Poslovni broj : 86 Ovr-1687/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba Opatija

Opatija, M.Tita 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Z A K L J U Č A K

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, po nacrtu više sudske savjetnice Aleksandre Rezg Brown, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Credo banka d.d. u stečaju, OIB: 94141384086, Split, Bihaćka 2, zastupana po stečajnoj upraviteljici Ankici Čenić, protiv ovršenika JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Ani Vičević – Gračanin, odvjetnici iz Čavli odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 16. travnja 2025. godine

z a k l j u č i o  j e

I - Ovršenik se upućuje da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zbog razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 11 Ovršnog zakona.

r i j e š i o  j e

II - Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnom naplatom od 28. studenog 2024.godine temeljem bjanko zadužnice od 13. siječnja 2011. godine.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 16. prosinca 2024. godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem je naveo da je primio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem bjanko zadužnice OV-157/11 ovjerene 13. siječnja 2011. godine. Nadalje, da je ovrhovoditelj 23. listopada 2024. godine podnio Agenciji zahtjev za naplatu tražbine.

Ovršenik ističe prigovor apsolutne zastare navodeći kako potraživanje utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom ili solemniziranom ispravom zastarjeva za 10 godina, a predmetna bjanko zadužnica da je ovjerena prije gotovo 14 godina, stoga da je nastupila zastara i nije moguće izvršiti prisilnu ili izravnu naplatu.

2. U odgovoru na prijedlog, ovrhovoditelj je naveo da je predmetna bjanko zadužnica solemnizirana 13. siječnja 2011. godine te se na nju u smislu odredbe čl. 133 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, međutim da sukladno odredbi čl. 215 st. 1 ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom nije što drugo propisano, a da je tražbina po predmetnom ugovoru o dugoročnom kreditu njegovim raskidom dospjela u cijelosti na naplatu 14. ožujka 2012. godine. Nadalje, da je ovrhovoditelj temeljem bjanko zadužnice prvi put podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 20. veljače 2012. godine, te je bjanko zadužnica bila evidentirana u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje do dana 02. travnja 2015. godine. Nastavno, dana 28. ožujka 2012. podnio je Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu dospjelog iznosa tražbine te je predmetna bjanko zadužnica bila evidentirana u očevidniku do 02. ožujka 2022. kada je temeljem čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (ZPONS) Financijska agencija prestala postupati po istoj obvezi budući se tražbina nije naplatila u roku od 3 godine od dana njenog podnošenja na naplatu. Ovrhovoditelj je temeljem iste bjanko zadužnice podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 27. listopada 2014. godine te je bila evidentirana u očevidniku do 07. kolovoza 2018. kada je temeljem čl. 12 ZPONOS-a FINA prestala postupati po istoj osnovi, pa je 28. studenog 2024. godine ovrhovoditelj ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu te se bjanko zadužnica trenutno nalazi evidentirana u očevidniku. Slijedom iznijetog ovrhovoditelj ističe da je prijedlog ovršenika u cijelosti neosnovan u odnosu na proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim.

3.Odredba čl. 210 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje OZ-a) propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50 i 53 OZ-a). Ispravu iz čl. 209 st. 1 OZ-a, pored drugih, čini i bjanko zadužnica, u kom slučaju Agencija postupa kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

4.Ovršenik je ovdje podnio prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, pa se dakle primjenjuju odredbe Ovršnog zakona kao po žalbi protiv rješenja o ovrsi u smislu odredbe čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 50 OZ-a.

5.Zadužnica je privatna isprava potvrđena od strane javnog bilježnika, u kojoj dužnik daje svoju suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene njegovi svi ili samo određeni računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se sredstva s tih računa, u skladu s izjavom dužnika, isplate izravno vjerovniku. Radi se o zadužnici koja je solemnizirana kod javne bilježnice Jadranke Borčić i Olge Sokolić – Ožbolt dana 13. siječnja 2011. godine pod brojem OV-157/11, što znači da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama te po sadržaju propisima javnobilježničkog akta. Izdaje se u jednom primjerku, ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i ima učinak rješenja o ovrsi kojom se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja te koja se dostavlja FINI na provedbu sukladno odredbi čl. 215 st. 1 OZ-a s učincima dostave sudskog rješenja o ovrsi. Slijedom navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj osnovano mogao osnovom zadužnice kao ovršne isprave podnijeti zahtjev FINI za izravnu naplatu. Međutim, ovršenik ističe da je nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od 10 godina, što bi odgovaralo razlozima iz čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a. Osnovanost navedenih činjenica sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ- a, a o spornim pravnim pitanjima se ne može odlučiti u ovršnom postupku.

6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u zaključku, te se ovršenik upućuje na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 OZ-a.

7. Naime, prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan. Odredba čl. 65 st. 1 OZ-a propisuje da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Kako je na ovršeniku teret dokaza glede ispunjenja pretpostavki za odgodu ovrhe i utvrđivanja vjerojatnosti nastanka teško nadoknadive štete odnosno nenadoknadive štete, za što isti nije dao sudu konkretne razloge, to je valjalo odbiti prijedlog za odgodu ovrhe u toč. II izreke zbog nepostojanja kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe, odnosno jedne iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, kao ni druge koji se tiču vjerojatnosti nastanka nenadoknadive/teško nadoknadive štete.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u zaključku i izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 16. travnja 2025. godine

S u d a c :

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopuštena žalba.

DNA:

1. Pun ovrhovoditelja

2. Pun ovršenika