Broj P-245/2023-19
Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ines Mošmondor odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Mađarić i Lui, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 27. veljače 2025., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 16. travnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 320-50-4735656 sklopljenog dana 29.02.2008 godine, između ĆJ kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK AUSTRIE d.d. kao kreditora i to odredbe:
- u svakom dijelu predmetnog Ugovora u kojem se spominje valutna klauzula, jednokratna naknada (ulazna naknada) te naknada za prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada).
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ukupan iznos od 5.109,98 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 31. srpnja 2015. sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno
Broj P-245-2023-19
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, i to sve u roku 15 dana, kako slijedi:
31.01.2009 iznos od 2,57 eur
28.02.2009 iznos od 15,68 eur
31.03.2009 iznos od 13,74 eur
30.04.2009 iznos od 14,24 eur
31.05.2009 iznos od 10,28 eur
30.06.2009 iznos od 7,36 eur
31.07.2009 iznos od 8,13 eur
31.08.2009 iznos od 9,67 eur
30.09.2009 iznos od 9,54 eur
31.10.2009 iznos od 7,98 eur
30.11.2009 iznos od 10,90 eur
31.12.2009 iznos od 13,24 eur
31.01.2010 iznos od 16,56 eur
28.02.2010 iznos od 15,80 eur
31.03.2010 iznos od 20,31 eur
30.04.2010 iznos od 19,46 eur
31.05.2010 iznos od 21,13 eur
30.06.2010 iznos od 35,57 eur
31.07.2010 iznos od 32,60 eur
31.08.2010 iznos od 41,68 eur
30.09.2010 iznos od 38,55 eur
31.10.2010 iznos od 33,50 eur
30.11.2010 iznos od 44,15 eur
31.12.2010 iznos od 57,70 eur
31.01.2011 iznos od 48,11 eur
28.02.2011 iznos od 51,47 eur
31.03.2011 iznos od 47,19 eur
30.04.2011 iznos od 47,96 eur
31.05.2011 iznos od 66,13 eur
30.06.2011 iznos od 67,90 eur
31.07.2011 iznos od 82,43 eur
31.08.2011 iznos od 74,70 eur
30.09.2011 iznos od 66,23 eur
31.10.2011 iznos od 63,83 eur
30.11.2011 iznos od 63,19 eur
31.12.2011 iznos od 67,14 eur
31.01.2012 iznos od 70,58 eur
29.02.2012 iznos od 71,04 eur
31.03.2012 iznos od 68,66 eur
30.04.2012 iznos od 70,27 eur
31.05.2012 iznos od 71,37 eur
30.06.2012 iznos od 69,52 eur
31.07.2012 iznos od 70,01 eur
Broj P-245-2023-19
31.08.2012 iznos od 68,62 eur
30.09.2012 iznos od 65,62 eur
31.10.2012 iznos od 68,82 eur
21.12.2012 iznos od 70,35 eur
31.12.2012 iznos od 69,27 eur
31.01.2013 iznos od 63,25 eur
28.02.2013 iznos od 68,37 eur
31.03.2013 iznos od 68,82 eur
30.04.2013 iznos od 66,81 eur
31.05.2013 iznos od 60,57 eur
30.06.2013 iznos od 60,41 eur
31.07.2013 iznos od 61,94 eur
31.08.2013 iznos od 64,40 eur
17.09.2013 iznos od 2.244,22 eur
17.9.2013 iznos od 270,44 eur
s osnove naknade.
III Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, je dužan tužitelju NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.761,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev, jer je njegov prednik pokojni ĆJ, ugovorio kredit sa tuženikom, te je nakon provedenog vještačenja tužitelj podneskom od 9.1.2025. predložio da sud i utvrdi ništetnost ugovora i da usvoji zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa.
2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu, uložio je prigovor nedostatka aktivne legitimacije, uložio prigovor zastare, osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
3.U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu strana 9, ponudu za kupnju vozila strana 13, rješenje o nasljeđivanju strana 16, otplatne liste, saslušao sada tužitelja, proveo vještačenje po vještaku Slađana Srnec koja je saslušana, te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka.
4.Prvoredno valja istaknuti da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja NJ, jer upravo iz uvida u rješenje o nasljeđivanju sa strane 16 spisa, iza pokojnog korisnika kredita ZJ, je utvrđeno da je upravo sadašnji tužitelj ČJ nasljednik svog oca ĆJ.
5.Nadalje, nije prijeporno da je prednik tužitelja sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu, broj 320-50-4735686 od 29.2.2008.
Broj P-245-2023-19
6.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa, odnosno da li ima tužitelj pravo na naknadu s osnove navedene u točci I izreke.
7.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova, a sve glede prigovora koje je tužitelj istaknuo u odnosu na činjenicu koja je prijeporna u ovoj pravnoj stvari, a to je da li su ništetne i nepoštene ugovorene valutne klauzule.
8.U svezi navoda tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
9.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
Broj P-245-2023-19
10.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
11.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
12.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
13.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 16.3.2023., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.
Broj P-245-2023-19
14.Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je sin pokojnog korisnika kredita ZJ, te je imao saznanja da je otac uzeo kredit jer su zajedno radili, a ocu je ponuđen samo prijeporni kredit za kupnju osobnog automobila za osobnu uporabu. Tužitelj je naveo da je rata bila u početku oko 1.200 kn a nakon povečanja tečaja CHF oko 1.900 kuna, te je to jako mučilo pokojnog oca.
15.O činjenici utvrđenja preplate ovaj sud je odredio vještačenje po vještaku Slađani Srnec koja je saslušana, a iz iscrpnog nalaza i mišljenja, koji ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je sastavljen suglasno ispravama priležečemu spisu.
16.Iz nalaza i mišljenja sa strane 51 spisa, proizlazi da je vještak koristio parametre datum isplate kredita 5.3.2008., srednji tečaj na dan isplate kredita 1 CHF jednako 4,605560 HRK, 84 mjeseca isplate.
17.Metodologijom izračuna preplate tečaja u Tablici 2, utvrđenja preplate tečaja u Tablici 3 nalaza i mišljenja, a i specifikacijom pozitivnih tečajnih razlika u Tablici 4, kao i specifikaciji negativnih tečajnih razlika u Tablici 5 nalaza, te nužnim prebijanjem neto preplate tečaja koji je prikazan u Tablici 5, vještak je utvrdio da je pokojni prednik tužitelja preplatio upravo utuženi iznos na ime neto preplate tečaja 4.839,54 eura i trošak bankovne naknade u iznosu od 270,44 eura odnosno ukupno 5.109,98 eura.
18.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u izreci presude u točci II izreke dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
19.S obzirom na utvrđeno, a imajući u vidu i recentnu sudsku praksu svi ostali tuženikovi prigovori su neosnovani.
20.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, 2 obrazložena podneska, zastupanje na 2 ročišta, svaka radnja 200,00 eura, pristup na ročište za objavu 100,00 eura, PDV, predujam za vještačenje 350,00 eura, te sudska pristojba na tužbu koju je tužitelj platio 36,50 eura.
Čakovec, 16. travnja 2025.
Sudac:
Hrvoje Novak
Broj P-245-2023-19
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. punomoćnik tužitelja Ines Mošmondor odvjetnica
2. punomoćnik tuženika CJ i N
