Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-32/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Klarin, odvjetnik iz Zadra, protiv tuženika HOLUS d.o.o. Zagreb, Slavonska avenija 7, OIB 19957278502, koga zastupa punomoćnica Rea Atelj, odvjetnica iz Zadra, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-94/2022 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-94/2022 od 19. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku HOLUS d.o.o., OIB: 19957278502, iz Zagreba, Slavonska avenija 7, isplatiti tužiteljici FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime neimovinske štete iznos od 10.617,82 eura/80.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu preko određenog iznosa od 10.617,82 eura/80.000,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 13.272,28 eura/100.000,00 kuna. III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.924,48 eura/14.500,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška preko određenog iznosa od 1.924,48 eura/14.500,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 2.057,20 eura/15.500,00 kuna."

2. Ovu presudu prvostupanjskog suda pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u usvajajućem dijelu pod toč. I. i III. izreke, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbi ističe da osporava visinu dosuđenog tužbenog zahtjeva tužiteljici, smatrajući da u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske te nalazima i mišljenjima vještaka, dosuđeni tužbeni zahtjev ne bi trebao prelaziti iznos od 8.681,40 eura. Također, osporava i odluku o trošku, navodeći da u sporovima iz radnih odnosa odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova, a sukladno Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke u okviru žalbenih navoda i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete zbog ozljede na radu, koju je tužiteljica pretrpjela 14. lipnja 2019. za vrijeme radnog vremena i na radnom mjestu kod tuženika.

7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da odgovornost tuženika za naknadu štete proizlazi na temelju odredbe čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje ZZR).

8. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica 14. lipnja 2019., kao zaposlenica tuženika, doživjela ozljedu za vrijeme radnog vremena i na radnom mjestu na način da su na tužiteljicu iz dostavnog kamiona pala kolica s cvijećem na glavu i na desnu ruku, uslijed čega je tužiteljica pretrpjela teške tjelesne ozljede.

9. U žalbenom stadiju postupka, sporna je visina štete koju je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

10. Prvostupanjski sud je tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te na temelju tako izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

11. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio na ime naknade neimovinske štete iznos od 10.617,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate (toč. I. izreke).

12. Naime, prvostupanjski sud je brižljivom ocjenom nastanka štetnog događaja zaključio da je tuženik na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a odgovoran za štetu tužiteljice te da tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, a niti da postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu.

13. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete, prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na nalazima i mišljenjima sudskih vještaka Živka Gnjidića i Darka Labure te Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) i čl. 223. ZPP-a.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke specijalista neurokirurga i općeg kirurga Živka Gnjidića prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede, uslijed kojih je trpjela bolove jakog intenziteta prva 3 dana, srednjeg intenziteta narednih 30 dana, a kontinuirane bolove blagog intenziteta trpjela je 2 mjeseca. Povremene bolove blagog do srednjeg intenziteta trpi i sada pri promjeni vremena i nakon manjih napora, koji će biti valorizirani kao trajne posljedice. Za duševne bolove zbog umanjenja općih životnih i radnih aktivnosti vještak je naveo: umanjenje rotacija desne podlaktice

(pronacija/supinacija) srednjeg stupnja 8%, kontrakture-smanjena pokretljivost ručnog zgloba srednjeg stupnja 10%,. kumulativno smanjenje opće životne i radne sposobnosti uzrokovano fizičkim traumama vještak procjenjuje na 15%. Naruženost zbog postoperativnih ožiljaka na desnoj podlaktici je blažeg stupnja. Tužiteljica je zadobila tešku ozljedu desne dominantne ruke te u dva navrata operirana.

14.1. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica je u štetnom događaju pretrpjela vrlo intenzivan primarni strah zbog osjećaja neposredne životne ugroženosti. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Darka Labure proizlazi da je primarni strah kod tužiteljice postojao i bio jakog intenziteta i trajao najviše do par minuta. Taj primarni strah je trajao dok je postala svjesna situacije i težine ozljede. Kasnije je uzrokovao stanje prolongiranog straha ili emocionalne smetnje. To je bila akutna reakcija na stres, tjeskobno reaktivno stanje. Kod tužiteljice je sekundarni strah počeo u trenutku kada je osjetila da je ozlijeđena, kada je osjetila bolove. Neizvjesnost i zabrinutost u pogledu prvog ishoda liječenja je smanjena kada je završeno to primarno kirurško zbrinjavanje i liječenje, a to je bilo u okviru dana prvog bolničkog liječenja, 14. lipnja 2019. Sekundarni strah jakog intenziteta je trajao jedan dan. Strah srednjeg intenziteta je trajao do 05. srpnja 2019. u vremenu u kojem je urađena repozicija slomljenih kostiju i fiksacija te dok rane nisu zacijelile ( 21 dan). Strah slabijeg intenziteta je trajao dok nisu završili drugi liječnički pregledi ( fizijatra, neurologa, ortopeda) te hospitalizacija u dnevnoj bolnici kirurgije 16. studenog 2021., radi vađenja osteosintetske pločice. Taj sekundarni strah slabijeg intenziteta je trajao 1,5 godinu. Psihičke promjene koje je tužiteljica imala kao posljedica štetnog događaja bile su primarno u vidu akutne reakcije na stres i poremećaja prilagodbe u trajanju do 6 mjeseci, kao emocionalne poteškoće radi prolongiranog straha. Imala je kasnije psihičke smetnje koje su bile karakterizirane ružnim snovima, noćnim morama, neraspoloženjem, a sve je evidentirano u 22. travnja 2021. kao prolongirani PTSP te poslije toga i kao depresivni poremećaj. Dijagnoze kod tužiteljice su : posttraumatski stresni poremećaj ( F 43.1) te F 32.1. umjereni depresivni poremećaj. Smanjenje životne aktivnosti ( i duševne boli kao posljedica toga) nastale su kao posljedica tjelesne ozljede te psihičkih tegoba radi posljedica ozljede. Trajnije smanjenje sposobnosti za rad i bitno smanjenje opće životne aktivnosti i "životne radosti", uvjetuje da zadovoljstvo radi normalnog života biva narušeno u dužem trajanju i s ozbiljnijim posljedicama. Osim što tužiteljica osjeća duševnu bol radi toga što je postala manje sposobna za rad i zbog toga što se ne može na dotad uobičajeni način baviti aktivnostima u slobodno vrijeme, tužiteljica ima i simptome radi prolongiranog PTSPa te depresije. Ukupni postotak smanjenja smanjenja životne aktivnosti za psihičke tegobe bio bi trajno 15%.

14.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, uzimajući u obzir naprijed navedene nalaze vještaka, da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti s kirurške strane od 15% (fizičke tegobe) i 15% za psihičke tegobe, odnosno utvrdio je ukupno smanjenje životne aktivnosti za tužiteljicu 30%.

15. Ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, utemeljen na čl. 1100. st. 1. ZOO-a, nakon brižljive ocjene svih kvalifikatornih okolnosti te ocjene visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, da tužiteljici za pretrpljene fizičke bolove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kuna/2.654,46 eura (fiksni tečaj konverzije 1 euro=7,53450 kn), a za strah u iznosu od također 20.000,00 kuna/2.654,46 eura.

15.1. U odnosu na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a uzimajući u obzir nalaz vještaka kirurga, uz pribrajanje smanjenja životne aktivnosti sa kirurške strane od 15% i 15% za psihičke tegobe, odnosno ukupno smanjenje životne aktivnosti za 30% i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i po stavu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio iznos od 40.000,0 kuna/5.308,91 euro.

15.2. Prilikom određivanja navedenih iznosa prvostupanjski sud je imao u vidu i notornu činjenicu povećanja troškova života i rada u odnosu na vrijeme kada su doneseni Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a sve sukladno čl. 1100. ZOO-a.

16. Za napomenuti je da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već pri odlučivanju o visini naknade štete treba imati u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja (npr. hospitalizacija, operativni zahvati, fiksacija, rehabilitacija, odstranjenje metalnih pločica i vijaka i slično), a što je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu kod donošenja pobijane odluke.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispravno odlučio i o troškovima parničnog postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa), a imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela u zanemarivom dijelu (uzimajući u obzir osnovu i visinu tužbenog zahtjeva).

16.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao dosuditi tužiteljici parnični trošak prema toč. 2. Tbr. 7. Tarife, kojim je propisano da za rad odvjetnika u sporovima iz radnih odnosa odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o prestanku radnog odnosa, već se radi o procjenjivom predmetu, radi naknade štete proizašle iz radnog odnosa zbog ozljede na radu, koju je tužiteljica pretrpjela kod tuženika pa je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici dosudio parnični trošak sukladno vrijednosti predmeta spora po Tbr. 7. toč. 2. Tarife.

16.2. Dakle, navodima žalbe tuženika nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost odluke o troškovima parničnog postupka.

17. U nepobijanom dijelu pod toč. II. i IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac