Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-447/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u izvanparničnom predmetu protiv MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada u Općoj bolnici Varaždin, Odjel za psihijatriju, zastupane po punomoćnici postavljenoj po službenoj dužnosti mr. Jeleni Tkalec, odvjetnici u Varaždinu, radi prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, povodom žalbe MA izjavljene protiv rješenja ovog suda, poslovni broj: R1- 14/2025-7 od 9. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba MA i potvrđuje rješenje ovog suda, poslovni broj: R1-14/2025-7 od 9. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem MA prisilno je smještena u Općoj bolnici Varaždin, na Odjelu za psihijatriju najduže do 30 dana, i to od 1. travnja 2025. do (najduže) 30. travnja 2025.
2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija MA (dalje: žaliteljica) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da ovaj sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Žalba žaliteljice nije osnovana.
4. Prije svega valja navesti da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio nakon što je rješenjem poslovni broj: R1-14/2025-2 od 2. travnja 2025., a povodom obavijesti navedene bolnice o donošenju odluke o prisilnom zadržavanju osobe s težim duševnim smetnjama, po službenoj dužnosti pokrenuo postupak za prisilni smještaj iste u psihijatrijsku ustanovu, obzirom da je 1. travnja 2025. žaliteljica prisilno zadržana na liječenju uz dijagnozu F20.0 - Paranoidna shizofrenija.
5. Svoje stajalište prvostupanjski sud temelji na rezultatu provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještakinji Mirni Zagrajski-Brkić, dr. med., specijalistu psihijatrije, koja je utvrdila da je žaliteljica osoba u 36-toj godini života, s povijesti psihijatrijskog ranijeg liječenja radi psihotičnog poremećaja, te iz medicinske dokumentacije proizlazi da ne uzima psihofarmake više od dvije godine, niti odlazi na kontrole kod psihijatra. Njezino psihičko stanje tijekom pregleda u svrhu vještačenja da je obilježeno paranoidnim idejama, uz koje postoji snažni emocionalni angažman, afektivnim i kognitivnim simptomima endogene psihoze. Nekritičnost prema vlastitom psihičkom stanju da je dio kliničke slike i time izravno ugrožava vlastito zdravlje, što se preslikava i na bratovo zdravstveno stanje, vezano uz uzimanje lijekova. Pred prijem na liječenje ista da je pokazivala heteroagresivno ponašanje te izravno ugrožavala život, zdravlje i sigurnost osoba s kojima živi, prvenstveno majke koja je dala heteropodatke o Ivaninoj agresivnosti. Stoga da kod žaliteljice postoje zadovoljeni kriteriji za dijagnozu po MKB- 10 klasifikaciji F20.0 Paranoidna shizofrenija, koji psihički poremećaj predstavlja tešku duševnu smetnju. Vještakinja smatra da je žaliteljica u stanju akutizacije- dekompenzacije kroničnog psihotičnog poremećaja, te zbog utjecaja psihotičnog stanja nije u mogućnosti adekvatno razumjeti svoje stanje, niti dati slobodan pristanak na svoje liječene, nije u mogućnosti upravljati svojim postupcima uz visok rizik izravnog ugrožavanja vlastitog zdravlja, te zdravlja, života i sigurnosti drugih osoba, zbog čega joj je potrebno odrediti prisilni smještaj radi liječenja u psihijatrijskoj ustanovi.
6. Na osnovu navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za njezin prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredaba čl. 27. i čl. 39. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN 76/14, dalje: ZZODS-a) u trajanju do najduže trideset dana, računajući od kada je donijeta odluka o njezinom prisilnom zadržavanju (1. travnja 2025.) do najduže 30. travnja 2025., a kako je to odlučeno u izreci pobijanog rješenja.
7. U žalbi žaliteljica smatra da je sud pogrešno izveo zaključak da bi ozbiljno i izravno ugrožavala vlastiti ili tuđi život, zdravlje i sigurnost, jer u nalazu vještakinje da je samo paušalno navedeno kako nije u mogućnosti adekvatno razumjeti svoje stanje, niti dati slobodan pristanak na liječenje, te da nije u mogućnosti upravljati svojim postupcima, dok nisu konkretno navedene aktivnosti kojima bi to točno ugrožavala svoje ili tuđe zdravlje. Iz odgovora vještakinje o kojim se aktivnostima radi proizlazi da ista saznanja temelji na subjektivnom iskazu majke žaliteljice, ne uzimajući u obzir njezine navode da je postupala u zaštiti svojeg brata.
8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje sukladno žalbenim navodima , te po službenoj dužnosti obzirom da žaliteljica ni sadržajno ne ukazuje na nijednu bitnu povredu odredaba parničnog (izvanparničnog) postupka, ovaj sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 43. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku (NN 59/23) da pobijanim rješenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje je ovaj sud u žalbenom postupku dužan paziti po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, kako iz stanja spisa proizlazi da je prisilna hospitalizacija žaliteljice određena nakon što je ista povukla pristanak za dobrovoljnu hospitalizaciju koja je uslijedila nakon događaja u kojem je u svojoj psihotičnoj dekompenzaciji ugrožavala majku, brata i sebe, te je prilikom pregleda utvrđeno da je kognitivno i bihevioralno dezorganizirana, disforična, hostilna, paranoidna na majku, potpuno nekritična, te odbija terapijsku suradnju, ovaj sud prihvaća zaključak vještakinje da psihički poremećaj kod žaliteljice predstavlja tešku duševnu smetnju, te da ona zbog utjecaja psihotičnog stanja nije u mogućnosti adekvatno razumjeti svoje stanje, niti dati slobodan pristanak na svoje liječenje, da nije u mogućnosti upravljati svojim postupcima uz visok rizik izravnog ugrožavanja vlastitog zdravlja te zdravlja, života i sigurnosti drugih osoba, pa je prvostupanjski sud pravilno i zakonito primijenio materijalno pravo kad je žaliteljici odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi sukladno odredbi čl. 27. ZZODS-a.
10. U odnosu na žalbene tvrdnje žaliteljice da vještakinja nije konkretno navela aktivnosti kojima bi ugrožavala svoje ili tuđe zdravlje, te da svoja saznanja temelji na iskazu njezine majke, ne uzimajući u obzir njezin iskaz, valja reći da takve tvrdnje nisu osnovane te su protivne nalazu i mišljenju vještakinje, posebno odgovorima koje je ista dala na ročištu 9. travnja 2025. usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje, iz kojeg jasno proizlazi da žaliteljica svoje i tuđe zdravlje ugrožava nekritičnošću prema vlastitom psihičkom stanju što se preslikava i na bratovo zdravstveno stanje, te pokazanim heteroagresivnim ponašanjem prema osobama s kojima živi, prvenstveno majci, dok što se tiče samog nalaza i mišljenja koji je usmeno obrazložen na ročištu 9. travnja 2025., isti se osim na iskazu žaliteljice i njezine majke, temelji i na podacima iz sudskog spisa, medicinskoj dokumentaciji i osobnom pregledu žaliteljice na psihijatrijskom odjelu, te je i po ocjeni ovog suda stručan i objektivan.
11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 43. st. 1. i 3. ZZODS-a odbiti žalbu žaliteljice i potvrditi pobijano rješenje.
Varaždin, 16. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Ledinšćak-Babić
