Poslovni broj: Us I-1479/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EF, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku HF (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi ponovnog određivanja invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja JF, odvjetničkog vježbenika kod Mate Knezovića, odvjetnika u Zagrebu i opunomoćenika tuženika, 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/22-01/03340780521, Urbroj: 341-99-05/3-22- 7612 od 11. svibnja 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 141-02/22-01/03340780521, Urbroj: 341-24- 05/3-22-15505 od 24. studenog 2022. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke ovog suda isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

II. Za više traženo od dosuđenog odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-02/22-01/03340780521, Urbroj: 341-99-05/3-22-7612 od 11. svibnja 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 141-02/22-01/03340780521, Urbroj: 341-25- 05/3-22-15505 od 24. studenog 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za ponovno određivanje invalidske mirovine kao na zakonu neosnovan.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužitelj u bitnom navodi da je hrvatski ratni vojni invalid, prima invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad 60% uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a ista je izračunata po činu natporučnika. Tužitelj da je za vrijeme Domovinskog rata obnašao dužnost bojnika. Istom svjedoče i javne isprave iz spisa, nesporno je da je tužitelj imao ustrojbeno mjesto brigadira. U spis tuženika dostavljene su sljedeće javne isprave: • Zapovijed Ministarstva obrane, Glavnog stožera HV, Zapovjedništvo za Split, Klasa: 11901/94-01/04, Urbroj: 1080-01-97-185 od 17.8.1994. godine kojim se žalitelj raspoređuje na dužnost zapovjednika 184. domobranske pukovnije po formaciji pukovnik-brigadir, sklopni čin pukovnik; • Potvrda Ministarstva obrane, Glavnog stožera OSRH, III. ZP OSRH Knin, VP 2134 Zadar, Klasa: 562-01/99- 01/117, Urbroj: 2134-01S1-2-99-02 od 12. srpnja 1999. godine navodi da je tužitelj od 1.8.1993. priključen u GSHV bojnu "Matija Vlačić", gdje prelazi u djelatni sastav i potpisuje ugovor s MORH-om. 1994. i 1995. zapovijeda 4. borbenim sektorom; • Ratni put Ministarstva obrane, Glavni inspektorat obrane, Klasa: 805-01/99-1052/02, Urbroj:

512-03-99-15 od 30. kolovoza 1999. navodi da je tužitelj zapovijedao izviđačko diverzanskim vodom, da je bio zapovjednik satnije te da je 15.8.1994. postavljen na mjesto zapovjednika bojne. Tužitelj da je dana 19. listopada 2022. pred tuženikom pokrenuo novi upravni postupak radi donošenja novog rješenja zbog nesporno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Potom tužitelj u bitnom iznosi obrazloženje osporenog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, te navodi da je upravni postupak pokrenuo temeljem članka 139. i članka 123. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.). Tuženik da je povrijedio zakon u pravomoćnom rješenju jer je pogrešno utvrdio činjenično stanje. Isto je nesporno, jer je tužitelj imao ustrojbeno mjesto brigadira. Ako su tuženiku sve činjenice bile u spisu, radi se o očiglednom kršenju članka 8. ZUP-a, jer nije ispravno utvrđena očita i nesporna činjenica. Alternativno, ako tuženik nije imao znanja o činu tužitelja, a zakonito je proveo upravni postupak te nije niti mogao znati njegov čin, tužitelj posjeduje nove dokaze što otvara vrata obnove postupka. Neovisno o interpretaciji prava i činjenica tužitelj ima pravo na novi izračun invalidske mirovine, bilo temeljem novog upravnog postupka ili temeljem obnove postupka. Citira i poziva se na odredbu članka 34. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21.). Tužitelj da je sukladno zakonu bio raspoređen na ustrojbeno mjesto višeg čina. Članak 56. stavak 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13.,75/15., 50/16., 30/18., 125/19.) navodi da djelatna vojna osoba može biti u interesu Oružanih snaga raspoređena na ustrojbenom mjestu neposredno višeg čina od osobnog čina, a iznimno na ustrojbenom mjestu dva čina više od osobnog čina. Razlozi zbog kojih tuženik odbija uskladiti važeće rješenje s nespornim činjenicama su u bitnom navodi da temeljem članka 123. ZUP-a ne postoji mogućnost obnove postupka. Navodi da ne postoji pravni osnov za primjenu članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju, to jest obnovu upravnog postupka temeljem novih činjenica ili mogućnosti upotrebe novih dokaza koji mogu donijeti do drugačijeg rješenja. Dvije su činjenice razvidne iz citiranog. Prvo, tuženik ne spori činjenicu da je čin, tj. ustrojbeno mjesto tužitelja brigadir te da bi u novom postupku izračun mirovine polazio od ustrojbenog mjesta brigadira. Drugo, jedini razlog odbijanja zahtjeva tužitelja je tvrdnja da je pokrenuo postupak zahtjevom za obnovu postupka te implicitno da ne postoji drugi način usklađivanja prava s činjenicama izvan obnove postupka. Tužitelj nije pokrenuo predmetni upravni postupak zahtjevom za obnovu postupka, već jepokrenuo novi upravni postupak radi usklađivanja rješenja s nespornim činjenicama. Na novo rješenje s ispravno utvrđenim činjeničnim stanjem ima pravo temeljem članka 139. ZOMO. Tuženik poznaje pravo te je obvezan i načelom pomoći neukoj stranci iz članka 7. ZUP- a. Tuženik je postao svjestan činjenice da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da tužitelj ima pravo na invalidsku mirovinu po ustrojbenom mjestu brigadira. Umjesto da je zahtjev tužitelja interpretirao sukladno načelu pomoći stranci te postupak proveo tako da stranka ostvari svoja prava, tuženik je zahtjev tužitelja interpretirao kao zahtjev za obnovu postupka, na koju, smatra, nema pravo. Postupanje tuženika protivno je temeljnom načelu upravnog postupka. Tužitelj, temeljem svega navedenog, smatra da je tuženik imao zakonsku obvezu u novom upravnom postupku uskladiti pravomoćno rješenje s nespornim činjeničnim stanjem te donijeti novo rješenje kojim mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu kao osobi s ustrojbenom mjestu bojnika. Tuženik je mogao obnoviti postupak i temeljem članka 134. ZOMO-a. Ako dokazi ne prileže spisu tuženik je mogao dokaze smatrati novim (dokumentacija je iz arhivske građe) te time mora provesti obnovu postupka. Činjenice su drugačije, izneseni su novi dokazi. Tužitelj je stekao mogućnost korištenja istih te je pokrenuo upravni postupak radi usklađivanja pravomoćnog rješenja s nespornim činjenicama.Tužitelj potražuje trošak upravnog spora i upravnog postupka. Praksa Visokog upravnog suda i Vrhovnog suda RH potvrđuju da tužitelj ima pravo na naknadu svih troškova koje je izazvao tuženik, uključujući i trošak sastava žalbe u upravnom postupku (presuda Vrhovnog suda RH U zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021.). Sukladno navedenom tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava, poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i kojim se nalaže tuženiku donošenje novog rješenja kojim se tužitelju priznaje prava na invalidsku mirovinu po vrijednosnom bodu pripadajućem ustrojbenom mjestu brigadira od 1. studenog 2022. ili alternativno nalaže se tuženiku da provede obnovu postupka u kojem će tužitelju priznati pravo na invalidsku mirovinu po vrijednosnom bodu pripadajućem ustrojbenom mjestu brigadira, te se nalaže tuženiku tužitelju nadoknaditi trošak upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe uložene na prvostupanjsko rješenje, te da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Tuženik da se u obrazloženju osporavanog rješenja očitovao o svim žalbenim navodima tužitelja izjavljenim u okviru žalbe protiv prvostupanjskog rješenja te mu je tijekom cijelog postupka omogućeno sudjelovanje u postupku na način kako je obrazloženo u osporavanom rješenju. Tu se napominje da je prema rješenju Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse KLASA: 141- 02/03-01/02, URBROJ: 512M2-010402-03-214 od 19. studenoga 2003. tužitelj razriješen iz djelatne vojne službe od dana 30. studenoga 2003. s činom natporučnika, a prema podacima koji prileže spisu i ratnom putu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 805-01/99 152/02, UR.BROJ: 512-03-99-15 od 30. kolovoza 1999. u trenutku stradavanja pa do 4. lipnja 1992. tužitelj je obnašao dužnost zapovjednika voda, što je niže od čina natporučnika prema kojemu je umirovljen. Stoga da je mirovina za dio invalidnosti nastale u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu određena od prosjeka bruto plaća koje bi tužitelju pripadale za čin natporučnika za razdoblje od 1998. do 2002., u skladu s odredbom članka 76. stavka 1. ZOPHBDR-a iz 2001. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

6. U sporu je održana rasprava 19. ožujka 2025. a čime je, kao i dostavom podnesaka strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9. Tužitelj je po opunomoćeniku zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio niti popisao troškove upravnog spora.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjev tužitelja od 19. listopada 2022. kojim je zatražio ponovno određivanje mirovine prema činu i ustrojbenom mjestu po formaciji pukovnik-brigadir, sklopni bin-pukovnik;

- da je uz zahtjev, između ostalog, priložio presliku zapovijedi Glavnog stožera Hrvatske vojske zapovjedništva ZP Split KLASA: 080-06/94-01/01, URBROJ: 1080- 06-04-36, izdane 18.05.1994. u Zadru kojom je raspoređen na dužnost v.d. zapovjednika 4. Sektora, presliku zapovijedi Glavnog stožera Hrvatske vojske, zapovjedništva ZP Split, KLASA: 119-01/91-01/04, URBROJ: 1080-01-94-185, izdane 17.08.1994. u Zadru kojom je raspoređen na dužnost v. d. zapovjednika 134. Domobranske pukovnije - Biograd, po formaciji pukovnik-brigadir, sklopni čin- pukovnik, potvrdu Vojne pošte Zadar-Biograd n/M Klasa: 080-09/92-01, Ur.broj 2156- 02/92-913 prema kojoj je bio pripadnik rezervnog sastava 134. Brigade HV-a u vremenu od 21.07.1991. do 03.06.1992. i obnašao dužnost zapovjednika izviđačko- diverzantskog voda sa činom natporučnika, ratni put Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog stožera OSRH Klasa: 562-01/99-01/317, Ur.broj: 2134-0151-2-99- 02 od 12.07.1999, ratni put Ministarstva unutarnjih poslova PU Zadarske broj 511-18- 03-int. 24/3-07 J.P: od 05.03.2007, te ratni put Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 805-01/99-152/02 UR.BROJ: 512-03-99-15 od 30.08.1999. prema kojemu je tužitelj u trenutku stradavanja pa do 04.06.1992. obnašao dužnost zapovjednika voda;

- da je pravomoćnim rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj spisa 111572 od 09. lipnja 2005. tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu, kod kojega je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad), uzrokovan dijelom 60% bolešću ozljedom kao neposrednom posljedicom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, i 40% bolešću koja je nastala izvan tih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 01.12.2003. prema odredbama tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 94/2001, 122/2002.; dalje: ZOPHBDR iz 2001.);

- da je odredbom članka 76. stavka 1. ZOPHBDR-a iz 2001. bilo predviđeno da hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata kod kojega je nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti, odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, što se smatra ozljedom na radu pri obavljanju vojne dužnosti, ima pravo na invalidsku mirovinu prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba te propisima koji su temeljeni na citiranom Zakonu u iznosu invalidske mirovine pripadnika djelatnog sastava oružanih snaga Republike Hrvatska istog čina i ustrojbenog mjesta, te da je mirovina za dio invalidnosti nastale u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu odredena od prosjeka bruto plaća koje bi mu pripadale za čin natporučnika za razdoblje od 1998. do 2002., sukladno gore spomenutoj odredbi članka 76. stavka 1. ZOPHBDR-a iz 2001.;

13. S obzirom na podatke spisa predmeta, ovaj sud osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje ne može ocijeniti zakonitim niti otkloniti tužbene prigovore tužitelja.

14. Naime, s pravom prigovora tužitelj da su upravna tijela osporenim rješenjima odlučili samo o uvjetima za intervenciju u pravomoćno rješenje prema općem procesnom propisu i članku 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO), dok se nisu upuštala na utvrđivanje (ne)postojanja uvjeta za intervenciju u pravomoćno rješenje na temelju odredbe članka 139. ZOMO-a a na što tužitelj s pravom ukazuje tijekom ovoga spora.

15. Prema članku 139. ZOMO-a pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može se izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.

16. Kako dakle, predmetni prijedlog tužitelja za ponovni obračun mirovine u konkretnom slučaju od strane javnopravnih tijela nije razmatran i na temelju odredbe članka 139. ZOMO-a to proizlazi da o predmetnom prijedlogu tužitelja nije pravilno riješeno radi čega se osporavano drugostupanjsko niti prvostupanjsko rješenje, ne mogu smatrati pravilnim i zakonitim.

17. Stoga je temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a valjalo poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak time da će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku ocijeniti postoje li uvjeti za intervenciju u pravomoćno rješenje (i na temelju članka 139. ZOMO-a odnosno da li je istim povrijeđen zakon na štetu tužitelja) te donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o prijedlogu tužitelja. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

18. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na ročištu od 19. ožujka 2025., u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a iznosi ukupno 2.500,00 eura (Tbr. 27. u svezi Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

19. Nadalje, glede zatraženog i popisanog troška sastava žalbe u upravnom postupku u iznosu od 124,43 eura uvećano za PDV za navesti je da isti ovaj sud ne nalazi osnovanim. Ovo stoga jer je odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, dok je odredbom članka 38. stavka 1. ZUS-a propisano da se spor pokreće tužbom, stoga trošak sastava žalbe u upravnom postupku ne predstavlja trošak spora. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 16. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavka 1. ZUS). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela

- u spis.