Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-35/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću odvjetniku u Puli, protiv tuženih: 1. tuženika Lovačko društvo "Rovinj", Rovinj, Mazzini 1, OIB: 32376606721, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću odvjetniku u Zagrebu, te 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku ČT dip. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1.tuženika i o žalbi 2.tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-177/2019-67 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba 1.tuženika i žalba 2. tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-177/2019-67 od 17. listopada 2024.

II Odbijaju se zahtjev 1.tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR i zahtjev 2.tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 106,18 EUR, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-177/2019-67 od 17. listopada 2024. suđeno je:

"Djelomično se u s v a j a tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: I. Nalaže se tuženicima da tužitelju na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 1.300,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 02. prosinca 2016. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. O d b i j a s e u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu 39,82 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. studenoga 2016. godine pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 i dr.), sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 2.086,18 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio 1.tuženik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud prvog stupnja pobijanu presudu preinači i tužitelja odbije sa tužbenim zahtjevom u cijelosti i obveže na podmirenje parničnog troška, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe s PDV-om od 312,50 EUR.

3. Protiv te presude u točci I. i u točci III. izrijeke žalbu je pravovremeno podnio

2.tuženik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tuženika na podmirenje parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na odlučivanje, te traži trošak pristojbe na žalbu u iznosu 106,18 EUR.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na osobnom automobilu Mazda CX-3, reg. oznake [registarska oznaka], koja je nastala uslijed naleta divlje životinje dana 16. studenog 2016. na kolniku Aleje Ruđera Boškovića (cesta br. D 303) u [adresa].

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbama, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje 1.tuženik u žalbi.

8. Sud prvog stupnja je proveo sve po strankama predložene dokaze, te na osnovu svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP- a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koje tuženi žalbenim navodima nisu uspjeli dovesti u sumnju.

9. Tako je sud prvog stupnja provedenim očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke IT, iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja i iskaza, te iz iskaza policijskog službenika svjedoka LT i iskaza tužitelja utvrdio da je predmetni štetni događaj izazvan naletom divljači-srne na vozilo tužitelja, da u postupanju tužitelja kao vozača nije bilo protupravnosti, da na predmetnoj dionici ceste gdje je došlo do štetnog događaja nisu postavljeni adekvatni prometni znakovi i to znak opasnosti "divljač na cesti" ali se ne radi o propustu 1.tuženika, već o propustu pravne osobe koja upravlja javnom cestom u smislu odredbe članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama, da je odgovornost 1.tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna prema Zakonu o lovstvu (Narodne Novine 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 – dalje ZL), te da 1.tuženik i treća osoba solidarno odgovaraju za štetu koja je utvrđena iz računa auto-kuće Auto Benussi d.o.o. u iznosu 9.799,97 kn što je plaćeno 1. prosinca 2016.

9.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke IT i njegovog iskaza, proizlazi da je ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste iznosilo 70 km/h i pod uvjetima takve vožnje tužitelj nije mogao uočiti divljač u trenutku kada se sa vozilom nalazio na udaljenosti od mjesta naleta 28 m, odnosno 1,44 sekunde prije naleta, da tužitelj nije imao mogućnost poduzimati radnje kočenja u cilju izbjegavanja naleta na divljač, odnosno u noćnim uvjetima vožnje nije postojala tehnička mogućnost izbjegavanja naleta nikakvom radnjom vozača, da stanje i uvjeti na prometnici kritične zgode nisu nalagali vožnju nižom brzinom kretanja od dopuštene, da obim oštećenja na vozilu tužitelja odgovara naletnoj brzini manjoj od 70 km/h, te da je u razdoblju od 2014. do 2016. na istoj dionici zabilježeno 18 naleta divljači i stoga postavljanje znaka opasnosti "divljač na cesti" vjerojatno ne bi spriječilo divljač da pređe cestu i u takvim slučajevima vožnje u okviru ograničenja brzine došlo bi do oštećenja moguće s manjim posljedicama.

9.2. Vještak prometne struke IT u svom iskazu se očitovao na sve prigovore i primjedbe stranaka i iste otklonio, pa je pravilno sud prvog stupnja njegov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, dok 1. tuženik u žalbi iznosi vlastitu ocjenu i analizu provedenih dokaza koja se ne može s uspjehom usprotiviti pravilnoj ocjeni dokaza suda prvog stupnja.

10. Odredbom članka 83. stavak 1. ZL-a propisana je objektivna odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju počini divljač lovišta u kojoj ta divljač stalno živi, s time da prema odredbi članka 83. stavak 2. ZL-a smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno. Prvo tuženik u tijeku postupka nije niti tvrdio da je riječ o divljači koja ne živi u lovištu u kojem je on lovoovlaštenik.

10.1. Divljač koja dospije na cestu na kojoj se odvija promet je opasna stvar i za štetu od opasne stvari u smislu odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) odgovara njezin vlasnik ili osoba koja obavlja opasnu djelatnost, odnosno prema odredbi članka 1066. stavak 1. ZOO-a umjesto vlasnika odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda.

10.2. Prvo tuženik Lovačko društvo nije vlasnik divljači, već se smatra osobom kojoj je ta divljač povjerena, dakle imatelj opasne stvari u smislu odredbe članka 1066. ZOO-a i odgovara za štetu od divljači u prometu po principu uzročnosti u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a, dok drugo tuženik odgovara kao osiguratelj 1.tuženika na temelju police osiguranja broj [broj police osiguranja], za imovinsku štetu koja je utvrđena u iznosu 9.799,97 kn/1.300,68 EUR prema stalnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 kn prema Zakonu o uvođenju Eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22 i 88/22).

10.3. Prema odredbi članka 1107. stavak 1. ZOO-a za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, prema stavku 4. kada je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dvaju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno.

10.4. Iz provedenih dokaza u spisu predmeta nedvojbeno proizlazi da su 1.tuženik i pravna osoba koja upravlja javnom cestom prouzročili predmetni štetni događaj, a kako se na temelju provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi koji je od njih štetu prouzročila, oni oboje odgovaraju solidarno u smislu odredbe članka 1107. stavak 1. i 4. ZOO-a, te se 1.tuženik, suprotno žalbenim navodima, ne može osloboditi odgovornosti jer ne proizlazi da je štetu isključivo prouzročila osoba koja prema odredbi članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama (Narodne Novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 – dalje ZC) upravlja javnom cestom na kojoj je nastao predmetni štetni događaj.

11. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, koji je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude otklonio, valja navesti da iz javne isprave i to: izvješća o događaju Policijske Postaje Rovinj-Rovigno od 16. studenog 2016. (preslika na listu 5-6 spisa) proizlazi da je tužitelj vlasnik osobnog automobila Mazda tip CX-3 reg. oznake [registarska oznaka], kao i iz Uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.d. (list 97 spisa).

12. Žalbeni navodi tuženih ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica od strane prvostupanjskog suda na kojima temelji svoju odluku i pravilnu primjenu materijalnog prava na isto, već se svode na tuženikovu interpretaciju primjene materijalnog prava koja se ne može prihvatiti i ne dovodi u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, te se 1. tuženik u žalbi poziva na sudsku praksu koja nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije činjenično identična, niti usporediva.

13. Iz provedenih dokaza u spisu predmeta i to iskaza svjedoka LT i tužitelja, suprotno žalbenim navodima 1. tuženika, ne proizlazi da bi predmetni štetni događaj nastao naletom automobila na neku drugu životinju a ne na divljač, dok u odnosu na žalbene tvrdnje da se predmetni šetni događaj dogodio u naseljenom mjestu a ne u lovištu 1. tuženika, valja navesti da je riječ o šteti koju je počinila divljač koja stalno živi u lovištu 1.tuženika i pritom nije odlučno što šteta nije nastala u samom lovištu.

14. U svojoj žalbi 2.tuženik po prvi puta navodi da je predmetnom policom ugovorena obvezna franšiza od 2.000,00 kn/265,45 EUR po štetnom događaju i da za taj iznos treba umanjiti dosuđeni iznos naknade štete, što se međutim ne može prihvatiti jer je odredbom članka 352. ZPP-a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nikakve nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

15. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako u pogledu osnove (članak 154. stavak 5. ZPP-a u vezi odredbe članka 155. ZPP-a), tako i u pogledu visine primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23).

15.1. Prema odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

15.2. S obzirom na vrijednost predmeta spora i citiranu odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a, suprotno žalbenim navodima 2. tuženika, pravilno je sud prvog stupnja primijenio Tbr. 7.1. Tarife kada je tužitelju priznao trošak u visini 100 boda za poduzetu radnju, a ne kako smatra 2. tuženik u visini 75 boda.

16. Zbog svega navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu 1.tuženika i žalbu 2.tuženika kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točci I izrijeke ove presude.

17. Budući da tuženi nisu uspjeli sa žalbama, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti zahtjev 1.tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 312,50 EUR i zahtjev 2.tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 106,18 EUR, kao neosnovane, te odlučiti kao u točci II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec