REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1517/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikoline Mišković, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DELTA BLATO d.o.o. u stečaju, Zagreb, Jurja Dalmatinca 7, OIB: 02734240858, kojeg zastupa Jurica Tončić, stečajni upravitelj, Zagreb, Đorđićeva ulica 19 protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1105/2021-23 od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1105/2021-23 od 5. ožujka 2025. i sudi:

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet klasa: UP/I-363-02/16-008/7466, ur.br.: 251-13-32/002- 19-6-GT od 12. travnja 2019.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da izvrši upis brisanja osnove za plaćanje rješenje klasa: UP/I-363-02/20-009/46, ur.br.: 251-13-32-1/003-20-2-RZ od 25. veljače 2020., koja je evidentirana u Očevidniku osnova za plaćanje od 2. travnja 2021. te da vrati zaplijenjena, a neprenesena novčana sredstva po osnovi prethodno citirane osnove za plaćanje.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 47.941,52 kn, sve u roku od osam dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka izravne naplate u iznosu od 2.200,00 kn, sve u roku od osam dana.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u 1.014,50 EUR, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskoga suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupke izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika. Posljedično je odbijen kao neosnovan zahtjev za povrat neosnovano stečenog novčanog iznosa ovrhom, uključujući i troškove postupka izravne naplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da se tražbina radi koje je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo sporni postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom odnosi na komunalni doprinos o kojem je tuženik izdao rješenje o komunalnom doprinosu klasa: UP/I-363-02/16-008/7466 od 12. travnja 2019.

3. S obzirom na to da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-5877/16 od 26. srpnja 2017., što je bilo prije donošenja rješenja o komunalnom doprinosu, prvostupanjski sud je ocijenio da je riječ o tražbini koja je nastala nakon nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem. Zato za nju ne postoji zapreka pokretanja ovršnog postupka propisana odredbom čl. 169. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) jer je riječ o obvezi stečajne mase.

4. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Tužitelj je naveo kako drži da je u ovom postupku umjesto odredba Zakona o komunalnom gospodarstvu trebalo primijeniti Stečajni zakon kao specijalni zakon.

6. Tužitelj smatra da je tuženikova tražbina nastala u vezi činjenice da je tužitelju izdana građevinska dozvole, što se dogodilo još 19. veljače 2016., prije nego što je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak. Tužiteljev stečajni upravitelj nije poduzimao bilo kakve radnje u vezi izdane građevinske dozvole, zbog čega nije riječ o obvezama stečajne mase. Smatra da je trebalo primijeniti odredbu čl. 140. Stečajnog zakona koja se odnosi na nedospjele tražbine te da je sukladno toj odredbi trebalo uzeti da je potraživanje komunalnog doprinosa po osnovi izdane građevinske dozvole dospjelo danom otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem.

7. Tuženik je bio upoznat s činjenicom otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem jer je u njemu prijavio druge tražbine. Tuženik je naknadno, tek 2019. godine, nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem donio rješenje o komunalnom doprinosu klasa: UP/I-363-02/16-008/7466 od 12. travnja 2019. te naknadno i rješenje o ovrsi UP/I-363-02/20-009/46 od 25. veljače 2020. po osnovi kojih je provedena izravna naplata.

8. Tužitelj smatra da pobijana presuda ne sadrži razloge o prigovorima koje je on iznio.

9. Tuženik je odgovorio na navode tužiteljeve žalbe te ih je ocijenio neosnovanim.

10. Tužiteljeva žalba je osnovana.

11. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu je po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

12. Između stranaka u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu bile sporne odlučne činjenice, odnosno da se potraživanje radi kojeg je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate odnosi na komunalni doprinos za rekonstrukciju postojeće poslovne zgrade u [adresa].

13. Između stranaka je sporno pravno pitanje - kada je nastala obveza plaćanja komunalnog doprinosa te podrazumijeva li činjenica da je rješenje o komunalnom doprinosu postalo izvršno tek 14. rujna 2019., nakon što su nastupile posljedice otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem (između ostalih zabrana ovrhe i osiguranja na imovini stečajne mase) da je riječ o obvezi stečajne mase.

14. Odredbom čl. 76. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24; dalje: ZKG) propisano je da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

15. Odredbom čl. 84. st. 1. ZKG-a propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po pravomoćnosti građevinske dozvole odnosno rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju građenja građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole nakon prijave početka građenja ili nakon početka građenja.

16. Odredbom čl. 83. st. 1. ZKG-a propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva odnosno jedinstveni upravni odjel (u daljnjem tekstu: upravno tijelo) u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke.

17. Također, odredbom čl. 122. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13) propisano je da je investitor po izvršnosti građevinske dozvole dužan platiti komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima.

18. U postupku pred prvostupanjskim sudom bilo je nesporno da je tužitelju kao investitoru gradnje 19. veljače 2016. izdana građevinska dozvola za rekonstrukciju postojeće poslovne zgrade i dogradnju nove dilatacije na zk. čest. br. 1460/1 k. o. [katastarska općina]. i da je dozvola stekla svojstvo pravomoćnosti 16. ožujka 2016.

19. Slijedom citiranih odredaba zakona, ovaj sud je mišljenja da je tražbina plaćanja komunalnog doprinosa nastala u trenutku stjecanja svojstva izvršnosti izdane građevinske dozvole, neovisno o tome kada je tuženikovo tijelo donijelo rješenje o komunalnom doprinosu. Ovaj sud smatra da je primjenom tumačenja po sličnosti, za takvu situacija primjenjiva pravila o nedospjelim obvezama. Jer obveza je nastala neovisno o tuženikovom rješenju, a ona dospijeva tek nakon isteka roka određenog u rješenju o plaćanju komunalnog doprinosa, koje donose tuženikova upravna tijela. Dakle, tuženik je u trenutku otvaranja stečajnog postupka imao osobnu imovinskopravnu tražbinu prema tužitelju, zbog čega se on ima smatrati stečajnim vjerovnikom (čl. 136. st. 1. Stečajnog zakona). Također, nedospjele tražbine dospijevaju otvaranjem stečajnog postupka (čl. 140. st. 1. Stečajnog zakona) zbog čega je tuženik trebao tražbinu ostvarivati prijavom u stečajnom postupku.

20. Ovaj sud dodatno pojašnjava da Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisan rok u kojem je tuženik nakon nastupa pravomoćnosti (ujedno i izvršnosti, jer žalba ima suspenzivan značaj) građevinske dozvole bio dužan donijeti rješenje o komunalnom doprinosu, zbog čega tuženik takvo rješenje može zakonito donijeti unutar zastarnih rokova za porezno dužničke odnose.

21. Međutim, okolnost da je tuženik rješenje o komunalnom doprinosu donio protekom skoro tri godine od nastupa pravomoćnosti i izvršnosti izdane građevinske dozvole, nakon što je nad tužiteljem rješenjem stečajnog suda od 26. srpnja 2017. već bio otvoren stečajni postupak, tuženika ne može dovesti u povoljniji pravni položaj u stečajnom postupku u odnosu na ostale stečajne vjerovnike. Drugim riječima, okolnost da tuženik nije donio rješenje o komunalnom doprinosu već u trenutku kada su se za to stekli uvjeti (pravomoćnošću izdane građevinske dozvole), već tek nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, ne može ići njemu u korist i ne podrazumijeva da je to obveza stečajne mase. Osnovani su u tom kontekstu tužiteljevi žalbeni navodi da stečajni upravitelj ni na koji način nije pridonio nastanku takve obveze pa se ne radi o obvezi stečajne mase.

22. Za sve stečajne vjerovnike, pa tako i za tuženika, vrijedi zabrana pokretanja ovrhe i osiguranja na pojedinim dijelovima stečajne mase, propisana u odredbi čl. 169. Stečajnog zakona. Stečajni vjerovnici svoje tražbine mogu namirivati samo u stečajnom postupku prema strogim pravilima stečajnog prava (u isplatnim redovima te u slučaju nedostatnosti stečajne mase, samo razmjerno).

23. Zbog toga je mišljenje ovog suda da je sporni izvansudski ovršni postupak koji je tuženik pokrenuo pred Financijskom agencijom nedopušten, jer su ostvarene pretpostavke propisane u odredbi čl. 50. t. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), odnosno ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Zato je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke. S obzirom na to da je ovrha već djelomično provedena pljenidbom i prijenosom tuženikove novčane tražbine i troškova ovršnog postupka, ovaj sud je tuženika kao ovrhovoditelja, obvezao vratiti ono što je neosnovano stekao ovrhom uključujući i ovršne troškove (čl. 56. st. 1. OZ-a). Zato je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke (čl. 373. t. 3. ZPP-a).

24. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi troškove postupka zastupanja po odvjetniku (čl. 154. st. 1. ZPP-a) sukladno vrijednosti predmeta spora od 50.141,00 kn / 6.654,85 EUR. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova pristupa odvjetnice na pripremno ročište od 11. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR, primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, primjenom Tbr. 10. t. 1. Tarife, sve uvećano za pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 112,50 EUR, odnosno ukupan iznos od 562,50 EUR.

25. Tužitelju je trebalo priznati i pravo na naknadu troškova sudskih pristojbi i to na tužbu i presudu prvostupanjskog suda u iznosu od 113,00 EUR svaka, sukladno Tbr. 1. t. 1. u vezi s Tbr. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23) te na žalbu u iznosu od 226,00 EUR, sukladno Tbr. 3. t. 1. Uredbe. Zato je odlučeno kao u točki V. izreke (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nikolina Mišković