REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6706/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andrijani Markić Jurišić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika specijaliste AC, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika, Allianz Hrvatska d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u OD Anić i partneri u Zagrebu, Ljudevita Gaja 53, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku, Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, Heinzelova 70, Zagreb da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 5.877,41 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 28. listopada 2024. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove, a sve to u roku od petnaest dana."
II. Nalaže se tuženiku, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, da tuženiku, Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, nadoknadi parnični trošak u iznosu 500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 16. travnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. studenog 2024. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tužitelja DC stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 10. travnja 1994. kao suvozač u automobilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod pravnog prednika tuženika pod brojem police [broj police] kojim vozilom je upravljao TC, a u kojoj prometnoj nesreći je osiguranica zadobila teške tjelesne ozljede. Uslijed štetnog događaja rješenjem broj IN-5897 od **.**.1998. DC priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti i povrede izvan rada čijom isplatom tužitelj trpi štetu sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. Temeljem iste činjenične i pravne osnove, ali za različita razdoblje nastale štete, tužitelj je već vodio postupke protiv tuženika, te je tuženik po pojedinim zahtjevima postupao u mirnom postupku. U razdoblju od 1. travnja 2022. do 30. rujna 2024. tužitelj je na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 11.754,72 eura. Budući je na invalidnost utjecala 50% ozljeda izvan rada, to iznos od 5.877,41 eura predstavlja stvarnu štetu koju tužitelj trpi u smislu čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. Dana 8. listopada 2024. tužitelj je uputio odštetni zahtjev prema tuženiku, a koji je zahtjev tuženik otklonio. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj, pasivnu i aktivnu legitimaciju, kao i činjenicu da je DC u prometnoj nesreći zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih joj je tužitelj temeljem rješenja IN-5897 od 27. svibnja 1998. priznao pravo na invalidsku mirovinu u omjeru 50%, budući je na invalidnost utjecala 50% ozljeda izvan rada. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, smatra kako je za odluku u sporu mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu obzirom da tuženik činjeničnu osnovu tužbe nalazi u prometnoj nesreći. Tuženik navodi kako tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, međutim kad se potražuje naknada štete vezana za prometne nesreće tada se kao lex specialis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku nakadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 4-7), upitnik (list 8), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske IN005897 (list 9-11), nalaz i mišljenje o invalidnosti (list 13-16), sudsku praksu (list 17-38), obračun isplata na teret tužitelja (list 4058), dopis tužitelja od 8. listopada 2024. (list 59-61).
4. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je u provedenom postupku ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale nakon isplate invalidske mirovine u iznosu 5.877,41 eura zajedno sa zateznim kamatama za razdoblje od 1. travnja 2022. do 30. rujna 2024. a koja invalidska mirovina je priznata osiguranici tužitelja DC ubog bolesti i povrede izvan rada pri čemu iznos od 5.877,41 eura predstavlja 50% isplaćenog iznosa obzirom je na invalidnosti ozljeda izvan rada utjecala u omjeru 50%.
6. Među stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna i aktivna legitimacija, odgovornost tuženika, ali je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji odredbama čl. 161.-164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO), dok tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) kao lex specialis.
8. Prema odredbi čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.
9. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), kojim je propisano: Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a kao specijalnog zakona i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).
11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
12. Temeljem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske IN005897 (list 9-11), sud je utvrdio da DC priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti i ozljede izvan posla.
13. U ovom konkretnom slučaju, analognom primjenom čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOP-a sud smatra da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje postojala samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, te je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete), pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. S obzirom na navedeno, tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 27 ZOOP-a koje bi mu davale pravo tražiti naknadu štete od tuženika pa je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
15. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (5.877,41 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).
16. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 8.1.), pristup na ročište 10. travnja 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1.) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 500,00 EUR. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate. Slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 16. travnja 2025.
Sudac
Andrijana Markić Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku po pun.
