REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-3271/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, zastupano po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, OIB: 89381255328, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 18. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ČP, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika HP, zamjenice u OGDO, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276 da tužiteljici LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 43,90 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na iznos od:

- 6,76 EUR od 16. studenog 2015. godine do isplate,

- 2,47 EUR od 16. prosinca 2015. godine do isplate,

- 2,25 EUR od 16. siječnja 2016. godine do isplate,

- 3,00 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate,

- 2,45 EUR od 16. srpnja 2017. godine do isplate,

- 3,28 EUR od 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- 4,92 EUR od 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- 2,51 EUR od 16. veljače 2018. godine do isplate,

- 2,19 EUR od 16. travnja 2018. godine do isplate,

- 3,67 EUR od 16. svibnja 2018. godine do isplate,

- 4,77 EUR od 16. lipnja 2018. godine do isplate,

- 2,64 EUR od 16. kolovoza 2018. godine do isplate,

- 2,99 EUR od 16. ožujka 2019. godine do isplate,

po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i parnični trošak u iznosu od 535,70 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, te je rješenjem raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu, na radnom mjestu pravosudnom policajca. Prema radno pravnoj dokumentaciji koju posjeduje tuženik, a posebno prema evidenciji o korištenju radnog vremena, razvidno je sljedeće:

Imenovani službenik u Zatvorskoj bolnici obavlja poslove osiguranja. Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dokazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostataka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svome radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu (u daljnjem tekstu: ZR) čl. 52. ranijeg ZR-a (NN 149/09) i čl. 73 sada važećeg ZR-a (NN 93/14), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodan dan. Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenja stanke. Prema vlastitoj evidenciji u razdoblju od 24.7.2014. do 24.7.2019., tužitelj svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku). U navedenom periodu, tuženik nije tužitelju omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Zbog toga što tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prava tužitelja iz radnog odnosa, jer je tužitelj za vrijeme pauze trebao odmarati, a ne raditi. Kako tužitelju od strane tuženika nije omogućeno ostvarenje zakonskog prava na pauzu (stanku), a kako se vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubraja u radno vrijeme, to se tuženik, tužiteljevim radom neosnovano obogatio (jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristiti pauzu (stanku)), te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada. Tužitelj ne posjeduje evidenciju prisutnosti na radu i korištenje dnevne pauze (stanke), a niti podatke o cijeni radnog sata. Navedena evidencija predstavlja zajedničku radnopravnu dokumentaciju i ista se nalazi kod tuženika. Zbog toga tužitelj predlaže da tuženik utvrdi koliki je ukupan broj sati na ime neiskorištene pauze (stanke) u utuženom razdoblju, te da obračuna ukupnu novčanu vrijednost istih sati. Radi mirnog rješenja spora, tužitelj je sukladno odredbama ZPP-a obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 16.1.2025. zahtijeva da mu tuženik isplati ukupni iznos od 43,90 eura bruto i parnični trošak sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 24.7.2019. (list 5-6 spisa), Rješenja o rasporedu na radno mjesto (list 13-16 spisa), tumačenje Zajedničke komisije broj: 2/35 od 23.5.2018., 1/18 od 29.5.2013. i pojašnjenje istog, broj 25/44 od 4.4.2014., broj 7/38 od 14.6.2018., 24/44 od 22.1.2014., broj 8/44 od 29.4.2013. izvadak iz Zakon o carinskoj službi, zapisnik PR-591/2018 od 23.9.2019. Općinskog suda u Splitu, sudsku praksu, Zamolbe za korištenje slobodnih radnih dana (list 26-68 spisa), sudsku praksu (list 79-88, 339-345 spisa), evidenciju o radnom vremenu, obračunske isprave za plaće/naknade za razdoblje od srpnja 2014. do srpnja 2019., Rješenje o programu izobrazbe od 19.5.2021. (list 92-333 spisa), izvadak iz pravilnika (list 335-338 spisa), evidenciju dnevnog izvješća dežurnog na CD-ima (list 349 spisa), Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (list 356-369 spisa), presliku dijela knjige dnevnog izvješća dežurnog (list 389-442 spisa), saslušani su svjedoci UP (list 351-352 spisa), ŽP i tužiteljica (list 353-355 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 378-382 spisa), te dopunsko vještačenje (list 453-456 spisa) i II. dopunsko vještačenje (list 472-476 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan..

5. Na ročištu 18.3.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

7. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio Općinskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora sukladno čl. 186.a ZPP-a podneskom od 24.7.2019., a što niti tuženik nije osporavao.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu pravosudnog policajca, za isplatu novčane naknade za neiskorišteni odmor (stanku) u utuženom razdoblju od 24. srpnja 2014. do 24. srpnja 2019. u iznosu od 43,90 eura, što znači da se radi o sporu male vrijednosti.

9. Iz Rješenja o rasporedu, obračunskih lista i evidencije radnog vremena, a koje je dostavio tuženik, pa ih sud prihvaća kao mjerodavne i vjerodostojne, proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika kao mlađi pravosudni policajac u Odjelu osiguranja, Zatvorska bolnica u Zagrebu.

10. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sukladno prijedlogu tužiteljice, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je u skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz nalaza, mišljenja kako za razdoblje od 15. rujna 2014. do zaključno 29. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora), iznosi ukupno 25.933,77 kn odnosno 3.441,97 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pod pretpostavkom da tužiteljica nije koristila stanku za odmor u trajanju od sat vremena dok je radila u turnusu po 12 sati odnosno u trajanju od pola sata dok je radila u smjenama po 8 sati. Pojedini mjesečni iznosi u kunama dani su u stupcu ‘l’ Tabele 1 nalaza, a u valuti EUR u stupcu ‘m’ Tabele 1 nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘n’ Tabeli 1 nalaza.

11. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorile su obje strane budući je vještak utvrdio visinu naknade za stanku za svaki dan utuženog razdoblja i to 30 minuta za rad u smjeni i 60 minuta za rad u turnusu, a što nije točno, te je tužitelj predložio izvođenje dopunskog vještačenja kojim bi vještak utvrdio visinu naknade za stanku imajući u vidu da je tužiteljica prema sadržaju Knjige dnevnog izvješća dežurnog samo u pojedine radne dana (koje tužiteljica navodi u podnesku od 6.12.2023.) koristila stanku od 30 minuta, iako je tužitelj u pretežnom dijelu utuženog razdoblja radila u turnusu pa je imala pravo na stanku 60 minuta 12. Sukladno prijedlogu tužiteljice, vještak je sačinio dopunski nalaz i mišljenje u kojem navodi da u skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz osnovnog nalaza i ove dopune, mišljenja je kako za razdoblje od 24. srpnja 2014. do 24. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od najmanje 30 minuta (za vrijeme rada od 8 sati) odnosno 60 minuta za vrijeme rada u turnusa, a uzimajući u obzir evidentirane dnevne stanke u Knjizi dnevnog izvješća dežurnog, iznosi ukupno 2.997,73 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘m’ Tabele 1a ovog dodatnog nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘n’ Tabeli 1a ovog dodatnog nalaza.

13. Na dopunski nalaz i mišljenje vještaka ponovo su prigovorile obje strane, te je tužiteljica predložila dopunsko vještačenje na način da vještak utvrdi visinu neisplaćenih stanki sukladno podacima iz Knjige dnevnog izvješća dežurnog u dane kada je tužiteljica radila u turnusu te je iskoristila stanku od 30 minuta, umjesto 60 minuta, a koje dane je tužiteljica specificirala u podnesku od 6.12.2023., a ne za sve dane utuženog razdoblja kako je to vještak u činio u ranijem nalazu i mišljenu.

14. Sukladno prijedlogu tužiteljice, vještak je sačinio drugi dopunski nalaz i mišljenje u kojem navodi da u skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz osnovnog nalaza i ove dopune, mišljenja je kako za razdoblje od 24. srpnja 2014. do 24. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od 60 minuta za vrijeme rada u turnusa, a uzimajući u obzir samo utužene dane, iznosi ukupno 43,90 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘j’ Tabele 1b ovog dopunskog nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘k’ Tabele 1b ovog dopunskog nalaza.

15. Nakon toga stranke nisu imale daljnjih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

16. Sud je prihvatio drugi dopunski nalaz i mišljenje vještaka, budući je isti sačinjeni stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi na isti, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru, te je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev sukladno drugom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka tako da zahtijeva iznos od 43,90 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

17. Međutim, u ovom predmetu je sporno pravno pitanje, da li tužiteljica ima pravo na naknadu za neiskorištene stanke.

18. Odredbom čl. 73. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 98/19; dalje: ZR) propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

19. Odredbom čl. 10. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, br. 112/17, 12/18 i 2/19; dalje: KU) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. St. 2. istog članka, propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, dok je st. 3. propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

20. Sukladno odredbi čl. 42. KU ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

21. Nadalje, prema čl. 135. ZR-a u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Sukladno navedenom, teret dokazivanja spornih činjenica u konkretnom predmetu bio je na tužiteljici koja tvrdi da ju je tuženik onemogućio u korištenju stanke.

22. Čl 8. st. 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (dalje; Pravilnik) propisuje minimalan sadržaj evidencije o radnom vremenu pa tako evidencija o radnom vremenu između ostalog sadrži podatke o: sukladno t. 3. početku rada, sukladno točki 4. završetku rada, sukladno točki 6. ukupno dnevno radno vrijeme, a sukladno t. 9. vrijeme nenazočnosti na radu: - sate korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg), - neradne dane i blagdane utvrđene posebnim propisom, - sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad, - sate plaćenih dopusta, - sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika, - sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove, - sate provedene u štrajku, - sate isključenja s rada (lockout).

23. Iz citiranih odredbi proizlazi da se stanka ubraja u radno vrijeme (dakle vrijeme nazočnosti radnika na radu), pa se time razlikuje od ostalih odmora na koje prema ostalim propisima radnik ima pravo (dnevni, tjedni i godišnji), koji se ne ubrajaju u vrijeme nazočnosti radnika na radu. Stoga poslodavac u sklopu vođenja evidencije o radnom vremenu nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika.

24. Svjedok UP je izjavio da radi u Zatvorskoj bolnici, te je on voditelj smjene, te oni rade u turnusima od 7-19 i od 19-7 sati, a iznimno u smjeni od 7-15 sati. Zbog malog broja službenika, pauze gotovo niti ne mogu koristiti, iako kada radi 12 sati, imali bi pravo na pauzu od 60 minuta. Samo ponekad, službenik uspije otići na pauzu 15-20 minuta, radi odlaska u dućan po hranu. Kao voditelj smjene, piše izvješća, a prije u utuženom razdoblju su imali knjige dežurstva u koje upisuje sva događanja, pa tako i dnevni odmor tj. točno vrijeme pauze za svakog pojedinog službenika, a ako službenik ne ide na pauzu, upisuje da pauza nije iskorištena, ali im to neki voditelji nisu dopuštali da to upisuju. Također, postoje odjelne knjige u koje se upisivalo tko koga mijenja tijekom pauze, a iste pišu službenici po radnim mjestima. On je također podnio tužbu protiv poslodavca.

25. Svjedok ŽP je izjavio da je u spornom razdoblju radio sa tužiteljicom kao pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici, te je rad bio u turnusima 12-24- 12-48. Inače, u tom razdoblju da bi sva mjesta u smjeni bila popunjena trebalo je 8 radnika, međutim, često je netko morao odlaziti u bolnice, na sudove i sl. tako da bi tada falila 2 radnika, a često su 2 radnika morala ići na čuvanje vanjske bolnice, tako da ih je znalo ostati 4. U takvoj situaciji nisu mogli koristiti dnevni odmor. Dežurni pravosudni policajac vodi evidenciju u koju upisuje sve aktivnosti pravosudnih policajaca te upisuje kada je radnik napustio radno mjesto, pa ako ništa ne piše, to znači da radnik nije napuštao radno mjesto tj. nije išao na pauzu, a to upisuje u knjigu izviješća dežurnog. On je također podnio tužbu protiv tuženika radi ove pravne stvari i radi još 3 druge pravne stvari.

26. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u spornom razdoblju radila kao pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici, te je radila u turnusima 12-24-12-48, a kada bi se vratila sa godišnjeg odmora, odnosno prema potrebama službe radila je na sprovođenju od 7-15 sati, te je tada bila pauza pola sata, a inače u radu u turnusima je pauza bila 1 sat. Zbog manjka službenika, nisu mogli dobiti zamjenu, a niti ići na pauzu, a kada bi rijetko dobili zamjenu, tada su mogli samo kratko na 15 min otići u dućan. te su hranu jeli u kabini gdje rade. Ne sjeća se da je u spornom razdoblju tijekom rada u turnusu iskoristila pauzu od 60 minuta, a rijetko su koristili pauzu od 30 minuta kada su bili na sprovođenju, ali to sve treba biti upisano u knjigu dežurnoga. Nadređenom se nije pisanim putem obraćala radi korištenja pauze.

27. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka budući su u bitnome jasni i međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu, osobito sa podacima iz evidencija dnevnog izvješća dežurnog, te je temeljem istih sud utvrdio da je tužiteljica u spornom razdoblju radila kao pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici, te je pretežno radila u turnusima 12-24-12-48, a samo iznimno je radila u smjeni od 7-15 sati, te je tijekom rada u turnusima imala pravo na pauzu 1 sat, a tijekom rada u smjeni pola sata, ali zbog manjka službenika, nisu mogli dobiti zamjenu, te nisu uvijek mogli ići na pauzu, a kada bi dobili zamjenu, tada su mogli samo kratko otići u dućan. te su hranu jeli u kabini gdje rade. U utuženom razdoblju su imali knjige dežurstva u koje se upisuju sva događanja, pa tako i dnevni odmor tj. vrijeme pauze za svakog pojedinog službenika, a ako službenik ne ide na pauzu, upisuje se da pauza nije iskorištena.

28. Tijekom postupka tuženik je dostavio evidencije dnevnog izvješća dežurnog za utuženo razdoblje (na CD-ima), a koju je sud prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu, budući se radi o evidencijama poslodavca. Iz istih je sud utvrdio da je voditelj smjene vodio evidencije o svim događajima tijekom dana, kako o zatvorenicima, tako i o pravosudnim policajcima koji su toga dana radili, te je između ostalog bilježio i vrijeme kada su isti koristili dnevni odmor (stanku). Dakle, iako tuženik nije bio dužan voditi evidencije o korištenju stanke svojih djelatnika, tuženik je to ipak činio, te je sud temeljem takve evidencije tuženika utvrdio da je tužiteljica u određene dane tijekom utuženog razdoblja kada je radila u turnusu koristila stanku od 30 minuta, umjesto 60 minuta. Kako se radi o izuzetno opsežnim evidencijama, to je tužiteljica u podnesku od 6.12.2022. izdvojila i specificirala samo one dane kada je radila u turnusu te je iskoristila stanku od 30 minuta, umjesto 60 minuta, te sukladno tome traži naknadu, a tuženik ove navode tužiteljice (u pogledu specifikacije neiskorištenih stanki) nije osporavao, a niti je tvrdio, niti dokazao suprotno.

29. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da zbog manjka službenika, tužiteljica tijekom utuženog razdoblja u određene dane rada u turnusu nije iskoristila pauzu od 60 minuta na koju je imala pravo, nego je iskoristila stanku od samo 30 minuta, čime su joj povrijeđena njena prava na stanku, a za što bi joj sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka pripadala naknada u iznosu od 43,90 eura bruto.

30. Iako je tužiteljica sukladno čl. 42. KU imala pravo od poslodavca tražiti slobodne dane kao kompenzaciju za neiskorišteni dnevni odmor (stanku), a što nije tražila, to ne znači da ona nema pravo tražiti isplatu naknade za dio neiskorištenog dnevnog odmora (stanke). Naime, mogućnost traženja korištenja slobodnog dana (kao kompenzaciju za neiskorišteni dnevni odmor) je pravo tužiteljice, kojeg ona može ili ne mora iskoristiti, a ako se odluči ne iskoristiti tu mogućnost, ona ne gubi pravo na isplatu naknade s predmetnog pravnog osnova, budući to nije nigdje propisano.

31. Ovakvo stajalište je zauzeo i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj: Gž R–49/2025-2 od 28.3.2025.

32. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je valjao dosuditi naknadu za neiskorištene stanke u iznosu od 43,90 eura bruto odnosno pojedinačne mjesečne iznose, kao pod točkom I. izreke.

33. Tužiteljici su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.), a kako je istima određeno da plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak po Tbr. 7/9 - 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 100,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 125,00 eura. Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 435,70 eura, koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 535,70 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis