Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-780/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Poparić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Križanec, Car,-Pavlic & Poparić j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2025., poslovni broj P-3361/2024-10, u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2025., poslovni broj P-3361/2024-10

a) potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari (točka I. i II. izreke).

b) preinačava u pobijanom dijelu odluke o parničnom trošku (točka III. izreke), tako da preinačena sada glasi:

Nalaže se tuženiku da u 15 dana plati tužiteljici parnični trošak od 329,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18.3.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 31,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 6. točka 6.1. Ugovora o kreditu, br. 219519, sklopljenog 29. kolovoza 2008. između VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 8, kao kreditora i pravnog prednika tuženika - HRVATSKA POŠTANSKA BANKA dioničko društvo, 10000 Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217, te tužiteljice OV (ranije: CV), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koji ugovor je istog dana potvrđen (solemniziran) od Krešimira Copića, javnog bilježnika u Dugom Selu, pod brojem:

OV-11845/2008, a kojom odredbom je određeno: „6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,50% (jedancijelapedesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici 210,94 eura, zajedno sa zateznom kamatom od 2.9.2008. do isplate, i to za razdoblje do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da u 15 dana plati tužiteljici parnični trošak od 1.079,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18.3.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana i to u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke).

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnom odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita sadržane u čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 219519 sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 29. kolovoza 2008., kojom je određena jednokratna naknada u visini od 1,50 % iznosa kredita, te isplata iznosa od 210,94 EUR-a, sa zateznom kamatom od 2. rujna 2008. do isplate.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.

9. Pobijanom presudom je utvrđena ništetnom ugovorna odredba sadržana u čl. 6.1. Ugovora o kreditu gdje je propisano da se tužiteljica obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita u visini od 1,50 % od iznosa kredita, jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o ovoj odredbi predmetnog Ugovora pojedinačno pregovaralo, već se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži označenu odredbu. Odredbom članka 6.1. predmetnog ugovora o kreditu je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,50 % jednokratno. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, potrošača. Imajući na umu da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,50 % na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

10. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora.

11. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik, pa se o odredbama ugovora i odredbama Općih akata banke, te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba čl. 6.1. Ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.,125/07., 79/09. i 78/12., dalje ZZP) koje su prema odredbi čl. 100. ZZP-a ništetne.

12. Naime, plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % iznosa kredita očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaj na njen sadržaj, a tuženik nije dokazao, da bi se o odredbi točke 6.1. Ugovora o kreditu uopće pojedinačno pregovaralo, što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 96. st. 4. ZZP-a, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda o ništetnosti ulazne naknade i to da tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada u iznosu 1,50 % niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, da je takva ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena ulazna naknada je ništetna ugovorna odredba, kako je navedeno u toč. I. izreke pobijane presude. Stoga je pravilno naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 210,94 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2008, kada je tuženik isplatio tužiteljici manji iznos kredita zbog uračunate jednokratne naknade, sve u skladu s odredbama čl. 1021. do 1024., čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

14. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena i na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

15. Dakle, s obzirom na naprijed navedeno, žalba tuženika je ocijenjena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom usvajajućem dijelu odluke o glavnoj stvari (točka I. i II. izreke) i odlučeno kao pod točkom I. a) izreke.

16. Međutim, tuženik osnovano osporava prvostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na način obračuna troškova parničnog postupka. Naime, s obzirom na to da je tužiteljica uz deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe, postavila i kondemnatorni na isplatu, osnovano tuženik prigovara da je vrijednost predmeta spora potrebno odrediti prema visini postavljenog kondemnatornog zahtjeva. Tuženik je u tom pravcu u prvostupanjskom postupku prigovarao vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila u visini od 1.537,95 EUR-a, koji prigovor prvostupanjski sud nije prihvatio jer je tužiteljici odmjerio troškove postupka prema tom VPS-u. Prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je tužiteljici odmjerio troškove postupka na taj način, jer je u pitanju spor o utvrđenju ništetnosti dijela ugovora koji ima za posljedicu ostvarivanje prava na restituciju, konkretno povrat novčanog iznosa od 210,94 EUR-a i vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju je određena tim zahtjevom.

17. Iako je prvostupanjski sud sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a pravilno priznao troškove tužiteljice za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe od 28.05.2024., podneska od 10.07.2024., zastupanje na ročištima 05.02.2025. i 14.03.2025., međutim pogrešno je obračunao troškove prema vrijednosti predmeta spora u visini od 1.537,95 EUR-a, a pravilno je trebalo obračunati prema vrijednosti predmeta spora od 210,94 EUR-a i Tarifi o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje Tarifa). Prema Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. tužiteljici pripada nagrada u iznosu od 25 bodova ili 62,50 Eura za svaku radnju, dakle sveukupno 250 EUR-a, zbog čega je za više dosuđeni iznos (do iznosa od 250 eura po radnji) zahtjev tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovan. Tužiteljici je pravilno priznat i trošak pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 79,59 EUR-a, tako da je tužiteljici valjalo priznati sveukupni trošak u iznosu od 329,59 EUR-a, dok je s preostalim zahtjevom za iznos od 750,05 (do iznosa od 1.079,64 EUR-a) odbijena i odlučeno kao pod točkom I. b).

18. Kako je tuženik uspio sa žalbom u dijelu odluke o parničnom trošku, to mu je u skladu s Tbr. 10. toč. 5. Tarife priznat trošak u visini od 12,5 bodova u iznosu od 31,25 EUR-a i odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a.

19. S obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Osijek, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak