Poslovni broj: Usž-992/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner , predsjednice vijeća , Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice GBiz [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Dino Čekada , odvjetnik u Puli , Marulićeva 3 , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Rijeka , Ispostave u Pazinu , radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us l-1913/2023 od 7. siječnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us l-1913/2023 od 7. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja i oglašavanja ništavim rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/22-02/182 , URBROJ: 443-02-02-17-02-23-100 od 4. rujna 2023. te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika utvrđeno je kako je postalo izvršno inspekcijsko rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/22-02/182, URBROJ: 443-02-02-17-02-22-3 od 2. ožujka 2022., kojim je tužiteljici kao investitorici i vlasnici naloženo u roku od 90 dana od zaprimanja istog uskladiti gradnju (rekonstrukciju) građevine ugostiteljsko- turističke namjene – caffe bar buffet na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] građenu protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, KLASA: UP/I-361-03/19-01/000126, URBROJ: 2168/02-03/010-19-0008 od 3. prosinca 2019. s propisima kojima se uređuje gradnja, odnosno ako gradnju ne uskladi sukladno naredbi, u daljnjem roku od 15 dana ukloniti gradnju protivnu navedenoj građevinskoj dozvoli (etaža I. i II. kata) te kako nije uklonila gradnju protivnu dozvoli ni nakon izvršnosti rješenja kojim joj je izrečena druga novčana kazna. Stoga se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju gradnje protivne građevinskoj dozvoli izricanjem treće novčane kazne u iznosu od 13.272,28 EUR/100.000,00 kn, uz daljnja upozorenja.

3. U pravodobno podnesenoj žalbi, tužiteljica pobija presudu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe kako joj je uskraćeno ustavom zajamčeno pravo na žalbu jer je izostalo dvostupanjsko upravno postupanje te kako je rješenje tuženika doneseno isključivo primjenom postupovnih zakonskih odredbi bez pozivanja na mjerodavno materijalno pravo. Smatra kako je rješenje tuženika doneseno preuranjeno budući da rješenje kojim je odbijen njezin zahtjev za izdavanje rješenja o izmjenama i dopunama građevinske dozvole nije postalo pravomoćno jer je upravni sud poništio drugostupanjsko upravno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak te je prvostupanjski upravni sud trebao prekinuti predmetni upravni spor jer da odluka o izmjeni i dopuni građevinske dozvole predstavlja prethodno pitanje za konkretni upravni spor. Ističe kako joj nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku pred tuženikom čime su joj povrijeđena prava zajamčena Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra kako je cjelokupni postupak tuženika trebalo sagledati kao cjelinu te kako je izricanjem novčanih kazni kroz različite postupke (upravni, prekršajni i kazneni) povrijeđeno načelo „ne bis in idem“. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporavanu presudu i poništiti rješenje tuženika odnosno oglasiti ga ništetnim te potražuje trošak upravnog spora i sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka

7. Osporenom presudom osnovano je ocjenjeno pravilnim stajalište tuženika prema kojem je tužiteljici kao vlasnici i investitorici u pravilno provedenom postupku naloženo izvršenje rješenja o uklanjanju gradnje protivne pravomoćnoj građevinskoj dozvoli, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izricanjem treće novčane kazne. Tuženik se poziva na odredbu članka 114. stavak 1. i stavak 3. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI).

8. Odredbom članka 114. stavak 1. ZDI-a propisano je kako se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe, dok je stavkom 3. iste odredbe propisano kako se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

9. Iz podataka predmetnog spisa proizlazi kako je nadležni građevinski inspektor kontrolnim očevidom utvrdio da tužiteljica nije postupila po izvršnom rješenju o uklanjanju, odnosno nije uklonila dio gradnje izgrađen protivno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli ni nakon izvršnosti rješenja kojim se na uklanjanje prisiljava izricanjem druge novčane kazne, a o čemu je sastavljen zapisnik od 4. rujna 2023. te su priložene fotografije uz isti. S obzirom da tužiteljica ne osporava tako utvrđeno činjenično stanje, to žalbeni prigovori nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

10. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice za prekidom upravnog spora uz obrazloženje kako postupak izdavanja rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole ne predstavlja prethodno pitanje u konkretnoj stvari. Osim toga, ovaj Sud ističe kako se prema odredbi članka 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: ZOG) građenju građevine može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128.-130. ZOG-a, a na koje se predmetna gradnja ne odnosi. Dakle, budući da se sukladno navedenoj zakonskoj odredbi gradnji može pristupiti tek nakon pravomoćnosti, odnosno izvršnosti građevinske dozvole, postupak izdavanja građevinske dozvole, odnosno u konkretnom slučaju njene izmjene i dopune, kojom se želi ozakoniti nezakonita gradnja, ne može biti prethodno pitanje u odnosu na izvršenje rješenja o uklanjanju nezakonite gradnje, jer je izdavanje građevinske dozvole trebalo prethoditi gradnji, a ne obrnuto. Osim toga, iz spisa predmeta nesporno proizlazi kako je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole te je isto postalo izvršno dana 27. siječnja 2023. godine. Također, ovaj Sud ističe kako je presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-3577/22 od 9. ožujka 2023. potvrđena presuda upravnog suda, poslovni broj: Us I-365/2022 od 14. srpnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja o uklanjanju, a koje se izvršava predmetnim rješenjem tuženika.

11. Odredbom članka 1. stavak 1. ZDI-a koji je u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br.: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) lex specialis u konkretnom slučaju, propisano je da su dužnosti i ovlasti inspektora propisane u svrhu zaštite javnog interesa. Nadalje, odredbom članka 106. stavak 4. ZDI-a propisano je da nadležni građevinski inspektor može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke ukoliko u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, dok je stavkom 5. iste odredbe propisano da se protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

12. Dakle, kako je upravo zbog potrebe zaštite javnog interesa citiranim zakonskim odredbama propisano postupanje građevinskog inspektora u situacijama kao što je riječ i u konkretnom slučaju te kako je pokretanjem upravnog spora dana tužiteljici mogućnost sudjelovanja i osporavanja rješenja tuženika te omogućena sudska kontrola zakonitosti istog, to nisu osnovani prigovori koje tužiteljica ističe u tom kontekstu.

13. U odnosu na prigovor tužiteljice koji je isticala i tijekom prvostupanjskog upravnog spora kako je izricanjem mnogobrojnih novčanih kazni kroz različite postupke povrijeđeno načelo „ne bis in idem“, ovaj Sud prihvaća obrazloženje iz osporene presude prema kojem pokrenuti upravni postupci iako potječu iz iste pravne osnove za cilj imaju zaštitu različitih pravnih vrijednosti, dok se u pokrenutim prekršajnim i kaznenim postupcima utvrđuje i namjera tužiteljice za činjenje prekršajnih i kaznenih djela.

14. Budući da tužiteljica svojim prigovorima nije dovela u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude, a kako ne postoje ni razlozi za oglašavanje rješenja ništavim iz odredbe članka 128. ZUP-a, to nema osnove za usvajanje žalbe.

15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, to je osnovano pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 36/24, dalje: ZUS) odbijena sa zahtjevom za naknadu troška upravnog spora.

16. Nastavno, kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to u smislu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava iste.

17. Imajući u vidu sve navedeno trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner