REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2272/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 255,00 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253, iznos od 255,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 255,00 EUR tekućih od 25. lipnja 2024. pa do isplate po stopi preko stope dosuđene točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 283,66 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 16. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka preko stope dosuđene točki III. izreke ove presude

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. lipnja 2024., nastala je šteta na vozilu, marke i tip SUZUKI VITARA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ZT iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 27. kolovoza 2024., procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 240510513343/2. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 1368/1/02, a koji račun u ukupnom iznosu od 2.720,65 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun ali samo na iznos od 2.465,65 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada, predmet je ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 17. rujna 2024., ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 255,00 EUR na primatelja, odnosno tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze o prometnoj nezgodi, dokaze o osiguranju vozila kod tuženika niti opisao štetni događaj. Nadalje navodi da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu. Osporava službeni cjenik tužitelja ukazujući da je tužitelj naplaćivao sat rada i skuplje i jeftinije od cijene iskazane u cjeniku, te navodi da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te da je šteta preuveličana.

3. U podnesku od 17. prosinca 2024. godine tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu, te u cijelosti osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu.

4. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u račun broj 1368/01/02 (list 9 spisa), izvid štete br. 240510513343/2 (list 11 spisa), obrazložena ponuda od 16. rujna 2024., (list 12 spisa), potvrdu o uplati (list 13 spisa), prometnu dozvolu (list 15 spisa), e-mail korespondenciju (list 16 spisa), cjenik (list 18 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19-21 spisa), notifikaciju o ustupu tražbine (list 22-23 spisa), smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 48-54 spisa), račune (list 78-83 spisa), račune sa potvrdama o uplati (list 88-104 spisa), sudsku praksu.

5. Sud nije izveo dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka ZT i zastupnika po zakonu tužitelja, te svjedoka ĐT i prijedlog da sud od tužitelja zatraži dostavu računa popravka vozila za 2024. godinu i prijedlog za provođenje prometnog i/ili financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja cijene sata rada lakirera i limara jer je ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 24. ožujka 2025., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu visine stope zatezne kamate

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 255,00 EUR koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu 1368/01/02 od 16. rujna 2024. odnosno po cijeni od 37,00 EUR plus PDV po radnom satu već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

10. Iz računa tužitelja broj 1368/01/02 (list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila SUZUKI VITARA reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ZT te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi lakirera iznosi 251,60 EUR s PDV-om 314,50 EUR), a autolimara 370,00 EUR ( S PDV-om 462,50 EUR), te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 10 radnih sati autolimaraa i 7,4 radna sata autolakirera, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 37,00 EUR plus PDV.

11. Iz Cjenika tužitelja na listu 18 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolakirera po cijeni od 37,00 EUR, uvećano za PDV.

12. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj ZT fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu.

13. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj naplaćivao cijenu sata rada autolakirera i višu od ovdje utužene ali i nižu od ovdje utužene kako to proizlazi iz dostavljenih preslika računa, ovaj sud ukazuje da navedeno nije odlučno te da u slučaju da tužitelj eventualno u pojedinim slučajevima odstupa od svog cjenika, može predstavljati prekršajnu odgovornost tužitelja ali ne utječe na službenu cijenu sata rada koju je odredio sam tužitelj u svom službenom cjeniku i koju cijenu sata rada i utužuje u ovom postupku. Naime, druga bi situacija bila da tužitelj ima službeni cjenik sa cijenom sata rada od 37 EUR, a da je ovdje zaračunao tuženiku veću cijenu sata rada, a što konkretno nije slučaj pa su stoga navodi tuženika, irelevantni.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

15. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

16. Također, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije još se ukazuje da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 17. rujna 2024. kojim je oštećeni ZT svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 255,00 RUR ustupio tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

17. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 37,00 EUR po satu uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 255,00 EUR. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa stoga nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja a niti prigovor promašene pasivne legitimacije (točka I. izreke). (tako i VTS, Pž-109/25 od 29. siječnja 2025.) 18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

19. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz obrazložene ponude tuženika (list 12 spisa) je razvidno da je oštećenik podnio odštetni zahtjev 24. lipnja 2024., , stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 25. lipnja 2024. kako to tužitelj i potražuja. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, stoga je odučeno kao u točki I i II izreke.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa).

21. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 17. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu dana 24. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9/3 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 218,75 EUR.

22. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 EUR (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18), dakle ukupno 238,66 EUR na koji iznos tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III .

23. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu ne pripada niti zakonske kamate preko dosuđene stope zatezne kamate . Slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu, 16. travnja 2025.

Sudac:

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.