Isto tako, njegovi navodi o tome da ima rođake na visokim pozicijama u crkvenoj hijerarhiji nesporno nisu relevantni za ocjenu o postojanju kaznene odgovornosti niti mogu dati ikakav temelj za ocjenu o ličnosti optuženika.

19.1. Nadalje, osim seksualnog zlostavljanja, optuženik poriče i da bi ikada tjelesno zlostavio A. M. te bilo koga od petero djece sa kojima je živio u kućanstvu u inkriminirano vrijeme, iako iz iskaz svjedoka A. M. i dokumentacije u spisu proizlazi da je zlostavljanja nesporno bilo, upravo kroz dio inkriminiranog razdoblja. Tako, optuženik navodi da oštećenicu nije tukao i da bi zbog njegove fizičke građe u suprotnom bilo na njoj ozljeda, međutim, ona nije niti navela da je zadobila vidljive ozljede, a iz iskaza A. M. kojeg je optuženik također kao dijete zlostavljao u inkriminiranom razdoblju, kao i iz spomenute presude razvidno je da do tog postupka nije došlo tako što bi ozljede primijetio netko u školi, već na inicijativu tog svjedoka.

 

20. Iz iskaza oštećenice A. M. proizlazi da ju je optuženik seksualno zlostavljao dok je bila dijete, na način da ju je dok je bila u dobi od najviše 11 godina najprije prisiljavao da mu dodiruje spolovilo, nakon toga ju je uporabom sile, čupajući ju za kosu i šamarajući ju, prisiljavao da njegovo spolovilo uzima u usta i oralno ga zadovolji, da bi potom krenuo sa nasilnim potpunim spolnim odnošajima kojima se ona kao dijete nije mogla oduprijeti, na koje ju je prisiljavao fizičkim i psihičkim nasiljem te prijetnjama. Nasilni spolni odnošaji su trajali i nakon što je ona napunila 14 godina, pa sve do jeseni 2004. godine kad je krenula u 2. razred srednje škole.

 

21. Da je iskaz oštećenice A. M. istinit i vjerodostojan proizlazi iz činjenice da je jasan i logičan, bez nerazjašnjenih detalja, dok ga ostali izvedeni dokazi nisu pobili. Unatoč velikom proteku vremena, iz tog iskaza i načina na koji je iznesen, proizlaze detalji koji ukazuju da je riječ o proživljenom nasilju, a ne o "naučenom" tj. izmišljenom iskazu kako to neutemeljeno implicira optuženik. Oštećenica je opisala detalje koje je teško izmisliti - krevet u dnevnom boravku i postupno uvođenje nje kao djeteta u sferu seksualnosti od strane optuženika, najprije prisiljavanje da optuženiku dodiruje i u ruku uzima spolovilo, pa nagon na povraćanje dok ju je optuženik prisiljavao da ga oralno zadovolji, povlačenje za kosu da uzme njegovo spolovilo u usta te šamari jer "to ne radi dobro", mokrenje u čašu i "testići" za trudnoću, bol i krv nakon prvog nasilnog spolnog odnosa, kao i da je zbog onog što joj se dešavalo u dječjoj dobi vjerovala da spolni odnos boli svakoga, pa i životinje, ali problemi na emotivnom i seksualnom planu u odrasloj dobi.

21.1. Pri tome, na emocionalne i psihičke traume A. M. ukazuje i način na koji je potreseno i plačući iznijela svoj iskaz na dokaznom ročištu, a što potvrđuje u svom iskazu i svjedokinja M. C., socijalna radnica kojoj je prvoj ispričala o doživljenom. Naime, činjenica je da ostali ispitani svjedoci nemaju posrednih ni neposrednih saznanja o inkriminiranom postupanju optuženika jer im oštećenica o proživljenom zlostavljanju nikada nije pričala, ali je o proživljenom seksualnom zlostavljanju 2016. godine ispričala socijalnoj radnici M. C. Dijelovi iskaza svjedokinje C. o posrednim saznanjima dobivenim od oštećenice su u bitnim detaljima suglasni iskazu oštećenice danom na dokaznom ročištu.

21.2. Oštećenica je u svom iskazu pojasnila i dala jasne razloge zašto se o inkriminiranom postupanju očuha nije povjerila ni majci M. P., naime, navela je da je majka oduvijek vjerovala samo optuženiku, a to proizlazi i iz iskaza M. P. Osim toga, iznijela je i da je motiv za prijavu 2016. bila činjenica što je ona nakon incidenta sa sinom te njenom majkom i optuženikom, željela spriječiti kontakt i druženje optuženika sa svojom djecom. Njen iskaz potvrđuje i materijalna dokumentacija u spisu, posebno zabilješka centra o razgovoru sa njenim sinom M. G., koji u razgovoru sa djelatnicima centra navodi da njegova majka nije u dobrim odnosima sa bakom zbog bakinog muža, dakle optuženika ali i iskaz svjedokinje socijalne radnice M. C.

 

22. Nasuprot detaljnom, logičnom i životnom iskazu oštećenice te materijalnoj dokumentaciji, iskaze svjedoka M. i T. P., supruge i sina optuženika vijeće je smatralo pristranima i usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti od optuženika, posebno iz razloga što su suprotni ostalim izvedenim dokazima i očito prije svega usmjereni ka pokušaju da se dovede u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice.

22.1. Iskaz svjedokinje M. P., majke oštećene i supruge optuženika ovo vijeće je smatralo neuvjerljivim i usmjerenim izbjegavanju kaznene odgovornosti njenog supruga, a koji je u većem djelu proturječan sam sebi i iskazu oštećene, ali i iskazu njenog sina, svjedoka A. M. i materijalnoj dokumentaciji u spisu. Naime, jasno je da ona prije svega pokušava zaštititi optuženika, kao svog supruga i pokušava stvoriti sliku o sasvim prosječnoj obitelji koju je zasnovala sa optuženikom te urednim obiteljskim odnosima. Tako tvrdi da je od 2002. godine kada su po njenom iskazu preselili u kuću u G., optuženik radio na terenu i nikada nije bio kod kuće, da je dolazio samo vikendom i nikada A. ne bi bila sama s njime kod kuće te ističe korektan odnos optuženika prema njenoj i svojoj djeci i šokiranost prijavom koju je podnijela njena kćer. No, isto tako ističe i da se optuženik tijekom 2019. nalazio u istražnom zatvoru zbog prijetnji na njenu štetu. Iako iz iskaza svjedokinje P. proizlazi da je oštećena otišla od kuće radi udaje za V. M., iz iskaza oštećene proizlazi da je od kuće otišla jer više nije mogla izdržati život u istoj kući s optuženikom, a s V. M. se vjenčala tek u jesen 2006. godine nakon što je rodila dijete. Isto tako, iako nema neposrednih saznanja o inkriminiranom postupanju optuženika, svjedok M. potvrđuje navode oštećene da je samo ona u kući u Č. imala svoju sobu, a što ukazuje i da ju je optuženik imao priliku nalaziti nasamo i zlostavljati u toj sobi.

 

23. Svjedok T. P. se zbog dobi u kojoj je bio u inkriminiranom razdoblju teško može sjećati da bi A. M. nakon što bi se naljutila na ukućane odlazila oko mjesec dana kod V. M., a onda se vratila u kućanstvo optuženika, posebno jer nitko drugi, čak ni njena majka M. P., nije iznijela da bi se ikada vratila nakon odlaska od kuće k V. M. Međutim, iz načina na koji on, kao uostalom i njegova majka i optuženik, polusestru A. M. prikazuje kao problematičnu osobu, koja je dovodila i druge muškarce u kuću dok su djeca bila u kući, jasno proizlazi da je jedini motiv tog svjedoka difamacija oštećenice, pokušaj da ju se pred ovim sudskim vijećem prikaže nevjerodostojnom, lošom i zapravo promiskuitetnom osobom.

 

24. I. nema neposrednih saznanja o inkriminiranom postupanju optuženika, protivno navodima optuženika i svjedokinje M. P., svjedok A. M. potvrđuje navode oštećenice da je samo ona u kući u Č. imala svoju sobu u kojoj je bila sama, a što ukazuje i da ju je optuženik imao priliku nalaziti nasamo i zlostavljati u toj sobi.

 

25. Vijeće također psihijatrijski nalaz vještaka u cijelosti prihvaća kao dan od stručne osobe po pravilu struke i to na temelju pregleda optuženika i uvida u medicinsku dokumentaciju od strane vještaka, a na koji stranke nisu imale primjedbi.

 

26. Analizirajući izvedene dokaze vijeće je smatralo kako iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je optuženik počinio produljeno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, dok je njegovo poricanje vijeće smatralo neuvjerljivim i nelogičnom te usmjerenim u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti. nasuprot tome oštećenica je o događaju dosljedno iskazivala te označila približno vremensko razdoblje kada se zlostavljanje događalo.

 

Postojanje pravnog kontinuiteta kaznenog djela

 

27. S obzirom da je inkriminirano postupanje za koje se tereti optuženog D. P. počinjeno u razdoblju od 2000. do 2004. godine, dok je na snazi bio Kazneni zakon/97, dok je 1. siječnja 2013. na snagu stupio Kazneni zakon koji je kasnije više puta mijenjan u odnosu na predmetno kazneno djelo (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje: KZ/11), valjalo je ispitati postojanje pravnog kontinuiteta i primjenu odredbe članka 3. KZ/11.

 

28. Člankom 89. stavcima 9. i 10. tada važećeg KZ/97 propisano je da je dijete osoba koja nije navršila 14 godina, a maloljetna osoba je osoba koja nije navršila 18 godina, dok je člankom 87. stavkom 7. KZ/11 propisano da je dijete osoba koja nije navršila 18 godina života. Zato je, imajući u vidu odredbe KZ/97, postupanje optuženika moguće pravno razdvojiti na razdoblje u kojem je oštećena bila dijete, dakle od 2000. do 23. siječnja 2003., a zatim na razdoblje u kojem je ona bila maloljetna osoba, od 24. siječnja 2003. do točno neutvrđenog dana i mjeseca u jesen 2004. Stoga se kriminalna djelatnost koja je poduzimana dok je oštećena bila dijete prije navršene četrnaeste godine života, može pravno okvalificirati kao kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 2. KZ/97, a kriminalna djelatnost poduzimana za vrijeme dok je oštećena bila maloljetna osoba nakon navršene četrnaeste godine života, može pravno okvalificirati kao kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavka 1. i 4. KZ/97-00 („Narodne novine“, broj 129/2000, koje je na bilo snazi od 22. prosinca 2000.).

 

29. U odnosu na kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 2. KZ/97, za to je kazneno djelo bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine (odnosno člankom 53. stavkom 1. propisana je opća gornja granica kazne zatvora u trajanju od petnaest godina). To kazneno djelo ima pravni kontinuitet u teškom kaznenom djelu spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11 za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina (odnosno člankom 44. stavkom 1. propisana je opća gornja granica kazne zatvora u trajanju od dvadeset godina). Dakle, za to kazneno djelo KZ/11 propisana je stroža granica kazne od kazne propisane za kazneno djelo iz članka 192. stavka 2. KZ/97.

29.1. U odnosu na kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavka 1. i 4. KZ/97, koje obuhvaća razdoblje maloljetnosti oštećene, od njene 14. do iza 15. godine života, isto bi valjalo razdvojiti na razdoblje od 24. siječnja 2003. do 23. siječnja 2004. (kada je oštećena napunila 15 godina) te bi nalazilo pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11. Budući je za kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavak 1. i 4. KZ/97 bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri do petnaest godina i za to kazneno djelo se ukazuje blažim KZ/97. Nadalje, razdoblje od 24. siječnja 2004. (kada je oštećena napunila 15 godina) nalazilo bi pravni kontinuitet u teškom kaznenom djelu protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavka 2. KZ/11 za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 do 15 godina, dakle, kao i za kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavak 1. i 4. KZ/97.

 

Primjena blažeg kaznenog zakona

 

30. U pitanju ocjene koji je zakon blaži za optuženika, osim usporedbe prema zapriječenim kaznama, treba imati u vidu da je optuženik u razdoblju od 2000. do 2004. godine kontinuirano obavljao veći broj kaznenopravnih radnji kaznenih djela iste vrste, u istom svojstvu, na isti način, u istom prostoru, prema istoj žrtvi, oštećenoj A. M., sve to vremenskom razdoblju od 11. do 15. godine života oštećene i sve sa istim ciljem - zadovoljenjem svog spolnog nagona. Takvim postupanjem su ostvareni uvjeti da se na njegovu kriminalnu djelatnost primjeni odredba članka 61. KZ/97 i sve radnje pravno označe kao jedno produljeno kazneno djelo iz članka 192. stavka 2. KZ/97 (tako i odluka VSRH I Kž-378/2014. od 4. rujna 2014.), dok bi primjenom odredbe članka 52. stavka 2. KZ/11 tj. novog KZ-a počinitelja trebalo teretiti za stjecaj više kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11, odnosno za stjecaj više kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavka 2. KZ/11, jer je kod kaznenih djela koja predstavljaju napad na spolne slobode isključena primjena instituta produljenog kaznenog djela.

30.1. Slijedom navedenog, jasno je da novi KZ/11 u ovom slučaju ne bi bio blaži za optuženika jer bi se na istog primijenile odredbe o stjecaju kaznenih djela, dok članak 61. KZ/97 u konkretnom slučaju dozvoljava primjenu instituta jednog produljenog kaznenog djela.

30.2. Stoga, s obzirom na činjenicu da je tada važeći KZ/97 za kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa dozvoljavao primjenu instituta produljenog djela te je za kazneno djelo iz članka 192. stavka 2. propisivao blažu kaznu od kaznenog djela u kojem to djelo nalazi pravni kontinuitet, u novom KZ/11 to se KZ/97, kao važeći zakon tempore criminis, ukazuje blažim za optuženika, a s tim da na optuženika nije bilo moguće izreći kaznu strožu od 15 godina koja je kao maksimalna kazna propisana za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. KZ711.

 

U odnosu na zakonska obilježja djela i oblik krivnje optuženika

 

31. Optuženi D. P. je u trenutku kad je započeo sa seksualnim zlostavljanjem djeteta A. bio svjestan njene dobi, budući da iz iskaza svjedokinje M. P. proizlazi da je u braku s optuženikom od 6.- te godine života oštećene te su od tada živjeli i u zajedničkom kućanstvu. Pri tome iz iskaza oštećene proizlazi da ju je u tom prvom razdoblju optuženik tetošio i poput oca k njoj ulazio u krevet u boravku, pa je očito da je bio svjestan dobi oštećenog djeteta i njome manipulirao, ponašajući se lijepo prema njoj i kupujući joj primjerice mobitel kad ga druga djeca nisu ni imala (kako to navodi njena majka), očito kako bi ju pripremio i privolio na daljnje radnje usmjerene zadovoljenju njegove pohote.

31.1. Budući da iz iskaza žrtve A. M. proizlazi nasilno prodiranje spolnim organom u usta oštećenog djeteta, tj. penetracija dijelom tijela u usta oštećenog djeteta, takve penetracije predstavljaju radnje koje grubo zadiru u sferu seksualnosti druge osobe, a služe za zadovoljavanje spolnog nagona počinitelja. Stoga se uvlačenje muškog spolovila u usta ovdje oštećenog djeteta smatra spolnim radnjama koje su izjednačene sa spolnim odnošajem, a što su radnje kojima se ostvaruju zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 192. KZ/97, koji je bio na snazi u inkriminiranom razdoblju. Osim toga, nasilno prodiranje spolovilom u vaginu oštećene, uz primjenu grube fizičke sile dok oštećena trpi bol, predstavlja nasilni spolni odnošaj koji služi zadovoljavanju spolnog nagona počinitelja, a što je također, ovisno o dobi žrtve, u inkriminiranom razdoblju propisano člankom 192. i člankom 188. KZ/97.

 

32. Optuženik je bio svjestan zabranjenosti svog djela i dobi djeteta odnosno da je izvršio nasilni spolni odnošaj i s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom i htio počinjenje djela kao takvo i svoje svoje, a kako su u ponašanju optuženika utvrđena sva bitna obilježja inkriminiranog mu produljenog kaznenog djela - spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavku 2. u svezi članka 188. stavka 1. u svezi članka 61. KZ/97, a da pritom nije utvrđena niti jedna činjenica koja bi dovela u pitanje njegovu neubrojivost, vijeće ga je kao kazneno odgovornog proglasio krivim za produljeno kazneno djelo koje mu se stavljena na teret.

 

U odnosu na kaznenopravnu sankciju

 

33. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti optuženika vijeće se rukovodilo općim pravilima o izricanju iste te je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, visine zapriječene kazne cijenilo sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja kaznenog djela, njegov prijašnji život te odnos prema žrtvi.

33.1. Stoga je vijeće optuženiku prilikom donošenja odluke o visini kazne zatvora kao otegotne okolnosti cijenilo visok stupanj kriminalne volje s obzirom na naročitu upornost u činjenju kaznenih djela kroz duže vrijeme prema istoj mlt. žrtvi koristeći obiteljsku situaciju i intenzitet ugrožavanja zaštićenog dobra te moguće posljedice koje bi žrtva mogla imati zbog njegovog ponašanja. Kao olakotne okolnosti vijeće je uzelo u obzir njegovo zdravstveno stanje na temelju medicinske dokumentacije iz spisa, kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost te činjenicu da je od događaja proteklo skoro 20 godina u kojem razdoblju nije počinio nova kaznena djela, što je vijeće cijenilo kao život počinitelja nakon počinjenja djela. S obzirom da je za kazneno djelo iz članka 192. stavka 2. u vezi članka 61. KZ/97. u vrijeme počinjenja djela bila propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina vijeće je, uzevši u obzir prethodno navedene okolnosti optuženika osudilo na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

 

34. Vijeće je smatralo da će izrečena kaznena sankcija u cijelosti biti primjerena stupnju kaznene odgovornosti optuženika i težini počinjenih djela, te će se istom postići svrha kažnjavanja kako u pogledu opće i posebne prevencije te individualizacije u kažnjavanju i time pozitivno utjecati na optuženika a i druge osobe da ne čine takva kaznena djela. Optuženik će imati dovoljno vremena na izdržavanju kazne da razmisli, preispita i shvati štetnost svog ponašanja.

 

U odnosu na troškove postupka

 

              35. Vijeće je optuženika oslobodilo plaćanja troškova kaznenog postupka s obzirom da je u invalidskoj mirovini koju prima u visini od 162,00 eura te nema dugih primanja ni imovine, pa bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bila ugrožena njegova egzistencija.

 

 

U Sisku 10. studenoga 2023.

 

 

Predsjednik vijeća za mladež

mr. sc. Zorislav Kaleb, v.r.