Poslovni broj: Usž-4245/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarka, u upravnom sporu tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Branko Šerić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šerić & Šerić j.t.d., Zagreb, Kačićeva 6a, OIB: 68472644943, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4276/2023-4 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4276/2023-4 od 26. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda usvaja se tužba zbog šutnje uprave te odbija prijedlog za oglašavanje ništavim pravomoćnog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/19-20/2, urbroj: 513-02-3005/44-19-2 od 13. veljače 2019. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 625,00 eura, a u preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je ovom Sudu podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga, odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na primjenu odredbe članka 126. stavka 7. Općeg poreznog zakona, u vezi članka 128. stavka 1. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku, smatrajući da je rok od 60 dana od dana isteka roka za prigovor na zapisnik o poreznom nadzoru, odnosno od dana uručenja dopunskog zapisnika o poreznom nadzoru, prekluzivne naravi. Tužitelj smatra da se nakon proteka navedenog roka ne može i ne smije donijeti porezno rješenje, odnosno da je porezno rješenje doneseno nakon proteka prekluzivnog roka ništavo, iako to u odredbi članka 126. stavak 7.

Općeg poreznog zakona nije izričito navedeno.

Zaključno, tužitelj u žalbi ističe da upravni akt od 13. veljače 2019. sadrži nepravilnost koja ga čini ništavim, odnosno da u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi nije dopušteno da takvo rješenje opstane i proizvodi pravne učinke, a da bi to bilo protivno i načelima Ustava Republike Hrvatske, koja u žalbi pobliže navodi. Tužitelj u žalbi dodaje da je navedeno rješenje sukladno članku 128. stavku 1. točki 6. Zakona o općem upravnom postupku, trebalo oglasiti ništavim, jer za to postoji zakonska osnova u mjerodavnom materijalnom propisu, a svako drugo tumačenje i rješenje bi dovelo do pravne nesigurnosti.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora, a podredno da prvostupanjsku presudu poništi i predmet vrati sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom sudu podnio tužbu jer tuženik u propisanom roku od 60 dana od podnošenja žalbe nije donio rješenje o žalbi. Stoga je, a s obzirom da niti u daljnjem roku od 8 dana tužitelju nije dostavljeno rješenje kojim je tuženik odlučio o žalbi, prvostupanjski je sud osnovano na temelju članka 117. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS) usvojio tužbu zbog šutnje uprave i sam riješio o predmetnoj stvari. Sud je odbio prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim poreznog rješenja od 13. veljače 2019., ocijenivši da nisu ispunjene pretpostavke propisane u članku 128. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Tužitelj prijedlog temelji na članku 128. stavku 1. točki 6. ZUP-a, koji pretpostavlja postojanje izričite zakonske osnove prema kojoj je određena nepravilnost razlog za ništavost rješenja, a što ovdje nije slučaj.

5. Naime, odredba članka 126. stavak 7. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. – dalj: OPZ) propisuje da se rješenje iz stavka 6. istog članka Zakona donosi najkasnije u roku od 60 dana od dana isteka roka za prigovor na zapisnik, odnosno od dana uručenja dopunskog zapisnika poreznom nadzoru, ali izričito ne propisuje da bi rješenje doneseno nakon navedenog roka bilo ništavo, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim poreznog rješenja od 13. veljače 2019. odbio.

6. Prvostupanjski sud je o predmetnoj stvari donio odluku bez rasprave, jer su za to bile ispunjene pretpostavke propisane u članku 98. točki 4. ZUS-a.

7. Slijedom navedenog, žalbeni navodi u kojima tužitelj na drugačiji način interpretira i tumači mjerodavne odredbe propisa, na kojima je sud utemeljio odluku, nisu odlučni za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude, odnosno nisu odlučni za drugačiji ishod ovog postupka i ocjenu pravilnosti stajališta iznesenih u prvostupanjskoj presudi.

8. Stoga, a kako tužitelj žalbom nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, jer nisu osnovani navodi kojima upire na povredu mjerodavnih zakonskih odredbi, a niti ovaj Sud nalazi povredu ustavnih načela na koja tužitelj ukazuje u žalbi, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

9. Odluka o trošku je donesena na temelju odredbe članka 147. ZUS-a. Kako je žalba tužitelja odbijena, što znači da tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka, to je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka trebalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković