Poslovni broj: P-230/2024-96

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Lani Stanić Bulum, u pravnoj stvari tužiteljice AL, Zimmermanngasse 24/16-17, Beč, Republika Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andrea Domac Ričković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Borić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 protiv prvotuženika ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Željko Knežević, odvjetnik iz Dubrovnika, Vukovarska 36, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, poništenja ugovora, brisanja uknjižbe i uspostave prijašnjeg stanja, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 30. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, punomoćnika prvotuženika, ujedno i drugotuženika, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su sukladno članku 322. Zakona o obveznim odnosima ništetni Ugovor o darovanju od 21. veljače 2017., Aneks Ugovoru o darovanju od 13. srpnja 2017. i Aneks Ugovoru o darovanju kojim se mijenja zaglavlje Ugovora o darovanju od 21. veljače 2017. na način da se mijenja OIB prednice tužiteljice ĐL rođ. AL kojima prednica tužiteljice ĐL rođ. AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljica, daruje svoj suvlasnički dio od 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] prvotuženiku RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar.

II. Određuje se brisanje uknjižbe 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] sa imena prvotuženika ML, OIB: [osobni identifikacijski broj] i uspostava prijašnjeg stanja upisom uknjižbe prednice tužiteljice ĐL.".

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika u dijelu koji glasi:

"IV. Poništavaju se Aneks Ugovoru o darovanju od 13. srpnja 2017. i Aneks Ugovoru o darovanju kojim se mijenja zaglavlje Ugovora o darovanju od 21. veljače 2017. na način da se mijenja OIB prednice tužiteljice ĐL kojima prednica tužiteljice ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljica, daruje svoj suvlasnički dio od 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] prvotuženiku RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika u dijelu koji glasi:

"VII. Utvrđuje se ništetnim punomoć od 13. listopada 2017. kojim prednica tužiteljice ĐL rođ. AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], A Str. 43, Beč, opunomoćuje drugotuženika PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da daruje njezinih 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] osobi po svom izboru.".

IV. Poništava se Ugovor o darovanju od 21. veljače 2017. kojim prednica tužiteljice ĐL rođ. AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljica, daruje svoj suvlasnički dio od 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] prvotuženiku RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelju koji prima dar.

V. Određuje se brisanje uknjižbe 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] sa imena prvotuženika ML, OIB: [osobni identifikacijski broj] i uspostava prijašnjeg stanja upisom uknjižbe prednice tužiteljice ĐL.

VI. Poništava se punomoć od 13. listopada 2017. kojim prednica tužiteljice ĐL rođ. AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], opunomoćuje drugotuženika PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da daruje njezinih 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zgr. 1516 k. o. [katastarska općina] osobi po svom izboru.

VII. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 3.100,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka u odnosu na prvotuženika za iznos od 2.092,52 EUR sa zateznim kamatama.

IX. Nalaže se drugotuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 3.100,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

X. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka u odnosu na drugotuženika za iznos od 2.092,52 EUR sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prednica tužiteljice ALKD je 31. srpnja 2019. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika ML i PL, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, brisanja uknjižbe i uspostave prijašnjeg stanja, u kojoj je sadržan i eventualno kumulirani zahtjev za poništenje ugovora, brisanje uknjižbe i uspostavu prijašnjeg stanja, koja tužba je dopunjena naznakom vrijednosti predmeta spora podneskom od 19. lipnja 2020. i ispravljena podneskom od 1. prosinca 2020. u vezi s adresom prednice tužiteljice.

1.1. U tužbi navodi da su joj u posjet došla dva muškarca čijih se imena ne može sjetiti, a koji su joj rekli da su bili u posjetu kod njenog brata ŽL koji je umro i da je u svrhu reguliranja odnosa s njim u pogledu nekretnine u [adresa] u [adresa] potrebno mijenjanje određene manje kvadrature do 2 m2 radi mogućnosti prolaska. Nakon što su joj potpuno netočno prezentirali stanje stvari, obmanuli su je i potaknuli da potpiše punomoć koja je bila na engleskom jeziku koji ona ne razumije, a na temelju koje je drugotuženik u ime prednice tužiteljice sklopio ugovor o darovanju nekretnine u korist prvotuženika. Njena kćer, sada tužiteljica AL i njen prijatelj OL su 26. srpnja 2019. posjetili prednicu tužiteljice koja im je prenijela da je potpisala nekakve dokumente osobama koji su se predstavljali kao odvjetnici iz Hrvatske, a vezano za nekretnine u Dubrovniku. Svjesna činjenice da je njena majka starija gospođa koja ne razumije engleski jezik i koja joj je rekla kako uopće nije svjesna kakve je dokumente potpisala, AL je u kratkom postupku provjerila status nekretnina na području Dubrovnika koje se nalaze u suvlasništvu njene majke. Prilikom provjere u zemljišnim knjigama došla je do saznanja da je prvotuženik na sebe prenio vlasništvo na temelju ugovora o darovanju nekretnina kojeg je u ime prednice tužiteljice potpisao drugotuženik. U konkretnom se slučaju radi o zelenaškom pravnom poslu i prekomjernom oštećenju jer su se prvotuženik i drugotuženik okoristili neznanjem i podređenim položajem prednice tužiteljice da se nerazmjerno okoriste na njenu štetu. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troškova postupka.

2. Tuženici BL i PL u odgovoru na tužbu od 18. rujna 2019. predlažu odbiti tužbeni zahtjev. Navode kako čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlastovnici ima 36 m2 po etaži, ali da su to vanjski gabariti zgrade. Pojašnjavaju da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u prizemlju ima točno 24,40 m2, na prvom katu točno 24,95 m2 (stepenice i hodnik 9,05 m2), na drugom točno 27,8 m2 (hodnik i stubište 10,35 m2) i na trećem točno 27,10 m2, u koje su uračunate i stepenice, dakle, da kuća sveukupno ima 104,25 m2. Prednica tužiteljice je darovala prvotuženiku 28/504 dijela što predstavlja točno 5,5 % ukupne površine kuće, a što preračunato u kvadrate predstavlja 5,79 m2. U ukupnu kvadraturu ulaze i stepenice koje u stvarnosti ne predstavljaju stambeni prostor. Čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima etažu od 44 m2. Nije im poznata visina čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ako je iste visine onda je 5,5 % ukupne površine negdje oko 6 m2. Tuženici na temelju prethodnog zaključuju da se radi o ukupno oko 5 do 6 kvadrata u svakoj kući, s time da je broj kvadrata i manji jer "prolazi", stepenice ne predstavljaju stambenu površinu, ali po zakonu i pravilima građevinske struke se broje kao kvadrati, a što je sve prednici tužiteljice stavljeno na znanje u njenom domu u Lindauu. Dalje navode da je predmetna punomoć sastavljena na engleskom jeziku jedino iz razlog što tuženici nisu znali na kojem jeziku je punomoć moguće ovjeriti u Republici Njemačkoj. Ukazuju da prednica tužiteljice nije neuka osoba već osoba s visokim obrazovanjem, po stuci diplomirani kemičar, dobrog zdravstvenog stanja, kako psihičkog tako i mentalnog i da je sve jako dobro razumjela. Prednica tužiteljice je potpisala ugovor o darovanju drugotuženiku 13. siječnja 2017. pred javim bilježnikom u Lindauu, Njemačka i obje strane ovjerile svoj potpis. Prednica tužiteljice i drugotuženik su potpisali aneks navedenom ugovoru i ovjerili svoje potpise na tom aneksu 8. ožujka 2018. pred javim bilježnikom u Lindauu, Njemačka. S obzirom da je prednica tužiteljice sklopila darovni ugovor u siječnju 2017. i aneks iz razloga što je naznačen pogrešan OIB nakon godinu i dva mjeseca, tuženici postavljaju pitanja kako je moguće da prednica tužiteljice "nije ništa rekla tuženicima o nekakvoj prijevari, zelenaškom ugovoru i prekomjernom oštećenju kako navodi u tužbi", "zar godina i dva mjeseca nisu dovoljni za razmišljanje" i "zašto sada nakon skoro tri godine podnosi ovu tužbu". Tvrde da su navodi iz tužbe "obična laž" i pitaju se "kakvo mijenjanje nekretnine u svrhu prolaza, kakvog prolaza, o prolazu iz kuće u kuću?", pojašnjavajući da ove dvije zgrade nisu ničim spojene već razdvojene jedna od druge više od 50 m. Zahtijevaju da prednica tužiteljice u svom slijedećem podnesku objasni o kakvom "prolazu" priča. Zaključuju da je cijela tužba konfuzna, neuredna i nerazumljiva.

3. Tijekom postupka pregledani su zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 30. srpnja 2019. (str. 4-5 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 30. srpnja 2019. (str. 6-7 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 30. srpnja 2019. (str. 8-9 spisa), punomoć od 13. listopada 2017. (str. 10-11 spisa), ugovor o darovanju od 21. veljače 2017. (str. 12-13 spisa), ugovor o darovanju od 13. siječnja 2017. (str. 14-17, 25-28, 138-141 spisa), aneks ugovoru o darovanju od 13. siječnja 2017. (str. 23-24, 133-137 spisa), vjenčani list od 3. kolovoza 1964. (str. 29-31, 142-145 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 18. rujna 2019. (str. 32-33 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 18. rujna 2019. (str. 34-35 spisa), preslike snimki postojećeg stanja (str. 36-39 spisa), saslušani svjedoci OL (str. 189-195 spisa) i TL (str. 387-390 spisa) te tužiteljica, najprije u svojstvu svjedokinje (str. 189-195 spisa), potom tužiteljice (str. 387-390 spisa).

3.1. Svjedok OL, partner tužiteljice AL navodi da mu je poznato što je predmet ovog spora, da se radi se o prevari majke i kćeri, ALKD i AL i smatra da treba napraviti razliku što je tada znao i što zna sada. Naime, kada je sa AL posjetio ALKD u [adresa] ona je rekla da je ipak nešto naslijedila u Dubrovniku, da su je dva muškarca posjetila i rekla kako je naslijedila nekih 2 m2 i da će joj to samo prouzrokovati troškove, da bi imala nekakve popravke, plaćala porez i da je ona zbog toga to riješila, pojasnivši kako su je preplašili da će imati velike troškove i rekli da bi najbolje bilo da se toga riješi. Cijelo vrijeme su govorili da se radi o 2 m2 u jednoj kući o čemu ona nije ni imala saznanja da je naslijedila. Naime, njoj je njen bratić KL govorio da je sva imovina konfiscirana i ona mu je vjerovala, a on joj je ujedno bio i jedini kontakt u Dubrovniku, kako od obitelji tako i od prijatelja. Rekla je još da su sve imali pripremljeno unaprijed i kako su je preplašili da je pošla s njima kod javnog bilježnika i da su joj tamo rekli da se radi o darovnom ugovoru za 2 do 3 m2 koja će ona pokloniti, a da se ona ni o čemu ne mora brinuti i da neće imati nikakve troškove, ni odvjetnika ni javnog bilježnika, da neće platiti porez, a da ionako s tim ne bi ništa mogla jer se radi od 2 do 3 m2. Rekla je još da su je nagovarali sat do dva i ostavili 5.000,00 EUR na stolu, da ona ne zna zašto, da se sve odvilo jako brzo i da se ona bojala zbog svega što su joj rekli. Nije ih poznavala prije toga, a oni su sve pripremili i radili pritisak da je termin kod javnog bilježnika fiksan, da se ne može odgoditi, nije imala vremena ni za razmišljanje, da je kod javnog bilježnika više puta nešto potpisivala, da nije točno znala što sve, a navodno je to bio darovni ugovor. Došli su još jednom nakon više od godinu dana i ponovo je išla kod javnog bilježnika, a nije se sjećala jesu li bili oboje i drugi put ili samo jedan od njih, ali rekla je da je jedan od njih bio odvjetnik, a to je u njenom svijetu jednako kao sudac i doživljava to kao iskrenu osobu. Rekla je da joj nisu pokazali papire koje je potpisala. Kada su zatražili da im pokaže papire ona je rekla da su u ladici kraj tv, ali ih nije mogla pronaći pa su otišli u hotel i vratili se drugi dan, ali papiri nisu pronađeni, a njegovo je mišljenje da oni nisu njoj ni ostavili papire. Između ostalog pronašli su tom prilikom rješenje o ostavinskoj raspravi od sestre njenog oca SL, LL u kojem je bilo navedeno da Dušankin otac i njegova braća nasljeđuju više nekretnina pa čak i ovu koja je u predmetnom dokumentu i rješenje o nasljeđivanju iza CL prema kojem su ALKD i njen brat naslijedili udjele u dvije kuće i 10 bankovnih računa. Kod ALKD su bili 13. siječnja, a 10. siječnja su od Porezne uprave zatražili OIB bez dokumenata i punomoći, koje su naknadno dostavili. Kada je nazvao javnog bilježnika da ALKD dostavi ove papire ili da ona dođe po njih rečeno mu je da treba nekoliko tjedana unaprijed zakazati termin, a da u svakom slučaju ona nije nalogodavac niti na nju glasi račun te da stoga papire ne može dobiti. Kako ona nije znala je li darovala samo nekretnine u Dubrovniku, u Njemačkoj, u [adresa] ili sve nekretnine prepala se i zamolila ga da joj to saznaju pa su došli u Dubrovnik i preko interneta našli odvjetnika Kristovića, a on na temelju rješenja o nasljeđivanju iza LL u zemljišnim knjigama vidio da su 2003. bili uknjiženi ALKD i njen brat ŽL i to na temelju rješenja o nasljeđivanju iz 1979., a da su sada uknjiženi tuženici. Naknadno kada su promijenili odvjetnika dobili su uvid u cijelu situaciju. Tako je proizašlo da je ALKD potpisala darovni ugovor kojim direktno sve što je naslijedila prebacuje na PL. U stvarnosti se radilo o 1/6 kuće u [adresa] što odgovara 75 m2, gdje bespravno živi Butiganov otac. Cjelokupna imovina koju su tuženici uzeli vrijednosti je između 900,000,00 EUR i 1.400.000,00 EUR, a koji podatak su dobili od agencija za prodaju nekretnina. Drugi dokument koji je potpisala bila je punomoć na engleskom jeziku, ali ona ne razumije engleski jezik i u njoj je pisalo da gospodin PL može njenom imovinom raspolagati ako želi i poklanjati je ako želi. Još je rekla kako nije ništa mogla pročitati ni razumjeti niti ju je javni bilježnik upozorio, a cijelo vrijeme joj je govoreno da ona potpisuje darovni ugovor za 2 do 3 m2 s pripadajućim dokumentima. Potpisala je više bianco punomoći od kojih je jedna iskorištena za pokretanje ostavine iza CL, a druga za zastupanje ALKD u sporu kojeg je pokrenuo KL 2018. protiv ovdje prvotuženika i drugotuženika i ALKD sa tvrdnjom da nešto što ti ne pripada ne možeš poklanjati, da je bila potrebna soleminizacija, a ne samo ovjera ili fizička predaja. Smatra važnim istaknuti da su isti dan tuženici otišli u Češku kod Dušankine rodice i u oba dokumenta je naznačen krivi OIB, kriva adresa, a postavlja se pitanje zašto bi dvije osobe isti dan darovale nekretnine dvojici muškaraca koje ne poznaju. Nisu uspjeli dobiti smrtni list od M jer ga može dobiti samo rodbina, a oni su ga u međuvremenu uspjeli pribaviti i iz njega je vidljivo da ova rodica iz Češke zapravo nije Dušanova nasljednica jer je bila razvedena, što je odvjetnik PL zatajio, a ona je njima predočila papire o razvodu. Misli da su bili kod ALKD u posjeti u sedmom mjesecu 2019. Kada su ALKD javili iz Dubrovnika stvarnu situaciju ona je bila kompletno izvan sebe, govorila da to nije htjela, da zašto ima djecu i unuke odnosno shvatila da se dogodila prijevara. ALKD je već od 2019. teško pokretna, mogla je otići do trgovine ali i tom prilikom bi ponekad pala a od osmog mjeseca prošle godine su je doveli u [adresa], imala je teški lom trtice i bila u bolnici šest do osam tjedana i u prosincu skoro umrla, ali psihički je ona fit, iako trenutno nepokretna, leži u krevetu i ima 24 sata dnevno njegu i brigu.

3.2. Svjedok TL, sin tužiteljice AL, unuk pravne prednice tužiteljice ĐL iskazuje da je njegova pokojna baka tzv. darovala nekretnine u Dubrovniku, a koje zapravo nije htjela darovati. Za to je saznao 2019. kada je sve ovo počelo, a u zadnje vrijeme ga ona više puta pitala što će sada s tim biti, bila je jako nervozna u vezi s tim pitanjem, nije joj to dalo mira, u bolnici ga je stalno o tome pitala i brinula se tko će nastaviti postupak, govorila da joj je žao da je to učinila, vidno je bila uznemirena jer je htjela da to ostane u njihovoj obitelji. Samo mu je govorila da su došla dva čovjeka iz Dubrovnika koji su joj rekli da je to što će darovati nešto malo, da je kvadratura mala, kao soba za metle ili slično, da ne vrijedi puno, da će samo imati obaveze ili dugove, nije siguran je li rekla porezne dugove, da će imati troškove za održavanje koji se uplaćuju u fond za to, da ona nije znala što je ta nekretnina u stvarnosti jer je nikada nije vidjela. Govorila je stalno da joj je žao zbog toga, ispada kao da se ispričavala radi toga što je učinila. Radi se o onom stanju kada pred smrt imate nekakav nedovršen zadatak i kako joj se njeno stanje pogoršavalo tako je bila sve više nervozna u vezi toga. Jedino se obradovala negdje oko njegovog rođendana zbog toga što je saznala da je priznata kao nasljednik pa je dobila nadu. Baka mu nije detaljno opisivala na koji način je došlo do darovanja već je samo govorila da su došla dva čovjeka iz Dubrovnika, nikada nije govorila njihova imena jer ih nije ni znala, samo je rekla da je jedan od njih odvjetnik.

3.3. Tužiteljica AL, najprije u svojstvu svjedokinje, potom tužiteljice navodi kako je jednom prilikom posjetila majku sa svojim partnerom i u razgovoru majka spomenula da su je prije duže vremena posjetila dva muškarca, od kojih je jedan bio odvjetnik, da su bili iz Dubrovnika i da su joj objasnili da je naslijedila samo 2 m2, da će je to skupo koštati i biti komplicirano sve u vezi s tim pa da je najbolje da im to daruje kako oko toga ne bi imala brigu i da su je na to nagovarali sat ili dva. Kako je bila zastrašena da će je to skupo koštati i da će samo imati problema ona je pristala. Rekli su joj još da bi joj problem dodatno bio što ne živi u [adresa] pa se o tome ne bi mogla brinuti i da je najbolje da im to pokloni i da je to toliko malo da ništa ne vrijedi. Punomoć je bila na engleskom jeziku, a njena majka ne priča engleski jezik. S majkom su razgovarali na hrvatskom jeziku jer je ona odrasla u Hrvatskoj ali kako već 60 godina živi u [adresa], iako razumije hrvatski, ne može se snalaziti u pravnim stvarima i tako nije sve razumjela. Rekla joj je još da nije ni imala vremena u tom svemu tako da nije saznala ni gdje se točno nalazi nekretnina ni koliko je točno ona navodno naslijedila i da je iz straha da bi to samo moglo uzrokovati probleme nekretninu poklonila i rekla je da to ne bi učinila da nije došao odvjetnik kojem bi se trebalo vjerovati, ali činjenica da je on odvjetnik joj je pobudila povjerenje i da to ne bi učinila da je znala o čemu se zapravo radi odnosno da je to puno više od ta dva m2. Kada je tražila majku da joj pokaže ugovor rekla je da se on nalazi u ladici kraj tv-a, ali ga nije mogla pronaći pa su oni otišli u hotel, došli idući dan i sve pretražili, ali ništa nisu mogli naći. Kada su se obratili javnom bilježniku kod kojeg je potpisala punomoć i ugovor on im nije htio pokazati te isprave iz razloga što ona nije bila nalogodavac. Majka je zamolila da istraži o čemu se radi pa su preko interneta našli odvjetnika Kristovića koji im je dostavio zk podatke o parcelama o kojima se radi i shvatili su da se ne radi od 2 m2 već o tri kuće. S obzirom da majka ima 83 godine i ne može putovati zamolila ju je da ona pokrene postupak kako bi se to riješilo. Dva muškarca koja su došla kod njene majke majci su tumačili da se radi samo od 2 ili 3 m2, u jednoj kući, da je to samo nekakav hodnik i stepenice, ali u stvarnosti se radi o puno više kvadrata i udjelima u tri kuće pa kada je to saznala bila je sva izvan sebe. Na upit suda pojašnjava da je majka kod javnog bilježnika potpisala darovni ugovor koji je bio na engleskom i hrvatskom i punomoć koja je bila na engleskom jeziku, ali i nekoliko bianco punomoći jer joj je odvjetnik rekao što ako njemu zatreba za nešto, a ona nema ni internet pa kako je sve bilo na brzinu ona nije imala vremena ni pogledati, ni pročitati, a i vjerovala im je pa je sve to potpisala. Tekst na bianco punomoći je dodan ručno kasnije, a smatra da su oni mogli to iskoristiti za svašta. Iako to nije izravno vezano za predmet spora smatra važnim dodati kako su oni isti dan otputovali u Češku i istu stvar napravili udovici brata od majke iako ona nije ni imala pravo nasljeđivanja s obzirom da su bili razvedeni. Tuženici su bili još jednom kod nje odnosno nije joj poznato jesu li bili obojica, a tada je donesen aneks kojeg je njena majka potpisala, a aneks je bio sastavljen iz razloga što OIB nešto nije bio u redu, zadnja znamenka je bila pogrešna. Još smatra potrebnim dodati kako je važno da njena majka ovu gospodu nije poznavala prije nego su došli kod nje, a oni su došli već sa svim pripremljenim ispravama pa čak i njenim OIB [osobni identifikacijski broj]om kojeg ona do tada nije imala. Ističe kako njena majka nikada ovakvo nešto prije nije napravila, nešto nekome poklonila i da je to učinila pod pritiskom. U Poreznoj upravi ali nije dobila ime tko je pribavio OIB u ime njene majke već samo da je to bilo 10. siječnja 2017., a oni su kod majke bili 13. siječnja 2017. i u kompjuteru još stoji da je predana neovjerena kopija putovnice, ali ne vidi se je li toga dana ili naknadno, a ona je predala zahtjev da joj se dostave svi podaci u vezi s tim. Nije sigurna što točno piše u ugovoru, a što u punomoći jer to nema u glavi i nije dugo to gledala, ali misli da je u ugovoru jedna nekretnina, a u punomoći obuhvaćeno sve odnosno punomoć je dana odvjetniku da može odlučiti kome će dalje pripasti sve što pripada njenoj majci. Naknadno je saznala da je jedna bianco punomoć iskorištena kako bi se sa djeda ostavina prenijela na njegovu djecu ĐL i ŽL iako je već provedena ostavina 1979., ali oni su htjeli biti sigurni da će ostavina preći na djecu jer misli da nisu znali da je to već na njih bilo preneseno u prvom ostavinskom postupku iz 1979. Kod majke su u [adresa] bili u ljeto 2019. i odmah uzeli godišnji te doputovali u Dubrovnik i dva dana nakon što su došli nju obavijestili. Kada su je nazvali ona je bila sva izvan sebe, plakala i konačno shvatila što se dogodilo, da je prevarena i rekla da je znala da se radi o udjelima u tri kuće, a ne o 2 m2 u jednoj, da to ne bi učinila s time da ona prvo nije uopće znala da je nešto naslijedila niti što je naslijedila. Dio koji bi njoj pripadao je vrijedan više stotina tisuća eura i ne vidi razlog zašto bi ona to nekome poklonila. Majka je imala koronu i bila u bolnici šest tjedana, vezana je za krevet i ima brigu 24 sata na dan, nije pokretna, a što se tiče psihičkog stanja ona ima 88 godina i za svoje godine je psihički stabilna. Napominje kako je dovela majku kod sebe u [adresa] jer nije bila fizički sposobna biti sama, pala je i zadobila tešku fakturu stražnjeg dijela tijela te završila u bolnici gdje je dobila koronu. Njena majka je po zanimanju učiteljica kemije, ne dolazi često u Dubrovnik, ali su u njenoj mladosti dolazili često i bili bi po mjesec dana odnosno jedanput godišnje bi dolazili i zato ona razumije hrvatski, ali odgovorno tvrdi da njena majka ne zna engleski jezik.

3.3.1. Na ročištu od 30. siječnja 2025. potvrđuje da je točno što je njen sin rekao da je baku ovo jako brinulo, pogotovo kada je on to 2019. saznao. Govorila mu je da je ona saznala da to nije samo par kvadrata nego puno više da to nikada ne bi učinila, da to nikada ne bi darovala nekom koga ne poznaje. Tužiteljica je majčinih posljednjih mjesec dana uzela odmor i svaki dan i cijeli dan bila s njom a majka bi stalno započinjala razgovor o ovome i pitala i brinula što će biti i nju zamolila da ona nastavi i ona joj je obećala da će nastaviti i učiniti sve da se ovo završi u skladu s njenom voljom. Govorila joj je da nije to htjela jer ima njih i znala je koliko je tužiteljica vezana za Dubrovnik pa joj je rekla da pogotovo iz tog razloga to ne bi učinila. Još jedna njena želja je bila da je ukopaju tu u Dubrovniku, što su i učinili i ona je sada u obiteljskoj grobnici na Boninovu. Točno je da je njena majka živnula kada je primila dobru vijest, a radilo se o tome da joj je ona prenijela informaciju od odvjetnika kako je sud riješio da je ona jedina nasljednica poslije svog oca CL, čemu se ona obradovala i rekla kako im izgleda P pomaže i da će onda možda sve izaći na dobro.

3.4. Prvotuženik BL navodi da je suvlasnik čest. zgr. u Zlatarićevoj 7 u Dubrovniku i da su kao suvlasnici još bili upisani CL, ĐL i ŽL. On je pokušao srediti zemljišnoknjižno stanje i počeo tražiti ljude koji su bili upisani samo imenom i prezimenom, bez adrese ili bilo kojeg drugog podatka. Tužiteljica je bila upisana u određenom suvlasničkom dijelu, a upisao ju je KL, a CL je već bio upisan, pa je počeo tražiti i istraživati te utvrdio da se nisu ni prijavili u vezi s povratom imovine, a nije znao ni jesu li u uopće živi i tada došao i do odvjetnika u [adresa] koji mu je proslijedio smrtni list iz kojeg je proizlazilo da je CL umro u [adresa] pa je počeo tražiti njegovu djecu i tako došao i do tužiteljice. Tužiteljica je njega nazvala i rekla da ona ne odgovara na nepoznate telefonske brojeve i predložila da se nađu u Lindauu. Tamo su se našli i pričali tri sata, između ostalog on ju je upoznao s tim da su je proglasili odsutnom i oteli određenu imovinu i da je htio da riješe 5 m2 bruto u Zlatarićevoj 7 u kojoj on stanuje. Cijelo vrijeme razgovarali su na hrvatskom, a za gospođu navodi ne samo da je bistra i pametna već da je točno znala o svakom objektu u Dubrovniku kojeg ima u vlasništvu i zato kad netko kaže da je ona bila dementna on ne vjeruje ni riječi. Nakon tri sata razgovora ona je rekla da mu tih 3,5 m2 neto neće prodati nego pokloniti jer on tu živi. Ponudio joj je da nađe svog odvjetnika i da joj se vrati oduzeto, a ona je prihvatila da joj sve potrebno provede odvjetnik PL, dala mu punomoć, kopirala putovnicu i onda se napravila sva dokumentacija potrebna da se on upiše na njen dio na temelju darovnice. Naknadno se ispostavila greška u vezi s njenim OIB [osobni identifikacijski broj]om zbog čega su ponovno išli u Njemačku i kod javnog bilježnika. Ostavio joj je 15.000,00 EUR, kao i njenom rođaku FL i ŠL, a ona je taj novac prihvatila, iako je do tada govorila da novac ne želi. Na upit suda pojašnjava da je prilikom prvog posjeta tužiteljica odvjetniku dala punomoć da joj se izvadi OIB, i tada su bili prisutno svi troje, a drugi puta kada je bio prisutan samo odvjetnik dala je punomoć da završi sve ostavine iza oca koji je još bio upisan i da se na temelju nje naprave dokumenti potrebni da se to darovanje prevede na njega. Misli da je prošlo 5, 6 dana između prvog i drugog puta, koliko je već bilo potrebno da se OIB izvadi. Dokumenti su napravljeni, ali se ispostavilo da uknjižbu nije moguće provesti zbog krivog OIB [osobni identifikacijski broj]a. Kako bi ispravili greške ponovno su išli u Lindau, a to je bilo već nakon nekih godinu dana, i tužiteljica i on su u međuvremenu bili u kontaktu zbog drugih poslova oko njene imovine. Taj treći put je inzistirao da i on ide kako bi joj dao novac kojeg je spomenuo. Kada su došli išli su sve dokumente ovjeriti kod javnog bilježnika odnosno išli su osobno tužiteljica i odvjetnik PL, on nije bio prisutan kod javnog bilježnika. Pojašnjava da je do tužiteljice došao na način da je pribavio njenu adresu od Porezne uprave u Austriji na temelju imena i godine rođenja, ali kako nitko od suvlasnika u zgradi nije želio sa njim razgovarati on je u Dental centru koji je na prvom katu saznao da je jedna od stanarki prijateljica s tužiteljicom i onda joj je poslao pismo u kojem je pojasnio da bi s tužiteljicom želio razgovarati u vezi s njenom imovinom u Dubrovniku i ostavio svoj broj telefona ako mu se želi javiti i ona se javila. Istražujući podatke o CL došao je do podatka da ostavina nije vođena iza njega, s time da napominje da mu je odvjetnik kojeg je angažirao u [adresa] pojasnio da se tamo može samo ručno pretraživati i da na taj način nije pronađena dokumentacija. U odnosu na Srđanove nasljednike pojašnjava da je njih zapravo utvrdio KL, tužiteljičin prvi rođak, koji je u jednoj ostavini osamdesetih godina izjavio da je CL umro i da su njegovi nasljednici ĐL i ŽL. U odnosu na ŽL on je od njegove sestre ĐL saznao da je njegova nasljednica njegova žena i da ĐL s ŽL već dugo nije razgovarala. OIB za tužiteljicu je pribavio odvjetnik PL na temelju njenih dokumenata koje mu je ona dala na uvid. Koliko je njemu poznato greška se sastojala u tome da je Porezna uprava dostavila krivi OIB, a kako se to dogodilo on ne zna. Predmetne nekretnine su u naravi zapravo dvije kuće, jedna u [adresa], a druga u Zlatarićevoj ulici broj 7 i u svakoj od njih je tužiteljica imala 5% od svih udjela, što bi zapravo bilo nekih 2 m2 u bruto iznosu u ulici Od Puča, a u Zlatarićevoj ulici broj 7 bi bilo 5 m2 u bruto iznosu odnosno 3,5 m2 neto. On nikada nije bio u kući u [adresa], ali mu je udio u toj kući bio potreban kako bi mogao s KL pregovarati u vezi s udjelom u kući u [adresa], a s obzirom da on odbija provesti ostavinu iza svoje pok. majke EL. On je prilikom razgovora s tužiteljicom saznao da ona ima kćer i inzistirao da kćer bude prisutna svim njihovim razgovorima, na što je ona odgovorila da ju je kćer prevarila za stan u [adresa] i da ona s njom ne razgovara. Svaki put kod javnog bilježnika on nije bio prisutan već samo odvjetnik i tužiteljica. Svaki dogovor su postigli tužiteljica i on, ali u pisanom obliku sve je sklapano između tužiteljice i odvjetnika. Poznato mu je da je tužiteljica darovala nešto i odvjetniku PL, a radi se o dijelu nekretnine u Dubrovniku, u kojoj živi otac odvjetnika PL. Kada je rekao da je s tužiteljicom kontaktirao u vezi s nekim drugim poslovima mora pojasniti da je majka od njegove punice rođena Đ, i da je majka od tužiteljice Đ, i da su one nasljednice velike imovine i da su oni u vezi s tom imovinom razgovarali. Ništa osim nekretnine o kojoj se vodi ovaj spor on nije dobio na dar od tužiteljice. Da tužiteljica zna engleski jezik može se zaključiti iz toga što je radila u Lufthansi, što mu je poznato jer poznaje njenu vjenčanu kumu, sada pok. HL koja je s njom tamo radila, ali odvjetnik i on su s njom razgovarali uvijek na hrvatskom jeziku. On je bio u kontaktu s tužiteljicom sve dok nije primio tužbu, odnosno još je bio jedan razgovor nakon toga, jer je nazvao i pitao „što je ovo“, a ona odgovorila da to njena kćer želi tužiti, a kad joj je rekao da ako želi raskinuti ugovor da će odmah doći radi toga, rekla je da ona to ne želi. On je prije nekih godinu ili dvije razgovarao u Zagrebu s njenom kćerkom kod njenog odvjetnika i tada je još bio voljan raskinuti ugovor, ali kada mu njena majka u prisustvu kćeri vrati novac koji joj je dao, kćer mu je rekla da je kriminalac i završili su razgovor. Nakon toga su mu u više navrata suprug od kćeri i njen sin nudili veći iznos novca kojeg on nije prihvatio.

3.5. Drugotuženik PL u svom iskazu navodi da prije svega može potvrditi da je točno sve što je iskazao prvotuženik, ali bi volio preciznije vremenski odrediti događaje. Naime, prvi susret je bio 8. siječnja 2017. u Lindauu kada je uzeta samo kopija putovnice tužiteljice za OIB, a za punomoć sada nije siguran iako je vjerojatno da je tada dala i punomoć, a moguće je da je i ona sama popunila zahtjev za OIB kojeg je on onda predao. Zaista se sada ne sjeća detalja. Kada su oni 13. siječnja 2017. s već pripremljenom dokumentacijom putovali u Lindauu ponovo je njemu iz Porezne uprave javljen njen OIB i dok je BL vozio on je još samo na laptopu trebao ubaciti taj OIB, a zajedno su išli do Zagreba nakon čega se on uputio u Češku, a on nastavio do Njemačke. Tužiteljica je tada potpisala sve papire potrebne za ostavine i za prebacivanje ove dvije nekretnine na ML, kao i njegov ugovor o darovanju za čest. zgr. [katastarska čestica]. Kada se vratio u nekom vremenskom periodu od dvadesetak dana završene su i ostavine i on je predao na uknjižbu, ali je uknjižba odbijena zbog krivog OIB [osobni identifikacijski broj]a. Da je do greške u OIB [osobni identifikacijski broj]u došlo on je saznao negdje u šestom ili sedmom mjesecu 2017., kada ga je dobio i u papirnatom obliku, a na upit u Poreznoj upravi pojašnjeno mu je da kada OIB prođe kroz sustav pomakne se za jednu znamenku na više. Kada je to saznao on je nazvao tužiteljicu i objasnio joj situaciju s OIB [osobni identifikacijski broj]om. On je potpisao aneks za ML jer je imao punomoć, ali za njegov ugovor je morao doći kod tužiteljice što joj je i objasnio, dok je ML uknjižio na ove dvije nekretnine koje su predmet postupka i za koju uknjižbu je tužiteljica primila rješenje u trećem mjesecu 2018., i to službeno putem suda, a kada su u trećem mjesecu 2018. kod nje došli radi aneks njegovog ugovora s kojim su ispravljali pogrešan OIB, dakle nakon nekih godinu i tri mjeseca, ona nije spominjala nikakvu prijevaru, nikakav nesporazum, štoviše potpisala je aneks i potpis su ovjerili kod javnog bilježnika, nakon čega je on sve i proknjižio. Na upit suda odgovara da se on sjeća da je BL tužiteljici na stolu ostavio 15.000,00 EUR, s time da ona ništa nije rekla u vezi s tim. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice navodi da su oni sami otišli kod javnog bilježnika, da se radi o malom gradu, da je tužiteljica odabrala javnog bilježnika jer ona tamo živi i zna gdje se javni bilježnik nalazi, da nije trebalo čekati nikakav red, da nema gužve i da je sve bilo gotovo u roku od nekih 20 minuta, a trošak javnog bilježnika je on platio. Ističe kako je jedini razlog što je punomoć bila na engleskom jeziku taj što mu je iz prakse poznato da javni bilježnici u nekim zemljama prihvaćaju samo isprave na službenom jeziku ili jeziku kojeg razumiju, a bilo je za pretpostaviti da razumiju engleski jezik. Tužiteljica perfektno priča hrvatski jezik, ona je do tridesete godine živjela u [adresa], u [adresa], gdje je i studirala kemiju i tek nakon tridesetee otišla u Austriju. Radi se o vrlo inteligentnoj osobi. Kada su kod nje bili imala je oko 77 godina, živjela je samostalno, bez tuđe pomoći, a kad bi god bili kod nje nikoga ne bi tamo zatekli i uvijek je tražila da je ostave u gradu kako bi nešto obavila i sama se vraćala u stan. Na upit kako je došlo do toga da tužiteljica njemu daruje nekretninu pojašnjava da je on vlasnik restorana od 200 m2, koji se nalazi iza katedrale, a u dijelu koje nekretnine je živio njegov otac i vodio restoran, a kada je prestao zbog starosti i bolesti voditi restoran 2016. susjed koji je tamo živio, a kada kaže susjed to govori jer oni žive 50 m dalje, morao je oca negdje smjestiti, a kako je taj susjed bio zaštićeni najmoprimac, oslobodilo se oko 100 m2 u toj kući. Otac je kupio suvlasnički dio od EL, a on je s ML istraživao i utvrdio suvlasnike te nastojao saznati što oni planiraju, planiraju li prodati, planiraju li diobu ili nešto drugo i tako došao do tužiteljice. Dakle, on je u toj nekretnini od prije bio suvlasnik odnosno njegov otac. Na upit koja je pobuda bila da njemu osobno tužiteljica daruje nekretninu drugotuženik navodi da bi to ostavio za drugu parnicu jer nije predmet ovog postupka. Na upit je li mu poznato da bi ĐL bila jedini zakonski nasljednik iza ŽL odgovara da mu to nije poznato niti je točno. Na upit zašto je u punomoći naznačeno da ga se ovlašćuje da prvotuženika uvede u posjed odgovara da se svi ovi elementi stavljaju u svaku punomoć pa da je to zato stavljeno, a to traži i katastar. Na daljnji upit odgovara da se ne sjeća je li za ostavinski postupak bila specijalna punomoć. S tužiteljicom je i on osobno razgovarao telefonom više puta. Misli da nakon tužbe više nije bio u kontaktu s tužiteljicom. I punomoć i ugovor koji su predmet ovog postupka je on sastavljao. S adresom tužiteljice, za razliku od OIB [osobni identifikacijski broj]a, nikada nije bilo problema. Njemu nije poznato govori li tužiteljica engleski, a sve joj je objašnjeno na hrvatskom. On nije imao izravnih saznanja da bi tužiteljica radila u Lufthansi, ali je ona o tome govorila, oni su cijeli njen život pretresli u razgovorima pa mu je tako poznato da je ona svaku godinu dolazila u Dubrovnik, s time da je već tada spomenula da već zbog starosti zadnju godinu nije išla u Dubrovnik, a svakako u Dubrovniku nije živjela.

4. Među parničnim strankama nije sporno da su tuženici BL i PL posjetili pravnu prednicu tužiteljice ĐL, da je 21. veljače 2017. sklopljen ugovor o darovanju kojim pravna prednica tužiteljice ĐL po punomoćniku odvjetniku PL, drugotuženiku daruje prvotuženiku RL 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ovlašćuje daroprimatelja da bez ikakvog daljnjeg pitanja, odobrenja i sudjelovanja može zatražiti i ishoditi uknjižbu ovih nekretnina na svoje ime, uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa svog imena, što proizlazi i iz u spisu dostavljene punomoći od 13. listopada 2017. Nije sporno ni da je ona potpisala punomoć od 13. listopada 2017. koja je bila sastavljena na engleskom jeziku, a kojom ovlašćuje odvjetnika PL, drugotuženika da daruje njenih 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 1516 k. o. [katastarska općina] osobi po svom izboru, bez naknade i da takvom daroprimatelju izda clausulu intabulandi na temelju koje će daroprimatelj uknjižiti njene suvlasničke dijelove na svoje ime, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s njenog imena, da uvede daroprimatelja u posjed i poduzme sve druge pravne radnje u svrhu realizacije tog pravnog posla, što proizlazi i iz dostavljenog ugovora o darovanju od 21. veljače 2017., kao što nije sporno ni da je sklopljen aneks ugovora o darovanju kojim se mijenja OIB ĐL, koji nije dostavljen u spis.

5. Na temelju u bitnom suglasnih iskaza svjedoka OL i tužiteljice AL sud je utvrdio da su tuženici došavši u stan ĐL, predstavljajući se kao osobe iz Dubrovnika, od kojih je jedan odvjetnik, ĐL, koja ih nije od ranije poznavala, saopćili da je u Dubrovniku naslijedila samo nekih 2 m2, da to nema neku vrijednost i da ionako ne bi ništa mogla s tim, da će je to skupo koštati, prouzrokovati troškove u smislu popravaka i poreza, da će biti komplicirano sve u vezi s tim i da je najbolje da se tog nasljedstva riješi, nagovarajući je da im to daruje kako ne bi imala brigu i da je ĐL bila zastrašena time što bi u vezi s tim nasljedstvom, za koje nije ni znala da postoji, mogla imati velike troškove, brigu i probleme i upravo zbog toga, vjerujući u njihove tvrdnje, pristala darovati naslijeđeno te da nije imala vremena za razmišljanje, da nije saznala gdje se točno nekretnina nalazi ni koliko je točno naslijedila. Također je utvrđeno da je ona više puta potpisivala isprave kod javnog bilježnika, ali nije znala koje točno isprave je potpisala, navodno darovni ugovor, nije joj pokazano što je potpisala niti su te isprave pronađene u njenom stanu i da je punomoć koju je potpisala bila na engleskom jeziku kojeg ona ne poznaje. Kada su tužiteljica i OL saznali za darovanje, ĐL ih je zamolila da istraže stanje nekretnina u Dubrovniku i kada su joj javili stvarnu situaciju bila kompletno izvan sebe, govorila da to nije htjela učiniti, da to ne bi učinila da nije došao odvjetnik u kojeg bi trebalo imati povjerenja i da je znala o čemu se zapravo radi odnosno da je to puno više od ta 2 m2 da to ne bi učinila odnosno shvatila da se dogodila prijevara. Ispostavilo se, naime, da je naslijedila udjele u tri kuće i puno više kvadrata nego što joj je rečeno, da je kod javnog bilježnika potpisala darovni ugovor koji je bio na engleskom i hrvatskom i punomoć koja je bila na engleskom jeziku, ali i nekoliko bianco punomoći jer joj je odvjetnik rekao što ako njemu zatreba za nešto, a ona nema internet i da je naknadno još potpisala aneks radi pogrešnog OIB [osobni identifikacijski broj]a. Saznali su i da je ĐL potpisala darovni ugovor kojim drugotuženiku daruje 1/6 kuće u [adresa] što odgovara 75 m2 i da je cjelokupna imovina koja je darovana tuženicima u vrijednosti između 900,000,00 EUR i 1.400.000,00 EUR, a koji podatak su dobili od agencija za prodaju nekretnina i da su tuženici istog dana otišli u Češku i istu stvar napravili udovici Dušankinog brata ŽL iako ona nije ni imala pravo nasljeđivanja s obzirom da su bili razvedeni, a što je razvidno iz smrtnog lista kojeg su u međuvremenu pribavili te da je jedna bianco punomoć iskorištena kako bi se sa djeda ostavina prenijela na njegovu djecu ĐL i ŽL iako je već ostavina provedena 1979. I svjedok TL potvrđuje da njegova baka zapravo nije htjela darovati nekretnine u Dubrovniku, da je to razvidno iz toga što otkad se za "tzv. darovanje" saznalo je ona bila jako nervozna i uznemirena, nije joj to dalo mira i stalno ga je pitala što će s tim biti, tko će iza nje nastaviti postupak i izražavala žaljenje zbog toga što je darovala predmetne nekretnine i želju da one ostanu u obitelji. Rekla mu je da su došla dva čovjeka iz Dubrovnika, čije imena nije znala, samo da je jedan od njih odvjetnik, koji su joj rekli da je to što će darovati nešto malo, da je kvadratura mala, da ne vrijedi puno, da će samo imati obaveze ili dugove, troškove za održavanje i da ona nije znala što je ta nekretnina u stvarnosti jer je nikada nije vidjela. Iskaze ovih svjedoka i tužiteljice sud ocjenjuje vjerodostojnim jer su u bitnom suglasni, uvjerljivi, životni i logični i kao takve u cijelosti prihvaća.

6. Prema odredbi članka 330. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ZOO-om ili posebnim propisom određeno. Mane volje koje uzrokuju pobojnost su prijetnja, bitna zabluda i prijevara. Zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor (članak 280. stavak 1. ZOO-a). Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (stavak 2. istog članka). Ako se radi o prijevari zabluda ne mora biti bitna. Naime, prema članku 284. stavku 1. ZOO-a ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

7. Prilikom donošenja odluke o predmetu spora sud, polazeći od nespornih činjenica da su tuženici BL i PL posjetili pravnu prednicu tužiteljice ĐL, da je 21. veljače 2017. sklopljen ugovor o darovanju kojim ona po drugotuženiku PL daruje prvotuženiku RL 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je ona potpisala punomoć 13. listopada 2017. kojom ovlašćuje drugotuženika da daruje njenih 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 1516 k. o. [katastarska općina] osobi po svom izboru, koje proizlaze i iz punomoći od 13. listopada 2017. i ugovora o darovanju od 21. veljače 2017., imajući u vidu utvrđeno na temelju iskaza svjedoka OL i TL te tužiteljice AL, koje iz prethodno navedenih razloga ocjenjuje vjerodostojnim i odredbe članka 330. ZOO-a u vezi s člancima 280. stavcima 1. i 2. ZOO-a i 284. stavkom 1. ZOO-a, zaključuje da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u dijelu kojim traži da se ovi ugovori ponište i kao posljedica poništaja u smislu članka 332. stavka 1. ZOO-a uspostavi prijašnje stanje. Pretpostavke iz članka 322. ZOO-a prema kojima bi ugovori bili ništetni, a kako to tužiteljica tvrdi u "osnovnom" tužbenom zahtjevu, dakle, nisu ispunjene. Nadalje, s obzirom da tužiteljica, protivno odredbama članaka 7. stavka 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i članka 219. ZPP-a tijekom postupka nije dostavila ove isprave, u dijelu kojim se u odnosu na prvotuženika traži poništenje aneksa Ugovoru o darovanju od 13. srpnja 2017. i aneksa Ugovoru o darovanju kojim se mijenja zaglavlje Ugovora o darovanju od 21. veljače 2017. na način da se mijenja OIB prednice tužiteljice ĐL, eventualno kumulirani zahtjev nije prihvaćen. Iako nije sporno da je sklopljen aneks ugovora o darovanju kojim se mijenja OIB ĐL, u spisu postoji samo aneks ugovora ugovoru o darovanju od 13. siječnja 2017. koji nije predmet tužbenog zahtjeva ni eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. Što se tiče iskaza tuženika prije svega valja reći da tuženici svoj odgovor na tužbu i osporavanje tužbenog zahtjeva temelje na tvrdnji da je ĐL prvotuženiku darovala svoje suvlasničke dijelove čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je i drugotuženiku darovala čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ugovor od 13. siječnja 2017. i aneks tog ugovora od 8. ožujka 2018.) i upravo na okolnost da je "sklona darivanju" predlažu provesti dokaz saslušanjem tuženika, a onda u svom iskazu tvrde da joj je prvotuženik ostavio 15.000,00 EUR, što samo govori u prilog ocjeni suda o proturječnosti njihovih navoda iznesenih tijekom postupka i proturječnosti njihovih iskaza s u bitnim dijelovima prihvaćenim iskazima svjedoka i tužiteljice, primjerice kada tuženik BL, tvrdi da je ĐL točno znala o kojim se nekretnina u Dubrovniku radi, o svakom objektu, da mu želi pokloniti "tih 3,5 m2", a ne prodati jer da on tu živi, da je drugi put kada je kod nje bio samo odvjetnik ona dala ovlast da završi sve ostavine iza oca koji je još bio upisan ili da je znala engleski jezik, a tuženik PL potvrđuje da je točno sve što je iskazao prvotuženik. Svjedok OL u svom iskazu spominje da je ĐL rekla da su je tuženici nagovarali sat do dva i ostavili 5.000,00 EUR na stolu, da ona ne zna zašto, da se sve odvilo jako brzo i da se ona bojala zbog svega što su joj rekli. Međutim, pitanje je li ugovor besplatan ili naplatan odlučno je samo u smislu što se kod besplatnog ugovora bitnom zabludom smatra zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze (članak 281. ZOO-a), što pored utvrđenja da je ĐL bila u zabludi i održavana u zabludi kao bi ju se navelo na sklapanje ugovora, nije od utjecaja na odluku suda jer se u tom slučaju, kako propisuje članak 284. ZOO-a poništaj ugovora može zahtijevati čak i kada zabluda nije bitna. ĐL, koja jest visoko obrazovana osoba, ali osoba koja nije pravne struke, koja je starije životne dobi, vjerujući da su zbog činjenice da je jedan od tuženika odvjetnik u kojeg bi trebalo imati povjerenja predočeni podaci točni, poduzela je radnje u vezi s raspolaganjem svojim suvlasničkim dijelovima nekretnina u Dubrovniku, i to 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 28/504 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je dovedena u zabludu i održavana u zabludi, što je trajalo dok joj tužiteljica AL i njen partner OL nisu predočili stvarno stanje, vjerujući kako se u konkretnom slučaju radi o naslijeđenih 2 m2, koji nemaju nikakvu vrijednost i koji će joj samo donijeti troškove, brigu, probleme i komplikacije, a koje ne bi poduzela da joj je stvarno stanje nekretnina bilo poznato.

8. Smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim, uzimajući također u obzir da su pojedini dokazi predloženi na okolnosti koje nisu sporne, koje se ne odnose na predmet spora ili nisu od utjecaja na njegovo rješavanje, sud nije provodio daljnje dokaze koje su predlagale stranke već ih je na temelju odredbe članka 292. stavka 4. ZPP-a u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP-odbio. Iz istih razloga nije posebno cijenio preostale izvedene dokaze. U skladu s odredbom članka 299. stavak 3. ZPP-a nisu uzete u obzir isprave dostavljene 7. rujna 2023. putem elektroničke pošte, nakon zaključenja prethodnog postupka jer se radi o dokazima predloženim protivno odredbi stavka 2. istog članka. Prijedlog tužiteljice da se ona kao pravna sljednica ranije tužiteljice koja je već prethodno saslušana u svojstvu svjedokinje dodatno sasluša i da se sasluša svjedok TL prihvaćen je na temelju odredbe članka 299. stavka 2. budući da se prijedlog odnosio na okolnosti koje su oni saznali od ranije tužiteljice ĐL u razdoblju dok se očekivalo njeno saslušanje, nekoliko mjeseci prije njene smrti.

9. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točkama I. do VI. izreke.

10. U odnosu na troškove postupka odluka je donesena, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 13.139,56 EUR, primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a budući da su tuženici parnicu u cijelosti izgubili u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva kojim se traži poništaj ugovora o darovanju sklopljen s prvotuženikom i punomoći izdane drugotuženiku i uspostavlja prijašnje stanje dok preostali odbijeni dio tužbenog zahtjeva u svakom slučaju ne utječe na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i u vezi s njim u svakom slučaju nisu izvođeni posebni dokazi niti nastali nikakvi dodatni troškovi.

10.1. Troškovnikom predanim na ročištu od 30. siječnja 2025. tužiteljica je zatražila naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 5.193,18 EUR, i to trošak sastavljanja tužbe od 31. srpnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastavljanja podneska od 27. veljače 2020. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastavljanja podneska od 19. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastavljanja podneska od 17. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 31. ožujka 2022., 7. srpnja 2022., 24. studenog 2022., 7. ožujka 2023., 12. rujna 2023., 25. rujna 2024. i 30. siječnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR, putni trošak Zagreb-Dubrovnik-Zagreb za ročišta od 7. ožujka 2023., 12. rujna 2023., 25. rujna 2024. i 30. siječnja 2025. iznosu od po 415,85 EUR, što ukupno iznosi 3.863,40 EUR, PDV u iznosu od 965,85 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 177,85 EUR, trošak sudske pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 EUR i trošak sudskog tumača u iznosu od 172,81 EUR.

10.2. Tužiteljici na temelju odredbe Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT) pripada nagrada sastavljanje tužbe od 31. srpnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR, na temelju odredbe Tbr. 8. t. 1. OT-a i za sastavljanje podnesaka od 27. veljače 2020., 19. svibnja 2022. i 17. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak, a na temelju odredbe Tbr. 9. t. 1. OT-a i nagrada za zastupanja na ročištima od 31. ožujka 2022., 7. srpnja 2022., 24. studenog 2022., 7. ožujka 2023., 12. rujna 2023., 25. rujna 2024. i 30. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište. Pored iznosa od ukupno 2.200,00 EUR, na temelju Tbr. 46. OT-a pripada joj i PDV od 25% u iznosu od 550,00 EUR.

10.3. Trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 177,85 EUR je priznat iz razloga što je ovu pristojbu tužiteljica obvezna platiti na temelju članka 3. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23, dalje: ZSP), a kako proizlazi iz uplatnice na str. 70. spisa pristojbu u tom iznosu i platila, kao i trošak sudskog tumača potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a) u iznosu od 172,81 EUR kojeg je tužiteljica platila, što je razvidno iz uplatnice na str. 202 spisa, međutim, nije dosuđen trošak sudske pristojbe za iznos od 13,27 EUR kojeg prema odredbi članka 28. stavka 9. ZSP-a plaća stranka na rješenje o pristojbi doneseno iz razloga što pristojba nije plaćena uz podnesak dostavljen poštom (stavak 5. istog članka) ni putni troškovi Zagreb-Dubrovnik-Zagreb za ročišta od 7. ožujka 2023., 12. rujna 2023., 25. rujna 2024. i 30. siječnja 2025. iznosu od po 415,85 EUR čiju visinu tužiteljica ničim nije dokazala. Zatezne kamate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a dosuđene su na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

10.5. S obzirom na navedeno, u roku propisanom odredbom članka 328. stavka 2. ZPP-a, naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 3.100,66 EUR svaki sa zateznim kamatama dok je u preostalom iznosu zahtjev za naknadu troškova sa zateznim kamatama tužiteljice odbijen (točke VII. do X. izreke).

U Dubrovniku 16. travnja 2025.

Sutkinja

Lana Stanić Bulum

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. odvjetnica Andrea Domac Ričković, Odvjetničko društva Borić & partneri d.o.o., Slavonska avenija 6, Zagreb

2. odvjetnik Željko Knežević, Vukovarska 36, Dubrovnik