REPUBLIKA HRVATSKA

P-120/2024-19

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja Generali Deutschland Versicherung AG, Savezna Republika Njemačka, München, Adenauerring 7, OIB 12528915946, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Josipa Galjufa 1, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 5.982,06 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 platiti tužitelju Generali Deutschland Versicherung AG, Savezna Republika Njemačka, München, Adenauerring 7, OIB 12528915946 iznos od 5.982,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 8. rujna 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 naknaditi tužitelju Generali Deutschland Versicherung AG, Savezna Republika Njemačka, München, Adenauerring 7, OIB 12528915946 troškove parničnog postupka u iznosu od 3.346,91 eura (slovima: tri tisuće tristo četrdeset šest eura i devedeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 15. siječnja 2024. navodi da se 19. lipnja 2022. oko 11,35 u Vodnjanu, Ulica 1. maja 33 dogodila prometna nezgoda na način da je LA upravljajući vozilom marke Fiat Doblo reg. oznake [registarska oznaka] udario u stražnji dio vozila Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao LAF, a za koju prometnu nezgodu je isključivo odgovoran LA. Navodi da je vozilo kojim je upravljao LA reg. oznake PU278MG 19. lipnja 2022. bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti broj 08110071098. Dalje navodi toga dana vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj [broj police osiguranja] – K – 986197644 i da je tom policom obuhvaćena naknada štete u slučaju prometne nezgode u inozemstvu, te da je tužitelj na ime naknade štete isplatio ukupan iznos od 21.330,34 eura i to 19.830,34 eura na ime štete na vozilu temeljem računa o popravku, iznos od 1.200,00 eura s osnova umanjene vrijednosti vozila jer je vozilo oštećeno u trenutku nezgode bilo staro jednu godinu te iznos od 300,00 eura na ime dječje sjedalice. Navodi da se tuženiku obratio s regresnim zahtjevom prije podnošenja tužbe da je tuženik tužitelju izvršio povrat dijela isplaćene naknade u ukupnom iznosu od 15.348,28 eura (od tog iznosa na štetu na vozilu odnosi se iznos od 14.037,58 eura, na smanjenje vrijednosti vozila odnosi se iznos od 1.010,70 eura i na dječju sjedalicu iznos od 300,00 eura). Tužitelj navodi da od tuženika potražuje daljnji iznos od 5.982,06 eura (pri čemu se iznos od 5.792,76 eura odnosi na neplaćeni dio troškova popravka vozila i iznos od 189,30 eura na ime razlike umanjene vrijednosti vozila), a sve jer je tuženik dužan naknaditi stvarne troškove popravka prema računu popravka plaćenom u Saveznoj Republici Njemačkoj gdje je vozilo popravljeno. Isto tako, tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju za pitanje prava tužitelja na subrogaciju, za njegov zahtjev prema tuženiku, kao i za obvezu tužitelja prema svom osiguraniku, mjerodavno njemačko pravo, sukladno UREDBI (EZ) br. 593/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I). Dakle, tužitelj od tuženika potražuje plaćanje iznosa od 5.982,06 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da se 19. lipnja 2022. u Vodnjanu dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] čiji je vlasnik u trenutku nezgode imao sklopljen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu kod tuženika. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da je polica osiguranja broj [broj police osiguranja] – K – 986197644 istekla 1. siječnja 2022., a da se predmetna nezgoda dogodila 19. lipnja 2022. pa nema osnove za regresno potraživanje. Dalje tuženik navodi da nisu dostavljeni opći uvjeti osiguranja iz kojih bi bilo vidljivo da je tužitelj osiguraniku ispunio svoju ugovornu obvezu prema tim uvjetima. Navodi i da šteta nije plaćena vlasniku vozila nego pravnoj osobi pa je sporan i način takvog plaćanja. Dalje tuženik osporava plaćanje PDV-a ovisno o vrsti leasing- a jer o tome radi li se o financijskom ili operativnom leasingu ovisi i obveza plaćanja PDV-a. Tuženik navodi da je sporna primjena materijalnog prava ističući da je u konkretnom slučaju mjerodavno pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda, dakle, pravo Republike Hrvatske. Tuženik osporava visinu štete navodeći da iz procjene vještaka za motorna vozila Holgera Kretschmera proizlazi da šteta na vozilu prema njemačkim cijenama s PDV-om iznosi 18.671,67 eura, s time da je izračun izrađen najpouzdanijim sustavom AUDATEX. Isto tako, tuženik osporava pravo na plaćanje PDV-a jer nije dostavljen dokaz o kojoj vrsti leasinga se radi u konkretnom slučaju. Dalje osporava zatraženi tijek zateznih kamata od 8. rujna 2022. kao preuranjen navodeći da sve dok sudskom odlukom nije razriješeno sporno pitanje je li osiguratelj dužan naknaditi štetu, osiguratelj ne može biti u zakašnjenju.

3. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

4. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je, tijekom postupka, proveo dokaz uvidom u fotografiju (list 6 i 7 spisa), u policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08110071098 (list 8 spisa), u vozačku dozvolu (list 9 i 10 spisa), u prometnu dozvolu (list 11 i 12 spisa), u potvrdu PU Istarska PPP Pula od 27. lipnja 2022. (list 13 do 15 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 19. lipnja 2022. i potvrdu o oštećenju (list 16 i 17 spisa), u ovjereni prijevod njemačkog jezika policije osiguranja (list 18 do 38 spisa), u ovjereni prijevod njemačkog jezika dopis (list 39 do 44 spisa), u ovjereni prijevod engleskog jezika potvrde o plaćanjima (list 45 do 55 spisa), u ovjereni prijevod njemačkog jezika procjena štete s fotografijama (list 56 do 101 spisa), u ovjereni prijevod s engleskog dopis e-poštom (list 102 do 105 spisa), u ovjereni prijevod s engleskog i njemačkog sporazum o nagodbi i prateća dokumentacija u vezi s opsegom štete (list 106 do 125 spisa), u ovjereni prijevod s njemačkog jezika izračun troškova popravka (list 126 do 178 spisa), u ovjereni prijevod s njemačkog i engleskog jezika - korespondencija (list 181 do 192 spisa), u ovjereni prijevod knjiženja (list 210 do 214 spisa), u ovjereni prijevod s njemačkog jezika račun za osiguranje vozila (list 215 do 224 spisa), u ovjereni prijevod s njemačkog jezika i engleskog jezika dopisa e-pošte (list 235 do 242 spisa).

5. Na ročištu od 29. listopada 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti navodeći da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan. Navodi da je vlasnik oštećenog vozila fizička osoba pa je tužitelj izvršio isplatu štete s porezom na dodanu vrijednost. Na tom ročištu tuženik je ostao kod odgovora na tužbu u cijelosti, osporavajući visinu štete.

6. Na ročištu od 14. ožujka 2025. održanom u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U podnesku od 20. svibnja 2024. tužitelj je istaknuo da je polica osiguranja broj [broj police osiguranja]-K-986196744 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] vrijedila na dan prometne nezgode, da je tuženik u mirnom postupku izvršio isplatu nespornog dijela štete kao i da je šteta plaćena servisu u kojem je vozilo popravljeno jer je tužiteljev osiguranik kao oštećenik naložio da se ti troškovi popravka isplate izravno servisu u kojem je vozilo popravljeno, te da je oštećeno vozilo u vlasništvu fizičke osobe zbog čega je tuženik dužan platiti iznos troškova s PDV-om.

8. U konkretnom slučaju, riječ je o sporu s međunarodnim elementom pri čemu su obje stranke članice Europske unije i to Savezna Republika Njemačka i Republika Hrvatska.

9. Za odlučivanje o mjerodavnom pravu koje uređuje odnos tužitelja prema svom osiguraniku i njegovom pravu na subrogaciju, relevantne su odredbe Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (dalje: Uredba Rim I). Naime, odredbom članka 3. Uredbe Rim I propisano je da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale, a odredbom članka 7. te Uredbe koji se odnosi na ugovore o osiguranju, u stavku 2. propisano je da u mjeri u kojoj ugovorne stranke nisu odabrale mjerodavno pravo, ugovor o osiguranju podliježe pravu države u kojoj osiguravatelj ima uobičajeno boravište. S obzirom na to da tužitelj ima mjesto središnje uprave u Saveznoj Republici Njemačkoj, za odlučivanje o tome je li tužitelj isplatom osigurnine svom osiguraniku stupio u njegovu pravnu poziciju (subrogacija) i je li tužitelj ovlašten postaviti tužbeni zahtjev prema tuženiku, mjerodavno je njemačko pravo.

10. Nadalje, odredbom članka 4. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (dalje: Uredba Rim II), propisano je da pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja je pravo one države u kojoj šteta nastane. Prema tome, s obzirom na to da se predmetna prometna nezgoda dogodila na teritoriju Republike Hrvatske za odlučivanje o izvanugovornoj odgovornosti tuženika za štetu, za utvrđenje od kada je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje eventualne regresne obveze te po kojoj visini stope tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate, mjerodavno je hrvatsko pravo.

11. Odredbom članka 10. Zakona o ugovorima o osiguranju od 23. studenoga 2007. (službeni list BGBI. I S. 2631), zadnji put izmijenjen člankom 4. Zakona od 11. travnja 2024. (službeni list BGBI. 2024 I BR. 119) propisano je da ako je trajanje osiguranja određeno u danima, tjednima, mjesecima ili razdoblju od nekoliko mjeseci, osiguranje počinje teći početkom dana na koji je ugovor sklopljen, a završava na kraju posljednjeg dana ugovornog razdoblja, a odredbom članka 12. propisano je da osim ako se premija ne određuje za kraća razdoblja, razdoblje osiguranja jest jedna godina.

12. Iz dokumentacije u spisu neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj sklopio policu osiguranja 260-K-986196744 (list 18 do 37 spisa) 19. travnja 2021. s osiguranikom ŽA, kao fizičkom osobom, za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], da je ugovoreno kasko osiguranje, da se premija plaća polugodišnje te da se naplata premije osiguranja vrši izravno s osiguranikovog računa te da je sklopljena radi višegodišnjeg osiguranja. Isto tako, iz potvrde PPP Pula od 27. lipnja 2022. (list 14 do 17 spisa) proizlazi da polica osiguranja za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] vrijedi do 26. ožujka 2026. Nadalje, iz potvrde o uplati premije (list 212 i 213 spisa) proizlazi da se radi o izravnim i ponavljajućim terećenjima računa osiguranika te da je 1. srpnja 2022. naplaćena polugodišnja premija u iznosu od 244,84 eura. Stoga je neprijeporno utvrđeno da je tužitelj s osiguranikom imao sklopljen ugovor o osiguranju po polici osiguranja br. [broj police osiguranja]-K-986196744 na dan prometne nezgode 19. lipnja 2022. za oštećeno vozilo. Prema tome, u cijelosti je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

13. Tuženikovi navodi o tome da tužitelj nije dostavio Opće uvjete osiguranja iz kojih bi bilo vidljivo da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema uvjetima osiguranja su irelevantni za naknadu štete u slučaju ispunjenja osiguranog slučaja. Naime, svrha sklapanja ugovora o osiguranju je isplata naknade iz osiguranja od strane osiguratelja.

14. Između stranaka nije sporno da je nastao štetni događaj, odnosno da se u Vodnjanu dogodila prometna nezgoda 19. lipnja 2022. u kojoj je sudjelovalo vozilo tužiteljevog osiguranika reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ŽA i vozilo tuženikovog osiguranika reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LA. Također, iz potvrde PPP Pula od 27. lipnja 2022. nedvojbeno je utvrđeno da je vozaču vozila osiguranog kod tuženika LA, radi prouzročenja prometne nezgode, na mjestu izvršenja prekršaja, izdana Obavijest o počinjenom prekršaju s nalogom za plaćanje novčane kazne, zbog počinjenja prekršaja iz članak 43. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023., 145/2024.; dalje: ZSPC) koji propisuje da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu i stavka 2. koji propisuje da je prije započinjanja tih radnji, vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

15. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

16. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023: dalje: ZOOP) propisano je da je vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, a u tijeku postupka je neprijeporno utvrđeno da je vozač vozila tuženikovog osiguranika LA prouzročio štetu na vozilu tužiteljevog osiguranika zbog prouzročenja prometne nezgode.

17. Odredbom članka 86. Zakona o ugovorima o osiguranju od 23. studenoga 2007. (službeni list BGBI. I S. 2631), zadnji put izmijenjen člankom 4. Zakona od 11. travnja 2024. (službeni list BGBI. 2024 I BR. 119) propisano je da ako ugovaratelj osiguranja ima pravo na naknadu štete prema trećoj osobi, to pravo prelazi na osiguratelja, ukoliko osiguratelj naknadi štetu te da prijenos nije moguć na štetu osiguranika. Prema tome, za subrogaciju osiguratelja u položaj oštećenika trebaju se ispuniti određene pretpostavke i to da je osiguratelj isplatio osigurninu na temelju ugovora o osiguranju te da osiguranik ima pravo na odštetni zahtjev prema trećoj osobi.

18. Iz dokumentacije u spisu neprijeporno je utvrđeno da je tužiteljev osiguranik ŽA prijavio štetu tuženiku 20. lipnja 2022. (list 42 i 43 spisa) te da je potom 28. lipnja 2022. prijavio i tužitelju dostavljajući dokumente koji se odnose na predmetnu štetu, kako to proizlazi iz dopisa e-pošte upućenog tužitelju (list 40 do 44 spisa).

19. Također, iz Izvješća o aktivnostima i procjeni štete broj štete 056474122 (list 57 do 71 spisa) vidljivo je da je tužitelj naložio vještaku za motorna vozila pregled i utvrđivanje štete 3. kolovoza 2022. te da je napravljena procjena štete u Birlenbachu istoga dana u AUTOKUĆI SCHERER od strane Holgera Kretschmera pri čemu su procijenjeni troškovi popravka s PDV-om u iznosu od 18.671,67 eura i smanjena vrijednost vozila u iznosu od 1.200,00 eura, te da je radionica primila potpisan nalog za popravak, kao i da su popisani rezervni dijelovi, lakiranje te naknada za rad, za koje je AUTOKUĆA SCHERER 31. kolovoza 2022. izdala račun broj 12001435 (list 155 do 168 spisa) tužiteljevom osiguraniku ŽA u ukupnom iznosu od 19.830,34 eura.

20. Nadalje, iz potvrde o plaćanju (list 45 do 47 spisa), u kojoj je kod pojedinosti o plaćanju naveden broj štete 056474122, utvrđeno je da je tužitelj platio servisu AUTOKUĆA SCHERER iznos od 19.830,34 eura, pri čemu je naveden i broj računa 12001435 izdan od strane servisa, na temelju čega je tužitelj stupio u poziciju oštećenika PA prema tuženiku, sukladno odredbi članka 86. stavka 1. Zakona o ugovorima o osiguranju.

21. Isto tako, tužitelj je sukladno procjeni štete broj 056474122 od 3. kolovoza 2022. platio 7. rujna 2022. iznos od 1.200,00 eura na ime troškova smanjene vrijednosti vozila, a kako to proizlazi iz potvrde o plaćanju u kojoj je u pojedinostima o plaćanju naveden broj štete 056474122 (list 48 i 49 spisa).

22. Sud ističe da je tužitelj platio osigurninu svom osiguraniku koji je fizička osoba. Dakle, tužiteljev osiguranik, kao fizička osoba, bio je dužan platiti PDV radionici za popravak vozila, sukladno izdanom računu. Stoga je tuženikovo osporavanje obveze plaćanja PDV-a, ovisno o vrsti leasing-a, u cijelosti neosnovano.

23. Sud nije odredio provođenje prometno-tehničkog vještačenja, jer je na temelju drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te bi provođenje tog dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, sve uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

24. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj ima pravo na naknadu troškova popravka vozila koje je kao osigurninu platio svom osiguraniku, odnosno izravno radionici koja je popravila vozilo, prema cijenama u Njemačkoj, neovisno o tome koliki bi bio trošak popravka vozila prema cijenama u Hrvatskoj. Naime, osiguratelj ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala, prema cijenama u Njemačkoj, gdje je vozilo popravljeno sukladno izdanom računu. Također, tužitelj ima pravo na naknadu troškova smanjene vrijednosti vozila, jer mu je i plaćanjem smanjene vrijednosti vozila nastala šteta.

25. U konkretnom slučaju, za tužitelja je nastala šteta u iznosu od 19.830,34 eura na ime popravka vozila te u iznosu od 1.200,00 eura na ime troškova smanjene vrijednosti popravljenog vozila i u iznosu od 300,00 eura na ime dječje sjedalice, odnosno ukupno u iznosu od 21.330,34 eura, a neprijeporno je da je tuženik platio tužitelju iznos od 15.348,28 eura (što je vidljivo iz Sporazuma o izvansudskoj nagodbi (list 110 spisa), pa je tuženik dužan tužitelju platiti preostali iznos naknade štete od 5.982,06 eura.

26. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti i presuđeno je kao u točki I. izreke presude.

27. Dakle, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.982,06 eura, na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od 8. rujna 2022. do isplate, sukladno odredbi članka 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO), koja određuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, (a koja je za tužitelja nastala na dan plaćanja troškova popravka i smanjene vrijednosti popravljenog vozila, odnosno, 7. rujna 2022.), a stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom na to da se, u konkretnom predmetu, ne radi o trgovačkom ugovoru niti o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, o čemu je presuđeno u točki I. izreke ove presude.

28. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora od 5.982,06 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 20. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.), za sastav podneska od 3. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 29. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. 1.), za zastupanje na ročištu 13. veljače 2025. u iznosu 50,00 eura (Tbr. 9. 5.), za zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. 1.), uvećano za PDV u iznosu od 225,00 eura što iznosi 1.125,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,14 eura, sukladno odredbi Tbr. 1.1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP), i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 106,27 eura (koliko iznosi sudska pristojba prema vrijednosti predmeta spora) sukladno odredbi Tbr. 2. 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u ZSP- u, što ukupno iznosi 1.284,41 eura.

29. Isto tako, tužitelju je priznat trošak prevođenja isprava u iznosu od 2.062,50 eura sukladno računima sudskog tumača koje je tužitelj dostavio u spis zajedno s potvrdama o izvršenom nalogu kao dokazom da je te račune platio. Dakle, tuženik je obvezan naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.346,91 eura, o čemu je odlučeno u točki II. izreke presude.

Karlovac, 16. travnja 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku Igoru Habulinecu, odvjetniku u Zagrebu, Biskupa Josipa Galjufa 1,

2. Tuženiku po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Grgić & Partneri odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282