Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1940/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Mario Poljak, odvjetnik iz Zagreba, protiv 1.tuženice PBŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2.tuženika DB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3.tuženika EB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4.tuženice DBŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 5.tuženice HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve zastupa punomoćnica Radmila Trivić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11103/2019-40 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužiteljice se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11103/2019-40 od 15. studenog 2024.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka te zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da pisana oporuka ostavitelja pok. ĆB od 8. rujna 2018. koja je proglašena u ostavinskom postupku O-1422/19 nije istinita niti pravovaljana te ista ne može proizvesti valjanje pravne učinke prema navedenim nasljednicima u oporuci jer je upitna, pravna i poslovna sposobnost kao i sposobnost rasuđivanja pok. ĆB kao ostavitelja oporuke.

Utvrđuje se da pisana oporuka ostavitelja pok. ĆB od 8. rujna 2018. koja je proglašena u ostavinskom postupku O-1422/19 ne može proizvesti valjani pravni učinak iz razloga što tužiteljicu PB iz [adresa] kao kćeri i zakonsku nasljednicu prvog nasljednog reda iza pok. ĆB oporukom se ne može lišiti prava na nužni nasljedni dio ukupne ostavinske mase kojoj pripada po zakonu.

Nalaže se tuženima da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužiteljici da u 15 dana naknadi tuženicima parnični trošak od 2.600,00 eura.“

2. Protiv citirane presude tužiteljica je pravodobno podnijela dvije žalbe zbog svih zakonom propisanih razloga, a posebno ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud uvaži žalbe te preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova parničnog postupka, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U žalbama tužiteljica u bitnom osporava zaključke prvostupanjskog suda o valjanosti oporuke pok. ĆB, navodeći kako je bila upitna pravna i poslovna sposobnost, kao i sposobnost rasuđivanja ostavitelja. Ističe da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje (pravo na obrazloženu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, obzirom da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje stranaka i svjedoka, kao i prijedlog da se uzme u obzir nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, a koje je predložila tužiteljica.

3. Tuženici su dostavili odgovor na žalbe u kojem su osporili žalbene navode tužiteljice.

4. Žalbe tužiteljice nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio, te navode tuženika iz odgovora na žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tužiteljica ističe u žalbama.

6. Suprotno navodima žalitelja, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi nisu u proturječnosti niti u suprotnosti s ispravama u spisu i provedenim dokazima.

7. Neosnovano tužiteljica ističe da bi joj bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku zbog toga što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje stranaka i svjedoka na okolnost zdravstvenog stanja njezinog oca pok. ĆB. Ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da se zdravstveno stanje i sposobnost za rasuđivanje neke osobe utvrđuju medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku psihijatrijske struke, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno, jer je prvostupanjski sud upravo na prijedlog tužiteljice proveo dokaz vještačenjem po vještaku za psihijatriju dr. Branki Vidrih, koja je utvrdila kako ne nalazi elemenata koji bi ukazivali da je pokojni ĆB bio komprimitiranih psihičkih funkcija te je vještak mišljenja da je isti mogao shvatiti značenje sadržaja onoga što je navedeno u oporuci. Također je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir i činjenicu da je u postupku koji je vođen pred istim prvostupanjskim sudom u predmetu pod brojem R1 Ob-370/2017 (radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti ĆB na prijedlog tužiteljice) provedeno vještačenje istog po psihijatru dr. Radiću, te internisti i neurologu, a u kojem je opisano njegovo uredno psihičko funkcioniranje.

7.1. Stoga je i po stavu ovog suda bilo nepotrebno izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka radi utvrđenja činjenica koje su već utvrđene provedenim vještačenjima, na okolnost zdravstvenog stanja pokojnog ĆB u vrijeme sastavljanja oporuke od 28. rujna 2018. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da iskazu prijatelja, rođaka, susjeda i radnika koji su okruživali ĆB te koji bi iznosili vlastito i nestručno viđenje njegovog zdravstvenog stanja ne predstavljaju dokaz koji bi eventualno mogao dovesti u pitanje činjenice utvrđene u postupku vještačenja utemeljenom na dokazima u ovom postupku, radi čega je iz razloga ekonomičnosti odbio dokazne prijedloge za njihovim saslušanjem.

7.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedoka koji su predloženi radi iskazivanja o odnosu između pok. ĆB i 1. tuženice PBŠ te o njihovom braku, jer to nije predmet ovog spora. Pri tome treba naglasiti da tužiteljica nije stavljena u nepovoljniji položaj kao stranka u postupku, jer su i tuženici predložili izvođenje dokaza saslušanjem većeg broja svjedoka pa je sud jednako postupio odbivši dokazne prijedloge obje stranke iz naprijed navedenih razloga.

7.3. U odnosu na prijedlog tužiteljice vezano za vještačenje dr. ŽB od 20. veljače 2017. i austrijsko vještačenje od 20. prosinca 2018. koje je tužiteljica pribavila, za naglasiti je da je tužba u ovom predmetu podnesena 29. srpnja 2019., dakle tužiteljica je ove dokaze trebala priložiti već uz tužbu ili barem do zaključenja prethodnog postupka. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za psihijatriju dr. Branke Vidrih objektivnim, jasnim i temeljito argumentiranim pa je na istom utemeljio svoju odluku u ovom sporu. Tuženici na njezin nalaz i mišljenje nisu imali primjedbi, a tužiteljica je dostavila svoje očitovanje u podnesku koji, i nakon što joj je dostavljeno rješenje suda od 13. studenog 2023. s upozorenjem na posljedice iz čl. 106. a ZPP-a, nije dostavila u propisanom obliku, radi čega ga prvostupanjski sud s pravom nije uzeo u obzir. Također je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je na ročištu od 16. listopada 2024. odbio prigovor tužiteljice da je nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. Branke Vidrih manjkav i predloženo novo vještačenje, jer je prigovor iznesen paušalno i bez ikakvih konkretnijih činjenica, radi čega i po ocjeni ovog suda nije dovedena u sumnju valjanost tog dokaza. Nadalje, prvostupanjski sud je valjano obrazložio pod toč. 7. obrazloženja pobijane presude zašto je odbio prijedlog tužiteljice da službenim putem pribavi nalaz i mišljenje dr. ŽB te nalaz i mišljenje vještaka u Austriji pa da na temelju toga odredi dopunu vještačenja, jer je tužiteljica na pripremnom ročištu od 8. srpnja 2020. najavila dostavu nalaza i mišljenja dr. RB tvrdeći da posjeduje kopiju, ali ga nije dostavila do zaključenja prethodnog postupka, dok nalaz i mišljenje dr. ŽB u prethodnom postupku tužiteljica nije niti predlagala. Tužiteljica niti za jedan od ovih dokaza nije dala opravdane razloge propuštanja roka iz čl. 299. ZPP-a pa ih prvostupanjski sud nije niti prihvatio.

8. Prvostupanjska presuda je valjano obrazložena te nema nejasnoća ni proturječnosti, radi čega tužiteljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje (obrazloženu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem neistinitosti i pravne nevaljanosti oporuke pokojnog ĆB od 8. rujna 2018., zbog tvrdnji tužiteljice da je ostavitelj bio takvog zdravstvenog stanja da nije mogao izdiktirati oporuku, potpisati je niti shvatiti značenje onoga što je u oporuci navedeno.

10. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica kćerka pok. ĆB, koji je 8. rujna 2018. potpisao oporuku pred svjedocima GB i TB, uz prisustvo odvjetnice Radmile Trivić te javnobilježničkog prisjednika IB, koja je potom i ovjerila potpise ostavitelja i svjedoka oporuke.

10.1. Ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je navedena oporuka sačinjena u skladu sa čl. 31. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje: ZN), da je vlastoručno potpisana od strane pok. ĆB u prisutnosti svjedoka te predana na čuvanje javnom bilježniku, a koju činjenicu tužiteljica tijekom postupka nije uspjela osporiti. Naime, ukoliko je tužiteljica smatrala da njezin pok. otac nije bio u stanju potpisati oporuku, trebala je predložiti adekvatan dokaz, kao npr. izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem.

10.2. Za svoj zaključak prvostupanjski sud je dao valjano i dostatno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ovo stoga što je prema podacima spisa razvidno da niti jednim izvedenim dokazom nije utvrđeno da bi pok. ĆB ikada bio u psihijatrijskom tretmanu, već iz nalaza i mišljenja dr. Branke Vidrih proizlazi da je isti bolovao od povišenog krvnog tlaka, fibrilacije arterija, da je operirao kuk, žučnjak i subduralni hematom nakon kojeg je zaostala slabost lijeve strane tijela. Također, prvostupanjski sud je valjano utvrdio da je u postupku R1 Ob-370/2017 koji je upravo tužiteljica pokrenula u namjeri da svog oca liši poslovne sposobnosti glede raspolaganja imovinom, da je i u tom postupku utvrđeno na temelju medicinske dokumentacije i vještačenjem po dr. P da je ĆB mogao u potpunosti štititi svoja prava, interese i imovinu, a koji je nalaz i mišljenje dan jasno i temeljito, nakon pregleda ĆB, uvidom u njegovu medicinsku dokumentaciju i nakon terenskog izvida socijalne radnice. Stoga nije bilo elemenata za lišenje poslovne sposobnosti istog ni u kojem segmentu.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je oporučitelj bio sposoban za rasuđivanje te da je oporuku potpisao i da je ona sastavljena u obliku propisanom čl. 31. ZN-a. Dakle, oporuka je istinita i valjana, a time što tužiteljica eventualno nije namirena u nužnom dijelu, nije dovedena u pitanje pravna valjanost oporuke.

12. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, te sukladna čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

13. O trošku žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a kao pod toč. II. izreke. Kako tužiteljica nije uspjela osporiti prvostupanjsku odluku, to joj ne pripada trošak žalbi, dok trošak tuženika za sastav odgovora na žalbu nije nužan trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a pa mu isti nije dosuđen.

14. Budući da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim prigovorima nije dovedeno u sumnju, pravilno primijenjeno materijalno pravo, žalbe tužiteljice odbijene su kao neosnovane i potvrđena pobijana presuda u cijelosti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 16. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ljiljana Banac