REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4364/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., Osijek, Ulica Lorenza Jägera 5, OIB: 82925459345, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 4.043,56 eura, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-211/2022-24 od 22. studenog 2023., 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-211/2022-24 od 22. studenog 2023. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točki I. naložio tuženiku da plati tužitelju 4.043,56 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu kojeg je prednik tužitelja potrošač imao prema tuženiku prema Ugovoru o kreditu. Nakon provedenog dokaznog postupka i vještačenja po vještaku Darku Prpiću utvrđena je visina spornog potraživanja pa je u tom dijelu usvojen tužbeni zahtjev.

3. Protiv navedene presude je tuženik izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi parničnog postupka. U žalbi ističe da su potrošačka prava neprenosiva sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima pa ih nije potrošač mogao prenijeti na tužitelja, dodatno ističe i da presuda nije obrazložena te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te da tužitelja obveže naknaditi tuženiku trošak postupka, podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i traži naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što znači da se ne može pobijati zbog nepravilno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što tuženik upravo čini.

8. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

9. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

10. Neosnovano žalitelj ističe da pravo potrošača za isplatu nije bilo moguće prenijeti na treću osobu jer je to pravo strogo osobne naravi, naime činjenica je da samo potrošač ima zaštitu temeljem pravila o zaštiti potrošača, i to pravo pripada bilo kojem potrošaču (dakle nije strogo vezano uz određenu osobu jer to može svaki potrošač istaknuti). S obzirom na to, pravo na isplatu koje je povezano sa ništetnim potrošačkim ugovorom nije strogo osobne naravi na način da se ne može prenositi na drugu osobu. Uostalom sudska praksa na koju se žalitelj poziva (presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-823/2021) ima potpuno drugačiji sadržaj od onoga što žalitelj pokušava u žalbi prikazati. Naime, u tom predmetu je tužiteljica bila jamac po Ugovoru o kreditu kojeg je zaključila Zadruga kao pravna osoba na koju se ne odnose pravila o zaštiti potrošača, stoga je Općinski građanski sud u Zagrebu u obrazloženju svoje odluke upravo komentirao činjenicu da jamac slijedi pravnu sudbinu glavnog ugovora a kojeg je zaključila osoba koja nije potrošač. Ova pravna situacija nema nikakve poveznice sa pravnom situacijom u ovom slučaju gdje je tužitelj otkupio tražbinu koja je pripadala potrošaču.

11. Iz pobijane odluke i spisa proizlazi da je radi utvrđivanja nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u kojem je presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je, među ostalim, Hypo Alpe-Adria-Bank (petotužena) d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine‟ broj 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine‟ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine‟ broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine‟ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Sud prvog stupnja je vezano za prigovor zastare, pravilno istaknuo da sudska odluka u kolektivnom potrošačkom sporu u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženika (među njima i tuženikovog prednika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. postala pravomoćna donošenjem druge presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. nadalje ponovno teče od pravomoćnosti te odluke. Na tražbinu se primjenjuje zastarni rok od pet godina u skladu s odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj 35/05 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, dalje: ZOO iz 2005., a istovjetna odredba postoji i u svim kasnijim verzijama Zakona o obveznim odnosima) koji započinje teći 15. lipnja 2018. i ističe 15. lipnja 2023. Pa je pravilno odbijen prigovor zastare.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tražbina koju je CŠ imao prema pravnom predniku tuženika u ovom postupku upravo tražbina potrošača zaštićenog odredbama u području zaštite potrošača, da Ugovor o kreditu pripada u vremenske okvire naznačene u presudi poslovni broj P-1401/2012 donesenoj u kolektivnom sporu (presuda donesena u kolektivnom sporu) i da ispunjava uvjete za njezinu primjenu te da je tražbina valjano prenesena na subjekt INKASO.HR d.d. a da time nije izgubila svojstva koja omogućavaju primjenu presude donesene u kolektivnom sporu.

14. Pravilno je sud prvog stupnja nakon provedenog vještačenja utvrdio da postoje preplaćeni iznosi kao rezultat ništetnosti pri čemu je vještak naznačio pojedinačne iznose preplate i datume njihova dospijeća, a sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića jer je izrađeno stručno i argumentirano. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

15. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

16. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da žalitelj nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu je ovaj sud odbio jer ta radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 16. travnja 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak