Poslovni broj: 1 P-62/2021-22

                                                                                                       Poslovni broj: 1 P-62/2021-22

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. Ž. iz R., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. A,, odvjetnici u V., protiv tuženika H. p. b. d.d., Z., OIB: … (ranije: S. d.d.), zastupana po O. d. Ž. i p. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 28. rujna 2023. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja V. R., odvjetnika u V. i zamjenika punomoćnika tuženika H. P., odvjetnika u V., 10. studenog 2023.

                                                                     

p r e s u d i o     j e

 

I. Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., OIB: … da tužitelju S. Ž. iz R., OIB: …, isplati po osnovu preplate radi promjenjive kamatne stope novčani iznos od 276.76 eura[1]/2.085,19 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

 

- 4.46 eura/33.63 kuna od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 4.44 eura/33.43 kuna od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 4.50 eura/33.89 kuna od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 4.56 eura/34.34 kuna od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 4.62 eura/34.80 kuna od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 4.60 eura/34.68 kuna od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 4.71 eura/35.46 kuna od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 4.68 eura/35.26 kuna od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 4.73 eura/35.65 kuna od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 5.03 eura/37.87 kuna od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 4.96 eura/37.37 kuna od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 5.21 eura/39.27 kuna od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 5.08 eura/38.27 kuna od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 4.98 eura/37.51 kuna od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 5.28 eura/39.80 kuna od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 5.47 eura/41.21 kuna od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 5.33 eura/40.19 kuna od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 5.35 eura/40.34 kuna / od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 5.26 eura/39.60 kuna od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 5.29 eura/39.83 kuna od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 5.62 eura/42.33 kuna od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 5.67 eura/42.69 kuna od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 6.03 eura/45.46 kuna od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 5.90 eura/44.45 kuna od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 5.69 eura/42.88 kuna od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 5.69 eura/42.84 kuna od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 5.66 eura/42.67 kuna od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 5.74 eura/43.24 kuna od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 5.82 eura/43.87 kuna od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 5.83 eura/43.89 kuna od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 5.77 eura/43.49 kuna od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 5.79 eura/43.65 kuna od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 5.83 eura/43.89 kuna od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 5.79 eura/43.63 kuna od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 5.79 eura/43.65 kuna od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 5.76 eura/43.42 kuna od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 5.71 eura/42.99 kuna od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 5.78 eura/43.52 kuna od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 5.80 eura/43.71 kuna od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 5.79 eura/43.63 kuna od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 5.69 eura/42.86 kuna od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 5.76 eura/43.39 kuna od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- 5.78 eura/43.52 kuna od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- 5.74 eura/43.28 kuna od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- 5.65 eura/42.57 kuna od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- 5.59 eura/42.13 kuna od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- 5.64 eura/42.52 kuna od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- 5.68 eura/42.79 kuna od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- 5.77 eura/43.47 kuna od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- 5.72 eura/43.10 kuna od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- 5.74 eura/43.26 kuna od 01.12.2013. godine pa do isplate,

 

te da mu isplati po osnovu preplate radi valutne klauzule CHF novčani iznos od 6.381,92 eura/48.084,71 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

 

- 20.16 eura 151.89 kuna od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 7.29 eura/54.90 kuna od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- 26.59 eura/200.38 kuna od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 29.21 eura/220.11 kuna od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 30.53 eura/230.06 kuna od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 27.40 eura/206.44 kuna od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- 26.95 eura/203.02 kuna od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 22.03 eura/165.97 kuna od 01.06.2009. godine pa do isplate,

- 17.70 eura/133.39 kuna od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- 19.21 eura/144.76 kuna od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 22.42 eura/168.93 kuna od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 20.59 eura/155.14 kuna od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 18.81 eura/141.72 kuna od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 22.90 eura/172.56 kuna od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 26.78 eura/201.77 kuna od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 30.86 eura/232.52 kuna od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 29.79 eura/224.45 kuna od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 36.66 eura/276.24 kuna od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 34.89 eura/262.90 kuna od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 38.35 eura/288.94 kuna od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- 57.81 eura/435.60 kuna od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 53.38 eura/402.22 kuna od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 70.00 eura/527.44 kuna od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 61.24 eura/461.39 kuna od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 54.64 eura/411.71 kuna od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 74.69 eura/562.78 kuna od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 87.09 eura/656.18 kuna od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 78.10 eura/588.46 kuna od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 79.42 eura/598.39 kuna od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 72.96 eura/549.75 kuna od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 74.96 eura/564.77 kuna od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 96.90 eura/730.13 kuna od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 99.99 eura/753.36 kuna od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 124.28 eura/936.39 kuna od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 115.46 eura/ 869.94 kuna od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 101.72 eura/766.41 kuna od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 101.36 eura/763.71 kuna od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 99.86 eura/752.40 kuna od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 104.85 eura/789.99 kuna od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 110.34 eura/831.37 kuna od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 110.51 eura/832.61 kuna od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 107.05 eura/806.60 kuna od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 108.46 eura/817.16 kuna od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 110.52 eura/832.68 kuna od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 108.30 eura/815.95 kuna od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 108.48 eura/817.38 kuna od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 106.44 eura/801.95 kuna od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 102.65 eura/773.40 kuna od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 107.27 eura/808.21 kuna od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 108.95 eura/820.86 kuna od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 108.28 eura/815.80 kuna od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 101.53 eura/764.97 kuna od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 106.20 eura/800.20 kuna od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- 107.28 eura/808.27 kuna od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- 105.17 eura/792.44 kuna od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- 98.96 eura/745.59 kuna od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- 95.10 eura/716.50 kuna od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- 98.52 eura/742.29 kuna od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- 100.88 eura/760.06 kuna od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- 106.90 eura/805.43 kuna od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- 103.58 eura/780.45 kuna od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- 105.07 eura/791.63 kuna od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- 1.837,65 eura/13.845,80 kuna / od 05.12.2013. godine pa do isplate,

 

po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećenjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju S. Ž. iz R., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.633,58 eura/12.308,21 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude tj. od 10. studenog 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 13. veljače 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom (pravnim slijednikom V. d.d.) kao kreditorom, dana 10. lipnja 2008. sklopila ugovor o kreditu, broj: …, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.458,42 CHF prema srednjem tečaju HNB za devize na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca, kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 461,07 CHF.

1.1. Tužitelj navodi da kredit  prijevremeno otplaćen dana 5. prosinca 2013.

1.2. Tužitelj navodi da je predmetnim ugovorom, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva „po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“, a koja se sa početnih 6,10 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.

1.3. Navodi navodi da prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu porastao je tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Navodi da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

1.4. Tužitelj navodi da su navedene odredbe o valutnoj klauzuli i vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF protivne kogentnim odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača).

1.5. Također navodi da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe postoje pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13-4, od 13.06.2014. godine kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, te presuda Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. godine kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.6. Tužitelj navodi da obzirom je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da ukoliko bi se zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, da bi tada zastarni rok iznosio pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, a s obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 10. ožujka 2008., to je po tuženiku potraživanje tužitelja u cijelosti zastarjelo.

2.1. Tuženik navodi da utvrđenja iz parnice "potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi se ista presuda koja je donesena u kolektivnom sporu primjenjivala da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Također tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i nepoštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno se tuženik protivio metodi temeljem koje tužitelj postavlja svoj zahtjev za isplatu.

2.2. Tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Tuženik smatra da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima a koje reguliraju stjecanje bez osnove.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj navodi da su i odredbe iz ugovora o kreditu koje se odnose na mjesnu nadležnost suda u Zagrebu također ništetne budući se o istima nije pregovaralo te je sastavni dio tipskog ugovora, radi čega smatra da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Vinkovcima. Također navodi da se u obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda navodi kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugora ili slično, mogu pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, čime presuda iz postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa u individualnim postupcima koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove.

4. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 6. listopada 2022. specificirao tužbeni zahtjev, te temeljem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 276,76 eura, zajedno sa zateznim kamatama, a temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 6.381,92 eura, zajedno sa zateznim kamatama. kako je navedeno u izreci ove presude. Tuženik je na ovaj način izvršio preinaku tužbe, te se tuženik nije protivio preinaci.

5. Na glavnoj raspravi od 28. rujna 2023. tužitelj je kao tuženika označio H. p. b. d.d., Z., budući je došlo do pripajanja N. h. b. d.d., slijednika S. d.d., H. p. b. d.d.. Na istom ročištu tuženik H. p. b. d.d. je preuzela ovaj parnični postupak.

6. Rješenjem ovog suda broj: P-62/2021-8 od 14. rujna 2022. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

              7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao otplatnu tablicu (list 8.-12. spisa), ugovor o kreditu broj: 217850 (list 13.-19. spisa), prometnu karticu po kreditu (list 20.-27. spisa), pisani nalaz i mišljenje vještaka T. B. (list 86.-95. spisa) , te je saslušao tužitelja.

              8. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

              9. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i V. d.d., Z., 10. lipnja 2008. zaključili ugovor o kreditu broj …, da je tuženik pravni slijednik V. d.d., da je ugovor zaključen na iznos 31.458,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca, da je ugovorena redovna kamata u visini od 6,10%, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke, da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu. Također nije sporno da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Navedenu presudu potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

              10. Tijekom postupka je sporno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, sporno je da li je kod zaključenja ugovora o kreditu postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sporno je da li se utvrđenja u postupku povodom kolektivne tužbe mogu primijeniti u ovom postupku. Također je sporno je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

              11. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 3. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija prednika tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. u dijelu u kojem je u odnosu na prednika tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva i ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

12. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

              13. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

              14. Nadalje, odredbom članka 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07. i 125/07., dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              14.1. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14.2. Odredbom članka 98. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

14.3. Nadalje, odredbom članka 102. stavka 1. i 2. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

15. Člankom 2. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a člankom 4. kredit je ugovoren u valuti CHF.

16. Saslušan u svojstvu parnične stranke tužitelj je izjavio da da je u travnju 2008. kupovao automobil te je otišao u auto kuću u V., gdje mu je rečeno da najbolje digne kredit u V.. Nakon toga je otišao u V. u V. gdje mu je rečeno da je kredit s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji, a to mu je već bilo poznato i od ranije. Naveo je da se raspitivao i o kreditima vezanim za euro ili kunskom kreditu, ali su mu u banci rekli da je kredit vezan za CHF najpovoljniji. Napominje da kada je došao u banku da su u banci već imali podatke o vozilu koje namjerava kupiti te o cijeni vozila, iako im ovo prodavatelj nije rekao pa pretpostavlja da su auto kuća i banka surađivali. Naveo je da je pročitao ugovor o kreditu i da mu je bilo jasno da je vezan za tečaj CHF i da ima primjenjivu kamatnu stopu, ali nije očekivao ovoliko promjenu tečaja ili kamatne stope, pogotovo što je franak tada bio stabilan. Naveo je da je ugovor sastavila banka, te da nije mogao pregovarati oko uvjeta kredita. Naveo je da je pročitao ugovor, te da mu  u banci nije posebno rastumačeno koji su rizici kredita.  Odluku o uzimanju kredita razmatrao je nekoliko mjeseci, ali  su mu banci rekli da je kredit vezan za CHF najpovoljniji. Naveo je da je razumio što znači promjenjiva kamatna stopa, ali mu nije rečeno da će banka jednostrano mijenjati kamatnu stopu, dok odredba o valutnoj klauzuli mu nije bila jasna. Naveo je da nije bio svjestan rizika sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom. Za sklapanje ovakvog ugovora se odlučio jer mu je taj ugovor ponuđen u banci i nije bilo posebnog pregovaranja te mu je rečeno da je najpovoljniji.

              16.1. Dakle, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je sklapanje predmetnog ugovora predloženo od strane službenika banke, jer je ovakav ugovor najpovoljniji. Također proizlazi da je ugovor sastavila banka i da se nije posebno pregovaralo oko uvjeta ugovora. Proizlazi da je tužitelj razumio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali nije mislio da će banka jednostrano mijenjati kamatnu stopu, dok odredbu od valutnoj klauzuli nije razumio.

17. Odredba članka 2. predmetnog ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i odredba članka 4. predmetnog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF predstavljaju ugovorne odredbe u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa zaštite potrošača.

17.1. Odredba o promjeni kamatne stope kao cijeni kredita i vezivanje glavnice kredita uz CHF su ključne odredbe ugovora o kreditu od kojih zavisi rata kredita, pa sukladno tome i konačni iznos koji će ugovaratelj platiti davatelju kredita, a koji parametri su najbitniji za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani ili visinu glavnice prepustiti promjeni tečaja CHF, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita bilo je potrebno pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kao i sve informacije koje bi mogle utjecati na promjenu tečaja CHF, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga, obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe članka 2. i članka 4. nisu razumljivi, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Nadalje, kriteriji o ugovaranju CHF kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba također ocjenjena kao nerazumljiva, pa time i nepoštena.

              18. Sukladno članku 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

19. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ništetne odredbe članka 2. i 4. predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/15 od 9. travnja. 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 13. rujna 2019. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku broj; Rev-2868/18 od 12. veljače 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

              20. Radi utvrđivanja preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. B. iz V.. U svom nalazu vještak navodi da su prednik tuženika V. d.d., Z. kao kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj …, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 31.458,42 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju HNB za devize na dan isplate kredita. Kredit je odobren kao namjenski kredit za kupovinu vozila. Ugovor je zaključen s rokom otplate od 7 godina, odnosno 84 mjeseca. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 461,07 CHF kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća. Člankom 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u visini 6,10 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Kao početni tečaj u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu primijenjen je važeći srednji tečaj HNB na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 20. lipnja 2008. za 1 CHF = 4,481440 kuna.

              20.1. Vještak je naveo da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena (povećanja) kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu 276,75 eura/2.085,19 kuna. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu iznosi 6.389,48 eura/48.141,56 kuna. Vještak je u nalazu i mišljenju iskazao ugovorene i stvarno plaćene anuitete za svaki mjesec tijekom trajanja otplate kredita.

              20.2. Na glavnoj raspravi od 28. rujna 2023. vještak je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje navodeći da je nalaz i mišljenje sačinio primjenom metodologije sukladno pravilima struke, te je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

21. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka stranke nisu imale primjedbi, te je tužitelj svoj konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 6. listopada 2022. i uskladio sa istim.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim, osnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i opće prihvaćenoj metodologiji vještačenja u identičnim predmetima.

23. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita pa do dana izrade nalaza vještaka tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa platio viši iznos od 276,75 eura/2.085,19 kuna, a zbog promjene tečaja CHF platio viši iznos od 6.389,48 eura/48.141,56 kuna, to je sud donio odluku da tuženik isplati tužitelju navedene iznose.

24. Tuženik je temeljem odredbe članka 323. stavka 1., članka 1111. stavka 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

              25. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle u odnosu na prednika tuženika zastara počinje teći 14. lipnja 2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:            Pž-6632/2017-10, kada je u odnosu na ovu banku postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Slijedom toga, rok zastare u odnosu na ovu banku istječe 14. lipnja 2023. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. veljače 2021. to nije nastupila zastara potraživanja, radi čega je prigovor zastare tuženika neosnovan u cijelosti.

              26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi trošak. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 100 bodova  sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podneska od 10. ožujka 2022. i 6. listopada 2022. u vrijednosti od 100 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 11. srpnja 2022. i 28. rujna 2023. u vrijednosti od 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, za pristup na ročište za objavu presude u vrijednosti od 50 boda sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife,  odnosno ukupno 550 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću bod od 1,99 eura/15,00 kuna daje iznos od 1.094,50 eura. Tužitelju pripada PDV na navedeni trošak u iznosu od 273,63 eura sukladno Tbr. 42. Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, odnosno ukupno 1.633,58 eura/12.308,21 kuna.

              26.1. Sud tužiteljici nije priznao trošak za sastav podneska uz koji je dostavljen dokaz o uplati predujma za trošak vještačenja, budući je tužiteljica mogla dostaviti uplatnicu i bez sastava podneska, tako da sastav navedenog podneska nije bitan za vođenje ove parnice.

              27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

             

U Vinkovcima 10. studenog 2023.

 

                                                                                                                                                     Sudac:

                                                                                                                                                   Ivan Katičić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

DOSTAVITI:

1. O. M. A., V. – pun. tužitelja

2. O. d. Ž. i p. d.o.o., Z. – pun. tuženika