REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-6051/2019-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po odvjetnicima u odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivana Duplančića te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice JB, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 16. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3250/2017, od 5. srpnja 2019. godine, ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., R.F.Mihanovića 6, 10000 Zagreb, OIB: 68419124305 protiv ovršenika UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana, suviše zakonska zatezna kamata na isti koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sukladno odredbi čl. 29.st.2. "

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos od 16. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 2. prosinca 2019. zaprimljena je tužba tužitelja UB protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., a radi proglašenja nedopuštenom ovrhe ovog suda broj Ovr-3250/2017, od 5. srpnja 2019. Tužitelj navodi kako je na ovaj parnični postupak upućen rješenjem suda od 11. studenog 2019. te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje kako je predmetni prijedlog za ovrhu prvo saznanje o postojanju bilo kakvog duga prema ovrhovoditelju. Negira da bi ikada bio posjednik ili korisnik GSM priključka kod tuženika, kao i da je ikada zasnovao pretplatnički odnos niti da je ikada zaprimio predmetne račune. Navodi kako je teret dokaza na tuženiku, a da isti nije u sudski spis priložio Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa. Navodi kako u Republici Hrvatskoj, u [adresa], živi više osoba imena i prezimena istog kao tužitelj, nije mu jasno na čemu se temelji navodni prijedlog za ovrhu te ističe da nije nikada ostao ništa dužan tuženiku niti je s istim ikada bio u ugovornom odnosu. Opreza radi ističe i prigovor zastre.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan i ničim dokazan. Tuženik je naveo kako razlozi koje ističe u tužitelj u žalbi od 23. srpnja 2019., osim u dijelu u kojem se poziva na zastaru, ne ispunjavaju uvjete sukladno kojima se može podnijeti žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave sukladno članku 50. Ovršnog zakona. Predlaže sudu odbaciti tužbu u dijelu u kojem se poziva na činjenice da mu je ovršni prijedlog prvo saznanje o dugovanju, da nikada nije bio posjednik GSM priključka da nije bio nikada u ugovornom odnosu sa tuženikom. Podredno, navodi da je tužitelj podnio prigovor na rješenje o ovrsi dana 29. listopada 2007. kojim je priznao postojanje osnove i visine te da nije osporavao primanje računa za pružene usluge već da je zamolio tuženika da mu se omogući plaćanje na rate. Osporava da bi tuženikovo potraživanje bilo u zastari. Tuženik navodi kako je povodom tužiteljeva ( tada ovršenikova) prigovora donijeto rješenje Županijskog suda u Zagrebu, Gžovr-2477/10, od 08. listopada 2011. u dijelu kojim se određuje ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika ( točka 2. rješenja) dok ostaje na snazi u dijelu u kojem se nalaže tužitelju isplatiti dužni iznos ( točka 1.). Tuženik navodi da je do donošenja odluke po prigovoru trajao prekid zastare u smislu odredbe članka 242. stavka 1. ZPP-a, a da je nakon donošenja navedenog rješenja tuženik kao ovrhovoditelj podnio novi prijedlog za ovrhu dana 13. srpnja 2017. temeljem kojega je sud donio rješenje o ovrsi od 05. srpnja 2019. Također je naveo da zastara u smislu čl. 233. st.1. ZOO-a 10 godina za pravomoćne odluke nadležnih tijela javnih vlasti pa tako i za rješenje o ovrsi od 20. rujna 2007. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i naložiti tužitelju plaćanje troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz čitanjem spisu priloženih isprava i to: odluke VSRH Rev x 781/2011-2, od 12. listopada 2011., spisa ovog suda posl. broj Ovr-3250/2017, rješenja Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-2477/10, od 8. studenog 2011.

4. Od Općinskog građanskog suda u Zagrebu nije bilo moguće pribaviti spis Ovrv-10888/2007 ( formiran iz javnobilježničkog spisa posl. broj Ovrv-34968/07 T- Mobile Hrvatska d.o.o. Zagreb vs – UB) budući je isti uništen ( "škartiran"), a o čemu u spisu postoji uredovna bilješka od 6. svibnja 2024.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa ovog suda posl. broj Ovr-3250/2017 proizlazi da je pokrenut po prijedlogu Hrvatskog telekoma d.d. protiv UB, ovdje tužitelja što proizlazi iz označenog oib [osobni identifikacijski broj]a i adrese, a radi pljenidbe novčanih sredstava. Isprava na koju se ovrhovoditelj poziva je pravomoćna i ovršna točka 1. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić – Sinčić iz Zagreba, Gajeva 2, posl. broj Ovrv-34968/07, od 20. rujna 2007. ( izvornik se nalazi na listovima 12-14 spisa) te je priložen preslik rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. broj 63 Gžov-2477/10-2, od 8. studenoga 2011. kojim se uvažava prigovor ovršenika i ukida rješenje o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić – Sinčić iz Zagreba, Gajeva 2, posl. broj Ovrv-34968/07, od 20. rujna 2007. u dijelu kojim je određena ovrha te se prijedlog za ovrhu u tom dijelu odbacuje. U priloženoj ovršnoj ispravi kao ovršenik se navodi UB, [adresa]. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ovr-3250/2017, od 5. srpnja 2019. određena je predložena ovrha. Protiv iste je ovršenik izjavio žalbu u kojoj je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, naveo da nije nikada bio u ugovornom odnosu sa ovrhovoditeljem, naveo da na području [adresa] živi više osoba istog imena i prezimena, predlaže grafološki vještačiti dostavnice budući nije upoznat sa ranijim ovršnim postupkom, ističe prigovor zastare. Rješenjem Županijskog suda u Zadru, posl. broj Gž Ovr-594/2019-2, od 25. listopada 2019. točkom I. izreke odbija se kao neosnovana žalba ovršenika UB, osim u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3250/2017 od 5. srpnja 2019., dok se točkom II. izreke predmet vraća Općinskom sudu u Splitu da sa žalbom ovršenika UB u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona protiv rješenja o ovrsi istog suda broj Ovr-3250/2017 od 5. srpnja 2019. postupi do kraja u skladu s odredbom čl. 52. Ovršnog zakona. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ovr-3250/2017, od 11. studenoga 2019. upućen je ovršenik UB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a iz obrazloženja rješenja proizlazi da je upućen povodom žalbenog razloga iz čl. 50. st.1. toč 11.OZ-a. Povodom prijedloga ovršenika od 12. prosinca 2019. donijeto je rješenje ovog suda posl. broj Ovr-3250/2017, od 13. siječnja 2020. kojim je točkom I. izreke prihvaćen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva, zaplijenjenih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, podnesenog kod Financijske agencije 21. studenoga 2019.god. a na temelju ovrhe određene Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu od 05. srpnja 2019.god, te je odgođen prijenos sredstava do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P – 6051/19 na koji je ovršenik upućen. Točkom II. izreke odbačen je prijedlog ovršenika radi upućivanja u parnicu kao neosnovan. S obzirom da je ovršenik u prijedlogu ponavljao činjenice koje navodi i u predmetnoj tužbi tj. razloge iz čl. 50. st.1. toč. 7. OZ-a, odnosno isticao prigovor promašene pasivne legitimacije navodi se dio obrazloženja tog rješenja tj. razlog iz kojeg je odbačen sa prijedlogom za upućivanje u parnicu iz toga razlog pa se tako u obrazloženju navedenog rješenja ovog suda od 5. srpnja 2019. navodi:

"S obzirom da je ovršenik podnio tužbu radi proglašenja ovrhe ne dopuštenom, ostvario se jedan od taksativno navedenih razloga iz čl. 65. i to onaj propisan toč. 5. istoga. Naime, uzimajući u obzir činjenicu kojom ovršenik negira samo postojanje ugovornog odnosa sa ovrhovoditeljem, te također činjenicu da se ovrhovoditelj na takvo nešto nije ni očitovao, ovaj sud ne može zanemariti postojanje mogućnosti uspjeha ovršenika u parnici, pa bi prijenosom zaplijenjenih sredstva istome uistinu mogla nastati šteta, sve s obzirom da je ovršenik i istakao kako je isti osoba lošeg imovinskog stanja, podstanar sa blokiranim računom u iznosu od 5.629,47 kn temeljem izravne naplate podnesene Financijskoj agenciji od strane ovrhovoditelja, pa su se slijedom svega iznijetoga ostvarili svi uvjeti za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji je ovršenik upućen, čime je valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja."

7. Dakle, čitanjem ovršnog spisa za zaključiti je da je ovršenik upućen na pokretanje predmetnog parničnog postupka izričito iz razloga koje Ovršni zakon ( "Narodne novine" broj: 112/12,¸25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje u tekstu OZ ) propisuje u članku 50. stavka 1. točke 11. ( ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom), a da se iz razloga koje ističe ovršenik tijekom ovršnog postupka, a predstavljaju razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona ( ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika) ponovno ne upućuje u parnicu već ovršni sud drži da će se i o ovome odlučiti u predmetnom parničnom postupku, a što je bitno bilo naglasiti s obzirom da je bilo bitno preispitati dopustivost tužbe u tom dijelu.

8. U odnosu na navode tužitelja da bi potraživanje tuženika iz ovršnog postupka zastarjelo za navesti je kako u smislu odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05, dalje ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnoga tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

S obzirom da je ovršna isprava na kojoj se temelji ovršni prijedlog u spisu Ovr- 3250/2017 pravomoćna i ovršna točka 1. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić – Sinčić iz Zagreba, Gajeva 2, posl. broj Ovrv-34968/07, od 20. rujna 2007. ( izvornik se nalazi na listovima 12-14 spisa), a koja je prema otisnutom štambilju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pravomoćna sa danom 4. studenoga 2007., a ovršna sa danom 14. srpnja 2013. to se istaknuti prigovor zastare ukazuje neosnovanim budući od pravomoćnosti ovršne isprave pa do podnošenja prijedloga za ovrhu 04. srpnja 2017. nije protekao rok od deset godina. Pored ovoga pokretanjem ovršnog postupka tuženik je postupio u smislu odredbe članka 241. stavka 1. ZOO-a i na taj način prekinuo zastaru pa ista nije nastupila niti do podnošenja predmetne tužbe.

9. Glede ostalih razloga koje navodi u tužbi, prvenstveno istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije za navesti je kako nije bilo moguće od Općinskog građanskog suda u Zagrebu pribaviti spis Ovrv-1088/2007 i izvršiti uvid u isti, odnosno istome priložene dostavnice i isprave već je sud imao na raspolaganju jedino izvornik ovršne isprave priložen u spisu Ovr-3250/2017, a podaci koje isprave se u cijelosti slažu sa službenim evidencijama tj. podacima unijetim u eSpis o čemu postoji i službena bilješka od 6. svibnja 2024. Ovdje će se sud pozvati na stav iskazan u obrazloženju presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžo-349/2013, od 15. listopada 2013. u kojemu se navodi: " U parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovršenik – tužitelj ne može pobijati postojanje i visinu novčane tražbine koja je utvrđena u ovršnoj ispravi koja je stekla svojstvo ovršnosti. Naime, u ovršnom postupku vrijedi, načelo strogog formalnog legaliteta koje ne dopušta ovršnom sudu da ocjenjuje konkretnu materijalnu zakonitost i pravilnost ovršne isprave na temelju koje se traži ovrha. Iz toga slijedi da u parnici radi nedopuštenosti ovrhe nije dopušteno pobijanje ovršne isprave te sud ne smije odlučivati o zakonitosti i pravilnosti ovršne isprave niti kao prethodnom pitanju, jer bi se na taj način izigralo osnovno pravilo ovršnog postupka – vezanost suda za pravomoćnu ovršnu ispravu."

Slijedom navedenoga, a kako nije bilo moguće pribaviti cjelokupni spis iz kojeg potječe ovršna isprava i izvesti ostale dokaze koje je tužitelj predlagao ( prvenstveno grafološko vještačenje potpisa) u cijelosti se poklanja vjera i smatra se istinitim ono što je navedeno u ovršnoj ispravi koja je priložena u izvorniku radi čega se tužbeni zahtjev i u ovome dijelu ukazuje neosnovanim tj. nedokazanim. Napominje se da tužitelj nije predlagao valjane dokaze na okolnost postojanja više osoba istog imena i prezimena kao tužitelj u [adresa] do zaključenja prethodnog postupka pa ni naknadno ( npr. uvid u MUP evidenciju ili pribavu ovog podatka službenim putem).

10. Odluka o trošku iz točke II. izreke donijeta je pozivom na odredbu članka 151. stavka 3., članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP). Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu od 15. siječnja 2024., 21. ožujka 2024. i 04. ožujka 2025. u iznosu po 187,50 eura sukladno Tbr.8.t.1., 9.t.1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23), a što sveukupno iznosi 750,00 eura na koji trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23).

U Splitu, 16. travnja 2025.

Sutkinja

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pisanim putem u tri istovjetna primjerka.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis