K-22/2022-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sunčice Jaman, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika MJ, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – djela opisanog i kažnjivog po članku 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-19/22 od 4. siječnja 2022., nakon javno održane i zaključene rasprave 16. travnja 2025., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu CJ, te okrivljenika osobno, 16. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

1)

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08), kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-22/2022 od 13. ožujka 2023. protiv okrivljenika MJ stavlja se izvan snage.

2)

OKRIVLJENIK: MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i GJ, rođenog **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] (kod C), stolar, sa završenom srednjom školom, oženjen, otac troje malodobne djece, zaposlen u "Family interijeri", s primanjima mjesečno od 855,00 EUR- a, srednjeg imovnog stanja, osuđivan

k r i v  j e

I. što je dana 12. travnja 2021. godine u Kaštel Sućurcu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, naručitelju ĐJ neistinito prikazao da će mu za iznos od 7.000,00 kuna izraditi ormar po mjeri u roku 22 dana a po osnovi ovog dogovora od njega zatražio isplatu predujma u iznosu od 3.500,00 kuna, iako je unaprijed odlučio da mu ormar neće izraditi, pa kada mu je ĐJ povjerovao i isplatio traženi predujam, isti novac je zadržao za sebe bez da je izradio i isporučio ormar, čime je na štetu ĐJ sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist od 3.500,00 kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

III. Stoga se okrivljenik MJ temeljem članka 236. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV. Nakon toga se okrivljenom MJ, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 158. st. 1. i 2. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku MJ, na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku ĐJ iznos od 464,53 EUR (čettristošezdesetčetirieurapedesettricenta), u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, po posebnoj obvezi, dužan je okrivljenik MJ isplatiti oštećeniku ĐJ iznos od 464,53 EUR (čettristošezdesetčetirieurapedesettricenta), u roku 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko ne postupi po posebnoj obvezi uvjetna osuda može se opozvati (čl. 58. st. 5. KZ/11).

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku MJ na ime troškova kaznenog postupka isplatiti iznos od 100,00 eura (stoeura) na ime paušalne svote, sve u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod poslovnim brojem KO-DO-19/22 od 4. siječnja 2022. protiv okrivljenika MJ, zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom – djela opisanog i kažnjivog po članku 236. st. 1. KZ/11, te je predložilo da ovaj sud na temelju članka 541.

ZKP/08 izda kazneni nalog.

1.1. Sud je prihvatio navedeni prijedlog optužbe te je donio presudu posl. br. K- 22/2022 od 13. ožujka 2023. kojom je protiv okrivljenika izdao kazneni nalog.

1.2. Budući da je okrivljenik pravovremeno protiv naprijed navedene presude podnio prigovor, to je sud u odnosu na okrivljenika proveo postupak, nakon okončanja kojeg je kazneni nalog u odnosu na istog stavljen izvan snage sukladno čl. 544. st. 1. ZKP/08.

2. Oštećenik ĐJ postavio je u ovom postupku imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.500,00 kuna (listovi 19 i 42 spisa).

3. Pozvan da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, okrivljenik je na raspravi održanoj 16. travnja 2025. izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom, te je ujedno priznao i postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika.

3.1. Sukladno čl. 417. a. st.1 ZKP/08 okrivljenik je iznio svoju obranu na početku dokaznog postupka.

4. Iznoseći svoju obranu u prethodnom postupku (listovi 14-18 spisa) okrivljenik MJ je negirao počinjenje predmetnog kaznenog djela. Izjavio je da je od ĐJ primio 3.500,00 kuna kao predujam za naručenu izradu ormara po mjeri te je ormar napravio, no da nije došlo do isporuke ormara i to krivnjom ĐJ. ĐJ da je odgovarala isporuka ormara samo iza 16.00 sati, ali njemu osobno to nije odgovaralo jer nije imao koga naći za pomoć u to vrijeme, pa je tu došlo do prepirke i svađe među njima, zbog koje je ĐJ otišao na policiju i prijavio ga. Pojasnio je da u početku ormar nije isporučio jer ĐJ nije odgovaralo vrijeme isporuke, a kasnije da to nije učinio zbog nekih svojih osobnih problema. Istaknuo je da je zvao Ivana više puta da dođe u radionu vidjeti ormar, te mu je slao i poruke preko "WhatsApp-a", no da ĐJ nije došao. Inače, planira ĐJ vratiti 3.500,00 kuna u roku od osam dana, dok ormar nema namjeru isporučiti budući da ga je oštećenik prijavio na policiji.

4.1. U svojoj obrani na raspravi (listovi 112-113) okrivljenik MJ je u bitnome ponovio da je sa oštećenikom dogovorio kako će mu izraditi ormar po narudžbi za iznos kojeg se ne može sjetiti. Nadalje, za utrošeni materijal njemu je oštećenik platio 3.500,00 kuna. U međuvremenu je došlo do svađe između njega i oštećenika. On je ormar izradio, doduše 5-6 dana nakon dogovorenog roka, pozvao je oštećenika da dođe u njegovu garažu isti preuzeti. Međutim, oštećenik nikada nije došao preuzeti predmetni ormar zbog naprijed navedene svađe između njih dvojice. Priznao je da je oštećenik oštećen za ovaj iznos od 3.500,00 kuna koji mu je on dao na ime utrošenog materijala, a koji iznos je spreman i vratiti oštećeniku. Žao mu je što je došlo zbog ovog, ovo tim više jer se on i oštećenik poznaju cijeli život i bili su dobri poznanici do ovog inkriminiranog događaja. Pojasnio je da nije vratio iznos duga po isteku dogovorenog roka, iako je svjestan kaznenog progona, obzirom da se nalazio u teškoj financijskog situaciji, a dobio je tada i malodobno dijete.

5. U dokaznom postupku, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08, suglasnošću stranaka, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka - oštećenika Ivana ĐJ sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 28. listopada 2021. godine (list 41-42).

5.1. Na kraju je pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 16. travnja 2025. (list 116 spisa).

5.2. Nazočne stanke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka niti daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Po provedenom dokaznom postupku sud je, analizirajući svaki dokaz posebno te ga dovodeći u vezu s drugim dokazima, cijeneći dokaze metodom slobodne ocjene dokaza, utvrdio da je okrivljenik MJ počinio kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na način kako je to činjenično i pravno opisano i označeno pod toč. I. izreke presude.

7. Naime, kazneno djelo prijevare ostvaruje se dovođenjem u zabludu ili održavanjem u zabludi druge osobe lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, a posljedica je navođenje druge osobe da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik dogovorio s oštećenikom da će mu izraditi ormar po mjeri te da je po osnovi ovog dogovora od oštećenika zatražio i primio isplatu predujma u iznosu od 3.500,00 kuna. Ujedno, nije bilo prijeporno da okrivljenik predmetni ormar nije isporučio oštećeniku u ugovorenom roku, niti je među strankama bilo prijeporno da je oštećenik inkriminiranim događajem oštećen za iznos od 3.500,00 kuna. Navedena utvrđenja proizlaze iz obrane samog okrivljenika koji ih ni na koji način ne osporava, te dokaza pobrojanih u odlomku 5.

8.1. Spornim se, a obzirom na obranu okrivljenika, postavilo pitanje da li je okrivljenik kritične prigode postupao s prijevarnom namjerom i unaprijed odlučio da predmetni ormar neće izraditi, te da li je svojim postupanjem okrivljenik ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, na način kao mu se to predmetnim optužnim aktom stavlja na teret.

9. Ispitan u svojstvu svjedoka-oštećenika ĐJ (listovi 41-42 spisa) je izjavio kako je za izradu ormara po mjeri, za spavaću sobu, angažirao MJ nakon što je njegova supruga putem "Instagrama" vidjela okrivljenikove oglase kojima nudi izradu namještaja. Nazvao ga je na mobitel i rekao mu što treba, nakon čega je MJ došao kod njega i uzeo mjere za ormar, pa su se odmah dogovorili da će on taj posao raditi. Dogovorili su izradu ormara po cijeni od 7.000,00 kuna, s tim da je MJ tražio 3.500,00 kuna avansa radi nabave materijala. Isporuka ormara trebala je biti najkasnije za 22 dana. MJ je sutradan, nakon dogovora, došao po avans od 3.500,00 kuna. Nije mu dao nikakvu potvrdu o isplati avansa, niti jer on na tome inzistirao. Nedugo nakon toga okrivljenik mu je poslao nacrt ormara putem "WhatsApp-a" pa su on i supruga pogledali nacrt i bili zadovoljni. U naredna 22 dana nije kontaktirao okrivljenika vjerujući da isti radi svoj posao i da će mu ormar u dogovorenom roku doći ugraditi. Po proteku 22 dana kontaktirao je MJ raspitujući se što je s ormarom, pa mu je isti kazao kako nije stigao napraviti ormar jer mu je radnik bolestan, a u drugom kontaktu mu se pravdao kako je morao otići negdje na put. Nadalje, u svakom daljnjem kontaktu, bilo usmenom bilo putem "WhatsApp-a" poruka, okrivljenik mu je navodio razne razloge kojima je opravdavao neisporuku ormara. Kada je shvatio da mu okrivljenik neće isporučiti ormar tražio je od njega da mu vrati novac, no ovaj to nije učinio. U razgovoru s jednim poznanikom saznao je da je MJ i nekim drugim osobama uzeo novac za obećani posao koji nije izvršio, pa je tada shvatio da je prevaren. Dalje je istaknuo kako mu MJ u ovim kontaktima nikada nije osporavao primitak avansa. Čak mu je u porukama spominjao novac navodeći da će ga vratiti. Nikada mu u razgovorima nije potvrdio da je ormar izradio, već samo da je materijal kod njega ali da mu je problem s vremenom i obvezama. U jednom navratu da mu je okrivljeni kazao da dođe u radionu vidjeti materijal, ali mu je to bilo potpuno bespotrebno jer je dogovor bio narudžba ormara kojeg mu treba isporučiti i sastaviti u sobi tako da mu pogled na materijal ništa ne znači. Dokaz da ga je MJ zavlačio nalazi i u činjenici da je u jednom navratu tražio od njega da mu pošalje IBAN broj navodeći da bi mu uplatio ovaj novac, ni iako je odmah poslao IBAN broj okrivljeniku isti mu ni do dandanas novac nije uplatio.

9.1. Iskazu oštećenika ĐJ sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti logičan, životan i uvjerljiv, a pogotovo stoga što imenovani svjedok nema nikakvog razloga lažno teretiti okrivljenika, niti je itko tijekom postupka na takve razloge ukazivao, ovo tim više jer je okrivljenik u svojoj obrani u osnovi priznao postojanje duga u iznosu od 3.500,00 kuna, osporavajući pri tome da je kritične prigode postupao s prijevarnom namjerom.

10. Nasuprot tome, nije za prihvatiti obranu okrivljenika u dijelu u kojem navodi da je ormar izradio ali da ga nije isporučio zbog svađe s oštećenikom. Ovo stoga budući iz iskaza oštećenika jasno proizlazi da naručeni ormar nikada nije niti izrađen, i da je okrivljenik nakon primitka avansa, po proteku roka za izradu ormara, zavlačio oštećenika navodeći razne izgovore zbog kojih ormar još nije izrađen. Ujedno, nije za prihvatiti niti navod okrivljenikove obrane da bi on ovaj ormar snimio i tu snimku poslao oštećeniku, jer o tome u spisu nije priložio nikakav dokaz, a da je okrivljenik neuvjerljiv po pitanju izrade ormara proizlazi i iz same obrane, kada je najprije u prethodnom postupku izjavio da oštećenom planira isporučiti ormar odnosno vratiti novac, a odmah potom kako mu nema namjeru isporučiti ormar jer ga je oštećenik prijavio policiji. Ovakvu obranu okrivljenika je sud ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo izbjegavanju i umanjenju svoje kaznene odgovornosti.

11. U kontekstu sagledavanja postojanja prijevarne namjere u trenutku zaključivanja usmenog ugovornog odnosa, valja sagledati ponašanje okrivljenika tijekom i neposredno nakon ulaska u ugovorni odnos. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da okrivljenik, iako je svjestan izloženosti kaznenom progonu uslijed prijave oštećenog, nije poduzeo ništa u cilju isporuke navodno već izrađenog ormara, kojom bi od sebe otklonio svaku kaznenu odgovornost. Upravo ova činjenica, uz njegovu prvotnu tvrdnju da ne planira isporučiti ormar oštećenom, nedvojbeno upućuje na zaključak da narudžbu nije ni izvršio odnosno da ormar nije izradio iako je od oštećenog tražio i primio avans na ime nabave materijala potrebnog za izradu ormara. Obzirom da okrivljenik nije izradio naručeni ormar a nije ni vratio predujam novca primljen u te svrhe, za zaključiti je da se okrivljenik u ovaj dogovor s oštećenim upustio s prijevarnom nakanom, odnosno da je od ĐJ tražio i primio predujam novca a da nije ni imao namjeru izraditi mu naručeni ormar već da se na opisani način neosnovano materijalno okoristiti na njegovu štetu.

12. Slijedom naprijed iznesenog nespornim proizlazi da je okrivljenik lažno obećao oštećenom da će mu izraditi ormar po mjeri, a temeljem ovog dogovora od njega tražio i primio 3.500,00 kuna, koje je potom, sukladno unaprijed stvorenoj nakani, za sebe neosnovano zadržao, a kojim postupanjem je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

13. Nadalje, u postupku je dokazana uzročno-posljedična veza između protupravne imovinske koristi koju je okrivljenik za sebe pribavio te okrivljenikovog lažnog prikazivanja činjenica te dovođenja u zabludu oštećenika koji je uslijed te zablude učinio nešto na štetu svoje imovine, u konkretnom slučaju, na ime avansa za izradu predmetnog ormara po mjeri, okrivljeniku dao 3.500,00 kuna.

14. Prema ocjeni ovog suda okrivljenik je biće kaznenog djela ostvario s izravnom namjerom budući da je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio je njegovo ostvarenje, dok njegova ubrojivost tijekom postupka uopće nije bila sporna, a ujedno je, kao odrasla poslovno sposobna osoba bio svjestan protupravnosti svog djela čime je ostvario sve elemente skrivljenog postupanja. Ujedno, nakon provedenog dokaznog postupka sud na strani okrivljenika nije pronašao nijedan ispričavajući razlog.

15. Dakle, iz svih dokaza izvedenih u postupku, a koje je sud podrobno analizirao, na nedvojben način proizlazi kako je okrivljenik ostvario sva zakonska obilježja bića kaznenog djela prijevare kako je to činjenično i pravno opisano te označeno u izreci ove presude.

15.1. Stoga je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik inkriminiranog dana, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, naručitelju ĐJ neistinito prikazao da će mu za iznos od 7.000,00 kuna izraditi ormar po mjeri u roku 22 dana a po osnovi ovog dogovora od njega zatražio isplatu predujma u iznosu od 3.500,00 kuna, iako je unaprijed odlučio da mu ormar neće izraditi, pa kada mu je ĐJ povjerovao i isplatio traženi predujam, isti novac je zadržao za sebe bez da je izradio i isporučio ormar, čime je na štetu ĐJ sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist od 3.500,00 kuna.

16. Na okrivljenika je primijenjen Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), kao materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, s tim da naknadne izmjene i dopune tog propisa nisu za njega blaže u pogledu sankcije pa ih nije trebalo primjenjivati.

17. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije te izreći upravo onu koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra te kojom će se ujedno ostvariti svrha iz čl. 41. KZ/11.

17.1. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste, pa mu je kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da većim dijelom priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela, da se zbog istog pokajao, pokazao spremnost da oštećeniku naknadi prouzročenu štetu, te da skrbi o troje malodobne djece. S druge strane, sud je okrivljeniku MJ valorizirao kao otegotnu okolnost njegovu osuđivanost (list 116 spisa) zbog kaznenog djela prijevare koje je predmet i ovog kaznenog postupka, i to presudom Općinskog suda u Zadru broj K-283/24 od 6. kolovoza 2024., kojom je zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine.

17.2. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, ali isto tako i potrebu da se jedan ovakav društveni učin sankcionira, ovaj sud smatra kako su se ostvarili uvjeti za izricanje uvjetne osude te da se i izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju mogu ostvariti ciljevi specijalne prevencije.

17.3. Pri tome je ovaj sud okrivljenika, na temelju članka 236. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja kazna se ukazuje primjerenom težini počinjenog kaznenog djela, te je potom, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu i odmjerio mu rok provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude u kojem okrivljenik ne smije počiniti neko novo kazneno djelo.

17.4. Prema ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

18. Oštećenik ĐJ postavio je u ovom postupku imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.500,00 kuna, za koji iznos je oštećen prijevarnim postupanjem okrivljenika, pa je sud na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 prihvatio njegov zahtjev te okrivljenika obvezao naknaditi štetu oštećeniku ĐJ u iznosu od 464,53 EUR (čettristošezdesetčetirieurapedesettricenta), u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

19. Na temelju članka 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, odlučeno je da je okrivljenik MJ, po posebnoj obvezi, dužan oštećeniku ĐJ isplatiti iznos od 464,53 EUR (čettristošezdesetčetirieurapedesettricenta), u roku 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko ne postupi po posebnoj obvezi uvjetna osuda može se opozvati (čl. 58. st. 5. KZ/11).

20. Sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 100,00 EUR (stoeura). Budući da je okrivljenik MJ proglašen krivim, to je na temelju članka 148. st. 1. u vezi s člankom 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi navedene troškove postupka u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (stoeura), cijeneći trajanje i složenost postupka te imovinske prilike okrivljenika, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

U Splitu, 16. travnja 2025.

SUDAC

Ivana Peronja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- okrivljeniku,

- ODO Split,

- oštećeniku,

- u spis.