Pn-464/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u OD Ivančević & partneri iz Splita, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. za izdavačku djelatnost, Koranska 2, Zagreb, OIB: 79517545745, zastupano po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti zam. pun. tužitelja Ivana Ivančevića, odvj. vjež. i zam. pun. tuženika JĐ, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I) Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrha isplatiti tužitelju ĆĐ iznos od 6.636,14 eura iz osnova nematerijalne štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja, s pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%, od 01.01.2015. do 31.12.2022. kamate teku po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. 01. 2023. do 29. 12. 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II) Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.425,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi kako je u dnevnom listu Slobodna Dalmacija od 23. prosinca 2011. na dnu 6 i 7 stranice, kojeg izdaje tužitelj kao nakladnik, objavljen članak pod naslovom "Predvodnik napadača je sin IĐ" i podnaslovom "Jabuka ne pada daleko… jedan od glavnih aktera masovne tučnjave na šibenskoj Poljani pomladak je više puta osuđivanog umirovljenog pukovnika HV-a" gdje su objavljene tendenciozne i neistinite insinuacije kojima se na grub način vrijeđa tužitelja. U tekstu da se navodi kako je tužitelj predvodio skupinu u kojoj su bila još tri mlada Ć, te da su vozačima vozila zadarskih registarskih oznaka dovikivali "Bežigrad, Bežigrad", te nakon što ima je J uzvratio, da ga je upravo tužitelj udario bokserom i s ostatkom svoje ekipe cipelario na podu. Taj podatak da nije točan, te da namjera autora članka i nakladnika nije bilo objektivno izvještavanje javnosti, već namjera nanošenja štete tužitelju i njegovoj obitelji, kako bi se stvorio privid da je tužitelj član ozloglašene i nasilne skupine. Na istoj stranici da je objavljen članak pod naslovom "Teško ozlijedi bilo koga pa možeš u Mirmidonce" gdje autorica svrstava skupinu mladića koja sije strah po ulicama Šibenika, te objavljeni članak služi kao zadnji primjer napada te skupine i svojevrsno obrazloženje ponašanja tužitelja. Autor teksta da nije imao osnove vjerovati na utemeljenost činjenica koje su objavljene niti je poduzeo potrebne mjere za provjere njihove točnosti kod nadležnih institucija. U prilog tome da ide i presuda Prekršajnog suda u Šibeniku od 23. 12 .2011., gdje nisu nađeni dokazi koji bi upućivali na zaključak da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavljalo na teret, niti ga je itko identificirao kao napadača tog spornog dana. Tuženikova namjera da je bila povrijediti ugled tužitelja i njegove obitelji, poglavito za to što je on sin IĐ o kojemu se ranije na razne načine pisalo u dnevnim novinama. Tužitelj da je rođen 1986., te da mu ovaj članak predstavlja prepreku u budućem zapošljavanju, da je zbog njega trpio neugodnosti u svojoj okolini, kao i cijela njegova obitelj, da je izgubio apetit, postao razdražljiv i patio od nesanice. Prije podnošenja tužbe da se obratio tuženiku radi isprike u smislu odredbe čl. 22. Zakona o medijima, te da je sukladno o odredbi čl. 22. i 24. istog Zakona, zatražio objavljivanje ispravka i isprike. Predloženo je da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 50.000,00 kuna nematerijalne štete. Tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove odluke, postavljen je podneskom od 19. travnja 2024.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako je sporni tekst objavljen temeljem informacija dobivenih iz policijskog priopćenja PU Šibensko-kninske županije od 22. 12. 2012., kojega su objavili i drugi mediji. Tako da se radi o informacijama dobivenim od tijela javne vlasti čija se točnost presumira, za koje su autorice teksta imale osnovan razlog povjerovati da su točne, te da su poduzele sve potrebne radnje za provjeru njihove istinitosti, odnosno postupale u dobroj vjeri, kao i da je postojao opravdan interes javnosti za objavu spornih informacija. Nadalje, tuženik da je 23. 02 2012. objavio zahtjev za ispravkom informacije pod naslovom " ĆĐ nije nikoga udario" čime su u cijelosti sanirane eventualne povrede prava osobnosti tužitelja. Također, osporava se navod tužitelja da mu zbog objave spornog teksta pripada pravo na naknadu nematerijalne štete, jer za to u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti.

3. Presudom ovog suda Pmed-15/12 od 14. travnja 2017. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Odlučujući po žalbi tuženika , ŽS u Velikoj Gorici rješenjem broj GŽ-714/2023 od 13. 09. 2023. ukinuo je prvostupanjsku presudu i vratio ovom sudu predmet na ponovno suđenje.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Prekršajnog suda u Šibeniku Ppni-78/2016, članka objavljenog u listu Slobodna Dalmacija, rubrici Novosti od 23. 12. 2011. pod naslovom "Teško ozlijedi bilo koga pa možeš u Mirmidonce" te "Predvodnik napadača je sin IĐ" na strani 6 i 7, zahtjeva za objavu isprike tužitelja od 20. 01 2012. , teksta objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 23. 02 2012 u rubrici Tribina pod naslovom " ĆĐ nije nikoga udario", izvješća PU Šibensko-kninske od 22. 12. 2011., te PU Zadarske od 02. 01. 2025., saslušanjem tužitelja te svjedoka TĐ i ĆĐO.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

6. Među strankama nije sporno kako je u listu Slobodna Dalmacija, rubrika Novosti, na 6 i 7 stranici, 23. 12. 2011. objavljen tekst pod naslovom "Predvodnik napadača je sin IĐ", a iznad njega tekst pod naslovom "Teško ozlijedi bilo koga pa možeš u Mirmidonce". Oba teksta vezuju se za isti događaj, koji se zbio u [adresa], gdje se kako se u tekstu navodi, skupina mladića, koja nekoliko godina sije strah po [adresa], sukobila sa skupinom I. U gornjem tekstu se navodi kako za postojanje skupine znaju nadležne vlasati, no šute i nitko ništa ne poduzima, a skupini se pripisuje premlaćivanje vlasnika ugostiteljskih objekata, demoliranje kafića i izolirane napade na pojedince bez ikakvog povoda i u bilo koje doba. Navodi se kako u posljednje vrijeme u pohode redovito idu u pratnji borbenih pasa, obred inicijacije podrazumijeva teško ozljeđivanje bilo koje osobe, a u taksu se opisuje kao osobe koje potječu iz problematičnih obitelji u kojima bar jedan roditelj ima problema s alkoholom, ovisnošću ili je zbog nasilničkog ponašanja u policijskoj evidenciji. Njihove obitelji da su u kartoteci Centra za socijalnu skrb i srodnih institucija, na okupu ih drže zajednički problemi i debeli policijski dosjei. Nadalje, da se deklariraju kao izvorni T iako malo tko od njih ima Šibensko prezime, za njih je svetinja sve što je šibensko, nazivaju se Ž, grupa im je ostatak ostataka, bilo ih je više, ali su završili u zatvorima ili odgojnim ustanovama, da utjeruju strah i trepet F već 2-3 godine o čemu nitko ne želi javno govoriti, da su ih obitelji zanemarile, da imaju poseban kodeks ponašanja, da nikada ne izlaze pojedinačno, da im se pripisuje premlaćivanje vlasnika ugostiteljskih objekata i dr., da dolaze iz surovog okružja i surovo odgovaraju. Također, u izdvojenim dijelovima gornjeg teksta, navodi se kako su sankcije nadležnih slabe, kako ih je nadahnuo ŽĐ (film Troja) te kako imaju konkurenciju u drugoj huliganskoj skupini Omerta. Donji članak ima nadnaslov "Jabuka ne pada daleko… jedan od glavnih aktera masovne tučnjave na šibenskoj Poljani pomladak je više puta osuđivanog umirovljenog pukovnika HV-a", te izdvojeni tekst u kojem se navodi kako je tužitelj bokserom udario mladog O, a onda ga s ostatkom ekipe cipelario dok je ležao na podu. U tekstu se navodi da je tužitelj jedan od glavnih aktera masovne tučnjave koja se dogodila na Šibenskoj Poljani, da je sin bivšeg zapovjednika Vojne policije koji je s još trojicom optužen za ratni zločin nad zarobljenicima u Šibenskom zatvoru Kuline, ali i više puta osuđivan zbog posjedovanja kokaina i heroina, umirovljen 2001., četiri godine nakon što je uhićen i optužen kao predvodnik skupine koja se bavila krijumčarenjem automobila, šećera i ulja iz BiH u Hrvatsku. Autorice teksta navode da su neslužbeno doznale kako je upravo tužitelj predvodio skupinu u kojoj su bila još tri mlada Ć, dva 18- godišnjaka i 24-godišnjaka koja je dovikivala mladićima iz vozila Zadarskih registarskih oznaka "Bežigrad, Bežigrad". Kada im je jedan J, student na Prometnom fakultetu u Šibeniku uzvratio, da je započela tučnjava i tada se prema policijskom izvješću, u cijelu priču uključio 25-godišnjak iz Splita, te iako policija nije željela potvrditi njegov identitet, novinarke su saznale da se radi o tužitelju koji je bokserom udario mladog O, a onda ga s ostatkom ekipe cipelario dok je ležao na podu. Sve da se događalo usred bijela dana u 13:30 sati pred očima prolaznika, te da je jedan stariji Č pritekao u pomoć i štapom pogodio jednog od napadača. U tom događaju da su dvojica B i dva mlada Ć zadobili lakše tjelesne ozlijede, da 0se do aktera ne može doći, da se nalaze na policiji i da su uz optužni prijedlog odvedeni na Prekršajni sud zbog remećenja javnog reda i mira. Za tužitelja se navodi kako ovo nije prvi put da je kazneno prijavljivan, kako je zbog napada i nanošenja ozljeda u policijskoj evidenciji od 2008., kako je i tada napao u čoporu s istim osobama. Kao pripadnik Mirmidonaca da se spominje od prosinca 2009. kada je s još četvoricom sudjelovao u zasjedi na jednoj Šibenskoj prometnici, te da je žrtva pobjegla. Uz tekst je objavljen fotografija oca tužitelja, a ispod nje tekst "Tata IĐ više puta je osuđivan zbog droge".

7. U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li sporni tekst povrijedio ugled, čast i dostojanstvo tužitelja kao osobe te pripada li mu pravo na naknadu štete.

8. Odredbom čl. 21. Zakona o medijima („Narodne Novine“ RH br. 59/04, 84/11 i 81/13) propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom.

9. Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanja njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta, čl 21. st. ZM-a).

10. Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno (čl. 21. st. 3. ZM-a).

Prema odredbi čl. 21. st. 4. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

Odredbom st. 6. istog članka propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

Prema odredbi čl. 21. st. 7. ZM-a ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

Odredbom čl. 22. st. 1. istog Zakona propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

Odredbom st. 2. istog članka propisano je da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kad ispravak nije moguć, dok je odredbom čl. 23. propisano da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja od objave informacije kojom je šteta prouzročena.

Odredba čl. 40. st.1. ZM –a propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi, te da je svrha ispravka ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se objava ispravka može zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije, dok je odredbom st. 3. propisano da se zahtjev za ispravak podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi,da mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.

Odredbom čl. 41. st. 1. istog Zakona propisano je da se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovjetnom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljenja informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koju se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objavit na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima i pismima čitatelja, odnosno gledatelja i slušatelja.

11.Zakon o medijima ne propisuje odgovornost za štetu novinara, odnosno fizičke osobe koja se bavi prikupljanjem, obradom, oblikovanjem ili razvrstavanjem informacija za objavu putem medija, te je zaposlena kod nakladnika na temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje, u skladu s zakonom (pojmovno definiranje novinara iz čl. 1a ZM –a).

12. Što se pravodobnosti predmetne tužbe tiče, među strankama nije sporno kako se u smislu naprijed citiranih odredbi čl. 22., 23. i 40. ZM–a prije podnošenja iste tužitelj obratio tuženiku radi objave ispravka objavljene sporne informacije, zahtjevom od 20. siječnja 2012. dok je predmetna tužba podnesena 20. ožujka 2012., čime su ispunjene procesne pretpostavke za raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari. Također, nije sporno da je tuženik u listu Slobodna Dalmacija, u rubrici Tribina 23. veljače 2012. objavio demanti punomoćnika tužitelja koji je objavljen pod naslovom " ĆĐ nije nikoga udario". Spornim se ukazuje pitanje je li objavom ispravka, odnosno demantija tužitelju naknađena šteta nastala objavom predmetnog spornog teksta, kao što tvrdi tuženik, pozivajući se na odredbu čl. 22. st. 1. ZM-a.

13. Odredbama ZM-a zahtjev upućen nakladniku nije ni na koji način normiran (u odnosu na modalitete njegova podnošenja–postupak, rok, sadržajne potrepštine i sl.), što bi bilo razumljivo ukoliko se radi o posebnom zahtjevu, različitom od onoga koji se podnosi glavnom uredniku. Glede takvog Zahtjeva, oštećeniku nije regulirano pravo da tuži nakladnika ako ovaj ne objavi ispravak, niti je obveza ispravka uopće nametnuta nakladniku.

14. Odredbom iz čl. 38 st. 4. Ustava RH zajamčeno je pravo na ispravak škodljive informacije, odnosno to se pravo jamči svakome komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom utvrđeno pravo. Zato je u samom temelju zahtjeva za objavu ispravka (pa i kada je taj zahtjev procesna pretpostavka dopustivosti tužbe za naknadu štete) nužno uključeno navedeno subjektivno pravo bazirano na Ustavu.

15. Posljedica toga prava je pravno utuživa obveza glavnog urednika (a ne nakladnika) da objavi ispravak informacije sukladno postupku koji je zakonom reguliran. Pravo na ispravak (s posljedicom utužive obveze glavnog urednika da ispravak objavi) jedini je način naknade nematerijalne štete uzrokovane javnom informacijom koji je zajamčen Ustavom RH.

16. Obveza oštećenika da (pod prijetnjom gubitka prava na tužbu) zatraži objavu ispravka, predstavlja izraz općeg načela odštetnog prava da oštećenik, sukladno principu zabrane zlouporabe prava, mora poduzeti sa svoje strane što je u njegovoj mogućnosti da se smanji šteta odnosno ublaže posljedice štetne radnje.

17. S obzirom da su čast i ugled vrijednosti istog ustavnog ranga kao i sloboda informiranja, nema razloga da se oštećeniku stavljaju posebne zakonske zapreke i otežani uvjeti za ostvarivanje njegovih prava na naknadu štete. Pri tome, valja naglasiti da pravo na čast, ugled i dostojanstvo (zajamčeno Ustavom, ZM-om, Općom deklaracijom o pravima čovjeka–čl. 12., Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima–čl. 17.) predstavlja temeljno ljudsko pravo koje nikada i nigdje nije ograničeno ikakvim medijskim pravima. S druge strane, medijska prava su uvijek ograničena pravom na zaštitu časti i ugleda, kako to izričito proizlazi iz čl. 3. st. 3. ZM-a ali i iz čl. 10. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima (VSRH Rev- 1553/09 i Rev-586/13).

18. Zbog svega naprijed navedenog, predmetna tužba nema procesnih nedostataka zbog kojih bi je trebalo odbaciti, pa je valjalo izvesti predložene dokaze i odlučiti o osnovu i visini štete koju tužitelj potražuje.

19. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je prilikom događaja koji je bio predmet i povod spornog teksta, tj. 21. 12. 2011. šetao sa svojim psom glavnim Šibenskim trgom, kada je vidio da momci iz jednog automobila pokazuju srednji prst drugim momcima, a potom da je među njima došlo do fizičkog sukoba. Policija da je privela sve koji su se tu zatekli, uključivši i njega, a odlukom Prekršajnog suda da je oslobođen odgovornosti za nastali štetni događaj, te da je u tom postupku utvrđeno kako nije sudjelovao u tučnjavi, niti ju je inicirao. Dakle, da je bio priveden, ali ne i pritvoren. U spornom cestu da je prikazan kao predvodnik bande s kojom nema ništa, niti je član bilo kakve bande. Jedini prekršaj kojega je imao je vožnja bez dozvole. Po imenu da zna neke od privedenih i pritvorenih jer je [adresa] mali grad. Za navodnu huligansku grupo pod nazivom Mirmidonci da je saznao iz spornog teksta, te misli kako se radi o rugalici. Nije u poznato niti da u [adresa] postoji druga huliganska skupina pod imenom Omerta. Nadalje, navodi kako nije bokserom udario mladog O i cipelario ga na podu kako to stoji u spornom tekstu. Zbog tog teksta da je izgubio posao kojega je dobio neposredno prije, jer mu se poslodavac prestao javljati, a bio je na probnom radu. Zbog toga što je [adresa] mali grad, da nije mogao naći posao, da je imao brojnih pitanja prijatelja i okoline, da je bio prisiljen odseliti iz Rh u Finsku kako bi našao normalan posao, te da tamo živi i radi 5 godina. Od obitelji da ima dvije sestre, oca i majku, nećake i nećakinje, te da je cijela obitelj trpila posljedice zbog predmetnog spornog teksta.

20. Iz izvješća PU Šibensko-kninske od 22.12.2011. (str. 26 spisa) proizlazi da je to tijelo objavilo informaciju o tome kako je 21.12.2011. oko 13:40 sati u [adresa] na Poljani došlo do verbalnog, a potom i tjelesnog sukoba između 24- godišnjaka i dvojice 18-godišnjaka iz [adresa] i 25-godišnjaka iz Splita na jednoj strani i dvojice 18-godišnjih I na drugoj strani. Provedenim prekršajnim istraživanjem u PP Šibenik da je utvrđeno kako je do sukoba došlo kada je 18- godišnji Č, koji se nalazio u društvu s 24- godišnjakom, 25- godišnjakom i 18-godišnjakom, nakon dolaska na parkiralište s osobnim automobilom zadarskih registracijskih oznaka, u namjeri izazivanja sukoba, po tom osnovu verbalno vrijeđao četvoricu mladića iz Zadra, zbog čega je 18-godišnji J tjelesno napao 18- godišnjeg Ć. Po tom da su se u sukob uključili 24-godišnji i 18- godišnji Č i 25-godišnji U na jednoj strani nasuprot dvojice 18-godišnjih I, te da je u tom sukobu došlo do lakšeg ozljeđivanja dvojice 18-godišnjih Z i dvojice 18-godišnjih I. 22. 12. 2011. osumnjičeni da su uz optužni prijedlog dovedeni Prekršajnom sudu u Šibeniku, zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

21. Pregledom spisa Prekršajnog suda u Šibeniku utvrđeno je kako su presudom tog suda JRM-990/11 od 23.12.2011. okrivljeni FĐ, OĐ, ČĐ BĐ i UĐ proglašeni krivim zbog vrijeđanja, provociranja, tuče i narušavanja javnog reda i mira dana 21.12.2011. na način da su najprije verbalno provocirali, a potom napali grupu zadarskih studenata, među kojima su okrivljeni BĐ i UĐ, da su dobacivali Đ kako dolaze iz Bežigrada, pokazivali im srednji prst, pozivali ih da dođu do njih, uslijed čega je nastala prepirka, a potom i fizički sukob na način da su se međusobno udarali šakama. Istom odlukom tužitelj ĆĐ oslobođen je optužbe da bi navedenog dana narušavao javni red i mir na način da se zajedno s prijateljima ZĐ, ĐĐ i VĐ tukao u grupi protiv BĐ i AĐ. U tom postupku tužitelj je saslušan, te navodi kako je ČĐ na ruci imao bokser te da je njime udario NĐ iza uha, koji nije uspio uzvratiti udarac, već je pao na tlo. Ponovio je kako nije sudjelovao u sukobu, ali da ga je u metežu netko okrznuo po licu, da mu je pobjegao pas i da je krenuo za njim. Smatra kako T nisu nikoga napali i da nisu krivi za štetno događaj. Iz obrazloženja odluke Prekršajnog suda proizlazi da nitko od saslušanih svjedoka, niti samih okrivljenika nije mogao prepoznati ĆĐ i VĐ kao osobe koje su utužene zgode narušavali javni red i mir, radi čega je temeljem čl. 182. st. 1. točka 1. Prekršajnog Zakona tužitelj oslobođen optužbe. Također, rješenjem istog suda, istog dana ukinuto je zadržavanje za okrivljene ĆĐ i VĐ.

22. Sud je saslušao i autorice predmetnog spornog teksta, novinarke Slobodne Dalmacije TĐ i ĆĐO, koje su u svom iskazu potvrdile da su sporni tekst napisale zajedno. Svjedokinja TĐ u svom iskazu navodi da ju je urednik rubrike Novosti angažirao da sudjeluje u izvještavanju o djelu događaja u [adresa], jer su u istom sudjelovala četiri O, kako bi istražila priču u odnosu na njih četvoricu. Po zadatku da je kontaktirala PU Šibensko-kninsku i PU Zadrasku, kako to uobičajeno rade u sličnim slučajevima. Od PU Šibensko- kninske da su dobile pisani izvještaj upućen novinarima, gdje su bile navedene godine sudionika događaja bez drugih podataka o njihovom identitetu. Potom da je telefonom kontaktirala glasnogovornika PU Zadarske, te da je u tom razgovoru dobila informaciju kako je u pitanju ĆĐ, sin IĐ. Svjedokinja TĐ tvrdi da se radi o usmenoj informaciji bez ikakvog pisanog traga, te da su joj dati na taj način svi podaci o tužitelju, da je priveden i podaci o njegovom dosjeu, te da je članak objavljen temeljem tako dobivenih podataka. Tvrdi da se radi o službenim informacijama i da nije mogla kontaktirati sudionike štetnog događaja jer su bili u pritvoru, osim dva O s kojima je razgovarala, no ne sjeća se da bi potvrdili identitet tužitelja, što nije uopće bilo sporno. U nastanku spornog teksta, njena uloga da je bila komunikacija s glasnogovornikom PU Zadarske koju je obavila putem telefona, gdje joj je rečeno da je tužitelj jedan od glavnih aktera masovne tučnjave, no ne sjeća se imena tog glasnogovornika. Isti da joj je kazao kako mlađi IĐ predvodi skupinu u kojoj su bila tri mlađa Ć, da su dovikivali Đ "Bežigrad, Bežigrad" te da je tužitelj bokserom udario mladog O, a potom ga s ostatkom ekipe cipelario dok je ležao na podu. Tvrdi kako od PU Zadarske uvijek dobiva informacije na ovaj način, te da je napravila sve po pravilima struke. Smatra kako je interes javnosti u konkretnom slučaju bio ispred načela tajnosti postupka, ne sjeća se je li dobivene informacije provjerila na sudovima, te ističe kako nije znala za oslobađajuću presudu, jer je vezana rokom za predaju teksta uredniku.

23. Svjedokinja ĆĐO u svom iskazu navodi da je bio vikend i da su ona i kolegica, autorice predmetnog spornog teksta, bile dežurne novinarke kada je stiglo priopćenje PU Zadarske ili PU Šibenske o napadu na četiri mlada O. Tvrdi kako im je identitet napadača, odnosno tužitelja otkrila policija, te da se radi o osobi evidentiranoj u policijskim dosjeima, kao i da je njegov otac poznat po kaznenim djelima. navodi da su sve informacije došle iz neslužbenog izvora, ali da su došle iz policije, te da je temeljem tako prikupljenih informacija obavljen novinarski zadatak po svim novinarskim uzusima. Informacije o kontaktu osoba koje su sudjelovale u incidentu da su dobili iz Šibenske redakcije, ali da s njima nisu uspjeli stupiti u kontakt, dok su stupili u kontakt s roditeljima žrtava, koji su bili uplašeni i nisu htjeli izlaziti u javnost zbog straha od onoga po čemu su obojica IĐ poznata. Niti ova svjedokinja ne sjeća se imena svog policijskog izvora, no navodi kako je procijenila da postoji interes javnosti za objavu takvih informacija.

24. Iz izviješća PU Zadarske od 2.1.2025. (str. 99 spisa), proizlazi kako svaka policijska uprava putem odnosa s javnošću objavljuje priopćenja vezana za događaje od interesa za javnost ili druge aktivnosti policije, a koji su evidentirani na teritojalnom nadležnom području te policijske uprave. Služba za odnose s javnošću svoju komunikaciju sa raznim javnostima primarno da bazira na temeljnim pravnim aktima za rad policije, medija i za zaštitu i tajnost osobnih podataka. Glasnogovornik svake policijske uprave da zaprima i odgovara na novinarske upite za događaje koji su se dogodili na području te policijske uprave. Nadalje, iz istog izvješća proizlazi da se glasnogovornik PU Zadarske iz vremena predmetnog štetnog događaja ne može sjetiti samog događaja niti da je sa nekim od novinara uopće razgovarao o istom.

25. Zakon o medijima ne definira pojmove dostojanstva, ugleda i časti koje vrednote štiti svojim odredbama. Dostojanstvo je osobno pravo čovjeka, kao pojedinca i kao člana društvene zajednice, koje u normativnom smislu predstavlja pravo svakog čovjeka da očekuje i zahtjeva od drugoga da poštuje njegovu osobnost, ne omalovažava ga ili na drugi način povrjeđuje njegovo osjećanje vlastite vrijednosti, ne umanjuje njegov ugled u društvu i sl. Pod čašću se razumijeva osobno osjećanje vlastite vrijednosti, a pod ugledom poštovanje i uvažavanje od drugih u društvu. Uvreda je svako izražavanje omalovažavanje drugoga, odnosno nepoštivanje tuđe časti, dostojanstva i ugleda. Te vrednote štiti i Ustav RH (čl. 35), kao što jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, koje osobito obuhvaćaju slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja. Istodobno zabranjuje cenzuru, a novinar ima pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Štoviše, hrvatski Ustav, kao pravni akt najvišeg ranga, dopušta državi točnije zakonodavcu uži obim ovlasti ograničavanja slobode izražavanja, nego što to dopušta Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju je Republika Hrvatska ratificirala.

26. Europski sud za ljudska prava tumači konvencijski pojam slobode izražavanja na način da se njime obuhvaćaju raznovrsni oblici i načini širenja i primanja informacija i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granicu. No, sloboda medija nije ipak apsolutna, podložna je ograničenjima propisanima u čl. 10. st. 2. Konvencije, ali neophodnost i razmjernost ograničenja slobode medija i slobode novinara moraju u svakom konkretnom slučaju biti uvjerljivo utvrđeni da bi se mogle ocijeniti opravdanim u demokratskom društvu. Mediji imaju zadaću širiti ideje i informacije, a javnost ima pravo primati ideje i informacije.

27. Iako Kodeks časti hrvatskih novinara nije prisilni propis, isti sadrži opća načela po kojima su novinari dužni djelovati. Kodeks obvezuje novinare na iznošenje istinite, uravnotežene i provjerene informacije. Novinar je dužan navesti ustanovu od koje je dobio podatke, informaciju ili izjavu, a u slučaju da ne otkrije izvor informacije za objavljeni podatak snosi moralnu, materijalnu i krivičnu odgovornost. Pri izvještavanju, a posebno u komentarima i polemičkim tekstovima, novinar je dužan poštivati etiku javne riječi i kulturu dijaloga, te uvažavati dostojanstvo i integritet osobe.

28. Postojanje neke činjenice novinar je dužan utvrditi s povećanom profesionalnom pozornosti, tako da informaciju koja sadrži činjeničnu tvrdnju (posebice ako je ta tvrdnja podobna povrijediti nečiji ugled, čast ili dostojanstvo) ima pravo objaviti tek nakon što pouzdano utvrditi da je ona istinita, odnosno ako je nakon brižljive provjere u više neovisnih izvora, imao osnovani razlog povjerovati u istinitost te informacije.

29. Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) ovaj sud smatra kako je zahtjev tužitelja za naknadu štete osnovan, odnosno da predmetni tekst predstavlja vrijeđanje časti, ugleda i dostojanstva tužitelja, zbog čega je imao duševne bolove, odnosno povrede prava osobnosti, koje opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u zatraženom iznosu.

30. Kako je naprijed navedeno, odgovornost nakladnika temelji se na principu krivnje, a sukladno općim propisima obveznog prava presumira se najniži stupanj krivnje–obična nepažnja. Izuzev krivnje kao subjektivnog elementa protupravnosti, sve druge pretpostavke odgovornosti za štetu (štetna radnja, protupravnost štetne radnje, šteta u objektivnom i subjektivnom smislu te uzročno posljedična veza između štete i štetne radnje) mora dokazati oštećenik koji zahtijeva naknađivanje štete, u konkretnom slučaju tužitelj.

31. Da bi se nakladnik oslobodio odgovornosti za štetu koju je tužitelj dokazao, mora dokazati pretpostavke za svoje oslobođenja od odgovornosti za štetu, odnosno da objavom sporne informacije nije povrijedio propis, usprkos tome što je tom informacijom eventualno nekome prouzročio štetu.

32. Zakon o medijima definirao je okolnosti koje nakladnika oslobađaju od odgovornosti za štetu, a iz tuženikova odgovora na tužbu proizlazi da se u konkretnom slučaju poziva na to da su sporne informacije utemeljene na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, odnosno da je postupao u dobroj vjeri ( čl. 21. st. 4. alineja 3 ZM-a), dok tužitelj smatra da se informacije ne temelji na točnim činjenicama, da autor teksta nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, da nije postojalo zanimanje javnosti za njihovu objavu i da autor teksta nije postupao u dobroj vjeri.

33. Čitanjem predmetnog spornog teksta od 23.12.2011. prosječni čitatelj može zaključiti sljedeće:

-kako je tužitelj predvodnik huliganske grupe Mirmidonci u [adresa]

-kako ta skupina premlaćuje vlasnike ugostiteljskih objekata, demolira kafiće, fizički napada i ozljeđuje sugrađane

-kako je tužitelj dva dana ranije kao vođa i pripadnik grupe sudjelovao u napadu na mladiće iz Zadra

-kako je tužitelj osobno bokserom udario mladog O, a potom ga s ostatkom ekipe cipelario dok je ležao na podu

-kako je tužitelj sin IĐ, umirovljenog pukovnika HV-a i bivšeg zapovjednika Vojne policije koji je optužen za ratni zločin, osuđivan zbog posjedovanja kokaina i heroina te optužen kao predvodnik skupine koja se bavila krijumčarenjem automobila, šećera i ulja iz BiH u RH

-kako je tužitelja takav, kako je opisan u spornom tekstu, jer je sin svog oca, budući "jabuka ne pada daleko od stabla".

Dakle, predmetni sporni tekst izaziva kod čitatelja osudu tužitelja zbog njegovog ponašanja u događaju od 21.12.2011. jer je ne samo vođa kriminalne skupine, već je isti bokserom ozlijedio, a potom nastavio cipelariti mladića iz Zadra, no tako ponašanje za njega nije čudno, jer je on sin svoga oca, čija je slika i objavljena uz sporni tekst. U naravi radi se o tekstu kojim se tužitelj izlaže sramoćenju, kod čitatelja raspiruje predrasude o tome kako se tako ponašanje i može očekivati od osobe čiji je otac kriminalac, te zagovara njegovo kažnjavanje i društvenu osudu. Međutim, predmetni tekst objavljen je 23.12.2011., isti dan kada je tužitelj pravomoćnom sudskom presudom Prekršajnog suda u Šibeniku oslobođen optužbe na način da bi s ostalim okrivljenicima počinio prekršajno djelo remećenje javnog reda i mira na način da se tukao u grupi protiv mladih I, jer u postupku nitko od saslušanih svjedoka, niti samih okrivljenika nije mogao prepoznati tužitelja kao osobu koja bi počinila prekršajno djelo koje mu se stavljalo na teret. Već sama ta činjenica dostatan je razlog za usvajanje tužbenog zahtjeva iz razloga što predmetni tekst ne sadrži točne i provjerene činjenice.

34. Nadalje, iako se autorice spornog teksta pozivaju na činjenicu da su informacije o identitetu tužitelja i radnjama koje mu se stavljaju na teret dobile od ovlaštenog tijela, te na zakonit način, za takve tvrdnje nije dostavljen niti jedan relevantni dokaz. Naime, iz izvješća PU Zadarske proizlazi da se svaka policijska uprava putem posebnog tijela za odnos s javnošću obraća javnosti priopćenjima vezanim za događaje od interesa za javnost koji su evidentirani na teritorijalno nadležnom području te policijske uprave, te da su pritom dužni voditi računa o zaštiti i tajnosti osobnih podatka. Događaj koji je bio predmet spornog teksta zbio se na području PU Šibensko-kninske i ta je policijska postaja 22.12.2011. objavila saopćenje, koje je bilo dostupno autoricama spornog teksta, što one u svom iskazu potvrđuju. U ovom izvješću, sukladno zakonu, spominju se samo inicijali osoba koje su sudjelovale u tučnjavi u [adresa] 21.12.2011. Dakle, nadležna policijska postaja prilikom svog izvještavanja vodila je računa o zaštiti i tajnosti osobnih podataka sudionika navedenog štetnog događaja. Sud stoga ne prihvaća kao uvjerljiv i logičan iskaz autorica predmetnog spornog teksta, kada tvrde da su do informacija o identitetu tužitelja i onome što mu se stavlja na teret došle na zakonit način, jer za to u spisu ne postoji niti jedan relevantni dokaz, niti je realno da bi glasnogovornik jedne policijske uprave davao neformalno novinarima podatke koji se odnose na rad druge policijske uprave o predmetima u tijeku, jer bi to predstavljalo ponašanje koje dovodi u pitanje zakonitost njegovog postupanja. Uostalom, iz izvješća PU Zadarske proizlazi da se niti bivši glasnogovornik te policijske postaje ne može sjetiti da je s nekim od novinara uopće razgovarao o tome, bez obzira na protek vremena.

35. Dakle, iz rezultat raspravljanja proizlazi da informacije u predmetnom spornom tekstu nisu utemeljene na točnim činjenicama, niti na činjenicama za koje su autorice imale osnovani razlog povjerovati da su točne, jer očigledno nisu poduzele sve potrebne radnje za provjeru njihove točnosti, jer da jesu saznale bi da je istog dana Prekršajni sud u Šibeniku donio odluku kojom tužitelja oslobađa od krivnje za štetni događaj od 21.12.2011. Da su se autorice teksta obratile nadležnoj policijskoj postaji i Prekršajnom sudu, odnosno da su lege artis obavile svoj novinarski zadatak, ne bi došlo do predmetnog postupka, niti bi tužitelju nastala šteta. Predmetni tekst temelji se na neprovjerenim i netočnim činjenicama, a po svom sadržaju takve je naravi da je tužitelju zasigurno izazvao štetu kako u domeni njegovog subjektivnog proživljavanja, tako i u društvenoj osudi, koju je morao trpiti. Članak je senzacionalistički, diskriminatoran, otvoreno poziva na osudu tužitelja jer "jabuka ne pada daleko od stabla", tužitelja se poistovjećuje s kaznenim djelima njegovog oca, čime se grubo narušava temeljna presumpcija nevinosti koju štiti kako Ustav RH, tako i konvencijsko pravo, pa se tuženik ne može pozivati na povredu prava slobodu izražavanja, jer su u predmetnom članku iznesene netočne činjenice, ne radi se o tekstu koji predstavlja doprinos izražavanja raspravi o javnom interesu, metode prikupljanja informacija su suspektne, a posljedice su ozbiljno zadiranje u privatnost tužitelja.

36. Na dosuđeni iznos naknade tužitelju pripada i pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

37. Kod odlučivanja o visini naknade, sud je cijenio domete predmetnog teksta i štetu nanesenu tužitelju, njegovu dob, jer se radi o mladoj osobi, pa stoga smatra da je primjereno dosuditi mu zatraženi iznos, vodeći računa o povrijeđenom dobru i cilju kojem naknada služi, kao i činjenici da je traženjem ispravka poduzeo sa svoje strane sve što je mogao kako bi smanjio štetu, no ispravak zasigurno nema isti učinak kao sama informacija. Pritom, sud se poziva na odluke VSRH REV 2641/16, REV 1959/17, REV 2177/00, REV 3235/95 iz kojih proizlazi da sudac može zaključiti na temelju stečenog obrazovanja i životnog iskustava je li netko trpio duševne boli te mu stoga nisu potrebni dokazi u smislu medicinske dokumentacije i vještačenja.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1 ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe 120 bodova, za zastupanje na ročištima od 24.9.2015., 21.02.2017., 23.03.2017., 08.04.2024., 19.04.2024., 24.06.2024., 14.10.2024., 02.12.2024., 31.01.2025., te za sastav podneska od 21.03.2017., 19.04.2024., 16.12.2024., te sastav odgovora na žalbu od 22.05.2017. po 100 bodova, za pristup na ročište od 16.04.2025. 50 bodova, što ukupno iznosi 1370 bodova, odnosno 2.740,00 eura, što uvećano za PDV daje iznos od 3.425,00 eura

U Splitu, 16. travnja 2025..

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis