REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-934/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka, j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika TVIN drvna industrija d.o.o., OIB 38872693315, Virovitica, Zbora narodne garde 2, kojeg zastupa punomoćnica Biljana Bandić Lutonski, odvjetnica u Osijeku, radi istupanja člana iz društva i isplate iznosa od 8.839,30 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-78/2024-14 od 29. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-78/2024-14 od 29. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (dvjestopedeset eura).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-78/2024-14 od 29. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi određivanja istupanja tužitelja iz društva tuženika TVIN drvna industrija d.o.o., Virovitica, upisanog u sudski registar tog suda (MBS [matični broj subjekta]) te naknade tužitelju iznosa od 8.839,30 EUR na ime tržišne vrijednosti poslovnih udjela tužitelja koji istupa iz društva tuženika u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti ove presude, kao i za naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dodjelu predmeta drugom sucu. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 134,84 EUR.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. Predlaže ovome sudu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja kao člana društva tuženika za istupanje iz društva i zahtjev za isplatu iznosa od 8.839,30 EUR s osnove naknade vrijednosti njegovih poslovnih udjela u tom društvu.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da je tužitelj manjinski član društva tuženika s 37 poslovnih udjela nominalne vrijednosti 8.839,33 EUR i da je tuženik 5. travnja 2024. zaprimio njegov zahtjev za istupanje iz društva. Spornim je utvrdio jesu li na strani tužitelja ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 61. Društvenog ugovora za istupanje iz društva, odnosno, jesu li ostvareni opravdani razlozi za istupanje člana iz društva u smislu odredbe članka 420. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22; dalje: ZTD).

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza ocijenio da ne postoje opravdani razlozi za istupanje tužitelja iz društva tuženika propisani odredbom članka 420. stavaka 1. i 2. ZTD-a. To iz razloga jer je iz činjeničnog i dokaznog supstrata spisa ne proizlazi da je na strani tužitelja u trenutku podnošenja zahtjeva za istupanje postojao neki od opravdanih razloga za istupanje u smislu odredbe članka 61. stavka 1. Društvenog ugovora te svi navedeni razlozi, ni pojedinačno, ni u svojoj ukupnosti, nisu dostatna osnova za zaključiti da je tužiteljev zahtjev za istupanje člana iz društva kao krajnje sredstvo, opravdan.

9. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je pobijana presuda nezakonita s paušalno i kontradiktorno obrazloženim zaključcima prvostupanjskog suda uz banaliziranje povrede ugovornih i članskih prava tužitelja kao manjinskog člana društva tuženika što smatra protivnim temeljnim načelima obveznog prava. Daljnjim žalbenim navodima ponavlja navode iznijete tijekom prvostupanjskog postupka te osporava sudsko utvrđenje činjeničnog stanja u cijelosti, smatrajući da je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza izveo pogrešne zaključke te da nije izveo predložene dokaze.

10. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je pobijana presuda u cijelosti osnovana na zakonu te da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Ukazuje kako tužitelj netočno navodi da mu je povrijeđeno pravo na istupanje iz društva. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako tužitelj nije dokazao postojanje opravdanih razloga za istupanje.

11. Ocjena je ovog suda da tužiteljevi žalbeni navodi nisu osnovani.

12. Pretežni sadržaj veoma opsežne žalbe odnosi se na tužiteljevo nezadovoljstvo stavovima i zaključcima prvostupanjskog suda navedenim u obrazloženju pobijane presude te njegovim tumačenjem izvedenih dokaza i primjene materijalnog prava. Suprotno tužiteljevim tvrdnjama, prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka. Sud je proveo iscrpan dokazni postupak, utvrdio sve relevantne činjenice i o njima formirao pravilan zaključak i na to pravilno primijenio materijalno pravo. Stoga žalbenim navodima kojim upiru na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, konkretno odredbu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, tužitelj nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

13. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, prema kojoj sud ima zakonsku ovlast izvedene dokaze prosuditi prema slobodnom uvjerenju (sustav slobodne ocjene dokaza), ali i zakonsku obavezu opravdati svoje uvjerenje jasnim i logičkim razlozima, donio pobijanu presudu. Analizirajući i ocjenjujući razloge kojima je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud opravdao uvjerenje proizašlo iz izvedenih dokaza, stajalište je ovog suda kako je to učinio uvjerljivim i logičnim razlozima, jasno i argumentirano obrazloživši koje činjenice važne za odluku smatra relevantnima i na čemu zasniva donesenu odluku, dajući pri tome jasne, iscrpne i argumentirane razloge o svojim zaključcima, argumentirano obrazloživši svoje prosudbe i utvrđenja u odnosu na prigovore koje je tužitelj iznio tijekom postupka, dokaze koje su stranke dostavile i predložile te koje je prvostupanjski sud izveo tijekom postupka. Uz to su u presudi navedeni materijalnopravni propisi primijenjeni u konkretnom slučaju, a kroz koje je prvostupanjski sud ispitao i prosuđivao sve sporne okolnosti.

14. U ovome predmetu, sporno je jesu li na strani tužitelja ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 61. Društvenog ugovora za istupanje iz društva, odnosno, jesu li ostvareni opravdani razlozi za istupanje člana iz društva u smislu odredbe članka 420. stavka 2. ZTD-a te kolika je visina naknade koju tuženik treba isplatiti tužitelju po osnovi tržišne vrijednosti njegovih poslovnih udjela.

15. Kao jedan od mogućih načina prestanka članstva u društvu s ograničenom odgovornošću je istupanje člana kao dobrovoljni izlazak iz društva. Istupanje člana iz društva s ograničenom odgovornošću moguće je na dva načina i to: istupanje člana iz društva na temelju društvenog ugovora i na temelju samog zakona – tužbom (članak 420. ZTD-a i članak 421. ZTD-a). U konkretnom slučaju Društvenim ugovorom tuženika uređeno je istupanje člana društva iz društva i to odredbom članka 61. stavka 1., kojom je u bitnome propisano da svaki član društva može, ako za to postoje važni razlozi istupiti iz društva na način da o namjeri istupanja obavijesti Upravu u pisanom obliku, te da svoj poslovni udjel u društvu ponudi na otkup u smislu odredaba tog društvenog ugovora koje reguliraju prijenos poslovnog udjela. Smatra se da postoje važni razlozi za istupanje iz društva osobito, ako se osobne ili imovinske prilike člana društva bitno izmijene, ako dođe do značajnih promjena u poslovanju društva, ako dođe do zlouporabe prava većine u društvu, do nelojalnog postupanja drugih članova društva i sl.

16. Za razliku od istupanja na temelju društvenog ugovora kada član može istupiti pod uvjetima i na način određen društvenim ugovorom, podizanjem tužbe član društva to može učiniti neovisno o odredbama društvenog ugovora samo kad za to postoje opravdani razlozi. Tužba člana društva, radi istupanja iz društva, predstavlja krajnje pravno sredstvo kojim se član može poslužiti kada druga sredstva ne mogu dati rezultate, dok povreda članskih prava mora biti takve naravi i težine da opravdava donošenje presude. Član društva nije ovlašten kada god to zaželi, istupiti iz društva. Za istupanje člana moraju postojati opravdani razlozi. Ne radi se o prestanku članstva prestankom poslovnog udjela, ni prepuštanju udjela trećima (članovima društva ili osobama izvan društva), nego član svoj udjel pod određenim pretpostavkama stavlja na raspolaganje društvu. Radi se o pravnom sredstvu kojim se član može poslužiti samo kada druga sredstva ne mogu dati rezultate.

17. Odredbom članka 420. stavka 2. ZTD-a propisano je da se pod opravdanim razlozima naročito smatra ako članu društva, ostali članovi ili organi društva prouzroče štetu, ako je spriječen u ostvarivanju svojih prava u društvu ili mu neki organ društva nameće nesrazmjerne obveze. Da li postoje razlozi koje navodi Zakon o trgovačkim društvima ili neki drugi opravdan razlog, sud ocjenjuje u svakom konkretnom slučaju.

18. U tužbi i tijekom postupka tužitelj tvrdi da postoji opravdan razlog za njegovo istupanje iz društva jer je spriječen u ostvarivanju svojih članskih prava iz razloga što na temelju društvenog ugovora nije realizirao istupanje iz društva, da nije bio uredno pozivan na skupštine društva, da mu na skupštini društva od 19. srpnja 2024. nije odgovoreno na pitanje zašto drugi članovi nisu bili obaviješteni o njegovoj namjeri istupanja odnosno o mogućnosti povlačenja udjela, te zbog kontinuirane neisplate dobiti. Tužitelj smatra da ga je uprava društva tuženika ignoriranjem njegovog zahtjeva za istupanje iz društva onemogućila u istupanju iz društva na temelju društvenog ugovora, da je nepozivanjem na skupštine društva povrijeđeno tužiteljevo upravljačko pravo na sudjelovanje u radu skupštine društva, da je postupanjem gospođe Đ na skupštini od 19. srpnja 2024. povrijeđeno njegovo pravo na raspravljanje na skupštini i pravo na obaviještenost te da je neisplatom dobiti povrijeđeno njegovo imovinsko pravo na isplatu dividende, slijedom čega smatra da su ostvareni opravdani razlozi da istupi iz društva odlukom suda.

19. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da iz činjeničnog i dokaznog supstrata spisa ne proizlazi da je na strani tužitelja u trenutku podnošenja zahtjeva za istupanje postojao neki od opravdanih razloga za istupanje u smislu odredbe članka 61. stavka 1. Društvenog ugovora. Imajući u vidu da je tužitelj nesporno umirovljen 2005. godine, a da je zahtjev za istupanje iz društva podnio 2024. godine, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim njegove navode o promjeni njegovih imovinskih prilika, pogotovo uzimajući u obzir tužiteljeve navode iznesene na ročištu održanom 9. prosinca 2024. da je zahtjev za istupanje podnio zato što je htio svoj ulog dobiti natrag jer mu je potreban novac od poslovnih udjela.

20. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i neosnovanim tužiteljeve navode da je zbog nezakonitih odredaba Društvenog ugovora kojima su propisani uvjeti i postupak za istupanje člana iz društva, onemogućen u istupanju iz društva, odnosno da je u društvu „zaključan“. To iz razloga jer član društva na temelju odredbi članaka 12. do 17. Društvenog ugovora može prenijeti svoj poslovni udio na treću osobu, ako društvo ili članovi ne ostvare pravo prvokupa, a na temelju odredbe članka 420. stavka 2. ZTD-a uvijek može zatražiti istupanje odlukom suda, ako za to postoje opravdani razlozi.

21. U odnosu na odluku uprave društva tuženika da na temelju odredbe članka 13. stavka 2. Društvenog ugovora društvo neće ostvariti svoje pravo prvokupa tužiteljevih poslovnih udjela, odnosno, propust uprave da o njihovom pravu prvokupa obavijesti ostale članove društva objavom putem tuženikove oglasne ploče, prvostupanjski sud pravilno zaključio da je pravo prvokupa pravo društva, odnosno pravo članova društva, koje mogu i ne moraju ostvariti, a ne njihova obaveza, pa je neobjavljivanjem tužiteljevog zahtjeva za istupanje zapravo povrijeđeno pravo prvokupa ostalih članova društva, a ne tužiteljevo pravo da istupi iz društva. Čak i ako bi se prihvatila tužiteljeva tvrdnja da mu je neobjavljivanjem zahtjeva za istupanje povrijeđeno neko člansko pravo, težina te povrede ne bi opravdala prihvaćenje tužbenog zahtjeva, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

22. Uz navedeno, prvostupanjski sud pravilno, uzimajući u obzir odredbu članka 61. stavka 2. Društvenog ugovora te odredbu članka 443. stavka 3. ZTD-a, zaključuje da je tužitelj bio ovlašten bez obzira na to što njegovi poslovni udjeli ne iznose desetinu temeljnog kapitala podnijeti zahtjev da se na dnevni red skupštine uvrsti odluka o povlačenju poslovnih udjela, ali je to bio dužan učiniti najkasnije tri dana od dana objave poziva za skupštinu. Imajući u vidu da je poziv za skupštinu u skladu s odredbom članka 28. stavka 1. Društvenog ugovora nesporno objavljen 4. srpnja 2024., a da je tuženik tužiteljev zahtjev za dopunu dnevnog reda skupštine zaprimio 10. srpnja 2024., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj doista taj zahtjev nije postavio pravovremeno, slijedom čega je uprava zakonito odbila prijedlog uvrstiti na dnevni red skupštine, kao nepravovremen.

23. U odnosu na neisplatu dobiti, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu članka 441. stavka 1. točke 1. ZTD-a prema kojoj o upotrebi dobiti odlučuje skupština te naveo da načelo održavanja kapitala društva nalaže da se dobit u tekućoj godini koristi najprije za pokriće gubitaka društva iz prethodnih i tekuće godine, a tek ono što preostane može se rasporediti u zadržanu dobit, rezerve društva i za isplatu dividende te bi isplata dividende u vrijeme kada društvo posluje s gubicima bilo bi protivno tom načelu.

24. Budući da iz Prijedloga odluke o raspodjeli dobiti za 2022. godinu s izvješćem uprave o poslovanju (list 62. do 67. spisa) i iskaza zastupnika po zakonu tuženika ŠI proizlazi da je tuženik od 2010. do 2020. godine bilježio negativan trend u poslovnim prihodima, smanjivao broj radnika i ostvarivao milijunske gubitke, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da činjenica što je tuženikova skupština u skladu sa zakonom odlučila zadržati dobit za 2022. i 2023. godinu, odnosno da tuženik nije tužitelju isplaćivao dobit posljednjih pet godina, ne predstavlja opravdan razlog za istupanje iz društva. Tim više što prema odredbama članka 365. u vezi s odredbom članka 449. ZTD-a članovi društva pod određenim uvjetima imaju mogućnost pobijati odluku o upotrebi dobiti. Stoga prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog da se na okolnost neisplate dobiti od tuženika pribave podaci o isplati dobiti u posljednjih 5 godina i cjelokupna dokumentacija o poslovanju društva.

25. U odnosu na nepozivanje na skupštine društva, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da povreda zakonskih obveza od strane društva prema članu društva sama po sebi ne mora značiti opravdan razlog za istupanje, pa tako ni povreda prava na sudjelovanje na skupštini društva, iako se radi o jednom od temeljnih prava svakog člana društva, ne bi predstavljala opravdan razlog za istupanje, jer se to pravo štiti prema pravilima za pobijanje odluka glavne skupštine (odredbe članaka 360 do 366.a u vezi s odredbom članka 449. ZTD-a). Isto vrijedi i za zaštitu prava na obaviještenost, koje se štiti u izvanparničnom postupku prema odredbama članka 288. u vezi s odredbom članka 447. stavka 5. ZTD-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revt-351/2013-2 od 18. ožujka 2015. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-1096/2019-5 od 20. travnja 2021. i Pž-2936/2022-2 od 3. svibnja 2023.).

26. Dakle, ako član društva neko svoje pravo može štititi na drugi način predviđen zakonom, tada to pravo ostvaruje na taj način, a ne istupanjem iz društva. Ako više ne želi biti član društva, članu društva može članstvo u društvu prestati i prijenosom poslovnog udjela na drugom člana društva ili treću osobu u kojem slučaju je u pravilu samostalan u raspolaganju poslovnim udjelom, dok za istupanje iz društva i davanje na raspolaganje poslovni udjel samom društvu, treba opravdani razlog upravo zbog toga što je onda društvo obvezno platiti takvom članu naknadu za poslovni udjel, što ne mora biti u interesu društva.

27. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da iz tog razloga tužiteljevi navodi kako nije bio uredno pozivan na skupštine društva, odnosno da mu je gospođa Đ na skupštini društva od 19. srpnja 2024. odbila dati odgovor na pitanje zašto o njegovom zahtjevu za istupanje nisu obaviješteni ostali članovi društva, nisu od utjecaja na odluku o predmetnoj pravnoj stvari. Tim više što je iz tužiteljevog iskaza razvidno da on niti nije pratio objave na tuženikovoj internet stranici, dok je iz Zapisnika sa skupštine od 19. srpnja 2024. i izvatka iz sudskog registra za tuženika razvidno da je gospođa Đ u svojstvu predsjednice nadzornog odbora tuženika i većinskog člana društva tužitelju odgovorila na to pitanje na skupštini pozivanjem na odredbe društvenog ugovora o uvjetima raspolaganja poslovnim udjelom.

28. Slijedom toga, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije prihvatio tužiteljeve dokazne prijedloge da se od tuženika pribave podaci o rednim brojevima tužiteljevih poslovnih udjela i dokazi o dostavi poziva na skupštinu u posljednjih 5 godina, te da se provede financijsko vještačenje radi procjene tržišne vrijednosti tužiteljevih poslovnih udjela i telekomunikacijsko vještačenje na okolnost sadržaja obavijesti na tužiteljevoj web stranici do travnja 2024. godine, kao suvišne. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju navodima žalbe jer je i prema mišljenju ovog suda provođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom predmetu.

29. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da niti jedan od navedenih razloga ne bi bio opravdani razlog zbog kojeg bi tužitelj istupio iz društva i dao svoj udjel na raspolaganje društvu, čime bi obvezao društvo da mu isplati odgovarajuću naknadu. Stoga svi navedeni tužiteljevi razlozi, ni pojedinačno, ni u svojoj ukupnosti, nisu dostatna osnova za zaključiti da je tužiteljev zahtjev za istupanje člana iz društva kao krajnje sredstvo, opravdan.

30. Odluka o troškova parničnog postupka, u odnosu na koju tužitelj ne ističe neke posebne žalbene razloge, već je uopćeno pobija zbog svih žalbenih razloga, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZOO-a), tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

31. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu (točka I. izreke ove presude).

32. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR jer to nije bila radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a (točka II. izreke ove presude).

Zagreb, 16. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak