REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Poslovni broj: P-27/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja UL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po punomoćniku ĐL, odvjetniku u [adresa], protiv I-tuženika Repuublike Hrvatske, zastupane po ODO U SPLITU, Stalna sluzžba u Makarskoj, II-tuženice ML pok ĐL, III- tuženika U, IV-tuženika ČL, V-tuženika BL ž. Đ, VI-tuženice EL ud. M, VII-tuženika ČL pok M, VIII- tuženice AL ž. ĐL, IX-tuženice GL ž. Č, X-tuženice TL ud. B, te XI-tuženika ZL, tuženici od II-XI zastupani po privremenom zastupniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zastupnika po zakonu I-tuženice Snježane Juroš, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, 16. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj UL vlasnik nekretnina, i to:
a) d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 1469 m2 upisana u IV zk tijelo ZU 133 KO [katastarska općina] i prikazana u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Gorana Kukavice od 18.02.2025., koji čini sastavni dio ove presude, između točaka A-B-C-D-E-H-I-J-K-L-M-A i b) d. č. zem. [katastarska čestica] pov. 895 m2 upisana u ZU 2484 KO [katastarska općina] i prikazana u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Gorana Kukavice od 18.02.2025., koji čini sastavni dio ove presude, između točaka E-F-G-H-E, sveukupne površine obje kat. čestica od 2364 m2, od čega pod kućom 156 m2, slijedom čega je tužitelj ovlašten na temelju ove presude zatražiti u zemljišnim knjigama toga suda uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime u cijelosti uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženih koju uknjižbu su tuženi dužni trpjeti.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine opisane u izreci ove presude stekao nasljedstvom iza svojih roditelja te diobom sa sunasljednikom, svojim bratom CL. Unatoč tome što navodi više pravnih osnova, tužitelj ipak svoj zahtjev temelji na stjecanju vlasništva dosjelošću. Naime, kako tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnine citiranih u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik te nekretnine te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, pri čemu I-tuženica posebno ukazuje na to da tužitelj ničim ne dokazuje kvalitete svog posjeda i svojih prednika kao i vrijeme posjedovanja da bi mogao steći pravo vlasništva dosjelošću. Pored toga, navodi da nije dokazao da je naslijedio predmetnu nekretninu iza svojih roditelja niti da je dogovorom između njega i njegovog brata nekretnina pripala njemu.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u skicu nekretnine (list 4 spisa), presliku odgovora I-tuženice na zahtjev za mirno rješenje spora (list 6 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 7-26 spisa), presliku rješenja tada Općinskog suda u Imotskom (list 47 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici (list 51-58, te 63-71 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka TL, HL, CL, te tužitelja (list 54-55 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine kako to isti traži tužbom.
6. Iz iskaza svjedoka CL te tužitelja utvrđeno je da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužiteljeve obitelji preko 150 godina, pri čemu svjedoci TL i HL navode da se sjećaju barem 50 godina s obzirom na njihovu dob. Nadalje, iz iskaza navedenih svjedoka i tužitelja utvrđeno je da je u mjestu svima poznato da predmetna nekretnina predstavlja vlasništvo tužitelja, a prije toga njegovih prednika, kao i da ih nitko nije ometao u tome. Pored navedenog, iz iskaza svjedoka CL, tužiteljeva brata, utvrđeno je da su se on i tužitelj dogovorili da nekretnina iza smrti njihove majke (otac im je umro dok su još bili mala djeca) pripadne tužitelju UL.
6.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetne nekretnine, a da su doista tužitelj i njegov brat, ovdje svjedok, CL, naslijedili svoju majku, proizlazi i iz rješenja tada Općinskog suda u Imotskom pod poslovnim brojem Z-97/2012 kojim se dopušta uknjižba svakoga od njih u ½ dijela nekretnina u odnosu na koje je njihova majka bila uknjižena kao vlasnica sve temeljem rješenja o nasljeđivanju tada Općinskog suda u Imotskom pod poslovnim brojem O-72/97 od 11. lipnja 1997.
7. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je posjedovanje predmetne nekretnine od strane tužitelja, te da ista u naravi predstavlja kuću s okućnicom u okviru koje se nalazi nekoliko pomoćnih objekata, voćnjak, prostor za pse i travnjak, a nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavica je identificirana i označena predmetna nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.
8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.
9. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji (ali i četrdesetogodišnji rok u kontekstu izvanredne dosjelosti u odnosu na I-tuženicu) neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991. u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a . Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.
U Imotskom, 16. travnja 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. ODO u Splitu – Stalna služba u Makarskoj
3. privremenom zastupniku tuženika
