Poslovni broj: Usž-1578/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarka, u upravnom sporu tužitelja ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-78/2025-2 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-78/2025-2 od 7. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbacuje se tužba tužitelja kao nedopuštena.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom iznosi razloge kojima prigovara ocjeni prvostupanjskog suda da se u predmetnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, a zbog čega je tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu. Dalje u žalbi tužitelj ponavlja već ranije iznesene razloge kojima ukazuje na protupravno postupanje tuženika, kao i pobliže navedenih djelatnika, a smatra upitnim je li Republika Hrvatska ispunila Međunarodnim ugovorom preuzete obveze ("Službeni list Europske unije", L 300/89 od 9. studenog 2013.). Tužitelj također smatra da je u konkretnoj stvari postupanjem prvostupanjskog suda došlo do povrede prava na pristup sudu zajamčenog u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, a dalje u žalbi daje osvrt i na primjenu mjerodavnih odredbi propisa, u kojima nalazi pravnu osnovu za postupanje u predmetnoj stvari. Tužitelj u žalbi dodaje da niti jedan propis ne uređuje postupak donošenja odluke o imenovanju prinudnog upravitelja nekretninama.
Zaključno tužitelj ukazuje na niz nezakonitih postupanja nadležnih tijela, a i prvostupanjskog suda, zbog čega predlaže da ovaj Sud poništi osporeno rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužba tužitelja odbačena kao nedopuštena na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS).
5. Odredba članka 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a propisuje da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj tužbu prvostupanjskom sudu podnio zbog šutnje uprave, navodeći da je 12. prosinca 2024. izjavio prigovor na temelju odredbe članka 156. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) protiv Nacrta konačnog prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada. Dalje ističe da tuženik u roku propisanom odredbom članka 122. stavka 3. ZUP-a nije odlučio o prigovoru, a u tužbi ukazuje na protupravno i protuustavno djelovanje tuženika.
7. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari, a niti o bilo kojoj situaciji vezanoj uz upravno područje u smislu odredbi članka 3. ZUS-a. Stoga zaključuje da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora i osnovano tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu.
8. Kako tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, a niti su osnovani razlozi kojima upire na povredu ustavnih prava, a osobito prava na pristup sudu, ovaj Sud je, ocijenivši žalbu tužitelja neosnovanom, na temelju članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio pobijano rješenje.
U Zagrebu, 16. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
