Poslovni broj: 1 P-160/2021-24

                                                                                                       Poslovni broj: 1 P-160/2021-24

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. T. iz M., OIB: …, zastupan po punomoćnicima H. Š. i M. G., odvjetnicima u z. o. u., u V., protiv tuženika H. p. b. d.d., Z., OIB: … (ranije: S. d.d.), zastupana po O. d. Ž. i p. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 28. rujna 2023. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika H. P., odvjetnika u V., 10. studenog 2023.

                                                                     

p r e s u d i o     j e

 

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj … od 7. kolovoza 2008. godine u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja S. T., iz V., OIB: …, kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 23.568,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tužene Banke kreditora H. p. b. d.d., Z., OIB: …, kao sljednika S. d.d. Zagreb, za devize važećem na dan isplate, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

 

II. Utvrđuje se ništetnom odredba ugovora broj … od 7. kolovoza 2008. godine kojom se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru broj 219136 od 7. kolovoza 2008. godine.

 

III. Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., OIB: …, kao sljedniku S… d.d. Zagreb, da tužitelju S. T. iz M., OIB: …, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 94,25 eura[1]/710,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

 

4,04 eura/30,45 kuna počevši od 1. listopada 2009. do isplate

4,02 eura/30,28 kuna počevši od 1. studenog 2009. do isplate

4,07 eura/30,69 kuna počevši od 1. prosinca 2009. do isplate

4,13 eura/31,09 kuna počevši od 1. siječnja 2010. do isplate

4,17 eura/31,40 kuna počevši od 1. veljače 2010. do isplate

4,17eura/31,43 kuna počevši od 1. ožujka 2010. do isplate

4,27eura/32,11 kuna počevši od 1. travnja 2010. do isplate

4,24 eura/31,93 kuna počevši od 1. svibnja 2010. do isplate

4,28 eura/32,28 kuna počevši od 1. lipnja 2010. do isplate

4,55 eura/34,29 kuna počevši od 1. srpnja 2010. do isplate

4,45 eura/33,51 kuna počevši od 1. kolovoza 2010. do isplate

4,72 eura/35,55 kuna počevši od 1. rujna 2010. do isplate

4,61 eura/34,71 kuna počevši od 1. listopada 2010. do isplate

4,48 eura/33,79 kuna počevši od 1. studenog 2010. do isplate

4,78 eura/36,04 kuna počevši od 1. prosinca 2010. do isplate

4,95 eura/37,32 kuna počevši od 1. siječnja 2011. do isplate

4,83 eura/36,39 kuna počevši od 1. veljače 2011. do isplate

4,85 eura/36,52 kuna počevši od 1. ožujka 2011. do isplate

4,76 eura/35,86 kuna počevši od 1. travnja 2011. do isplate

4,79 eura/36,12 kuna počevši od 1. svibnja 2011. do isplate

5,09 eura/38,33 kuna počevši od 1. lipnja 2011. do isplate

 

uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., OIB: …, kao sljedniku S. d.d. Z., da tužitelju S. T. iz M., OIB: …, s naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 4.491,54 EUR/33.841,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

 

1,46 eura/10,97 kn počevši od 1. rujna 2008. do isplate

3,42 eura/25,77 kn počevši od 1. listopada 2008. do isplate

21,17 eura/159,52 kn počevši od 1. studenog 2008. do isplate

11,27 eura/84,95 kn počevši od 1. prosinca 2008. do isplate

22,61 eura/170,34 kn počevši od 1. siječnja 2009. do isplate

25,40 eura/191,35 kn počevši od 1. veljače 2009. do isplate

26,64 eura/200,73 kuna počevši od 1. ožujka 2009. do isplate

23,21 eura/174,88 kuna počevši od 1. travnja 2009. do isplate

22,87 eura/172,31 kuna počevši od 1. svibnja 2009. do isplate

19,60 eura/147,67 kuna počevši od 1. lipnja 2009. do isplate

15,95 eura/120,14 kuna počevši od 1. srpnja 2009. do isplate

17,08 eura/128,66 kuna počevši od 1. kolovoza 2009. do isplate

19,48 eura/146,78 kuna počevši od 1. rujna 2009. do isplate

18,11 eura/136,45 kuna počevši od 1. listopada 2009. do isplate

16,87 eura/127,13 kuna počevši od 1. studenog 2009. do isplate

19,84 eura/149,49 kuna počevši od 1. prosinca 2009. do isplate

22,75 eura/171,38 kuna počevši od 1. siječnja 2010. do isplate

25,01 eura/188,42 kuna počevši od 1. veljače 2010. do isplate

25,22 eura/190,04 kuna počevši od 1. ožujka 2010. do isplate

30,15 eura/227,17 kuna počevši od 1. travnja 2010. do isplate

28,82 eura/217,18 kuna počevši od 1. svibnja 2010. do isplate

31,41 eura/236,69 kuna počevši od 1. lipnja 2010. do isplate

46,01 eura/346,56 kuna počevši od 1. srpnja 2010. do isplate

40,33 eura/303,85 kuna počevši od 1. kolovoza 2010. do isplate

55,13 eura/415,37 kuna počevši od 1. rujna 2010. do isplate

49,02 eura/369,34 kuna počevši od 1. listopada 2010. do isplate

42,35 eura/319,12 kuna počevši od 1. studenog 2010. do isplate

58,64 eura/441,85 kuna počevši od 1. prosinca 2010. do isplate

67,93 eura/511,83 kuna počevši od 1. siječnja 2011. do isplate

61,21 eura/461,09 kuna počevši od 1. veljače 2011. do isplate

62,18 eura/468,53 kuna počevši od 1. ožujka 2011. do isplate

57,35 eura/432,09 kuna počevši od 1. travnja 2011. do isplate

59,24 eura/446,37 kuna počevši od 1. svibnja 2011. do isplate

75,28 eura/567,23 kuna počevši od 1. lipnja 2011. do isplate

3.368,53 eura/2.5380,22 kuna počevši od 13. lipnja 2012. do isplate

 

uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju S. T. iz M., OIB: … naknadi parnični trošak u iznosu od 1.849,31 eura/13.933,63 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude tj. od 10. studenog 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 19. travnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom (pravnim slijednikom V. d.d.) kao kreditorom, dana 7. kolovoza 2008. zaključio ugovor o kreditu, broj: …, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.568,75 CHF prema srednjem tečaju HNB za devize na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca.

1.1. Tužitelj navodi da je člankom 2. predmetnog ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope, a člankom 8. ugovora ugovorena je otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 379,18 CHF, prema otplatnom planu, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Banke na dan dospijeća.

1.2. Tužitelj navodi da su navedene ugovorne odredbe (odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o tzv. „valutnoj klauzuli“ ) ništetne budući je takav način ugovaranja istih suprotan pozitivnoj praksi kako domaćih sudova tako i suda Europske unije.

1.3. Također navodi da je dana 16. srpnja 2014. godine Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu broj Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj, vodio protiv osam banaka (predmetnu Presudu u međuvremenu je svojom Presudom Revt-249/14-2 od 09.04.2015. godine potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, te i Ustavni sud Republike Hrvatske svojom Odlukom U-III-2521/15.), a istim presudama pravomoćno se presuđuje: „Potvrđuje se Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 04. 04. 2013. g. u dijelu točke … izrijeke, kojim se utvrđuje da su u razdoblju od 10.09.2004. godine do 31.12.2008. godine a koje povrijede traju i dalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna. Nadalje, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 04.04.2013. godine potvrđena je i u dijelu u kojem  se nalaže prekinuti sa korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i kojima im se zabranjuje takvo ili slično ponašanje ubuduće.

1.4. U tužbi se također navodi  da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke (među kojima i S. d.d. Z.) u razdoblju 1. listopada 2004.-31. prosinca 2008. godine povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica (CHF-švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su tuženici (i S. d.d. Z.) postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/139 i to člancima 81., 82., i 90., a od 07.08.2007. godine do prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Istom presudom pravomoćno je utvrđena i presuđena ništetnost promjenjive kamatne stope iz razloga što tužene poslovne banke (među kojima i tužena S. d.d. Z.) prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditima kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa su time tužene poslovne banke (i S. d.d. Z.) u razdoblju od 10.09.2003. godine postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (točka 1. – 8. Izreke). Istom pravomoćnom presudom naloženo je da poslovne banke prekinu s nepoštenim postupanjem.

1.5. Tužitelj traži zbog ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te povećanja tečaja temeljem tzv. „valutne klauzule“, uvećane za pripadajuće zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11.4. Ugovora o kreditu. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da ukoliko bi se zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, da bi tada zastarni rok iznosio pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, a s obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 7. kolovoza 2008., to je po tuženiku potraživanje tužitelja u cijelosti zastarjelo.

2.1. Tuženik navodi da utvrđenja iz parnice "potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi se ista presuda koja je donesena u kolektivnom sporu primjenjivala da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Također tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i nepoštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno se tuženik protivio metodi temeljem koje tužitelj postavlja svoj zahtjev za isplatu.

2.2. Tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Tuženik smatra da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima a koje reguliraju stjecanje bez osnove.

3. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 5. listopada 2022. specificirao tužbeni zahtjev, te temeljem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 94,25 eura, zajedno sa zateznim kamatama, a temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 4.491,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama. kako je navedeno u izreci ove presude. Tuženik je na ovaj način izvršio preinaku tužbe, te se tuženik nije protivio preinaci.

4. Na glavnoj raspravi od 28. rujna 2023. tužitelj je kao tuženika označio H. p. b. d.d., Z., budući je došlo do pripajanja N. h. b. d.d., sljednika S. d.d., H. p. b. d.d.. Na istom ročištu tuženik H. p. b. d.d. je preuzela ovaj parnični postupak.

5. Rješenjem ovog suda broj: P-16/2021-7 od 20. travnja 2022. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

              6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao otplatnu tablicu po kreditu (list 13.-14. spisa), ugovor o kreditu broj: … (list 15.-21. spisa), prometnu karticu po kreditu (list 22.-26. spisa), pisani nalaz i mišljenje vještaka T. B. (list 95.-109. spisa), te je saslušao tužitelja.

              7. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

              8. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i V. d.d., Z., 7. kolovoza 2008. zaključili ugovor o kreditu broj 219136, da je tuženik pravni slijednik V. d.d., da je ugovor zaključen na iznos 23.568,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca, da je ugovorena redovna kamata u visini od 6,10%, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke, da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu. Također nije sporno da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Navedenu presudu potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

              9. Tijekom postupka je sporno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, sporno je da li je kod zaključenja ugovora o kreditu postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sporno je da li se utvrđenja u postupku povodom kolektivne tužbe mogu primijeniti u ovom postupku. Također je sporno je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

              10. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 3. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija prednika tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. u dijelu u kojem je u odnosu na prednika tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva i ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

11. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

              12. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

              13. Nadalje, odredbom članka 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07. i 125/07., dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              13.1. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13.2. Odredbom članka 98. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

13.3. Nadalje, odredbom članka 102. stavka 1. i 2. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

14. Člankom 2. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a člankom 4. kredit je ugovoren u valuti CHF.

15. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj je izjavio da da je 2008. godine namjeravao kupiti osobno vozilo te je otišao u auto kuću u O. gdje je izabrao vozilo, te su mu u auto kući rekli da oni posluju sa V. koja je i najpovoljnija te da je najpovoljniji kredit s valutnom klauzulom u CHF. Nakon toga je otišao u poslovnicu V. u V. gdje mu je službenica objasnila postupak u vezi sklapanja ugovora o kreditu, te mu je objasnila da je ugovor s valutnom klauzulom najpovoljniji. Navodi da se nije interesirao kod drugih banaka niti se interesirao  za drugu vrstu kredita budući mu je u banci objašnjeno da je ovaj kredit najpovoljniji. Naveo je da mu službenica u banci nije posebno objašnjavala što se može dogoditi ako je ugovor vezan za CHF, te mu je bilo poznato da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali se nije nadao da bi radi toga moglo doći do ovako velike promjene rate kredita. Naveo je da je ugovor pisala banka i da nije bilo posebnih pregovora oko odredbi ugovora. Naveo je da je on na brzinu pogledao ugovor i potpisao.

              15.1. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je sklapanje predmetnog ugovora predloženo od strane službenika banke, jer je ovakav ugovor najpovoljniji. Također proizlazi da je ugovor sastavila banka i da se nije posebno pregovaralo oko uvjeta ugovora. Proizlazi da mu nije posebno objašnjeno što se može dogoditi ako je ugovor vezan za CHF, te da je razumio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali nije mislio da će banka jednostrano mijenjati kamatnu stopu, dok odredbu od valutnoj klauzuli nije razumio.

16. Odredba članka 2. predmetnog ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i odredba članka 4. predmetnog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF predstavljaju ugovorne odredbe u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa zaštite potrošača.

16.1. Odredba o promjeni kamatne stope kao cijeni kredita i vezivanje glavnice kredita uz CHF su ključne odredbe ugovora o kreditu od kojih zavisi rata kredita, pa sukladno tome i konačni iznos koji će ugovaratelj platiti davatelju kredita, a koji parametri su najbitniji za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani ili visinu glavnice prepustiti promjeni tečaja CHF, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita bilo je potrebno pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kao i sve informacije koje bi mogle utjecati na promjenu tečaja CHF, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga, obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe članka 2. i članka 4. nisu razumljivi, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Nadalje, kriteriji o ugovaranju CHF kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba također ocjenjena kao nerazumljiva, pa time i nepoštena.

              17. Sukladno članku 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

18. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ništetne odredbe članka 2. i 4. predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/15 od 9. travnja. 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 13. rujna 2019. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku broj; Rev-2868/18 od 12. veljače 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

              19. Radi utvrđivanja preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. B. iz V.. U svom nalazu vještak navodi da su prednik tuženika V. d.d., Z. kao kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj …, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 23.568,75 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju HNB za devize na dan isplate kredita. Kredit je odobren kao namjenski kredit za kupovinu vozila. Ugovor je zaključen s rokom otplate od 7 godina, odnosno 84 mjeseca. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 345,44 CHF kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća. Člankom 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u visini 6,10 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Kao početni tečaj u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu primijenjen je važeći srednji tečaj HNB na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 8. kolovoza 2008. za 1 CHF = 4,422937 kuna.

              19.1. Vještak navodi da je tužitelj 13. lipnja 2011. uplatom iznosa od 15.314,06 CHF protuvrijednosti 93.113,34 kuna izvršio prijevremenu otplatu kredita u cijelosti.

              19.2. Vještak je naveo da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena (povećanja) kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu 94,25 eura/710,09 kuna. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu iznosi 4.491,54 eura/33.841,47 kuna. Vještak je u nalazu i mišljenju iskazao ugovorene i stvarno plaćene anuitete za svaki mjesec tijekom trajanja otplate kredita.

              19.3. Na glavnoj raspravi od 28. rujna 2023. vještak je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje navodeći da je nalaz i mišljenje sačinio primjenom metodologije sukladno pravilima struke, te je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

20. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka stranke nisu imale primjedbi, te je tužitelj svoj konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 5. listopada 2022. i uskladio sa istim.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim, osnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i opće prihvaćenoj metodologiji vještačenja u identičnim predmetima.

22. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita pa do dana izrade nalaza vještaka tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa platio viši iznos od 94,25 eura/710,09 kuna, a zbog promjene tečaja CHF platio viši iznos od 4.491,54 eura/33.841,47 kuna, to je sud donio odluku da tuženik isplati tužitelju navedene iznose.

23. Tuženik je temeljem odredbe članka 323. stavka 1, članka 1111. stavka 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

              24. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle u odnosu na prednika tuženika zastara počinje teći 14. lipnja 2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10, kada je u odnosu na ovu banku postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Slijedom toga, rok zastare u odnosu na ovu banku istječe 14. lipnja 2023. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 19. travnja 2021. to nije nastupila zastara potraživanja, radi čega je prigovor zastare tuženika neosnovan u cijelosti.

              25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi trošak. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 100 bodova  sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podneska od 25. studenog 2021., 5. studenog 2022. i 21. veljače 2023. u vrijednosti od 100 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 11. srpnja 2022. i 28. rujna 2023. u vrijednosti od 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife,  odnosno ukupno 600 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću bod od 1,99 eura/15,00 kuna daje iznos od 1.194,00 eura. Tužitelju pripada PDV na navedeni trošak u iznosu od 298,50 eura sukladno Tbr. 42. Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 94,36 eura, odnosno ukupno 1.849,31 eura/13.933,63 kuna.

              26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

             

U Vinkovcima 10. studenog 2023.

                                                                                                                                                     Sudac:

                                                                                                                                                   Ivan Katičić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

DOSTAVITI:

1. Z. o. u. G. i Š., V. – pun. tužitelja

2. O. d. Ž. i p. d.o.o., Z. – pun. tuženika