Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-5/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41 (OIB 57509775367), kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, protiv ovršenika: 1. ĐD, Sv. Petar Čvrstec, [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) i 2. ND. [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]), koje zastupa punomoćnik Darko Vrljić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnina u posjed ovrhovoditelju- kupcu, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Ovr-3663/2015-167 od 11. prosinca 2024., 16. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba 1. i 2. ovršenika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Ovr-3663/2015-167 od 11. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog 1. i 2. ovršenika za odgodom ovrhe.
2. Protiv tog rješenja 1. i 2. ovršenici (u daljnjem tekstu: žalitelji) izjavili su dopuštenu i pravovremenu žalbu u kojoj navode da je založno pravo na predmetnim nekretninama za koje se provodi ispražnjenje i predaja u posjed temelji na Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sklopljenim 31. svibnja 2005. između ranijeg ovrhovoditelja Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka i 1. i 2. ovršenika koje je solemnizirao javni bilježnik koji nije bio stvarno i mjesno nadležan tako da taj Sporazum ne može biti pravna osnova za provođenje ove ovrhe, potom da se ovrha provodi na nezakonito izgrađenoj zgradi koja nije ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju, da se radi o potrošačkom ugovoru kojeg su sklopili raniji ovrhovoditelj i 1. i 2. ovršenici, te da su 1. i 2. ovršenici podnijeli tužbu radi utvrđenja da je ugovor o ustupanju tražbina između ranijeg ovrhovoditelja Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka i sadašnjeg ovrhovoditelja prividan ugovor koji nema pravni učinak među ugovornim stranama, te na kraju teško zdravstveno stanje ovršenika. Žalbom se traži da se ista prihvati, pobijana odluka preinači na način da se odredi odgoda ovrhe do pravomoćnog okončanja pokrenutih parnica (za utvrđenje ovrhe nedopuštenom i utvrđenje ovršne isprave – ugovora o ustupu tražbine prividnim ugovorom bez pravnog učinka). Nije zatražen trošak žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud a prilikom donošenja pobijanog rješenja utvrdio je:
- da je rješenje o dosudi prvostupanjskog suda broj Ovr-3663/2015-122 od 11. svibnja 2023. (l.s.516) koje je ispravljeno rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-3663/2015-125 od 19. srpnja 2023. (l.s.535), a potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-289/2023-4 od 2. veljače 2024. (l.s.560) predmetna nekretnina dosuđena ovrhovoditelju,
- da je rješenjem o namirenju prvostupanjskog suda pod brojem Ovr- 3663/2015-151 od 15. svibnja 2024. (l.s.622) koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-507/2024-2 od 25. listopada 2024. (l.s.648) među inim točkom III izreke odlučeno da se utvrđuje da je isplatom iznosa iz točke I izreke tog rješenja ovrha prema rješenju o ovrsi tog suda pod brojem Ovr-3663/2015 od 5. listopada 2015. dovršena u odnosu na namirenje ovrhovoditelja, dok će se postupak iseljenja naknadno provesti,
- da su 1. i 2. ovršenici svoju nekretninu koristili kao instrument osiguranja Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na predmetnoj nekretnini, te da su pristali i na posljedice da se nekretnina proda radi isplate nepodmirenih dugovanja korisnika kredita Ugostiteljstvo i trgovina [obrt] vlasništvo TD,
- da predmetni ugovor o kreditu koji je sastavni dio Sporazuma i na temelju kojeg je provedena ovrha ne predstavlja potrošački ugovor,
- da parnični postupci koji su pokrenuli 1. i 2. ovršenici i to radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kao i parnični postupak radi utvrđenja da ugovor o ustupu tražbine sklopljen između ranijeg ovrhovoditelja i sadašnjeg ovrhovoditelja je prividan ugovor, nisu pravomoćno okončani,
- da iz provedenog testa razmjernosti u smislu članka 80b. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24– u daljnjem tekstu: OZ) proizlazi da se radi o predmetu kojem su suprostavljena dva pojedinačna privatna prava pri čemu prvostupanjski sud ne smatra legitimnim i razmjernim umiješati se u ostvarenje prava 1. i 2. ovršenika na poštivanje njihovog doma na način da sud ograniči ovrhovoditeljevo pravo dospjelog dugovanja kao i pravo ovrhovoditelja da raspolaže nekretninom koju je stekao u ovom postupku temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi.
6. Uzimajući u obzir ta utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno i zakonito odbio prijedlog 1. i 2. ovršenika za odgodom ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu.
7. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba 1. i 2. ovršenika.
8. U prvom redu je za istaknuti a kako žalba ne ukazuje na neku od bitnih povreda postupka, pa ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti a u smislu članka 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ ovaj sud ne nalazi neku od povreda navedenih u tom članku.
9. Dalje, prvostupanjski sud je a prilikom donošenja pobijane odluke utvrdio relevantno činjenično stanje te na takvo relevantno utvrđeno činjenično stanje pravilno zaključio da nisu ispunjeni svi uvjeti koji se traže temeljem članka 65. OZ da bi se odgodila ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine kupcu te je za to dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud kao drugostupanjski sud te se žalitelji a radi nepotrebnog ponavljanja upućuju na dato obrazloženje prvostupanjskog suda.
9.1. Ipak a osvrćući se na žalbene navode žalitelja a glede tvrdnje žalitelja da je založno pravo na predmetni nekretninama za koje se provodi ispražnjene i predaja u posjed zasnovano na ovršnoj privatnoj ispravi koja nije solemnizirana od strane stvarno i mjesno nadležnog javnog bilježnika je posve irelevantno za pobijanu odluku dakako uzimajući u obzir da je temeljem te ovršne isprave i doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi i provedena ovrha te je ista i dovršena u odnosu na namirenje ovrhovoditelja tako da ne stoji tvrdnja žalbe da je založno pravo upisano na temelju ništetne isprave. Dalje, a što se tiče žalbenih navoda da se ovrha provodi na nezakonito izgrađenoj zgradi koja nije ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju za navesti je da ove navode prvi put žalitelji iznose u podnesku od 11. prosinca 2024. (l.s.734), dakle nisu ih navodili u prijedlogu za odgodu ovrhe od 3. prosinca 2024. (l.s.663.), navode ih nakon što su zaprimili pobijano rješenje (l.s.727-733) tako da se ti navodi koji se sada ponavljaju u žalbi ne mogu uzeti u obzir jer se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi (članak 352. stavak 1. u vezi sa člankom 381. ZPP u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ). No, bez obzira na prije navedeno ipak je za navesti da je člankom 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) u naš pravni sustav odredio sastav nekretnine po načelu jedinstvenosti nekretnine, po kojem nekretninu čine zemljište (zemljišna čestica) sa svime što je s njim trajno spojeno, što znači da po načelu jedinstvenosti nekretnine, zgrade i njihovi sastavni dijelovi, sve raslinje kao i sve ostalo što je sa zemljištem trajno spojeno samo su sastavni dijelovi zemljišta, a u konkretnom slučaju kako je već više puta rečeno vlasnik predmetne nekretnine stekao je ovrhovoditelj –kupac na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi koje je ispravljeno te zaključkom o predaji nekretnine kupcu od 4. travnja 2024. (l.s.574). Što se tiče žalbene tvrdnje da se radi o potrošačkom ugovoru, prvostupanjski sud je dao razloge zašto se ne radi o potrošačkom ugovoru (točka 13. obrazloženja pobijanog rješenja) a uostalom u ovom ovršnom postupku u više odluka nedvojbeno je rečeno da se ne radi o potrošačkom ugovoru (Županijski sud u Sisku broj Gž Ovr-328/2022- točka 12. obrazloženja - l.s.476, Županijski sud Velika Gorica broj Gž Ovr-289/2023- u točki 10. obrazloženja - l.s.562., Županijski sud u Splitu broj Gž Ovr-507/2024-2 – u točki 5.1. obrazloženja – l.s.650). Dalje, a nakon provedenog testa razmjernosti prvostupanjski sud je dao valjane razloge u točki 14. obrazloženja pobijane odluke zašto se u konkretnom slučaju ne može miješati u ostvarenje prava 1. i 2. ovršenika na poštivanje njihovog doma i prava raspolaganja da raspolaže nekretninom i pravo ovrhovoditelja da raspolaže nekretninom koju je stekao u ovom ovršnom postupku. Kako žalba upire i na teško zdravstveno stanje 1. i 2. ovršenika a s tim u vezi i na priloženu medicinsku dokumentaciju koja je priložena uz prijedlog za odgodu ovrhe za navesti je da to nisu razlozi zbog kojih se u konkretnom slučaju a u smislu članka 65. Oz može tražiti odgoda ovrhe.
10. Prema tome prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu ovrhe radi ispražnjena i predaje nekretnine kupcu.
11. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točka 2. ZPP u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ.
Dubrovnik, 16. travnja 2025.
Sudac:
Đorđo Benussi
