Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

P-270/2024-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku po sucu pojedincu Jadranki Pajur Vranješ, u pravnoj stvari tužitelja HEBRON d.o.o., OIB: 68744075184, Bilje, Šandora Petefija 75, kojega zastupa pun. Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, protiv tuženika APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, Veliko Vojvodstvo Luxemburg, kojega zastupa pun. Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 11. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti pun. tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Ovr4356/17-2 od 29. prosinca 2017. Proglašava se nedopuštenom.

- za svaki iznos glavnice preko iznosa od 216.060,20 EUR,

- u cijelosti za zakonske zatezne kamate u iznosu od 667.822,12 EUR,

- u cijelosti za zakonske zatezne kamate na iznos od 766.493,85 EUR od 22. prosinca 2018. do isplate,

- u cijelosti za troškove postupka u iznosu od 10.819,56 EUR sve u odnosu na tužitelja HEBRON d.o.o., OIB: 68744075184, Bilje, Šandora Petefija 75, kao prvoovršenika.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 175.597,61 EUR sa zateznom kamatom od 16. Travnja 2025. Do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana dok se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

III Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj tijekom postupka u bitnom navodi da je ustao s tužbom protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 10.758.000,00 kn. Tužitelj je kao ovršenik zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4536/17-19 od 2. kolovoza 2018. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka protiv tuženika kao ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-4356/17 od 29. prosinca 2017. nedopuštenom. Tužitelj je zaključak primio 7. kolovoza 2018. Nadalje navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4356/2017 od 29. prosinca 2017. određena ovrha prodajom nekretnine u vlasništvu ovršenika i to suvlasničkog dijela, i to temeljem ovršne isprave radi naplate iznosa od 10.758.000,00 kn / 1.434.315,97 EUR prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 766.493,85 EUR od 22. prosinca 2017. do isplate i troškova postupka od 81.520,00 kn / 10.819,56 EUR. Tužitelj posebno navodi da je ovrha nedopuštena iz istih razloga zbog kojih je podnio žalbu u ovršnom postupku. Ističe da ne postoji identitet između iznosa za koji je određena ovrha i visine iznosa založnog prava upisanoga na spornoj nekretnini, da je tražbina tuženika prestala, da je nastupila zastara tražbine za koju je ovrha određena, da je obračun kamata netočan i da ne postoji identitet između iznosa za koji je određena ovrha i visine iznosa založnog prava upisanog na spornoj nekretnini.

2. Tuženik kako u svom odgovoru na tužbu tako i tijekom postupka ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, tužitelj netočno navodi da je između tražbine ovrhovoditelja i visine iznosa na spornoj nekretnini upisanog založnog prava ne postoji identitet te da je došlo do prekoračenja visine iznosa za koji ovrha može biti određena. Tuženik ističe da je upravo sporno založno pravo upisano isključivo radi osiguranja tražbine u iznosu od 906.981,00 EUR. U odnosu na istaknuti razlog prestanka obveze ističe da je do brisanja založnog prava na etažnim jedinicama na koje se poziva tužitelj došlo daleko prije ustupa tražbine ovdje ovrhovoditelja, a što je jasno i vidljivo iz samog izvatka iz zemljišnih knjiga. Prodaja spornih posebnih dijelova je tako i uračunata u stanje duga te je ovrhovoditelj temeljem Ugovora o ustupu preuzeo tražbinu kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu, pa je stoga utuženi iznos upravo iznos duga.

3. Tuženik drži da je neosnovan prigovor zastare potraživanja iz razloga što zastara iz Ugovora o kreditu nije nastupila, a sve da je i nastupila ta činjenica ne bi onemogućila naplatu ovrhovoditelja iz založne stvari, u ovom slučaju nekretnine.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: zaključak Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4356/17-19 od 2. kolovoza 2018. (list spisa 14), prijedlog za ovrhu (list spisa 15 do 19), ugovor o kratkoročnom kreditu na poslovno financiranje od 24. rujna 2010. (list spisa 20 do 30), izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 35), trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbine (list spisa 36 do 44), izvadak iz sudskog registra Gradskog suda u Pragu za tvrtku APS DELTA d.o.o. (list spisa 62 do 64), izvadak za tvrtku APS Delta S.A. (list spisa 76 do 79), izvadak iz zemljišne knjige posebno izvadak suvlasnički dio –povijesni prikaz (list spisa 87 do 178), prijepis prometa po kreditu od 30 srpnja 2011. do 30. lipnja 2017. (list spisa 269 do 271).

5. Izvršen je uvid i u predmet Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 4356/17.

6. U ranijem postupku sud je donio presudu poslovni broj P-303/18-11 od 30. siječnja 2019. Po žalbi tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-4547/2019-6 od 26. listopada 2022. Odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu ovoga suda P-303/18-11 od 30. Siječnja 2019. Po reviziji tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenje poslovni broj Rev-600/2402 od 12. lipnja 2024. Ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4547/2019-6 od 26. listopada 2022 i presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-303/18-11 od 30. siječnja 2019. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, navodeći da su pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ispunjene tek kada sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka na kojoj je teret dokazivanja predložila, radi utvrđenja pravno odlučujućih činjeničnih tvrdnji.

7. U ponovljenom postupku postupajući po uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju u spisu koju čine:

- zaključak Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4356/17-19 od 2. kolovoza 2028. (list spisa 14)

- prijedlog za ovrhu (list spisa 15 do 19)

- ugovor o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje od 24. rujna 2010. (list spisa 20 do 30)

- izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 35)

- zrostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbine (list spisa 36 do 44)

- izvadak iz sudskog registra Graskog suda u Pragu za tvrtku APS DELTA d.o.o.

(list spisa 62 do 64)

- izvadak za tvrtku APS DELTA S.A. (list spisa 76 do 79)

- izvadak iz zenljišne knjige, posebno izvadak suvlasnički dio – povijesni prikaz

(list spisa 87 do 178)

- prijepis prometa po kreditu od 30. srpnja 2011. do 30. lipnja 2017. (list spisa 269 do 271),

- dopis Zagrebačke banke od 23. prosinca 2024. (list spisa 760)

- podaci o cijenama stanova u [adresa] (list spisa 823 do 827)

- cijena stanova u [adresa] (list spisa 832)

- sporazum o uređenju međusobnih prava i obveza između tužitelja i tuženika od 7. veljače 2023. (list spisa 835 do 837)

- uvid u e-spis predmeta Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-484/2013

- uvid u predmet Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4356/17

- nalaz i dopuna nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka (list spisa 764 do 809)

- iskaz vještaka financijsko-knjigovodstvene struke (list spisa 838 I 839).

8. Brižljivom ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio:

- da je Općinski sud u Osijeku pod poslovnim brojm Ovr-436/17 donio rješenje o ovrsi kojom je ovrhovoditelj ovdje tuženik a ovršenik ovdje tužitelj,

- da je naprijed navedeni sud zaključkom od 29. prosinca 2017. odredio zabilježbu Rješenja o ovrsi n a nekretninama koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva.

- da je navedeni sud 3. siječnja 2018 donio rješenje da se dozvoljava upis na temelju zaključka poslovni broj 33 Ovrv-4356/17-3 od 29. prosinca 2017., na nekretninama koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva kao i na nekretninama ID, budući je isti drugi ovršenik u predmetnom rješenju o ovrsi,

- da je ovršnik, ovdje tužitelj 15. siječnja 2018. uložio žalbu protiv rješenja o ovrsi,

- da je Općinski sud u Osijeku dana 2. kolovoza 2018. donio zaključak kojim se upućuje prvoovršenik ovdje tužitelj da protiv ovrhovoditelja ovdje tuženika pokrene parnicu nadležnom sudu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je ovršnik, ovdje tužitelj ustao s tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštena dana u zakonom predviđenom roku.

10. Sukladno članku 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) tužitelj može ustati s parnicom radi nedopuštenosti ovrhe ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. St. 1. točka 1. do 11 citiranog zakona.

11. Imajući u vidu navode žalbe ovršenika, ovdje tužitelja, budući se isti poziva na naprijed navedenu odredbu članka 50. st. 1. točka 7. OZ-a, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju tražiti ovrhu protiv ovršenika, točke 9. OZ-a, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, utvrđeno je tužba podnesena iz istih razloga kao I žalba.

12. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode I dokaze suprotne strane, sukladno odredbi članka 219. – 221. ZPP-a. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je ustao tužbom radi proglašenja ovhe nedopuštenom i to iz razloga istaknutim u žalbi.

13. Iz žalbe tužitelja i tužbe u ovome predmetu vidljivo je da je tužitelj ustao tužbom upravo14, iz istih razloga koji su navedeni u žalbi.

14. NaIme, nesporno je da je postojao kreditni odnos na temelju ugovora o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje od 24. rujna 2010., kreditna partija 5700761244 zakljujčen između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i LEUTAR d.o.o., kao korisnika kredita, predmet kojeg je bio kredit u iznosu od 906.981,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a, uz obvezu vraćanja kredita uz valutnu klauzulu, dalje: Ugovor, da je datum kredita 20. rujna 2010., da je rok korištenja kredita 30. rujna 2010., da je iznos kredita 906.981,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a, da je ugovorna kamatna stopa 10,68 %, da je rok vraćanja 31. srpnja 2011., te da je način vraćanja otplata glavnice sukcesivno iz sredstava prodaje stanova u 100 %-nom iznosu kupoprodajne cijene.

15. Nesporno je da su sredstva osiguranja po Ugovoru jamstvo jamca ŽD iz [adresa], kao fizičke osobe, zadužnica Leutar d.o.o., a dodatno tome kao osiguranje je i ugovor o založnom pravu kojim založni dužnici JD i ŠD daju hipoteku na stanu u [adresa], površine 86,11 m2, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički dio br. 13, stan na II. katu označen brojem 9, površine 86,11 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe u kupaonice, lođe, nužnika I hodnika, i hipoteka je bila upisana u zemljišnim knjigama na iznos od 1.270.000,00 kn u protuvrijednosti 168.557,96 EUR, te ugovor o založnom pravu kojim založni dužnici DD i SD daju hipoteku na nekretnini u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], koja je naknadno etažirana na 44 etaže i to 31 stan, 1 garaža i 12 parkirnih mjesta, a taj ugovor sadržava u članku 4, stavku 2 ovlast vjerovnika da može naplatu pokrenuti i na cjelokupnoj imovini DD i SD. Na temelju toga ugovora hipoteka je upisana, kako glasi u zemljišnim knjigama, radi osiguranja tražbine banke u iznosu od 906.981,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti, sa svim uvjetima, kamatama, naknadama i troškovima. Nakon etažiranja hipoteka je upisana na svim etažnim dijelovima na nekretnini k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška].

16. Iz trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbine sklopljenog dana 30. svibnja 2017. između Zagrebačke banke d.d. kao ustupitelja, tvrtke APS Delta s.r.o. kao primatelja i ustupitelja i tvrtke APS Delta S.A. osnovane u [adresa], kao primatelja proizlazi da dužnici, znači Leutar d.o.o. u stečaju, DD, SD, JD, Zrcalo d.o.o. Osijek, Hebron d.o.o. Bilje, ND, Osijek, IDĆ, ID su dužnici kako je navedeno, a da je založno parvo upisano na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku 451/10000 bez idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] koju u naravi čini stambena zgrada površine 658 m2 i dvorište Martina Divalta 111, na kojem idealnom dijelu je ispostavljeno I s kojim idealnim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretine (etažno vlasništvo čln. 2.3 etaže), kao i pod točkom br. 303/10000 idealnog dijela nekretnine naprijed navedene etaže 4; 343/10000 idealnog dijela navedene nekretnine etaža 5. i ostalih taksativno navedenih idealnih dijelova etaže sve do 44-e etaže. Također iz naprijed navedenog ugovora prozilazi da Zagrebačka banka d.d. ovim ugovorom neopozivo i bezuvjetno ustupa i prenosi na APS Delta s.r.o. tražbinu prema navedenim dužnicima, hipoteku, zadužnice i prava iz zadužnica, mjenice s mjeničnim očitovanjem I ostala sredstva osiguranja, te sve druge ovršne isprave u vezi s tražbinom, a tvrtka APS Delta s.r.o. prihvaća takav ustup i prijenos, te da tvrtka APS Delta s.r.o. neopozivo I bezujvjetno ustupa i prenosi na tvrtku APS Delta S.A. u ovoj pravnoj stvari tuženik, tražbinu prema dužnicima i hipoteku, zadužnice I prava iz zadužnica, mjenice s mjeničnim očitovanjem i ostala sredstva osiguranja te sve druge ovršne isprave u vezi s tražbinom, a tvrtka APS Delta S.A. prihvaća takav ustup I prijenos. Iz naprijed citiranog ugovora također proizlazi da stranke koje su ga potpisale potvrđuju i suglasne su da ovaj ugovor predstavlja temeljem i služi kao dokaz o ustupima utvrđenim navedenim ugovorom, pa je stoga APS Deltea S.A. obvezna dostaviti nadležnim tijelima pred Kojima se vodi ili će se voditi postupci ovrhe, parnice, stečaja i predstečaja, ili drugi postupci pokrenuti sa tražbinom, ukoliko APS Delta S.A. ustupa i preuzima takve postupke u skladu s odredbama mjerodavnog prava. Zagrebačka banka d.d. također ovim ugovorom daje svoju izričitu suglasnost APS Delta S.A. da stupi u postupke vezane uz tražbinu APS Delta s.r.o.

17. Uvidom u povijesni vlasnički list zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik bio upisan kao hipotekarni vjerovnik umjesto Zagrebačka banke d.d. na svim nekretninama, odnosno da je stupio na mjesto Zagrebačke banke d.d. te da je u tijeku ovršnni postupak koji se void kod Općingkos suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2095/2016 u odnosu na nekretnine kojima je upisana hipoteka i to ETAŽA 3, ETAŽA 15 I ETAŽA 23, a da je na svim ostalim etažama na Kojima je bila upisana hipoteka izvršno brisanje hipoteke koja je bila upisana u korist Zagrebačke banke d.d. bila u korist tuženika.

18. Nadalje iz povijenog vlasničkog lista zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] sud je nedvojbeno utvrdio da je do 30. svibnja 2017.; tj. do dana kada je Zagrebačka banka d.d. još uvijek bila vlasnik potraživanja, izvršeno brisanje založnog prava na sljedećim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], i to: ETAŽI 1, ETAŽI 17, ETAŽI 25. ETAŽI 31, ETAŽI 19, ETAŽI 16, ETAŽI 7, ETAŽI 2, ETAŽI 20, ETAŽI 22, ETAŽI 26, ETAŽI 9, ETAŽI 13, ETAŽI 21, ETAŽI 32, ETAŽI 24, ETAŽI 38, ETAŽI 39, ETAŽI 40, ETAŽI 41, te ETAŽI 42, a da je nakon 309. Svibnja 2017. Dakle od dana kada je tuženik postao vlasnik potraživanja izvršeno brisanje založnog prava na svim ostalim etažnim dijelovima osim etažnih dijela za koji je u tijeku ovršni postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Osijek poslovni broj Ovr-2095/2016 u odnosu na nekretnine u Kojima je upisana hipoteka i to ETAŽI 3, ETAŽI 15 i ETAŽI 23.

19. Uvidom u e-spis sud je nedvojbeno utvrdio da u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-484/2013 tuženik stupio u postupak kao stečajni vjerovnik umjesto Zagrebačke banke d.d., a iz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja se vidi da se tuženik u tom postupku naplati za iznos od 393.403,33 EUR, te dodatno 34.939,96 EUR, a što je vidljivo i iz rješenja o namirenju poslovni broj St-484/2013-339 od 6. studenoga 2019., rješenja o namirenju poslovni broj St-484/2013-340 od 6. studenoga 2019, rješenja o namirenju poslovni broj St-484/2013-341 od 6. studenoga 2019, rješenja o namirenju poslovni broj St-484/2013-687 od 25. studenoga 2021, 36 do 44), rješenja o namirenju poslovni broj St-484/2013-616 od 28. travnja 2021, te rješenja o namirenju poslovni broj St-484/2013-498 od 19. lipnja 2020.

20. Iz Nalaza i mišljenja vještaka o stanu u [adresa], površine 86,11 m2, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički dio br. 13, stan na II. katu označen brojem 9 površine 86,11 m2, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe i kupaonice, lođe, nužnika i hodnika koji je bio u vlasništvu JD i ŽD, na kojim je bila upisana hipoteka za 1.270.000,00 kn u protuvrijednosti 168.557,96 EUR vidljivo je da je ta hipoteka brisana 22. listopada 2018. na temelju brisovnog očitovanja tuženika od 7. prosinca 2018, te da je tuženik naplatio iznos od 62.126,56 EUR:

21. Uvidom u predmet Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-56/2017 sud je nedvojbeno utvrdio da se tuženik naplatio u tom postupku za iznos od 114.580,45 EUR.

22. Zagrebačka banka je dostavila dokumentaciju iz koje je vidljivo da je banka pokrenula postupak prisilne naplate protiv jamca ŽD, po zadužnici Ov- 17131/10 prisilnom naplatom pred FINA-om nije dostavila nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazi da je banka pokretala postupak protiv JD i ŽD na nekretninama na kojima je imala upisano založno parvo kao niti protiv DD i ED, niti je tuženik dostavio dokaz da je on pokretao postupak protiv navedenih osoba, pa sud zaključuje da takav postupak nije pokretan u odnosu na navedene.

23. Iz prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku br. Ovr- 4356/2017. od 29. prosinca 2017. Vidljivo je da je ovrha određana temeljem ovršne isprave radi naplate iznosa od 1.434.315,97 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 766.493,85 EUR od 22. prosinca 2017. Do isplate, i troškova postupka u iznosu od I to suvlasničkog dijela 303/10000 – etažno vlasništvo (E-4) – stan 4/1 na I. katu koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, ostave, dnevnog boravka, sobe jedne i lođe, ukupne korisne površine 57,41 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od parkinga P10, površine 12 m2 na kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada I dvorište Martina Divalta 111, ukupne površine 1313 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

24. Sporno je u ovom predmetu:

- da li sadržaj tužbe odgovara sadržaju žalbenih razloga koje je tužitelj istakao u žalbi protiv rješenja o ovrsi,

- koliko je Zagrebačka banka d.d. naplatila do dana isteka ugovora o kreditu, ted od dana prodaje potraživanja i da li je pravilno izvršila evidentiranje i koliko je iznosila visina tražbina Zagrebačke banke d.d. na dan prodaje tražbine tuženiku,

- da li je tuženik ispravno prikazao obračun potraživanja,

- da li je tražbina tuženika prestala,

- da li tužitelj kao založni dužnik može odgovarati za veći iznos od onoga za koji je hipoteka upisana

- da li je nastupila zastara za glavnicu, ugovorne I zatezne kamate.

25. Iz žalbe tužitelja i tužbe u ovom predmetu vidljivo je da je tužitelj ustao s tužbom upravo iz istih razloga koji su navedeni u žalbi, slijedom čega je neosnovan prigovor tuženika u tom pogledu.

26. Sud je mišljenja da tužitelj ima pravni interes nastaviti ovaj postupak iako je ovršni postupak koji se void kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Ovr- 4356/2017 dovršen (Rev-1153/2021).

27. Nalaz i mišljenje kao i dopunu Nalaza vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Dajane Vuković sud je ocijenio kao jasan, nedvosmislen i sačinjen u skladu s pravilima struke, stručan, detaljan, objektivan, a temelji se valjanoj i istinitoj dokumentaciji pa je stoga nalazu i mišljenju vještaka sud u cijelosti poklonio vjeru. Naime vještakinja je dala dvije varijante obračuna, ii to jedan izračun u kojemu je obračun potraživanja izvršen primjenom odredbe članka 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/156, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), te drugi način u kojemu se obračun temelji na ugovornom odnosu I to članak 5. Ugovora o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje od 24. Rujna 2010., kreditna partija 5700761244, u kojemu je navedeno da je otplata glavnice sukcesivno iz sredstava od prodaje stanova u 100-tnom iznosu kupoprodajne cijene, koji po svom sadržaju predstavlja sporazum o redu uračunavanja na način da se iz sredstava od prodanih stanova prvo namireuje glavnica, a tek nakon toga troškovi, po tome zakonska zatezna kamata, pa ugovorna kamata, prepuštajući sudu da odluči primjeni jednog od izračuna.

28. Sud je prihvatio izračun vještaka u kojemu je obračun potraživanja izvršen primjenom članka 172. ZOO-a zato što je mišljenja da se radi o odredbi zakona kojom stranke ne mogu disponirati, pa niti sporazumom o uračunavanju.

29. Provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku

Dajani Vuković je utvrđeno:

- da su u vremenu trajanja kredita od 30.rujna 2010. pa do 31. sprnja 2011. Prodane ETAŽE 1, ETAŽA 17, ETAŽA 25, ETAŽA 31, ETAŽA 19, ETAŽA 16 i ETAŽA 7, čija vrijednost ukupno iznosi 300.846,00 EUR,

- da su u vremenu nakon dospijeća do 31. srpnja 2011. pa do 30. lipnja 2016. kada je prodan zadnji stan prodane ETAŽE 2, ETAŽE 20, ETAŽE 22, ETAŽE 26, ETAŽE 9, ETAŽE 13, ETAŽE 21, ETAŽE 32 I ETAŽE 24 čija ugovorna vrijednost ukupno iznosi 386.245,07 EUR,

- da je obračun visine tražbine do 209. prosinca 2017. (kada je podnesen prijedlog za ovrhu) visina tražbine iznosila: glavnica 523.397,18 EUR, zatezna kamata 62.503,78 EUR, odnosno ukupno 585.900,96 EUR,

- da je tuženik obračunao ukupno 848.415,01 EUR više od stvarnog potraživanja i to više glavnice za iznos od 243.096,67 EUR, te više kamata za iznos od 605.318,34 EUR s obzriom da je prema izvatku iz poslovnih knjiga od 20. prosinca 2017. koje je tuženik priložio uz prijedlog za ovrhu, dug po kreditu partije 5700761244 iznos glavnice 766.493,85 EUR, zatezna kamata 667.822,12 EUR, odnosno 1.434.315,97 EUR.

30. Nadalje je vještak utvrdio da je u vremenu od 21. prosinca 2017. pa do 29. lipnja 2020. (kada je u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4356/2017) provedena dioba kupovnine ostvarene od prodaje dva stana (jedan tužiteljev), visina tražbine tuženika iznosila je: glavnica 216.060,20 EUR i zatezna kamata 360,69 EUR, odnosno ukupno 216.420,89 EUR, te da je nakon provedene naplate u ovršnom predmetu naprijed navedenog poslovnog broja visina tražbine tuženika iznosila 101.840,44 EUR (glavnice).

31. Također, vještak je utvrdio da u vremenu od 20. prosinca 2017. (dan obračuna tuženika prema izvatku iz poslovnih knjiga), pa do dana 29. lipnja 2020. (kada je prije ročišta za diobu kupovnine u ovršnom postupku predložio svoj obračun potraživanja), došlo do naplate potraživanja što je vidljivo iz brisovnih očitovanja, odnosno prodaje nekretnina u stečajnom postupku, te da je tuženik naplatio iznos od 561.981,34 EUR, a od 29. lipnja 2020. pa do 25. studenoga 2021. tuženik je naplatio još 34.939,96 EUR odnosno ukupno 596.921,30 EUR.

32. Nadalje, vještak je utvrdio da je u vremenu od 29. lipnja 2020. pa do 25. studenoga 2021. tuženik naplatio dodatno i iznos od 34.939,96 EUR tako da je tražbina tuženika na dan 25. studenoga 2021. iznosila 74.343,64 EUR.

33. Tužitelj je prigovorio nalazu I mišljenju vještaka smatrajući da je izračun vještaka prema drugoj varijanti ispravan jer su stranke postigle sporazum prema obračunavanju prema kojem se uračunavanje vrši tako da se odbija prvo glavnica, a nakon toga ugovorne I zatezne kamate.

34. Tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka.

35. Sud je odbio prigovor tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka zato što su pravila uračunavanja propisana odredbom članka 172. ZOO-a i ovu odredbu zakona nije moguće mijenjati pa niti sporazumom stranaka.

36. Sud odbija tužiteljev prigovor zastare glavnice, zato što je tražbina dospjela u cijelosti 31. spnja 2011. te je osigurana založnim pravom, ali samo u odnosu na stvarno postojeći iznos glavnice, jer je ostatak potraživanja glavnice prestao kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.

37. Založno pravo, za razliku od instituta jamstva (koje se smatra osobnim osiguranjem) članak 104. ZOO-a ima značaj stvarno-pravnog osiguranja vjerovnika pod vjerovnika potraživanja na tuđe stvari (Rev 665/02), a založni dužnik odgovara zalogom za obvezu glavnog dužnika, ali time ne postaje dužnik vjerovniku (Revx- 10/16), prema odredbi članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 96/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 I 94/17, dalje: ZV) založni vjerovnik je ovlašten ostvarivati svoje pravo iz namirenja vrijednosti zaloga, a koje parvo ostvaruje putem suda na način određen tim zakonom i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, time da ima pravo od svagdašnjeg vlasnika i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, a po svojoj volji može izabrati hoće li zahtijevati namirenje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika ili istodobno iz zaloga i dužnikove imovine.

38. Prema odredbi članka 222. st. 1. ZOO-a kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari a koje drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

39.Kako je na temelju nalaza i mišljenja utvrđeno da nenaplaćena visina glavnice kada je vršena dioba kupovnine u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4356/2017 iznosila 216.060,20 EUR, a hipoteka je upisana na iznos glavnice od 906.981,00 EUR, tada je prigovor tužitelja neosnovan za iznos glavnice od 216.060,20 EUR, a osnovan za svaki iznos preko tog iznosa.

40. Sud nalazi osnovanim prigovor tužitelja o zastari zakonskih zateznih kamata te prava na naknadu tih kamata.

41. Kada su u pitanju kamate i druga sporedna potraživanja, založni dužnik može se pozvati na zastaru obzirom da se u smislu čl. 222. st. 2. ZOO-a zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja, ne mogu namiriti niti iz opterećene stvari.

42. Nadalje, čl. 214 ZOO-a propisano je da zastarom prestaje prsvo zahtijevati ispunjenje obveze, a člankom 226. ZOO-a je propisano da potraživanje povremenih davanja, koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima, pa bilo da se radi o sporednim potraživanja kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo kao što je potraživanje u smislu st. 2. navedene zakonske odredbe isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, a čl. 227. ZOO-a je propisano da pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.

43. Tražbina Zagrebačke banke d.d. dospjela je u cijelosti 31. srpnja 2011. i iznosi na ime glavnice 598.135,00 EUR i ugovorne kamate u iznosu od 44.986,71 EUR, ukupno 643.121,72 EUR te od tog dana počinju teći zakonske zatezne kamate sukladno članku 29. st. 1. ZOO-a, ali samo na iznos glavnice, s tim što zatezne kamate ne teku na zatezne kamage sukladno čl. 31 ZOO-a, a zatezne kamate ne teku niti na ugovorne kamate sukladno čl. 27. ZOO-a.

44. Tuženik je prijedlog za ovrhu protiv tužitelja podnio 27. prosinca 2017., dakle više od šest godina od početka tijeka zateznih kamata pa je istekao trogodišnji rok zastare za naplatu zatezne kamate, ali je istekao i petogodišnji rok u kojemu zastarjeva i samo pravo na zatezne kamate.

45.Zastarni rokovi nisu prekinuti u odnosu na tužitelja kao založnog dužnika zato što založni dužnik odgovara samo zalogom za obvezu glavnog dužnika, ali time ne postaje dužnik vjerovniku (Revx-10/16) i založno pravo ima značaj stavarno- pravnog osiguranja vjerovnika potraživanja na tuđoj stvari, za razliku od instituta jamstva (koje se smatra osobnim osiguranjem (čl. 104. ZOO-a) (Rev665/02), pa zato činjenica da je Zagrebačka banka d.d. prijavila svoje potraživanje u stečajnom postupku nad LEUTAR d.o.o. koji je otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-4848/2013 od 26. ožujka 2014. nema utjecaja na tijek zastare u odnosu na tužitelja.

46. Sud nalazi osnovanim prigovor tužitelja o nepostojanju pravu tuženika na naplatu kamata I troškova postupka iz založene stvari.

47. Odredbom članka 36. st. 2 Zakona o zemljišnjim knjigama (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/091, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK) koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari obzirom na vrijeme upisa založnog prava 15. listopada 2010., a isto je propisano i čl. 40. Zakona o zemljišnjim knjigama (“Narodne novine” br. 53/19, 128/22, 155/23 I 127/24) propisano je da za tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje se i kamatna stopa, čl. 36. st. 2. ZKK izrekom je propsiano da ako su ugovorene zakonske kamate, da će se umjesto kamatne stope upisati “zakonska kamata”, dok je sukladno članku 36. st. 1. ZKK-a propisano je da se hipoteka može upisati samo glede točno određene svote u novcu.

48. Obzirom da upis založnog prava u zemljišnim knjigama glasi: “…radi osiguranja tržabine Banke u iznosu od 906.981,00 EER u kunskoj protuvrijednosti, sa svim uvjetima, kamatama, naknadama i troškovma..:” tada je, slijedom navedenih odredbi Zakona jasno da nije upisana stopa ugovornih kamata, niti pojam zakonske kamate, niti je upisan iznos troškova, pa obzirom na ovako upisano založno pravo tuženik nema pravo namirenja nikakvih kamata (ni ugovornih, niti zakonskih) niti naknada niti troškova, jer hipoteka nije za ova potraživanje upisana na način propisan odredbama ZZK-a nego samo iznosa glavnice (RFev-2184/10, te Rev 1228/08 i Rev 1015/00).

49. Kako su prema nalazu i mišljenju vještaka Zagrebačka banka d.d. i tuženik od 31. srpnja 2011. izvršili naplatu potraživanja po kreditnoj partiji tako da je ostala nenaplaćena glavnica u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u iznosu od 523.397,18 EUR, slijedom toga je tuženikom zahtjev za naplatu svakoga iznosa preko ove visine glavnice neosnovan, jer kao hipotekarni vjerovnik može tražiti samo ono za što je hipoteka upisana i to samo do iznosa koji nije naplaćen, no kako je sud utvrdio da stvarna visina glvnice izhnosi 523.397,18 EUR, odnosno u trenutku kada je vršena dioba kupovnine u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-4356/2017 glavnice iznosi 216.060,20 EUR, koji iznos je manji od upisane visine glavnice, tada tuženik ima pravo naplatiti samo ovaj iznos glavnice, ali ne i bilo što više od toga, jer je ostatak tražbine glavnice prestao ispunjenjem sukladno čl. 160. st. 1. ZOO-a.

50. Međutim, sud u konkretnim okolnostima smatra potrebnim ocijeniti postupanje tuženika kao ovrhovoditgelja u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4356/2017, te tijek samog postupka zato što je u međuvremenu tužiteljeva nekretnina prodana u ovršnom postupku, te sud ocjenjuje da je tuženik u ovršnom postupku postupao suprotno načelima savjesnosti i poštenja zato što je nije prilikom ročišta za diobu kupovnine naplatio u drugim postupcima iznos od 455.529,89 EUR, tako da je stvarna visina njegovog potraživanja na dan 29. lipnja 2020. iznosila 216.420,89 EUR (glavnica 216.060,20 EUR I zatezna kamata 360,69 EUR), nego se ponašao kao da je nije bilo.

51. Sud presudu donosi na temelju činjenica koje postoje do zaključenja glavne rasprave, odnosno da one činjenice koje su postojale do zaključenja glavne rasprave mogu predstavljati činjenični supstrat na kojemu sud temelji svoju odluku, a koje činjenice su utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka, zbog čega sud ne može zanemariti opisano postupanje tuženika, te je zato utvrdio da je ovrha nedopštena za svaki izinos glavnice preko iznosa od 216.060,20 EUR, jer je ostatak tražbine glavnice prestao ispunjenjem sukladno čl. 160. St. 1. ZOO-a.

52. Sud ocjenjuje da je neosnovano prikazivanje visine tražbine prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu koja je za više od šest i pol puta veća od stvarnog duga, kao i neosnovano prikazivanje visine tražbine u trenutku održavanja ročišta za diobu kupovnine predstavlja zlouporabu prava tuženika, osobito cijeneći da tužitelju u ovršnom postupku nije bilo omogućeno da da prigovori visini pitraživanja, iako je u 270/2024-58

žalbi protiv rješenja o ovrsi na to prigovarao. Sud nema ovlasti sankcionirati opisano postupajnje tuženika u ovršnom postupku, no ima pravo utvrditi nedopuštenost ovrhe za svaki iznos preko iznosa glavnice od 216.060,20 EUR, uzmajući u obzir da su tužitelj i drugi ovršenik trajno izgubili vlasništvo svojih stanova, premda je životno i logično zaključiti da bi ovršenici svakako pokušali dogovoriti namirenje duga da nisu bili dovedeni u situaciju da tuženik podnese prijedlog za ovrhu za neosnovanu visini duga od 1.434.315,97 EUR. Ovime tužitelj ne može doći u povoljniju poziciju od one u kojoj je sada, jer i u tome slučaju tuženiku pripada pravo na naplatu iz prodajne cijene tužiteljevog stana nakon prodaje, ali je sud mišljenja da u tuženikovim neosnovanim obračunima tražbine ne može dati legalnosti.

53. Neosnovan je prigovor tuženika da su stranke sporazumom o uređenju međusobnih odnosa od 7. veljače 2023. Izvansudskim putem dogovorili rješavanje predmetnog spora, jer je vidljivo da se taj sporazum odnosni samo na uređenje pitanja plaćanja troškova postupka po prethodno pravomoćnoj presudi u ovome predmetu koja je ukinuta odlukom revizijskog suda.

54.Imajući u vidu naprijed navedeno, sud drži da je tužitelj djelomično dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, te je stoga odlučeno kako je opisano u točki 1. Izreke ove odluke.

55. Odluka o trošku temelji se na odredbi članaka 154. i 155. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj" 138/23 dalje: OT) (isto Rev 562/2024) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine" broj 118/18,51/823 i Uredbe o tafiti sudskih pristojbi (“Narodne novine” br. 118/18, 53/19, 92/21 I 37/23), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.434.315,97n EUR kao nesporno, pogovoto kada se uzme u obzir da je tuženiku u postupku prije nego štoje Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo odluke u ovom predmetu dosuđen trošak upravo prema navedenoj vrijednosti predmeta spora i da je naplatio od tužitelja te troškove postupka, pa stoga nema razloga za drugačiju odkuku.

56. Tužitelju je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od i 29.421,80 EUR, i to za sastav tužbe 15.314,00 EUR (tbr. 7 OT), za sastav očitovanja na odgovor na tužbu 15.31,00 EUR (tbr. 8. OT), za pristup na pripremno ročište održano 13. studenoga 2018. Iznos od 7.657,00 EUR (tbr. 9. OT), za pristup na četiri glavna ročišta održana 17. siječnja 2019, 24. listopada 2024., 3.prosinca 2024. 11. ožujka 2025. za svaki ponaosob po 15.314,00 EUR (tbr. 9. OT), za sastav žalbe 19.142,00 EUR (tbr. 10. OT), za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 22.971,00 (tvr. 10. OT), za sastav revizije 22.971,00 EUR (tbr. 10. OT), sve uvaćenao za prez na dodanu vrijednost od 25 % u iznosu od 44.984,75 EUR (tbr. 46 OT), suska pristojba za tužbu 663,61 EUR, sudska pristojba na presudu 663,61 EUR, sudska pristojba na žalbu 1.327,22 EUR, sudska pristojba na prijedlog za dopuštenje revizije 663,61 EUR, te za troškove vještačenja 1.000,00 EUR, dok je sa preostalim zahtjevom od 10.076,25 EUR odbijen.

57. Temeljem odredbi članaka 154. I 155. ZPP-a ocjenjujući uspjeh stranaka ne samo kvantitativno već i kvalitativno (Rev 1083/09) sud je utvrdio:

- da je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu preko iznosa od, 216.060,20 EUR, dok je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na potraživani iznos oglvnice 550.433,65 EUR što u odnosu na potraživani iznos glavnice od 766.493,85 EUR daje uspjeh tužitelja od 71,82 %, a uspjeh tuženika OD 28,18 %,

- da je usvojen tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na naplatu uglavničene zatezne kamate u iznosu od 667.822,12 EUR, što da je uspjeh tužitelja od 100 %,

- da je usvojen u cijelosti tubženi zahtjev u odnosu na naplatu zatezne kamate na glavnicu od 22. Prosinca 2017. do isplate, što da jespjeh tužitelja od 100 %,

- da je usvojen u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na naplatu troškvoa ovršnog postupka od 10.819,56 EUR, što daje uspjeh tužitelja od 100%.

58. Zbrajajući uspjeh tužitelja po svim osnovama on izunosu 371,82 % i dijeleći ga na 4 osnove tada kvalitativni uspjeh tužitelja po osnovi iznosi 92,95 %, a kvalitativni uspjeh tuženika 28,18% i dijeleći ga na 4 osnove tada kvalitatitni uspjeh tuženika iznosi 7,04%.

59. Kvantitavni uspjeh tužitelja iznosi 1.218.255,77 EUR u odnosu prema označenoj vrijednosti predmeta spora od 1.434.315,00 EUR, tada se može prihvatiti ujspjeh tužitelja od 84,93 %, a uspjeh tuženika od 15,07 %.

60. Uzimajući u obzir uspjeh tužteilja glede osnova potraživanja od 92,95 %, te uspjeha glede visine potraživanja od 84,93 % što daje zbroj od 177,88 % i djeleći ga na 2 daje konačan uspjeh tužitelja od 88,94 %, a time da je uspjeh tuženika u odnosu na osnovu potraživanja 7,04 % a u odnosu na visinu potraživanja od 15,07 N%, što daje zbroj od 22,11 % pa dijeleći ga na 2 daje konačan uspjeh tuženika 11,05 %, te oduzimajući ga od postotka uspjeha tužitelja (88,94 % - 11,05 %) čini konačni uspjeh tužitelja u visini od 77,89 % te mu od ukupno priznato g troška od 229.241,80 EUR pripada iznos od 178.556,43 EUR, dok je sa preostalim zahtjevom od 60.761,62 EUR odbijen.

61. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije predao specificirani troškovnik, tako da je sud odluku o troškovima tuženika donio na temelju troškovnika koji je predao na raspravi 17. siječnja 2019.

62. Tuženiku je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 26.776,68 EUR i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 120.457,23 EUR (tbr. 8. OT), za pristup na pripremno ročište 13. studenoga 2018. iznos od 5.228,61 EUR (tbr. 9. OT), za pristup na glavnu raspravu 17. siječnja 2019. iznos od 10.427,23 EUR (tbr. 9. OT), sudska pristojba za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR.

63. Uzimajući u obzir da je uspjeh tuženika u odnosu na osnovu potraživanja 7.04 %, a u odnosu na visinu potraživanja od 15,07 % što daje zbroj od 22,11 %, pa dijeleći ga na 2 daje konačan uspjeh tuženika 11,05 %, tako da tuženiku od ukupno priznatog troška od 26.776,68 EUR pripada iznos od 2.958,82 EUR, dok je sa preostalim zahtjevom od 23.817,86 EUR odbijen.

Osijek, 16. travnja 2025.

Sudac

Jadranka Pajur Vranješ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom

sudu Republike Hrvatske u Zagreb u roku od 15 dana u tri primjerka, putem ovog suda