Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-942/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik iz Osijeka, protiv tužene OTP banke Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetniku iz Osijeka, radi ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1265/2021-14 od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1265/2021-14 od 24. travnja 2024. u pobijanom dijelu u toč. II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 070410136052 AE, koji je sklopljen dana 10. travnja 2007., između tužitelja EZ i tuženika OTP banke Hrvatska d.d. Zadar, te ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Borić pod brojem OV-11386/07 dana 10. travnja 2007., a koja u članku 1. stavak 1. glasi: „... CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate...“; u članku 1. stavak 3. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutneklauzule.“; u članku 1. stavak 4. glasi: „Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.“; u članku 3. stavak 3. glasi:

„Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“; a u članku 16. stavak 6. glasi: „...sa kasnijim izmjenama i dopunama...“.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 200,60 EUR (slovima: dvjestoeuraišezdesetcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023., po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024., po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:

-iznos od 16,76 EUR od 16.11.2013. god. pa sve do isplate;

-iznos od 35,83 EUR od 16.12.2013. god. pa sve do isplate,

-iznos od 35,13 EUR od 16.01.2014. god. pa sve do isplate;

-iznos od 36,94 EUR od 16.02.2014. god. pa sve do isplate;

-iznos od 38,07 EUR od 16.03.2014. god. pa sve do isplate;

-iznos od 37,87 EUR od 16.04.2014. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 475,39 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj se odbija."

2. Protiv citirane presude, u dijelu pod toč. II. i III. izreke, pravodobno podnesenom žalbom žali se tuženik, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak.

2.1. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik upire na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer navodi da pobijanu presudu nije moguće ispitati, a posebice ističe da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari (čl. 333. st. 2. ZPP-a), obzirom da postoji identitet parničnih stranaka u istoj ulozi te identitet u činjeničnoj osnovi i u postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i u pravomoćno okončanoj parnici koja je vođena pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P- 117/2019.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (u toč. II. i III. izreke), kao i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno navodima žalitelja, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (toč. II. i III. izreke) je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te nema nejasnoća ni drugih proturječnosti pa se može ispitati, tako da prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Po stavu ovog suda, nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a, na koji sadržajno upire žalitelj, navodeći da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari.

7.1. Ovo stoga, što tužitelj u ovom postupku traži isplatu preplaćenog iznosa od 200,60 eura po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakomjesečnog iznosa pa do isplate, počevši od 16. studenog 2013. pa nadalje, a o kojem se zahtjevu nije raspravljalo niti odlučivalo u parnici koja je vođena pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem P-117/2019.

7.2. Odredbom čl. 194. st. 3. ZPP-a propisano je da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti. Stavkom 4. istog članka određeno je da će sud u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama. U konkretnom slučaju ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u ovom predmetu ne radi o presuđenoj stvari.

7.3. Naime, iz spisa Općinskog suda u Osijeku broj P-117/2019 proizlazi da je pravomoćnom presudom toga suda poslovni broj P-117/2019-26 od 29. listopada 2019. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 12.000,00 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U tom postupku provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da preplata po predmetnom kreditu iznosi ukupno 13.511,39 kuna, i to na ime preplaćenih kamata 4.063,62 kune, a na ime tečajne razlike 9.447,77 kuna, s tim da je tužitelj uredio svoj tužbeni zahtjev tako da je tražio isplatu ukupnog iznosa od 12.000,00 kuna na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike, ne povećavajući tužbeni zahtjev iz procesnih razloga, odnosno radi zaključenja prethodnog postupka prije provedenog vještačenja.

7.4. Dakle, tužitelj u ovom predmetu ne potražuje isplatu iznosa koji mu je već dosuđen naprijed citiranom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-117/2019-26 od 29. listopada 2019., već potražuje preplaćenu tečajnu razliku o kojoj nije odlučivano u toj parnici, odnosno isplatu iznosa od 200,60 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pri tome osnovano tužitelj ističe da je tek na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 26. studenog 2021. usvojen zaključak da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 200,60 eura, na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je sporna i odluka o trošku u toč. III. izreke.

9. Prvostupanjski sud je kao nesporne činjenice utvrdio:

- da je tužitelj s tuženikom 10. travnja 2007. sklopio ugovor o kreditu broj 070410136052 AE, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Borić pod brojem

OV-11386/07 dana 10. travnja 2007.,

- da je navedenim ugovorom tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 8.000,00 CHF, na rok otplate na 7 godina,

- da je kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosila 5,60% godišnje te je ista više puta mijenjana jednostranom odlukom banke na štetu tužitelja,

- da je tijekom otplate kredita rastao i tečaj CHF naspram u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita,

- da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u toč. II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na način da je, između ostalih, VI-tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02, od 9. travnja 2015.

10. U žalbenom stadiju postupka je sporno da li je osnovan kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu (toč. II. izreke presude), obzirom na prigovor tuženika da se radi o presuđenoj stvari te da li je pravilna odluka o trošku parničnog postupka (toč. III. izreke presude).

11. Tuženik neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio obrazloženim razlozima, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. Pravilno prvostupanjski sud ističe da je na temelju čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

13. Člankom 87. istog Zakona propisano je da je nepoštene ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe.

14. Osim toga, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na čl. 322., čl. 323. st. 1. u vezi sa čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO) kada je dosudio tužitelju preplaćene iznose zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF kao u pobijanom dijelu u toč. II. izreke presude.

15. Nadalje, tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen i - posljedično tome, njemu dosuđen parnični trošak.

16. Žalba tuženika nije osnovana niti u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 151. i čl. 155. te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) dosudio tužitelju iznos od 475,39 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, obzirom da je u cijelosti uspio u sporu.

17. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

18. U nepobijanom dijelu (u toč. I. i IV. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

19. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ljiljana Banac