REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-283/2025-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao pravne slijednice odnosno jedine zakonske nasljednice iza pokojnog ZĆ, sa iste adrese kao i tužiteljica, zastupane po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz OD Mihočević i Bajs iz Zagreba, Smičiklasova 18/III protiv tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, OIB: 69715301002, Zagreb, Bijenička cesta 54, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, i umješača na strani tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. travnja 2025. godine, u prisutnosti pun. tužiteljice, pun. tuženika i pun. umješača na strani tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 16. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, isplatiti tužiteljici IĆ, iz [adresa], iznos od bruto 1.091,66 € (slovima: tisućudevedesetjedaneurošezdesetšestcenti), sa zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na:

- iznos 101,71 EUR od 16.1.2014. pa do isplate,

- iznos 101,71 EUR od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos 101,71 EUR od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos 101,71 EUR od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos 101,71 EUR od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos 101,71 EUR od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos 101,71 EUR od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos 101,71 EUR od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos 101,71 EUR od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos 101,71 EUR od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos 74,56 EUR od 16.2.2015. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ naknaditi tužiteljici IĆ parnični trošak u iznosu od 2.406,25 € sa zateznim kamatama tekućim od 16.04.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, sada pokojni KĆ, dana 16.07.2018. podnio je tužbu ovome sudu, protiv tuženika, navodeći da je zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24.01.2007. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN 203/03, Dodatkom III NN 28/06, Dodatkom IV NN 11/08, Ispravak Dodatka IV NN 46/08-dalje: KU), koji se prema čl. 2. primjenjuje na parnične stranke u čl. 48. propisano je da radnicima koji rade u posebnim uvjetima pripada dodatak na plaću u visini 5-15% proračunske bruto osnovice, dok je članom 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti, te vrijeme odnosno uvjeti izloženosti opasnostima, time da je u čl. 52. st. 2 navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac, ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, te sindikalni povjerenik. Popis poslova odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi te popis radnika koji rade a tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu znanosti u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju prethodno navedeni podaci, te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Dana 22.10.2010 sklopljen je novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN 203/03, Dodatkom III NN 28/06, Dodatkom IV NN 11/08, Ispravak dodatka IV NN 46/08). Ispunjavajući obvezu iz čl. 80 Kolektivnog ugovora tuženik je Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008. godinu,. a kasnije i 2013. godinu, koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti, te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti od ukupnog radnog vremena. Ugovorne strane Kolektivnog ugovora su kršile obvezu iz čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora, te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke, te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Tužitelj je zaposlen kod tuženika tako da ima pravo na dodatak na plaću za vrijeme od 01.10.2010. pa nadalje. Tužitelj je naveden na popisima zaposlenika k0oji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2013. godinu i to u okviru Uprave, s postotkom izloženosti izvorima opasnosti više od 50 % od ukupnog radnog vremena. U skladu s čl. 51. st. 2 Kolektivnog ugovora zaposlenik koji povremeno radi s izvorima opasnosti, odnosno više od 50 % radnog vremena provede na radu s izvorima opasnosti, ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini 15% koji pripada zaposlenicima koji izravno rade na tim izvorima opasnosti. Prema tome, tužitelj ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u iznosu od 15% proračunske bruto osnovice mjesečno za razdoblje 01.10.2010., pa nadalje. Od 01. travnja 2011, pa do prvog siječnja 2017. osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kune bruto, tako u tom razdoblju tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću u iznosu od 766,32 kune. Pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr-2545/12 od 03. veljače 2014. naloženo je tuženiku platiti tužitelju pripadajuće iznose dodatka na plaću u iznosu od 15 % proračunske bruto osnovice i to počev od 16.11.2010. pa do 16.12.2013. Navedeni Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je dana 27.12.2013. otkazan od strane Republike Hrvatske za Ministarstvo znanosti, Obrazovanja i sporta, te je isti prestao vrijediti s danom 27. ožujka 2014. Međutim navedeni otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 27.12.2013. nije zakonit, i dopušten, te ne proizvodi nikakve pravne učinke. Radi navedenog Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), bio je sukladno čl. 4. st. 1 na snazi do dana isteka roka od 4 godine 22.10.2014. odnosno sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu još tri mjeseca od isteka tog roka, odnosno do dana 22.01.2015. Radi navedenog tuženik je dužan tužitelju temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) platiti dodatke na plaću za posebne uvjete rada do dana 22. siječnja 2015. Kako tuženik nije radniku isplatio ništa od navedenog iznosa, tužitelj predlaže, da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti presudu da isplati tužitelju na ime dodatka za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada ukupno bruto 1.396,78 € / 10.524,04 kune za razdoblje od 01.12.2013. do 22.01.2015., sa zateznim kamatama tekućim na pojedine dospjele mjesečne iznose od 16. u mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate, te da naloži tuženiku, da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

2. Podneskom od 10.02.2025. (str. 180-182 spisa) tužiteljica je smanjila prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, pa tužiteljica konačno potražuje na ime razlike plaće isplatu iznosa od 1.091,66 € sa zateznim kamatama tekućim na svaki dospjeli mjesečni iznos razlike plaće od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Zahtjev za naknadu parničnog troška je ostao neizmijenjen temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 57/22, 88/22), koji je u primjeni od 01.01.2023., uveden je euro kao službena valuta u RH uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 € = 7,53450 kuna.

3. Postupak je prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj Pr-1955/2019-24 od 13.06.2019., jer je prvotni tužitelj KĆ iz [adresa], umro dana **.**.2016.

4. Iza tužitelja pokojnog KĆ provedena je ostavinska rasprava, te je sud utvrdio IĆ, sestru pokojnog KĆ kao jedinu nasljednicu. (pravomoćno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1692/2016 od 09.03.2017. – list 80 i 81 spisa)

5. Podneskom od 17.07.2020. zakonska nasljednica pokojnog ZĆ, njegova sestra IĆ, putem punomoćnika obavijestila je sud da preuzima postupak, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Pr-1955/19-29 nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i visinu tužbenog zahtjeva. Temeljem tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom dodatka na plaću uslijed rada s izvorima opasnosti razvidno je da isti potražuje isplatu nakon prestanka važenja nakon Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10). U razdoblju važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, pravo na dodatak na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima regulirano je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnima službama (NN 141/12) kojim Ugovorom je u čl. 55. propisano, da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada dodatak na plaću. Stavkom 2. istog člana propisano je da će se radna mjesta i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto utvrditi Granskim kolektivnim ugovorima. Slijedom gore citirane odredbe Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10, dalje: Granski kolektivni ugovor), čl. od 54. do 59. uređena su prava zaposlenika na dodatak, visina dodatka na plaću, te postupak utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti. Na taj način ugovorne strane ugovorile su pravnu osnovu i postupanje prilikom ostvarenja prava na dodatak na plaću. Čl. 58. Granskog kolektivnog ugovora propisano je da se temeljem odredaba Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izrađuje Procjena opasnosti temeljem koje će se na svakoj ustanovi izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijem izloženosti opasnostima. Popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima predstavlja akt koji zajednički utvrđuju poslodavac i sindikalni predstavnik, što je pretpostavka valjanosti istog. Upravo je taj Popis predstavljao osnovni akt temeljem kojeg je tužitelj ostvarivao svoje pravo na dodatak u prethodnim postupcima, a na koje se , u smislu sudske prakse poziva i u ovom tužbenom zahtjevu. naime, Popis, koji prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora predstavlja temeljni akt za isplatu dodatka na plaću sačinjava se sukladno propisima koje uređuju područjem zaštite na radu i procjene opasnosti tuženika koji akt se usvaja na tijelima tuženika sukladno zakonskoj proceduri. Tuženik je prema propisanoj obvezi iz Granskog kolektivnog ugovora sastavio popis za 2013. godinu, dok za 2014. godinu obveza sastava popisa nije postojala. Naime, dana 27.12.2013, Vlada RH donijela je Odluku o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, slijedom koje odluke je Granski kolektivni ugovor prestao s važenjem 27.03.2014. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje, te ostale postupne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću. Nakon prestanka važenja Granskog kolektivnog ugovora nema uporišta u primjeni ugovornih normi s obzirom da nije propisan način na koji se utvrđuje visina dodatka na plaću ovisno o stupnju izloženosti tužitelja izvorima opasnosti. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora ove kategorije ugovorne strane nisu uredile. Pitanje primjene Granskog kolektivnog ugovora predstavlja prethodno pitanje sukladno čl. 12. Zakona o parničnom postupku, s obzirom je odluka o primjeni odredaba Granskog kolektivnog ugovora uvjetovana odlukom suda u postupku Pr-8589/2014 koji se vodi radi raskida Granskog kolektivnog ugovora i to između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i Vlade RH. Stoga tuženik predlaže prekid postupka do pravomoćnog okončanja ovosudnog Pr-8589/2014. Tuženik predlaže, da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, ili donese rješenje u prekidu postupka donošenja pravomoćne odluke u predmetu Pr-8589/2014, koji se vodi radi raskida Granskog kolektivnog ugovora između stranaka potpisnica tog ugovora, a koje pitanje je po mišljenju tuženika prethodno pitanje za rješenje ove parnice. Tuženik predlaže, da sud obavijesti zakonskog zastupnika RH o ovoj parnici radi zasnivanja građanskopravnog učinka slijedom činjenice, da je RH temeljem Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08) osnivač tuženika.

7. Sud je o ovoj parnici uredno obavijestio Republiku Hrvatsku dana 31.08.2018. (list 39 spisa). Republika Hrvatska je podneskom od 11.09.2018. (list 45 spisa) obavijestila sud, da stupa u parnicu na strani tuženika, te da se pridružuje navodima tuženika. Na pripremnom ročištu održanom 04. listopada 2018. (list 55 spisa) sud je dopustio umiješanje RH u ovu parnicu na strani tuženika, jer je RH dokazala postojanje pravnog interesa za stupanje u ovu parnicu.

8. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24.01.2007. (list 6 i 7 spisa), u popis radnih mjesta zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću, iz 2013. godine (list 8-21 spisa), izvršen je uvid u ovosudni spis poslovne oznake Pr-2545/2012, izvršen je uvid u obračun plaće za ZĆ za razdoblje od siječnja do ožujka 2014. (list 62-64 spisa), u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa], poslovni broj O-1692/2016 od 09. ožujka 2017. koje je postalo pravomoćno 09. ožujka 2017. (list 80 i 81 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GĆ (str. 104 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice IĆ kao stranke (str. 100 spisa), izvršen je uvid u iskaz ZĆ iz ovosudnog Pr- 2545/2012, u presudu ovog suda posl. br. Pr-16194/2021-90 od 23.04.2024. (str. 147-169 spisa), te u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-568/2024-2 od 15.10.2024. (str. 170-176 spisa).

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

10. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu dodatka na plaću za rad u posebnim uvjetima rada za razdoblje od prosinca 2013. do 22. siječnja 2015., temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), jer je pravni prednik tužiteljice na radnom mjestu zaštitara bio izložen izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada.

13. Među strankama je sporno je li u utuženom razdoblju (od prosinca 2013. do 22. siječnja 2015.) bio na snazi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10). Tužiteljica tvrdi da je bio na snazi od 22.10.2010.g. do dana isteka roka od četiri godine 22.10.2014.g., odnosno sukladno čl.199. st.1. Zakona o radu/14 još tri mjeseca od isteka toga roka tj. do dana 22.01.2015.g. Tuženik tvrdi da u utuženom razdoblju Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) nije bio na snazi, jer ga je otkazala Vlada Republike Hrvatske dana 27.12.2013.g..

14. Rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-2670/2019 od 25.05.2021. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-700/2018 od 04.12.2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-8589/2014 od 29.01.2018., a kojima je bilo utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. nezakonita i nedopuštena i da je Kolektivni ugovor bio na snazi do 22.10.2014..

15. Dana 25.10.2021. ovaj sud je pod posl. br. Pr-8480/2020-42 donio presudu kojom je naloženo tuženiku INSTITUTU RUĐERA BOŠKOVIĆA da isplati tužiteljici IĆ kao jedinoj nasljednici i pravnoj slijednici iza pokojnog KĆ iznos od bruto 8.225,08 kuna sa zateznim kamatama tekućim na dospjele mjesečne iznos razlike plaće od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.457,50 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama. Navedenu presudu je pobijao žalbom tuženik. Odlučujući o žalbi tuženika Županijski sud u Zagrebu je dana 06.09.2022. pod posl. br. Gž R-127/2022-2 donio rješenjem kojim je ukinuta presuda ovog suda posl. br. Pr-8480/2020-42 od 25.10.2021. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se da je Vrhovni sud RH rješenjem posl. br. Rev 2670/19-2 od 25.05.2021. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-700/2018-6 od 04.12.2018., kao i presudu Općinskog radnog suda u zagrebu, posl. br. Pr-8589/2014-47 od 29.01.2018. na koju se pravomoćnost odluke pozivala tužiteljica, kojim je utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), nezakonita i nedopuštena te da je taj Kolektivni ugovor bio na snazi do 22.10.2014.. S obzirom da je sporna primjena Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), zbog naprijed navedenog u ovom predmetu, predmet je vraćen sudu I. stupnja na ponovno odlučivanje. Nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, ovaj predmet je dobio novi poslovni broj Pr-1901/2022. Ovaj predmet je još jednom promijenio poslovni broj u Pr-283/2025 nakon što je nastavljen postupak nakon prekida do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod posl. br. Pr- 16194/2021.

16. U postupku koji je proveden nakon ukidnog rješenje Vrhovnog suda u predmetu posl. br. Pr-16194/2021, donesena je presuda posl. br. Pr-16194/2021 od 23.04.2024., kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010., a koja odluka je objavljenja 30.12.2013. NN (159/2013), nezakonita i nedopuštena, te da je navedeni Kolektivni ugovor bio na snazi do 22.10.2014.. Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-568/2024 od 15.10.2024. odbijena je žalba te je potvrđena prvostupanjska presuda koja je time postala pravomoćna. Iz navedenog proizlazi da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. bila nezakonita i nedopuštena.

17. Budući da je pravomoćno završen postupak kod ovog suda pod posl. br. Pr-16194/2021, u kojem je riješeno prethodno pitanje ove parnice, postupak u ovom predmetu je nastavljen rješenjem posl. br. Pr-1901/2022-54 od 08.01.2025..

18. U čl. 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) ugovoreno je da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl. 58. st.1. tog ugovora i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st. 3. tog ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini od 7 % do 15 % osnovice za izračun plaće u javnim službama.

19. U čl. 55. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) ugovoreno je da se sukladno Pravilniku o izradi procjene opasnosti, izvorima opasnosti smatraju: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaji tijela, psihofiziološki napori i dr.

20. U čl. 56. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) ugovoreno je da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.

21. U čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) navodi se da zaposlenici imaju pravo na slijedeće dodatke: od 15% – ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti; od 12% – ako redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 25% pa do 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti; od 10% – ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti; od 7% – ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, i to manje od 10% vremena, a radi se o specifičnim poslovima koji u pravilu ne mogu trajati vremenski dugo (poput miniranja, ronjenja i sl.).

22. U čl. 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) navodi se da u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi će se izraditi Procjena opasnosti. Temeljem Procjene opasnosti iz prethodnog stavka poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti po zaposlenike na mjestima rada i u radnom okolišu za što poslodavac osigurava sva potrebna materijalna sredstva. Na temelju procjene opasnosti iz stavka 1. ovoga članka na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Popis iz stavka 3. ovoga članka učinit će zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik. Popis iz stavka 3. ovoga članka poslodavac je obvezan dostaviti Ministarstvu u roku 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti. Jednom godišnje sačiniti će se reažuriranje podataka iz popisa.

23. Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-568/2024 od 15.10.2024. kojom je potvrđena presuda ovog suda posl.br. Pr-16194/2021 od 23.04.2024. utvrđeno je da je u cijelom utuženom razdoblju bio na snazi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), odnosno da je isti bio na snazi do 22.10.2014., a primjenom čl. 199. st. 1. Zakona o radu/14, još tri mjeseca od isteka tog roka, tj. do 22.01.2015. godine.

24. Iz iskaza, sada pokojnog KĆ koji se nalazi u predmetu ovoga suda poslovni broj Pr-2545/2012 ( list 62 toga spisa) proizlazi, da se njegov posao sastojao u tome, da obilazi u krug površine tuženika uz zgrade sa radioaktivnim zračenjem, laboratorije i kemijska skladišta, gdje je dolazio u doticaj s raznim parama i izvorima opasnosti, a bio je izložen i raznim štetnim isparavanjima koja su dolazila iz laboratorija u kojem su se vršili pokusi. Isti je iskazao, da su uvjeti rada isti odnosno da se u njegovim uvjetima rada ništa nije mijenjalo od 2007. godine, kad je kod tuženika počeo raditi kao zaštitar.

25. Na Popisu zaposlenika tuženika za 2013. godinu (list 8-21 spisa), koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, a na kojem Popisu pod rednim brojem 48 nalazi se i pravni prednik tužiteljice sada pokojni KĆ, zaštitar, radno mjesto III vrste. U Popisu se navodi da je KĆ bio izložen izvoru opasnosti više od 50% od ukupnog radnog vremena, te da mu pripada dodatak na plaću u visini od 15%. Sukladno čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora za znanosti i visoko obrazovanje, koji je naprijed naveden, utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju podatci, te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Ispunjavajući obvezu iz čl. 80. Kolektivnog ugovora tuženik je Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008. godinu, a kasnije i 2013. godinu, koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti, te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti od ukupnog radnog vremena. Ugovorne strane Kolektivnog ugovora su kršile obvezu iz čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora, te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Međutim postupanje tuženika ne može ići na štetu radnika koji su navedeni na popisu sastavljenom u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora, već se isti popis/popisi ima/imaju primjenjivati sve dok tuženik ne ispuni svoju zakonsku obvezu i ne izradi novi popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada.

26. Iz dokumentacije koja prileži spisu, ne proizlazi da bi tijekom utuženog razdoblja pravni prednik tužiteljice bio na dužem bolovanju, niti je dokazana bilo kakva duža odsutnost pravnog prednika tužiteljice s rada, a zbog koje ne bi imao pravo na utuženi dodatak na plaću.

27. U razdoblju od 01.04.2011. do 01.01.2017. osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosila je 5.108,84 kune / 678,06 € bruto, tako da je u tom razdoblju tužitelj ostvario pravo na dodatak na plaću u iznosu od 766,32 kune, što primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 € = 7,53450 kuna iznosi 101,71 €. Temeljem članova 54., 56. i 57. Kolektivnog ugovora za znanosti i visoko obrazovanje (NN 142/10) pravnom predniku tužiteljice KĆ u utuženom razdoblju pripada pravo na dodatak na plaću od 15 % od proračunske bruto osnovice koja prema Odluci o visini osnovice za izračun plaće korisnika državnog proračuna u utuženom razdoblju iznosi 678,06 € / 5.108,84 kune bruto, tako da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću za cijeli mjesec u iznosu od 101,71 € / 766,32 kune.

28. Osnovan je tužbeni zahtjev tužiteljice kao pravne slijednice pokojnog KĆ za mjesece od prosinca 2013.g. do prosinca 2014.i to za svaki mjesec po 101,71 € / 766,32 kune, dok taj iznos za 22 dana mjeseca siječnja 2015.g. iznosi 74,56 € / 561,88 kuna.

29. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a zatezne kamate na dospjele mjesečne iznose razlike plaće teku od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

30. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, pa je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ("izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak").

31. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

32. Tužiteljicu i pravnog prednika tužiteljice je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 189-190.

33. Tuženik nije tražio parnični trošak, odnosno na ročištu od 10.04.2025. na kojem je zaključena glavna rasprava naveo je da ne traži parnični trošak.

34. Umješač na strani tuženika Republika Hrvatska je do zaključenja glavne rasprave postavila zahtjev za naknadom parničnog troška.

35. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Vrijednost predmeta spora iznosi ukupno 1.091,66 €. Tužiteljici i njezinom pravnom predniku je priznat slijedeći trošak: sastava tužbe u visini od 75 bodova; za sastav tri obrazložena podnesaka od 06.09.2018., 06.11.2018., 17.07.2020., za svaki po 75 bodova; za sastav podnesaka od 14.12.2018. i 28.06.2019., za svaki po 18,75 bodova; za zastupanje na ročištima od 04.10.2018., 15.04.2021. i 16.09.2021., za svako po 75 bodova; za pristup na ročište za objavu presude dana 21.10.2021. 50 bodova. Za sastav dva obrazložena podneska od 07.01.2025. i 10.02.2025. za svaki po 75 bodova; za pristup na ročišta od 06.03.2023. i 10.04.2025., za svaki po 75 bodova; za pristup na ročište za objavu presude dana 16.04.2025. 50 bodova. Kada se naprijed navedeno zbroji dobije se iznos od 962,50 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 1.925,00 eura. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 481,25 eura. Sveukupno je tužiteljici priznat trošak ove parnice u iznosu od 2.406,25 €.

36. Tužiteljica je na dosuđeni trošak potraživala zatezne kamate na koje ima pravo temeljem odredbi čl. 67. st. 3 u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17) pa je njezin zahtjev prihvaćen, a zatezne kamate teku na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 16. travnja 2025.g. pa do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126,21, 114/22, 156/22, 155/23).

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

- pun. tužiteljice odvjetnik Denis Bajs iz OD Mihočević i Bajs iz Zagreba

- tuženiku

- zakonski zastupnik umješača RH OGDO iz Zagreba