REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2503/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja RŽ vl. OBRTA ZA PRIJEVOZ [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju RŽ vl. OBRTA [obrt] [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 336,97 EUR sa zateznom kamatom od 04. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 08. lipnja 2024. do 03. srpnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 457,42 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila 03. lipnja 2024. nastala šteta na vozilu marke RENAULT MEGANE 1.6. 16V reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika ZŽ iz [adresa]. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio te su djelatnici tuženika procijenili štetu dana 07. lipnja 2024., napravili zapisnik o izvidu štete ref. broj 248110510552, a da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete. Tuženik je prema tvrdnjama tužitelja utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela, međutim da je tuženik samo djelomično podmirio štetu. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tako tvrdi da je preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 114/3/4 u ukupnom iznosu od 719,31 EUR, (PDV uključen) koji je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e- maila, te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 382,34 EUR, a da razliku od 336,97 EUR po računu tuženik nije platio, tuženik prema tvrdnjama tužitelja opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 16. rujna 2024. sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, o čemu je tuženik obaviješten. Stoga je razlika u cijeni rada predmet ovoga spora te tužbom tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika navedenog iznosa od 336,97 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika, te predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova. Navodi kako tužitelj ne navodi niti dostavlja relevantnih podataka i dokaza o prometnoj nezgodi na koju se poziva, ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o vozilu štetnika niti o osiguranju tog vozila kod tuženika. Ističe da tužitelj nije u tužbi nije dostavio dokaze o prometnoj nezgodi od 3. lipnja 2024., nije naveo podatke o vozilu štetnika niti je dostavio dokaze o osiguranju tog vozila kod tuženika, nije opisao na koji način je došlo do štetnog događaja niti je opisao u čemu se sastoji krivnja vozača vozila štetnika, nije je dostavio dokaze iz kojih bi to bilo razvidno niti je na tu okolnost predložio adekvatne dokaze. Osporava i cijenu sata kao previsoko odmjerenu budući da na području gdje oštećenik prebiva cijena sata lakireraje znatno niža nego što je tužitelj obračunava, pa je oštećenik dužan pridržavati se općih načela obveznog prava, odnosno suzdržavati se od postupaka kojima se šteta može povećati, te ističe kako vozilo nije popravljeno u skladu sa izvidom štete i da je šteta na taj način preuveličana. Osporava dakle osnovu i visinu štete kao i tijek zateznih kamata koji nije prenesen cesijom.

3. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 29. siječnja 2025. na način da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Smatra neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj (oštećenik) ZŽ ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Sklapanjem ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu tuženik je sukladno čl. 82. ZOO-a obaviješten o ustupu. U odnosu na prigovor nedostatku pasivne legitimacije navodi kako je takvo osporavanje neosnovano jer iz tuženikovog priloga odnosno iz ponude tuženika od 14. srpnja 2024. jasno proizlazi kako je tuženik utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao osiguravatelju prema polici obveznog osiguranja štetnika pravno osnovan te je temeljem iste upravo tuženik izvršio uplatu iznosa od 328,34 EUR. Spori i navode tuženika te ukazuje na osnovnu dužnost štetnika da u skladu s odredbom čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, a što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika kojim je to stanje uspostavljeno. Sama činjenica što tuženik kao osiguravatelj štetnika ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja kao ovlaštenoga servisera smatra potpuno neodlučnom jer tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, niti na bilo koji način ima pravo ograničiti svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, te dodaje da je vozilo popravljeno sukladno izvidu štete time da je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 5,00 sati i lakirerskih radova u trajanju od 4,90 sati kao i potrošeni materijal lakirera u iznosu od 107,87 EUR kako to u cijelosti odgovara procjeni štete sačinjenoj od strane tužitelja.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to: račun broj 114/3/4 (list 9-10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), obrazloženu ponudu (list 12 spisa), promet po računu (list 13 spisa), e-mail korespondenciju (list 14-15 spisa), cjenik autolakirerskih i autolimarskih usluga (list 16 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 17-18 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 19 spisa), e-mail korespondenciju (list 20 spisa), sudsku praksu ( list 21-60 spisa) izvatke iz promjena po računu i račune sa prikazima transakcija (list 71-79 spisa).

6. Sud nije provodio predloženo prometno vještačenje iz razloga koji će biti navedeni kasnije u obrazloženju, a nije smatrao potrebnim, imajući u vidu dokumentaciju u spisu i provedene dokaze predložene po tužitelju i tuženiku te utvrđenja temeljem istih. Sud je također odlučio da neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka KŽ i ovlaštene osobe tužitelja jer sud smatra da je isto nesvrsishodno u ovom sporu male vrijednosti, a uz to sud zaključuje da u spisu postoji dovoljno dokaza temeljem kojih može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari, kako je to odlučeno raspravnim rješenjem od 18. ožujka 2025. .

7. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Među strankama su u konkretnom predmetu sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva, sporne su aktivna i pasivna legitimacija.

9. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističe se slijedeće. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu na listovima 17-18 spisa proizlazi da su tužitelj i ZŽ navedeni Ugovor sklopili 16. rujna 2024., te da je istim ZŽ, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 336,97 EUR, a prema računu popravka za štetu broj 114/3/4 u ukupnom iznosu od 719,31 EUR i temeljem auto osiguranja dužnika broj 248110510552 (oznaka štete dužnika). Time je oštećenik ZŽ ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine, a iz računa tužitelja broj 1144/3/4 (list 9 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika). Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete ZŽ prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom na listu 19 spisa. Stoga je prema ocjeni ovog suda istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

10. Uvidom u Izvide štete tuženika (list 11 spisa) utvrđeno je da se isti odnose na vozilo reg. Oznaka [registarska oznaka], marke RENAULT MEGANE 1.6 16 V, u vlasništvu ZŽ kao oštećenika. Tužitelj je pozivajući se na broj štete naveden u Izvidima štete tuženika izdao predmetni račun broj 114/3/4. Tuženik je s pozivom na broj navedenog tužiteljevog računa isplatio iznos od 382,34 EUR (list 13 spisa).

11. Imajući u vidu kako se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti sud nije provodio predloženo prometno vještačenje ocijenivši da bi utvrđivanje činjenica vezanih za utvrđivanje odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja provođenjem istog bilo povezano s nerazmjernim troškovima i teškoćama pa je u skladu s odredbom čl. 464.a ZPP-a zaključio o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu kao i činjenicu da je tuženik platio dio računa, a da pri tom nije osporavao svoju odgovornost, pa je stoga neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. Iz računa tužitelja broj 114/3/4 od 03. srpnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj izvršio popravak vozila ZŽ ukupnu cijenu od 719,31 EUR (s uključenim PDV-om po stopi od 25%). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati limarski radovi 5,00 i lakirerski radovi 4,90 sati, dok je prema tuženikovom izvidu štete za rad autolimara potrebno također 5,00 sati, a za rad autolakirera 4,90 sati. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 44,96 EUR za 5 sati 224,80 EUR za rad autolimara, te su obračunati lakirerski radovi po cijeni sata od 44,96 EUR za 4,90 sati ukupno 220,30 EUR, sve uvećano za PDV, a koje cijene je u skladu s kalkulacijom-izračunom cijene radnog sata na listu 16 spisa.

13. Tužitelj tužbom potražuje navedenu ukupnu razliku od 336,97 EUR uzimajući u obzir plaćanja koje je tuženik izvršio u mirnom postupku te je razlika do punog iznosa tužiteljevog računa predmet utuženja u ovom predmetu, a iz odgovora na tužbu proizlazi kako je sporna upravo satnica rada, odnosno razlika u cijeni radnog sata koje tuženik priznaje i cijene radnog sata koju tužitelj naplaćuje, odnosno koje je naplatio svojim računom za popravak vozila. Stoga je predmet naknade štete u ovom postupku isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju bi oštećenik platio u nekim drugim radionicama koje je predlagao tuženik.

14. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju naplaćuje prema cijenama koje naplaćuje.

15. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 114/3/4 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u manjem obujmu radnih sati koje je tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

17. Tužiteljev račun za popravak vozila ispostavljen je 3. srpnja 2024. te je u istome naznačen rok dospijeća 3. srpnja 2024, stoga tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, odnosno od 4. srpnja 2024. od kojeg dana tužitelju nastaje šteta. Slijedom toga, valjalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od 4. srpnja 2024. pa do isplate i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, a odbiti zahtjev za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 8. lipnja 2024. godine do 3. srpnja 2024. godine kao u točki II izreke.

18. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora., stoga je odlučeno kao u točki I. izreke

19. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 83) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023: dalje: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

20. Tužitelju je kao potreban priznat sljedeći trošak:

-trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak podneska od 29. siječnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife ) iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR

-trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 18. ožujka 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od po 100,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 125,00 EUR,

-trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), odnosno 437,50 EUR,

-trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR i presudu u iznosu od 13,28 EUR ,odnosno ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 457,42 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

21. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u preostalom iznosu od 6,64 EUR jer je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR,. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom iznosu od 6,64 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke presude).

22. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima .

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.